| 1. Kraljevima 19,1 | Ahab pripovjedi Jezebeli sve, što je učinio Ilija i kako je poubijao mačem sve proroke. |
| 1. Kraljevima 19,2 | Tada posla Jezebela glasnika k Iliji i zaprijeti: "Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako, kako si ti s njima!" |
| 1. Kraljevima 19,3 | On se poboja, ustade i otide odatle, da se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer-Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo slugu svojega. |
| 1. Kraljevima 19,4 | Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjede onda pod jednu smreku. Imao je još samo želju da umre i molio se: "Dosta je toga. Uzmi, Gospode, život moj; jer nijesam bolji od otaca svojih!" |
| 1. Kraljevima 19,5 | Potom leže i zaspa pod smrekom. Najedanput taknu ga anđeo Gospodnji i reče mu: "Ustani i jedi!" |
| 1. Kraljevima 19,6 | Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jede, napi se i leže opet da spava. |
| 1. Kraljevima 19,7 | Ali anđeo dođe još jedanput, taknu ga i reče: "Ustani i jedi, jer ti je put dalek." |
| 1. Kraljevima 19,8 | Ustade, jede i napi se i putovao je, okrijepljen ovim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći sve do gore Božje Horeba. |
| 1. Kraljevima 19,9 | Ondje potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada dođe njemu riječ Gospodnja. On ga upita: "Što radiš ovdje, Ilija?" |
| 1. Kraljevima 19,10 | On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše zavjet tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi." |
| 1. Kraljevima 19,11 | On odgovori: "Izađi i stani na gori pred Gospoda!" Tada prođe Gospod pokraj njega, Pred Gospodom je hodio silan, žestok vihor, koji je brda razdirao i hridine lomio. Ali Gospod nije bio u vihoru. |
| 1. Kraljevima 19,12 | Iza vihora dođe potres, dođe oganj. Ali Gospod nije bio ugnju. Iza ognja dođe tiho, blago lahorenje. |
| 1. Kraljevima 19,13 | Kad je to čuo Ilija, pokri lice svoje plaštem svojim, stupi van i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas, što je pitao: "Što radiš ovdje, Ilija?" |
| 1. Kraljevima 19,14 | On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše zavjet tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi." |
| 1. Kraljevima 19,15 | Nato mu zapovjedi Gospod: "Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i, kad dođeš tamo, pomaži Hazaela za kralja Sirije! |
| 1. Kraljevima 19,16 | Jehuu, unuka Nimšijeva, pomaži za kralja nad Izraelom! A Elišeja, sina Šafatova, iz Abel-Mehole, pomaži za proroka mjesto sebe! |
| 1. Kraljevima 19,17 | Tko tada uteče maču Hazaelovu, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče maču Jehuovu, njega će pogubiti Elišej. |
| 1. Kraljevima 19,18 | Ali ja ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća: sve, koji ne saviše koljena svojega pred baalom, i sve, koji ga ustima svojim ne poljublše." |
| 1. Kraljevima 19,19 | Na povratku naiđe na Elišeja, sina Šafatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga, Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega. |
| 1. Kraljevima 19,20 | Tada on zaustavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Daj mi da se još oprostim od oca i matere; onda ću poći za tobom." On mu odgovori "Idi samo kući, jer ja nemam više ništa da učinim na tebi." |
| 1. Kraljevima 19,21 | Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustade, otide za Ilijom i postade mu sluga. |
|
| 1. Kraljevima 19,1 | Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. |
| 1. Kraljevima 19,2 | Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih! |
| 1. Kraljevima 19,3 | On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. |
| 1. Kraljevima 19,4 | A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih. |
| 1. Kraljevima 19,5 | Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi. |
| 1. Kraljevima 19,6 | On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. |
| 1. Kraljevima 19,7 | Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put! |
| 1. Kraljevima 19,8 | Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. |
| 1. Kraljevima 19,9 | Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: "Što ćeš ti ovdje, Ilija? |
| 1. Kraljevima 19,10 | On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život. |
| 1. Kraljevima 19,11 | Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; |
| 1. Kraljevima 19,12 | a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. |
| 1. Kraljevima 19,13 | Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: "Što ćeš ovdje, Ilija? |
| 1. Kraljevima 19,14 | On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život. |
| 1. Kraljevima 19,15 | Jahve mu reče: "Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. |
| 1. Kraljevima 19,16 | Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. |
| 1. Kraljevima 19,17 | Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. |
| 1. Kraljevima 19,18 | Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala. |
| 1. Kraljevima 19,19 | Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. |
| 1. Kraljevima 19,20 | On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio? |
| 1. Kraljevima 19,21 | On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje. |
|
| 1. Kraljevima 19,1 | Akhab govoriše s Jezabel o svemu što bijaše napravio Eli, i o svim onima koje bijaše pobio mačem, svim *prorocima. |
| 1. Kraljevima 19,2 | Jezabel posla jednog glasonošu Eliju da mu kažu: ” Nek mi bogovi učine to i opet tako ako sutra, u isti čas, ja ne budem učinila od tvog života to što si ti učinio od njihovog! “ |
| 1. Kraljevima 19,3 | Videći to Eli se diže i pođe spasiti svoj život; on stiže u Ber-Ševu koja pripadaše Judi i ostavi ondje svog slugu. |
| 1. Kraljevima 19,4 | On sam ode u pustinju, na jedan dan hoda. Budući stigao onamo, on sjede pod jednu usamljenu brnistru. On zamoli smrt govoreći: ” Ne mogu više! Sada GOSPODE, uzmi moj život, jer ja ne valjam više od mojih otaca. “ |
| 1. Kraljevima 19,5 | Potom on leže i zaspa pod usamljenom brnistrom. Međutim*anđeo GOSPODOV ga dodirnu i reče mu: ” Diži se i jedi! “ |
| 1. Kraljevima 19,6 | On pogleda: na njegovom uzglavlju bijaše jedna pogača pečena na vrelom kamenju, i jedan vrč vode; on jede, pijaše, potom ponovo leže. |
| 1. Kraljevima 19,7 | Anđeo GOSPODOV ponovo dođe, dodirnu ga i reče: ” Digni se i jedi, jer inače put bi bio predug za tebe. “ |
| 1. Kraljevima 19,8 | Eli se diže, jede i potom pi, okrijepljen tom hranom, on hodaše 40 dana i 40 noći sve do Božje planine, u Horebu . |
| 1. Kraljevima 19,9 | On stiže ondje, u pećinu i provede. Riječ GOSPODOVA bi mu upućena: ” Zašto si ti ovdje, Eli? “ |
| 1. Kraljevima 19,10 | On odgovori: ” Ja sam ostrašćen GOSPODOM, Bogom sila: sinovi Izraelovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *proroke; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život. “ |
| 1. Kraljevima 19,11 | GOSPOD reče: ” Iziđi i stani na planinu, pred GOSPODA; evo, GOSPOD će proći. “ Bi jedan vjetar pred GOSPODOM jak i snažan koji izloka planinu i polomi stijene; GOSPOD ne bijaše u vjetru. Poslije vjetra, bi jedan potres zemlje; GOSPOD ne bi u potresu zemlje. |
| 1. Kraljevima 19,12 | Poslije potresa zemlje, bi jadna vatra; GOSPOD ne bijaše u vatri. A poslije vatre jedan tanani povjetarac. |
| 1. Kraljevima 19,13 | Tada, slušajući ga, Eli si pokri lice svojim ogrtačem; on iziđe i stade na ulazu pećine. Jedan mu se glas obrati: ” Zašto si ti ovdje Eli? “ |
| 1. Kraljevima 19,14 | On odgovori: ” Ja sam ostrašćen GOSPODOM, Bogom sila: sinovi Izraelovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *proroke; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život.“ |
| 1. Kraljevima 19,15 | GOSPOD mu reče: ” Idi, pođi ponovo svojim putem u smjeru pustinje Damask. Kad budeš stigao, ti ćeš *pomazati Hazaela kao kralja nad *Aramom . |
| 1. Kraljevima 19,16 | I ti ćeš pomazati Jehia, sina Nimšijeva, kao kralja nad Izraelom; i pomazat ćeš Elizeja, sina šafatova, iz Abel-Mehola kao proroka na svoje mjesto. |
| 1. Kraljevima 19,17 | Svakog čovjeka koji će izmaći maču Hazaelovu, ubit će Jehi, a svakog čovjeka koji će izmaći maču Jehijevom, ubit će Elizej, |
| 1. Kraljevima 19,18 | Ali, ja ću ostaviti Izraelu ostatak od 7.000 ljudi, to su svi oni čija se koljena nisu savila pred *Baalom i čija mu usta nisu dala cjelova “. |
| 1. Kraljevima 19,19 | On pođe odatle i nađe Elizeja, sina šafatova, koji oraše; imao je dvanaest jutara za orati, i bijaše na dvanaestom. Eli pođe do njega i baci svoj ogrtač . |
| 1. Kraljevima 19,20 | Elize napusti goveda, potrča k Eliju i reče: ” Dopusti mi da zagrlim svog oca i svoju majku i ja ću te slijediti.“ Eli mu reče: ” Idi! Vrati se! što sam ti ja dakle učinio . “ |
| 1. Kraljevima 19,21 | Elize se vrati ne slijedeći ga, uze par goveda koje ponudi u *žrtvu; sa zapregom goveda, on dade ispeći meso koje dade pojesti svojima. Potom on se diže, slijediše Elija i bi u njegovoj službi. |
|
| 1. Carevima 19,1 | A Ahav pripovjedi Jezavelji sve što je učinio Ilija i kako je sve proroke isjekao mačem. |
| 1. Carevima 19,2 | Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruči mu: tako da učine bogovi i tako da dodadu, ako sjutra u ovo doba ne učinim od tebe što je od kojega od tijeh. |
| 1. Carevima 19,3 | A on videći to usta i otide duše svoje radi, i dođe u Virsaveju Judinu, i ondje ostavi momka svojega. |
| 1. Carevima 19,4 | A sam otide u pustinju dan hoda; i došav sjede pod smreku, i zaželje da umre, i reče: dosta je već, Gospode, primi dušu moju, jer nijesam bolji od otaca svojih. |
| 1. Carevima 19,5 | Potom leže i zaspa pod smrekom. A gle, anđeo taknu ga i reče mu: ustani, jedi. |
| 1. Carevima 19,6 | A on pogleda, i gle, čelo glave mu hljeb na ugljenu pečen i krčag vode. I jede i napi se, pa leže opet. |
| 1. Carevima 19,7 | A anđeo Gospodnji dođe opet drugom, i taknu ga govoreći: ustani, jedi, jer ti je put dalek. |
| 1. Carevima 19,8 | A on ustavši jede i napi se; potom okrijepiv se onijem jelom ide četrdeset dana i četrdeset noći dokle dođe na goru Božiju Horiv. |
| 1. Carevima 19,9 | A ondje uđe u jednu pećinu i zanoći u njoj; i gle, riječ Gospodnja dođe mu govoreći: šta ćeš ti tu, Ilija? |
| 1. Carevima 19,10 | A on reče: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. |
| 1. Carevima 19,11 | A on reče: izidi i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vjetar, koji brda razvaljivaše i stijene razlamaše; ali Gospod ne bješe u vjetru; a iza vjetra dođe trus; ali Gospod ne bješe u trusu; |
| 1. Carevima 19,12 | A iza trusa dođe oganj; ali Gospod ne bješe u ognju. A iza ognja dođe glas tih i tanak. |
| 1. Carevima 19,13 | A kad to ču Ilija, zakloni lice svoje plaštem i izašav stade na vratima od pećine. I gle, dođe mu glas govoreći: šta ćeš ti tu Ilija? |
| 1. Carevima 19,14 | A on reče: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. |
| 1. Carevima 19,15 | Tada mu reče Gospod: idi, vrati se svojim putem u pustinju Damaštansku, i kad dođeš pomaži Azaila za cara nad Sirijom. |
| 1. Carevima 19,16 | A Juja sina Nimsijina pomaži za cara nad Izrailjem, a Jelisija sina Safatova iz Avel-Meole pomaži za proroka mjesto sebe. |
| 1. Carevima 19,17 | Jer ko uteče od mača Azailova njega će pogubiti Juj; a ko uteče od mača Jujeva njega će pogubiti Jelisije. |
| 1. Carevima 19,18 | Ali sam ostavio u Izrailju sedam tisuća, koji nijedan ne saviše koljena pred Valom, niti ga ustima svojim cjelivaše. |
| 1. Carevima 19,19 | I otide od njega, i nađe Jelisija sina Safatova gdje ore, a dvanaest jarmova pred njim, a sam bijaše kod dvanaestoga; i idući mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj. |
| 1. Carevima 19,20 | A on ostavi volove, i otrča za Ilijom i reče: da cjelujem oca svojega i mater svoju; pa ću ići za tobom. A on mu reče: idi, vrati se, jer šta sam ti učinio? |
| 1. Carevima 19,21 | I on se vrati od njega, i uze jaram volova i zakla ih, i na drvima od pluga skuha meso i dade ga narodu, te jedoše; potom ustavši otide za Ilijom i služaše mu. |
|
