Tražilica


1. Kraljevima 3. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 3,1Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim, i oženi se kćerju njegovom. Dovede je u grad Davidov, dokle ne dovrši palaču svoju i hram Gospodnji i zid oko Jerusalema.
1. Kraljevima 3,2Narod je tada još prinosio žrtve na visinama, jer dotad nije još bio sazidan hram imenu Gospodnjemu.
1. Kraljevima 3,3Salomon je doduše ljubio Gospoda, tako da je hodio po propisima zakona svojega oca Davida, ali bi i on još žrtvovao i kadio na visinama.
1. Kraljevima 3,4Tako otide kralj u Gibeon, da tamo žrtvuje, jer to je bila najuglednija visina. Tisuću žrtava paljenica prinese Salomon tamo na žrtveniku.
1. Kraljevima 3,5Tada se javi Gospod Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: "Išti, što da ti dadnem!"
1. Kraljevima 3,6Salomon odgovori: "Ti si svojemu slugi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i srcem iskrenim, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina, koji sada sjedi na prijestolju njegovu.
1. Kraljevima 3,7I tako, Gospode, Bože moj! Ti si učinio slugu svojega kraljem na mjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek, koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.
1. Kraljevima 3,8Tvoj sluga stoji u sredini naroda tvojega, koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan, da se od množine ne može izbrojiti ni procijeniti.
1. Kraljevima 3,9Daj slugi svojemu srce razumno, da može vladati narodom tvojim i da zna razlikovati između dobra i zla, jer tko bi mogao vladati ovim tvojim narodom mnogobrojnim?"
1. Kraljevima 3,10Puno se dopade Bogu, što je to zamolio Salomon.
1. Kraljevima 3,11Bog mu odgovori: "Jer si to zaiskao i nijesi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti neprijatelja svojih, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
1. Kraljevima 3,12To ću ja udovoljiti tvojoj molbi. Evo, dat ću ti srce mudro i razumno, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će biti tebi jednaka poslije tebe.
1. Kraljevima 3,13Ali dat ću ti i to, što nijesi iskao, i bogatstvo i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.
1. Kraljevima 3,14Ako budeš išao mojim putovima držeći moje zakone i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život."
1. Kraljevima 3,15Kad se je Salomon probudio, vidio je, da je to bio san. Potom se vrati natrag u Jerusalem, stupi pred kovčeg zavjeta Gospodnjega, prinese žrtve paljenice i pripravi žrtve mirotvorne i prigotovi svečanu gozbu za sve sluge svoje.
1. Kraljevima 3,16U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega.
1. Kraljevima 3,17Jedna žena reče: "S oproštenjem, gospodaru moj! Ja i ova tu žena stojimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući.
1. Kraljevima 3,18Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Niti jedan stranac nije bio s nama u kući. Samo nas dvije bile smo u kući.
1. Kraljevima 3,19I umrije dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila legla na njega.
1. Kraljevima 3,20I ustade ona usred noći, i uze, dok je spavala sluškinja tvoja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa.
1. Kraljevima 3,21Kad ujutro ustadoh, da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete, što sam ga bila rodila."
1. Kraljevima 3,22A druga žena povika: "Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo." Ona je tvrdila: "Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo." Tako su se prepirale pred kraljem.
1. Kraljevima 3,23Tada reče kralj: "Jedna tvrdi: "Ovo je tu moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: "Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo."
1. Kraljevima 3,24I zapovjedi kralj: "Donesite mi mač!" Donesoše mač pred kralja.
1. Kraljevima 3,25Kralj zapovjedi: "Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!"
1. Kraljevima 3,26Tada povika kralju žena, kojoj je pripadalo živo dijete - jer ljubav prema njezinu djetetu jako se uzbudi u njoj -: "Ah, gospodaru moj, podajte njoj živo dijete i ne ubijajte gal" A druga povika: "Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!"
1. Kraljevima 3,27Tada odluči kralj: "Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati."
1. Kraljevima 3,28Sav je Izrael čuo presudu, što ju je kralj izrekao. I poštovanje se imalo pred kraljem, jer se vidjelo, da je u njemu bila mudrost Božja, da pravdu dijeli.
1. Kraljevima 3,1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.
1. Kraljevima 3,2Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagrađen do toga vremena dom imenu Jahvinu.
1. Kraljevima 3,3A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kađenice na uzvišicama.
1. Kraljevima 3,4Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveća uzvišica. Salomon prinese tisuću paljenica na tom žrtveniku.
1. Kraljevima 3,5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noću u snu. Bog reče: "Traži što da ti dadem.
1. Kraljevima 3,6Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sačuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju.
1. Kraljevima 3,7Sada, o Jahve, Bože moj, ti si učinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati.
1. Kraljevima 3,8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati.
1. Kraljevima 3,9Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!
1. Kraljevima 3,10Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio.
1. Kraljevima 3,11Zato mu Jahve reče: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuđivanju pravice,
1. Kraljevima 3,12evo ću učiniti po riječima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti će ga imati itko poslije tebe,
1. Kraljevima 3,13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima.
1. Kraljevima 3,14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, umnožit ću tvoje dane.
1. Kraljevima 3,15Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovčeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pričesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.
1. Kraljevima 3,16Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj.
1. Kraljevima 3,17I reče jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući.
1. Kraljevima 3,18A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući.
1. Kraljevima 3,19Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega.
1. Kraljevima 3,20I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene.
1. Kraljevima 3,21A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!
1. Kraljevima 3,22Tada reče druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem.
1. Kraljevima 3,23A kralj onda progovori: "Ova kaže: `Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj`; druga pak kaže: `Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.`
1. Kraljevima 3,24Donesite mi mač!" naredi kralj. I donesoše mač pred kralja,
1. Kraljevima 3,25a on reče: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj.
1. Kraljevima 3,26Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!
1. Kraljevima 3,27Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka.
1. Kraljevima 3,28Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.
1. Kraljevima 3,1Solomon postade zet *Faraonu, kralju Egipta; on oženi kćer Faraonovu i smjesti ju u *Gradu Davidovu sve dok ne bijaše završio gradnju njene vlastite kuće, Kuće GOSPODOVE i zida okolo Jeruzalema.
1. Kraljevima 3,2Samo, pučanstvo nastavljaše nuditi *žrtve na *visokim mjestima jer, sve do tog doba, još ne bijaše izgrađena Kuća za *ime GOSPODOVO .
1. Kraljevima 3,3Solomon volješe GOSPODA na takav način da iđaše prema propisima Davida, svojeg oca; samo, na visokim se mjestima nuđaše žrtve i spaljivaše *tamjani.
1. Kraljevima 3,4Kralj se nađe u Gabaonu za ponuditi jednu žrtvu jer to bijaše glavno *visoko mjesto Solomon ponudi tisuću holokausta na tom *oltaru.
1. Kraljevima 3,5U Gabaonu, GOSPOD se prikaza Solomonu, noću, u snu; Bog mu reče: ” Pitaj! što ti ja mogu dati? “
1. Kraljevima 3,6Solomon odgovori: ” Ti si držao svog slugu Davida, mog oca, s velikom vjernošću jer je išao pred tobom s odanošću, pravdom i pravednošću srca glede tebe, ti si njemu sačuvao tu veliku vjernost dajući mu jednog sina koji danas sjedi na njegovu prijestolju.
1. Kraljevima 3,7Sada, GOSPODE, moj Bože, ti si dao vladati svojem sluzi umjesto Davida mojeg oca, meni koji sam samo jedan sasvim mlad čovjek, i ne znam kako vladati .
1. Kraljevima 3,8Tvoj se sluga nalazi u sred tvog naroda, onog kojeg si ti izabrao, naroda tako brojnog da ga se ne može ni izračunati ni prebrojati zbog mnoštva njegovog.
1. Kraljevima 3,9Trebat će ti dati tvojem sluzi jedno srce da ima smisla za vladati tvojim pukom, za razlikovati dobro od zla; tko će, u stvari, biti sposoban vladati tvojim pukiom tako važnim? “
1. Kraljevima 3,10Ova Solomonova molba ugodi GOSPODU.
1. Kraljevima 3,11Bog mu reče: ” Pošto si ti tražio to, a nisi za sebe tražio jedan dug život, nisi tražio za sebe bogatstvo, nisi tražio smrt svojim neprijateljima, veće si ti tražio razbor za vladati pravedno,
1. Kraljevima 3,12evo, ja ću postupiti prema tvojim riječima: dajem ti jedno mudro i pronicavo srce, takvo kakvo nitko prije tebe ne imaše, niti će ga itko imati poslije tebe.
1. Kraljevima 3,13I iako ti nisi iskao, ja ti ga dajem: i bogatstvo, i slavu, tako da tijekom cijelog tvog života nitko ga neće imati kao ti između kraljeva.
1. Kraljevima 3,14Ako budeš išao mojim putevima, čuvajući moje zakone i moje zapovijedi kao David, otac tvoj, ja ću produžiti tvoj život. “
1. Kraljevima 3,15Solomon se probudi; to bijaše njegov san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred *kovčeg saveza GOSPODOVOG. On ponudi holokauste i žrtve mira, i priredi jednu gozbu za sve svoje sluge.
1. Kraljevima 3,16Tad se dvije prostitutke dođoše predstaviti pred kraljem.
1. Kraljevima 3,17Jedna reče: ” Ja te preklinjem, moj gospodine; ja i ova žena, mi stanujemo u istoj kući, i ja sam se porodila dok je ona bila ondje.
1. Kraljevima 3,18No, tri dana prije mog porođaja, ova je žena isto rodila. Mi bijasmo zajedno, a da nikog drugog ne bijaše u kući; nije bilo nikog osim nas dvije.
1. Kraljevima 3,19Sin ove žene umrije jedne noći jer ona bijaše legla na njega.
1. Kraljevima 3,20Ona se diže u sred noći, uze mog sina koji bijaše pokraj mene tvoja sluškinja spavaše i polegnu ga pokraj sebe; a svog sina, mrtvog, ona stavi pokraj mene.
1. Kraljevima 3,21Ja sam se ujutro digla za podojiti svog sina, ali on bijaše mrtav. Kad je dan osvanuo, ja sam pažljivo pogledala, ali to ne bijaše moj sin, onaj kojeg sam ja rodila. “
1. Kraljevima 3,22Druga žena reče: ” Ne! Moj sin, to je ovaj živi, a tvoj sin, to je ovaj mrtvi “; ali, prva nastavljaše govoriti: ” ”Ne! Tvoj sin, to je mrtvi, a moj sin, to je živi. “ Tako govoriše one pred kraljem.
1. Kraljevima 3,23Kralj reče: ” Ova kaže: Moj sin je živi, a tvoj sin je mrtvi; a ona kaže: Ne! Tvoj sin, to je mrtvi, a moj sin, to je živi. “
1. Kraljevima 3,24Kralj reče: Donesite mi jedan mač! “ I donesoše jedan mač pred kralja.
1. Kraljevima 3,25A kralj reče: ” Presijecite na dvoje živo dijete i dajte jednoj jednu polovicu, i drugoj polovicu. “
1. Kraljevima 3,26žena čiji sin bijaše živ reče kralju jer njena utroba bijaše uzbuđena radi njenog sina: ” Oprosti, moj gospodine! Dajte njoj živo dijete, ali ne ubijajte ga!“ Dok druga govoriše: ” Ono neće biti ni moje ni tvoje! Rasjecite! “
1. Kraljevima 3,27Tad kralj uze riječ i reče: ” Dajte prvoj dijete živo, ne ubijajte ga;ona je majka.“
1. Kraljevima 3,28Sav Izrael ču govoriti o presudi koju je izvršio kralj i plašiše se kralja, jer bijaše vidio da u njemu ima jedna božanska mudrost za vršiti pravdu.
1. Carevima 3,1A Solomun se oprijatelji s faraonom carem Misirskim, i oženi se kćerju faraonovom, i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid oko Jerusalima.
1. Carevima 3,2Ali narod prinošaše žrtve na visinama; jer još ne bješe sazidan dom imenu Gospodnjemu do tada.
1. Carevima 3,3A Solomun ljubljaše Gospoda hodeći po uredbama oca svojega Davida, samo što na visinama prinošaše žrtve i kađaše.
1. Carevima 3,4Zato otide car u Gavaon da ondje prinese žrtvu, jer to bijaše velika visina; i Solomun prinese tisuću žrtava paljenica na onom oltaru.
1. Carevima 3,5I javi se Gospod Solomunu u Gavaonu noću u snu, i reče Bog: išti što hoćeš da ti dam.
1. Carevima 3,6A Solomun reče: ti si učinio veliku milost sluzi svojemu Davidu ocu mojemu, kao što je hodio pred tobom vjerno i pravedno i s pravijem srcem prema tebi; i sačuvao si mu ovu veliku milost, te mu dao sina da sjedi na prijestolu njegovu, kao što se vidi danas.
1. Carevima 3,7I tako, Gospode Bože moj, ti si postavio slugu svojega carem na mjesto Davida oca mojega, a ja sam mlad, niti znam polaziti ni dolaziti.
1. Carevima 3,8I tvoj je sluga među narodom tvojim, koji si izabrao, narodom velikim, koji se ne može izbrojiti ni proračunati od množine.
1. Carevima 3,9Daj dakle sluzi svojemu srce razumno da može suditi narodu tvojemu i raspoznavati dobro i zlo. Jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikom?
1. Carevima 3,10I bi milo Gospodu što Solomun to zaiska.
1. Carevima 3,11I reče mu Bog: kad to išteš, a ne išteš duga života niti išteš blaga niti išteš duša neprijatelja svojih nego išteš razuma da umiješ suditi;
1. Carevima 3,12Evo učinih po tvojim riječima; evo ti dajem srce mudro i razumno da takoga kakav si ti ni prije tebe nije bilo niti će poslije tebe nastati taki kakav si ti.
1. Carevima 3,13A svrh toga dajem ti i što nijesi iskao, i blago i slavu, da takoga kakav ćeš ti biti neće biti među carevima svega vijeka tvojega.
1. Carevima 3,14I ako uzideš mojim putovima držeći uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je išao David otac tvoj, produljiću dane tvoje.
1. Carevima 3,15Tada se probudi Solomun, i gle, ono bješe san. I dođe u Jerusalim, i stavši pred kovčeg zavjeta Gospodnjega prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne, i počasti sve sluge svoje.
1. Carevima 3,16Tada dođoše dvije žene kurve k caru, i stadoše pred njim.
1. Carevima 3,17I reče jedna žena: ah, gospodaru; ja i ova žena sjedimo u jednoj kući, i porodih se kod nje u istoj kući.
1. Carevima 3,18A treći dan poslije moga porođaja porodi se i ova žena, i bijasmo zajedno i ne bijaše niko drugi s nama u kući, samo nas dvije bijasmo u kući.
1. Carevima 3,19I umrije sin ove žene noćas, jer ona leže na nj.
1. Carevima 3,20Pa ustavši u ponoći uze sina mojega iskraj mene, kad sluškinja tvoja spavaše, i stavi ga sebi u naručje, a sina svoga mrtvoga stavi meni u naručje.
1. Carevima 3,21A kad ustah ujutru da podojim sina svojega, a to mrtav; ali kad razgledah ujutru, a to ne bješe moj sin, kojega ja rodih.
1. Carevima 3,22Tada reče druga žena: nije tako; nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je sin onaj mrtvi. Ali ona reče: nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. Tako govorahu pred carem.
1. Carevima 3,23A car reče: ova kaže: ovaj je živi moj sin, a tvoj je sin ovaj mrtvi; a ona kaže: nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi.
1. Carevima 3,24I reče car: dajte mi mač. I donesoše mač pred cara.
1. Carevima 3,25Tada reče car: rasijecite živo dijete na dvoje, i podajte polovinu jednoj i polovinu drugoj.
1. Carevima 3,26Tada žena kojoj sin bješe živi reče caru, jer joj se uskoleba utroba za sinom: ah, gospodaru, podajte njojzi dijete živo, a nemojte ga ubijati. A ona reče: neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga.
1. Carevima 3,27Tada odgovori car i reče: podajte onoj živo dijete, nemojte ga ubiti, ona mu je mati.
1. Carevima 3,28I sav Izrailj ču sud koji izreče car, i pobojaše se cara; jer vidješe da je u njemu mudrost Božja da sudi.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje