| Postanak 19,1 | Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tada sjedio Lot na vratima sodomskim, čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje, |
| Postanak 19,2 | I reče: "Molim vas, gospodo, svratite se u kuću sluge svojega, da prenoćite, i operite noge svoje! Sutra rano možete onda uraniti i put svoj nastaviti." A oni rekoše: "Ne, mi ćemo prenoćiti vani." |
| Postanak 19,3 | Ali on navali i primora ih, pa se oni navratiše k njemu i dođoše u kuću njegovu. On im tada ugotovi večeru i dade ispeći nekvasnih pogača, i oni jedoše. |
| Postanak 19,4 | Ali prije nego još otidoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka. |
| Postanak 19,5 | Oni pozvaše Lota i rekoše mu: "Gdje su ljudi, što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih upoznamo!" |
| Postanak 19,6 | Tada Lot izađe k njima van pred vrata, a zatvori vrata za sobom; |
| Postanak 19,7 | I reče: "Ne činite takva zla, braćo moja! |
| Postanak 19,8 | Evo, imam još dvije kćeri koje ne spoznaše muža: njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je drago; samo ne dirajte u ove ljude; jer uđoše u sjenu krova mojega!" |
| Postanak 19,9 | Ali oni viknuše: "Odstupi odatle!" i rekoše: "Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo učiniti tebi još gore nego njima!" I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali su se sve bliže, da razbiju vrata. |
| Postanak 19,10 | Tada ona dva čovjeka pružiše ruke svoje i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata. |
| Postanak 19,11 | A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata. |
| Postanak 19,12 | Nato dva čovjeka rekoše Lotu: "Ako imaš ovdje još koga svojega, zeta, svoje sinove i kćer, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! |
| Postanak 19,13 | Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto; jer teška se tužba digla proti njima pred Gospodom, zato nas posla Gospod, da ih zatremo." |
| Postanak 19,14 | Tada Lot izađe van i porazgovori se sa zetovima svojim, koji su se bili oženili kćerima njegovim, i reče: "Ustajte! Izađite iz mjesta ovoga, jer će Gospod zatrti grad ovaj!" Ali su zetovi njegovi mislili, da se on samo šali. |
| Postanak 19,15 | Kad osvanula zora, navališe anđeli na Lota, da se požuri, i rekoše: "Ustani! Uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje grada toga!" |
| Postanak 19,16 | Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, ženu njegovu i obje kćeri njegove i izvedoše ih izvan grada; jer mu je Gospod bio milostiv. |
| Postanak 19,17 | Oni ga izvedoše van i pustiše ga istom pred gradom, i rekoše mu: "Bježi, jer ti se radi o životu, ne ogledaj se natrag i ne ustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana; bježi u goru, da i ti ne pogineš!" |
| Postanak 19,18 | Lot im odgovori: "Nemoj tako, Gospode! |
| Postanak 19,19 | Evo, sluga tvoj nađe milost u očima tvojim i veliko mi iskazuješ milosrđe, kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru; mogla bi me pri tom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo. |
| Postanak 19,20 | Eno, tamo je grad dosta blizu, kamo bih mogao uteći, a malen je. Tamo bih htio uteći, jer je malen, pa da ostanem na životu," |
| Postanak 19,21 | On odgovori: "Evo, neka ti bude, i u tom ću te poslušati, da ne razorim grad, o kojem govoriš. |
| Postanak 19,22 | Bježi brze tamo; jer ne mogu ništa činiti, dok ne stigneš onamo!" Zato se prozva taj grad Soar. |
| Postanak 19,23 | Sunce je upravio ogranulo, kad je Lot došao u Soar. |
| Postanak 19,24 | Tada pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja od Gospoda, s neba. |
| Postanak 19,25 | I uništi te gradove, svu nizinu sa svima stanovnicima tih gradova i sve, što je raslo na poljima. |
| Postanak 19,26 | A kad se je žena njegova iza njega ogledala natrag postade stup od soli. |
| Postanak 19,27 | Rano drugoga jutra otide Abraham na mjesto, gdje je bio stajao pred Gospodom. |
| Postanak 19,28 | Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje, kako se dim dizao od zemlje kao dim iz peći. |
| Postanak 19,29 | Bog će dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz, propasti, a uništi gradove, u kojima je bio Lot prebivao. |
| Postanak 19,30 | Lot otide od Soara dalje gore i nastani se s kćerima svojim u gori; jer se je bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri svoje. |
| Postanak 19,31 | Tada reče starija mlađoj: "Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji, koji bi htio općiti s nama, kako je to običaj po svemu svijetu. |
| Postanak 19,32 | Hajde da dadnemo ocu svojemu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu svojemu dobijemo djecu!" |
| Postanak 19,33 | I dadoše onu noć ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca svojega, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade. |
| Postanak 19,34 | Drugo jutro reče starija mlađoj: "Eto, ležala sam noćas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu noć, pa onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu svojemu dobijemo djecu!" |
| Postanak 19,35 | Tako dadoše i ovu noć ocu svojemu vina da pije, te pođe mlađa i leže uz njega, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade. |
| Postanak 19,36 | Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od oca svojega. |
| Postanak 19,37 | I starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima. |
| Postanak 19,38 | I mlada rodi sina i nadjenu mu ime Ben-Ami; on je otac današnjim Amoncima. |
|
| Postanak 19,1 | Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, |
| Postanak 19,2 | a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu. |
| Postanak 19,3 | Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše. |
| Postanak 19,4 | Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. |
| Postanak 19,5 | Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo? |
| Postanak 19,6 | Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. |
| Postanak 19,7 | "Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla! |
| Postanak 19,8 | Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova. |
| Postanak 19,9 | "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. |
| Postanak 19,10 | Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata; |
| Postanak 19,11 | a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata. |
| Postanak 19,12 | Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! |
| Postanak 19,13 | Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo. |
| Postanak 19,14 | Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu. |
| Postanak 19,15 | Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada! |
| Postanak 19,16 | Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. |
| Postanak 19,17 | Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt! |
| Postanak 19,18 | Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! |
| Postanak 19,19 | Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem. |
| Postanak 19,20 | Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim! |
| Postanak 19,21 | Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš. |
| Postanak 19,22 | Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. |
| Postanak 19,23 | Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, |
| Postanak 19,24 | Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem |
| Postanak 19,25 | i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. |
| Postanak 19,26 | A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. |
| Postanak 19,27 | Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, |
| Postanak 19,28 | upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine. |
| Postanak 19,29 | Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. |
| Postanak 19,30 | Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. |
| Postanak 19,31 | Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. |
| Postanak 19,32 | Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo. |
| Postanak 19,33 | One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. |
| Postanak 19,34 | Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo. |
| Postanak 19,35 | Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. |
| Postanak 19,36 | Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. |
| Postanak 19,37 | Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. |
| Postanak 19,38 | I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. |
|
| Stvaranje 19,1 | Dva anđela na večer stigoše u Sodomu dok Lot bijaše sjedio na vratima Sodome . |
| Stvaranje 19,2 | On ih ugleda, diže se i pođe k njima u susret i prostrije se ničice po zemlji. |
| Stvaranje 19,3 | On reče: ` Po milosti, gospodari moji, skrenite u kuću vašeg sluge, provedite ovdje noć, operite noge i u rano jutro otiđite svojim putem.` |
| Stvaranje 19,4 | Ali, oni mu odgovoriše: ` Ne! Mi ćemo provesti noć na trgu.` On ih nutkaše tako da oni skrenuše k njemu i dođoše u kuću njegovu. |
| Stvaranje 19,5 | On im pripremi jedan objed, ispeče kruh bez *kvasa i oni jedoše. Nije se još bilo leglo kad kuća bi okružena gradskim ljudima, ljudima iz Sodome, od najmlađih do najstarijih, sav narod bez izuzetka. |
| Stvaranje 19,6 | Oni pozvaše Lota i rekoše mu: `Gdje su ljudi koji su došli sinoć kod tebe? Izvedi ih da ihpoznamo .` |
| Stvaranje 19,7 | Lot iziđe pred njih na prag svojih vrata, on zatvori vrata za sobom i reče: ` Boga radi, braćo moja, ne činite nesreće. |
| Stvaranje 19,8 | Ja imam dvije kćeri djevice za dati ih vam na raspolaganje, mogu vam njih izvesti pa učinite što vam se čini dobro. |
| Stvaranje 19,9 | Ali ne činite ništa ovim ljudima jer oni su došli u sjenu mojeg krova .` Oni odgovoriše: `Vuci se odatle!` I rekoše: `Ovaj je došao kao iseljenik, a igra ispravljača krivde ! Načinit ćemo mu gore no onima.` Žestoko gurnuše Lota i primaknuše se da bi provalili vrata. |
| Stvaranje 19,10 | Ali dvojica ljudi pružiše ruku da uvedu Lota u kuću, pokraj sebe. Oni zatvoriše vrata, |
| Stvaranje 19,11 | i udariše sljepilom one ljude koji bijahu pred ulazom u kuću, od najmanjeg do najvećeg; oni ne mogaše pronaći ulaza. |
| Stvaranje 19,12 | Dvojica ljudi rekoše Lotu: ` Koga još imaš ovdje? Zeta? Svoje sinove? Svoje kćeri? Sve što imaš u gradu izvedi iz ovog mjesta. |
| Stvaranje 19,13 | Mi ćemo ga uništiti, jer je velika pred GOSPODOM, tužba koju je izazvao. On nas je poslao da ga uništimo.` |
| Stvaranje 19,14 | Lot iziđe govoriti svojim zetovima, onima koji su oženili njegove kćeri, i reče im:` Ustajte! Iziđite iz ovog mjesta jer GOSPOD će uništiti grad.` Ali u očima svojih zetova on se učini kao da zbija šalu. |
| Stvaranje 19,15 | Pošto svanu zora, anđeli ustrajaše kod Lota govoreći: `Ustaj! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje se nalaze ovdje od straha da ti ne propadneš krivicom ovog grada.` |
| Stvaranje 19,16 | Kako je on kasnio, dvojica ljudi ga povukoše za ruku, njega, njegovu ženu i njegove dvije kćeri jer GOSPOD je bio imao samilosti za njega; oni ga izvedoše izvan grada. |
| Stvaranje 19,17 | Kako su ga izveli van, oni rekoše Lotu: ` Odlazi, spasi svoj život. Ne osvrći se unatrag, ne zaustavljaj se nigdje u Distriktu . Bježi prema planini od straha da ne propadneš.` |
| Stvaranje 19,18 | Lot im reče: ` Bogu ne godilo ! |
| Stvaranje 19,19 | Evo, tvoj sluga nađe milost u tvojim očima i ti si pokazao jedno veliko prijateljstvo prema meni čuvajući mi život. Ali ja, Noinih moći pobjeći u planinu, a da ne budem dosegnut mlatilom i ne umrem. |
| Stvaranje 19,20 | Evo ovaj grad, dovoljno blizu za pobjeći, i beznačajan. Ja bih se želio ondje skloniti. Nije li to tražiti sitnicu za ostati u životu? ` |
| Stvaranje 19,21 | On mu odgovori: ` Gledaj! Još ti taj dar činim i Noinih prevrnuti grad o kojem mi govoriš. |
| Stvaranje 19,22 | Skloni se najhitnije onamo, jer ja ne mogu ništa učiniti sve dok ti ne budeš onamo stigao. ` Zato se taj grad zove Soar . |
| Stvaranje 19,23 | Sunce se dizalo nad zemljom i Lot je ulazio u Soar |
| Stvaranje 19,24 | kad GOSPOD učini da kiši nad Sodomom i Gomorom od sumpora i vatre. To je dolazilo s neba i od GOSPODA. |
| Stvaranje 19,25 | On poruši te gradove, sav Distrikt, sve stanovnike gradova i raslinje zemaljsko. |
| Stvaranje 19,26 | Lotova žena pogleda unatrag i posta jednim stubom od soli . |
| Stvaranje 19,27 | Abraham se nađe u rano jutro na mjestu gdje je stajao pred GOSPODOM, |
| Stvaranje 19,28 | on pogleda prema Sodomi, Gomori i cijeloj teritoriji Distrikta, on pogleda i vidje kako se jedan dim diže sa zemlje kao dim iz jedne peći. |
| Stvaranje 19,29 | Dakle, kad Bog uništi gradove Distrikta, on se sjeti Abrahama, i povuče Lota ispred mlatila kad prevrnu gradove gdje Lot stanovaše. |
| Stvaranje 19,30 | Lot se uspe iz Soara da bi se smjestio u planini, a njegove ga dvije kćeri praćaše. On se u stvari plašio nastaniti u Soaru i on se smjesti u jednu pećinu, on i njegove dvije kćeri. |
| Stvaranje 19,31 | Prvorođena reče mlađoj: ` Naš je otac star i nema čovjeka u zemlji da dođe k nama prema običaju cijele zemlje. |
| Stvaranje 19,32 | Hajdemo! Opijmo vinom našeg oca i lezimo s njim i dajmo jedno potomstvo poteklo od našeg oca.` |
| Stvaranje 19,33 | One opiše vinom svojeg oca te noći, i starija leže s ocem svojim koji ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni njenom ustajanju. |
| Stvaranje 19,34 | No, sutradan, prvorođena reče mlađoj: `Vidi! Ja sam posljednje noći legla sa svojim ocem. Opijmo ga i ove noći vinom, a ti ćeš ići leći s njim. Mi ćemo dati život jednom potomstvu poteklom od njega. ` |
| Stvaranje 19,35 | Te noći opet, one opiše vinom svojeg oca. Mlađa ode leći s njim; on ne imade saznanja ni o njenom lijeganju ni o njenom ustajanju. |
| Stvaranje 19,36 | Obje kćeri Lotove zatrudnješe od svog oca. |
| Stvaranje 19,37 | Prvorođena rodi jednog sina kojeg nazva Moab; to je otac današnjim Moabitima . |
| Stvaranje 19,38 | Mlađa, ona također, porodi jednog sina kojeg nazva Benammi; to je otac današnjim Ammonitima . |
|
| 1. Mojsijeva 19,1 | A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, |
| 1. Mojsijeva 19,2 | I reče: hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete pođite svojim putem. A oni rekoše: ne, nego ćemo prenoćiti na ulici. |
| 1. Mojsijeva 19,3 | Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče hljebova prijesnijeh, i jedoše. |
| 1. Mojsijeva 19,4 | I još ne bjehu legli, a građani Sodomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva, |
| 1. Mojsijeva 19,5 | I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi što dođoše sinoć k tebi? izvedi ih k nama da ih poznamo. |
| 1. Mojsijeva 19,6 | A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom, |
| 1. Mojsijeva 19,7 | I reče im: nemojte, braćo, činiti zla. |
| 1. Mojsijeva 19,8 | Evo imam dvije kćeri, koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato ušli pod moj krov. |
| 1. Mojsijeva 19,9 | A oni mu rekoše: hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoće da nam sudi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata. |
| 1. Mojsijeva 19,10 | A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuću, i zatvoriše vrata. |
| 1. Mojsijeva 19,11 | A ljudi što bijahu pred vratima kućnim ujedanput oslijepiše od najmanjega do najvećega, te ne mogahu naći vrata. |
| 1. Mojsijeva 19,12 | Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde; |
| 1. Mojsijeva 19,13 | Jer hoćemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo. |
| 1. Mojsijeva 19,14 | I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šćaše dati kćeri svoje, i reče im: ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem učini da se šali. |
| 1. Mojsijeva 19,15 | A kad zora zabijelje, navališe anđeli na Lota govoreći: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga. |
| 1. Mojsijeva 19,16 | A on se stade ščinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada. |
| 1. Mojsijeva 19,17 | I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš. |
| 1. Mojsijeva 19,18 | A Lot im reče: nemoj, Gospode! |
| 1. Mojsijeva 19,19 | Gle, sluga tvoj nađe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. |
| 1. Mojsijeva 19,20 | Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je; da bježimo onamo; ta mali je, te ću ostati živ. |
| 1. Mojsijeva 19,21 | A on mu reče: eto poslušaću te i zato, i neću zatrti grada, za koji reče. |
| 1. Mojsijeva 19,22 | Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dok ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. |
| 1. Mojsijeva 19,23 | I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor. |
| 1. Mojsijeva 19,24 | Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, |
| 1. Mojsijeva 19,25 | I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. |
| 1. Mojsijeva 19,26 | Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen. |
| 1. Mojsijeva 19,27 | A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; |
| 1. Mojsijeva 19,28 | I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. |
| 1. Mojsijeva 19,29 | Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatr gradove gdje življaše Lot. |
| 1. Mojsijeva 19,30 | A Lot otide iz Sigora i stani se na onom brdu s dvije kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i življaše u pećini s dvije kćeri svoje. |
| 1. Mojsijeva 19,31 | A starija reče mlađoj: naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama kao što je običaj po svoj zemlji. |
| 1. Mojsijeva 19,32 | Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu. |
| 1. Mojsijeva 19,33 | I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. |
| 1. Mojsijeva 19,34 | A sjutradan reče starija mlađoj: gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveče, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu. |
| 1. Mojsijeva 19,35 | Pa i to veče dadoše ocu vina i ustavši mlađa leže s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. |
| 1. Mojsijeva 19,36 | I obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svojega. |
| 1. Mojsijeva 19,37 | I starija rodi sina, i nadjede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjega dana. |
| 1. Mojsijeva 19,38 | Pa i mlađa rodi sina, i nadjede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjega dana. |
|
