| Postanak 43,1 | Ali je glad teško pritiskivala zemlju. |
| Postanak 43,2 | Kad potrošiše sve žito, što su ga bili donijeli iz Egipta, reče im otac njihov: Idite još jedanput onamo i kupite nam opet nešto žita!" |
| Postanak 43,3 | Juda mu reče: "Onaj čovjek jako nam zaprijeti: 'Ne dolazite mi na oči, ako ne bude s vama brat vaš.' |
| Postanak 43,4 | Ako ćeš dakle pustiti s nama brata našega poći ćemo i kupit ćemo ti žita. |
| Postanak 43,5 | A ako ga nećeš pustiti s nama, onda ne idemo tamo; jer nam reče onaj čovjek: 'Ne dolazite mi na oči, ako ne bude s vama brat vaš!' |
| Postanak 43,6 | Tada reče Izrael: "Zašto mi tu muku učiniste i rekoste tome čovjeku, da imate još jednoga brata?" |
| Postanak 43,7 | Odgovoriše: "Čovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naš i zapitao je: 'Je li vam još živ otac? I Imate li još kojega brata?' Mi mu odgovorismo na pitanja njegova. Jesmo li mogli znati, da će zahtijevati od nas: 'Dovedite ovamo brata svojega?' " |
| Postanak 43,8 | A Juda zamoli oca svojega Izraela: "Pusti dječaka s menom; tada ćemo zaputiti i otići tamo, da ostanemo na životu i ne poumremo, mi, ti i djeca naša. |
| Postanak 43,9 | Ja sam jamac za njega, i iz ruku mojih išti ga! Ako ti ga ne dovedem natrag i ne stavim ti ga pred oči, bit ću ti kriv, dok sam živ. |
| Postanak 43,10 | Da nijesmo tako dugo oklijevali, do sada bismo se sigurno već dva puta vratili." |
| Postanak 43,11 | Tada im reče otac njihov Israel: "Kad mora biti, onda učinite ovo: uzmite što najbolje ima u ovoj zemlji u svoje vreće i ponesite onome čovjeku na dar, nešto balzama i nešto meda, mirodija i smirne, urme i badema! |
| Postanak 43,12 | A novaca uzmite sa sobom dvaput toliko; jer novce, što su se našli odozgor u vrećama vašim, morate opet sobom uzeti. Možda je po sredini zabuna. |
| Postanak 43,13 | I brata svojega uzmite sa sobom, pa zaputite i otidite opet k onome čovjeku! |
| Postanak 43,14 | Bog Svemoćni neka dadne, da nađete milost u onoga čovjeka, i da vam on opet pusti brata vašega i Benjamina! A ja sam sad opet bez djece, kao što sam nekoć bio bez djece!" |
| Postanak 43,15 | Tada uzeše ljudi taj dar; i dvaput toliko novaca uzeše sa sobom i Benjamina, podigoše se, otidoše u Egipat i stupiše pred Josipa. |
| Postanak 43,16 | I kad Josip vidje Benjamina s njima, zapovjedi upravitelju kuće svoje: "Odvedi te ljude u kuću, zakolji jedno marvinče i spremi ručak; jer će ti ljudi opodne jesti s menom." |
| Postanak 43,17 | Učini čovjek kako mu je bio Josip zapovjedio, i odvede ljude u kuću Josipovu. |
| Postanak 43,18 | A ljudi se pobojali, kad su bili vođeni u kuću Josipovu, i pomisliše: "Zbog novaca, što su prvi put bili natrag metnuti u vreće naše, vode nas ovamo unutra, da nas optuže i domognu se nas i naših magaraca, te nas onda zarobe." |
| Postanak 43,19 | Zato pristupiše k upravitelju kuće Josipove, progovoriše mu na vratima kućnim, |
| Postanak 43,20 | I rekoše: "Molimo, gospodaru, mi smo već jedanput došli ovamo, da kupimo žita. |
| Postanak 43,21 | Kad dođosmo u prenoćište i otvorismo vreće svoje, nađoše se novci svakoga od nas odozgor u vreći njegovoj, novci naši po punoj težini svojoj. To mi sad donosimo natrag. |
| Postanak 43,22 | A imamo sa sobom i druge novce, da kupimo žita. Ne znamo, tko nam je to metnuo novce naše u vreće naše." |
| Postanak 43,23 | On odgovori: "Budite mirni i ništa se ne bojte! Bog vaš i Bog oca vašega potajno je metnuo blago u vreće vaše. Novce sam vaše primio u redu." Tada im izvede Simeona. |
| Postanak 43,24 | Nato uvede ljude u kuću Josipovu, donese im vode, da u njoj operu sebi noge, i magarcima njihovim položi. |
| Postanak 43,25 | Uto oni pripraviše dar, prije nego Josip dođe opodne; jer su bili čuli, da će oni ondje ručati. |
| Postanak 43,26 | Kad Josip dođe u kuću, izručiše mu u kući dar, što ga ponesoše sobom, i pokloniše mu se sve do zemlje. |
| Postanak 43,27 | On ih upita za zdravlje i reče: "Kako je stari otac vaš, za koga mi govoriste? Je li još živ?" |
| Postanak 43,28 | Odgovoriše: "Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ." Pritom se duboko nakloniše. |
| Postanak 43,29 | Kad on pogleda naokolo, ugleda brata svojega Benjamina, sina matere svoje, te upita: "Je li vam to najmlađi brat, za kojega mi govoriste?" Onda pridoda: "Bog neka ti udijeli milost svoju, sinko moj!" |
| Postanak 43,30 | Tada Josip brzo prekide; jer je bio pred bratom svojim duboko ganut, i bilo mu je da udari u plač. Uniđe stoga u nutarnju sobu i tamo se isplaka. |
| Postanak 43,31 | Pošto se je umio, izađe opet van i zapovjedi, silom se svladavajući: "Nosite jelo!" |
| Postanak 43,32 | Tada donesoše njemu i njima napose, i Egipćanima, koji su jeli s njim, napose; jer Egipćani ne smiju jesti sa Hebrejima zato, što je to Egipćanima nečisto. |
| Postanak 43,33 | Sjedili su pred njim, od najstarijega do najmlađega točno po dobi razmješteni; zato su se ljudi zgledali začuđeni. |
| Postanak 43,34 | On im dade nositi od jela, što su stajala pred njim. Dio što zapade Benjamina, bio je pet puta tako velik kao dio svih drugih. Oni su pili s njim i bili su dobre volje.˚ |
|
| Postanak 43,1 | Strašna glad pritisla zemlju. |
| Postanak 43,2 | Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: "Idite opet i nabavite nam malo hrane. |
| Postanak 43,3 | Nato će mu Juda: "Onaj nam je čovjek jasno rekao: `Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.` |
| Postanak 43,4 | Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti žita. |
| Postanak 43,5 | Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: `Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.` |
| Postanak 43,6 | "Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom čovjeku da imate još jednoga brata? |
| Postanak 43,7 | Oni odgovore: "Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: `Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?` Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći : `Dovedite svoga brata!` |
| Postanak 43,8 | Potom Juda reče svome ocu Izraelu: "Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. |
| Postanak 43,9 | Ja za nj jamčim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. |
| Postanak 43,10 | Ta da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti. |
| Postanak 43,11 | Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. |
| Postanak 43,12 | Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreća. Možda je ono bila zabuna. |
| Postanak 43,13 | Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku. |
| Postanak 43,14 | Neka Bog Svemogući, El Šadaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem. |
| Postanak 43,15 | Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. |
| Postanak 43,16 | Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: "Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno živinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne! |
| Postanak 43,17 | Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. |
| Postanak 43,18 | Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove. |
| Postanak 43,19 | Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: |
| Postanak 43,20 | "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; |
| Postanak 43,21 | i kad smo stigli na prenoćište i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. |
| Postanak 43,22 | A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreće. |
| Postanak 43,23 | "Budite mirni", reče im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreće. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. |
| Postanak 43,24 | Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iće. |
| Postanak 43,25 | Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati. |
| Postanak 43,26 | Kad je Josip došao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. |
| Postanak 43,27 | Upita ih on za zdravlje te će dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja? |
| Postanak 43,28 | "Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujući poštovanje. |
| Postanak 43,29 | Podigavši svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj! |
| Postanak 43,30 | Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. |
| Postanak 43,31 | Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: "Poslužite ručak! |
| Postanak 43,32 | Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. |
| Postanak 43,33 | I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. |
| Postanak 43,34 | I naređivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. |
|
| Stvaranje 43,1 | Glad se oborila na zemlju. |
| Stvaranje 43,2 | Kad oni pojedoše žito koje su donijeli iz Egipta, otac im njihov reče: ` Vratite se kupiti nam kakve živeži. ` |
| Stvaranje 43,3 | Juda mu odgovori: ` Čovjek nam je izričito odredio: Ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama. |
| Stvaranje 43,4 | Ako ti odlučiš poslati s nama našeg brata, mi ćemo sići kupiti ti živeži; |
| Stvaranje 43,5 | ali ako ga ne pošalješ, mi ne ćemo sići jer nam je čovjek rekao: vi ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti ako vaš brat nije s vama.` |
| Stvaranje 43,6 | Izrael preuze: ` Zašto ste mi napravili štetu obavještavajući tog čovjeka da imate još jednog brata? ` |
| Stvaranje 43,7 | Oni odgovoriše: `Čovjek nas je pritisnuo pitanjima o nama i našoj obitelji: Vaš otac da li je još živ? Govorio je on. Imate li vi jednog brata? Morali smo ga obavijestiti o tome. Jesmo li mogli znati da će reći: Svedite vašeg brata ovdje! ? ` |
| Stvaranje 43,8 | Juda tada reče svojem ocu Izraelu: `Pusti dečka ići sa mno. Ustaj! Pođimo želimo li preživjeti, a ne umrijeti, mi, ti, i naša djeca. |
| Stvaranje 43,9 | Ja sam garancija, ja, a ti ćeš moći meni tražiti račun ako ti ga ne dovedem; ako li ga ne vratim u tvoju nazočnost, sav život nosit ću grijeh pred tobom. |
| Stvaranje 43,10 | Da nismo toliko kasnili, već bismo po drugi put se bili vratili. ` |
| Stvaranje 43,11 | Njihov otac Izrael uzviknu: ` Ako je tako, učinite ovo. Uzmite za snijeti domaću berbu za pokloniti tom čovjeku: malo grožđa, malo meda, terpentinske, tragantove i ladanumove smole, pistacija i badema. |
| Stvaranje 43,12 | uzmite jednu drugu sumu novca sa sobom sadržavajući i novac odložen u vaše vreće sa žitom; bila je to možda jedna grješka. |
| Stvaranje 43,13 | Uzmite vašeg brata i pođite, vratite se kod tog čovjeka. |
| Stvaranje 43,14 | Nek Bog Svemogući vam učini sklonim tog čovjeka, da pusti otići vašeg drugog brata, i Benjamina! Ja, ja ću ostati lišen djeteta kao da ga nikad nisam ni imao. ` |
| Stvaranje 43,15 | Ti ljudi odnesoše poklone, uzeše sa sobom drugu sumu novca i Benjamina. Oni odoše, siđoše u Egipat i predstaviše se Josipu. |
| Stvaranje 43,16 | Videći Benjamina s njima, Josip reče svojem domoupravitelju: ` Odvedi ove ljude u kuću, ubij jednu životinju i pripravi ju, jer ti će ljudi jesti sa mnom u podne. ` |
| Stvaranje 43,17 | Čovjek izvrši što mu je Josip bio rekao i uvede ljude u Josipovu kuću. |
| Stvaranje 43,18 | Oni biše prestrašeni uvođenjem u Josipovu kuću. ` To je zbog novca vraćenog u naše vreće za žito prilikom prvog putovanja, povikaše oni. Vodi nas s našim magarcima da bi nas zlostavljao, napao i postupao s nama kao s robovima.` |
| Stvaranje 43,19 | Oni se približiše Josipovom domoupravitelju i obratiše mu se na ulazu u kuću: |
| Stvaranje 43,20 | `Oprostite, moj gospodine, rekoše oni. Mi smo sišli prilikom prethodnog puta za kupiti živež. |
| Stvaranje 43,21 | No, kad smo stigli na odmorište i otvorili svoje vreće sa žitom, novac svakog od nas nalazio se pri samom otvoru vreće. To je naš novac svakog od nas, dobro odvagnut, koji smo donijeli sa sobom |
| Stvaranje 43,22 | mi smo došli imajući sa sobom jednu drugu sumu za kupovinu živeži. Ne znamo tko je vratio naš novac u naše vreće sa žitom. ` |
| Stvaranje 43,23 | ` Smirite se i ne bojte se ničega, odgovori on. To je vaš Bog, Bog vašeg oca, koji vam je blago stavio u vaše vreće. ` Potom im on oslobodi Simeona. |
| Stvaranje 43,24 | Čovjek uvede naše ljude u Josipovu kuću. Donese im vodu da si operu noge i dade krmiva njihovim magarcima. |
| Stvaranje 43,25 | Oni pripraviše poklon čekajući podne kad će doći i Josip; bili su u stvari razumjeli da će ondje uzeti svoj objed. |
| Stvaranje 43,26 | Kad se Josip vrati kući, oni mu predadoše dar koji su imali sa sobom u toj kući i pokloniše se pred njim sve do zemlje. |
| Stvaranje 43,27 | On ih upita kako su, potom im reče: `Kako je vaš stari otac o kojem ste mi govorili? Je li još živ? |
| Stvaranje 43,28 | ` Tvoj sluga, naš otac, dobro je, odgovoriše oni; još je živ. ` Oni se poviše i nakloniše. |
| Stvaranje 43,29 | Dignuvši oči Josip vidje Benjamina svojeg brata, sina svoje majke. Ovaj ovdje, je li, to vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili? ` Potom reče: ` Bog da ti podari milost, sine moj. ` |
| Stvaranje 43,30 | Osjećajući uzbuđenje u svojoj nutrini pri pogledu na svojeg brata, on se požuri potražiti mjesto gdje će zaplakati. Dođe u svoju vlastitu sobu. Ondje, zaplaka. |
| Stvaranje 43,31 | On umi lice i ponovo iziđe. Budući se svladao, on reče: ` Služite objed. ` |
| Stvaranje 43,32 | On, jeo je odvojeno, a oni sa strane. Egipćani su jeli s njim, po strani, jer Egipćani nisu imali opravo jesti s Hebrejima. Za njih je to bila jedna gnusnost. |
| Stvaranje 43,33 | Ovi Hebreji su sjedjeli pred njim, prvorođeni prema svojem pravu prvijenstva, a najmlađi prema svojoj mladoj dobi, gledajući sa zaprepaštenjem jedni druge. |
| Stvaranje 43,34 | On im dade donijeti pladnjeve koji su bili pred njim, ali pladanj za Benjamina bi pet puta obilatiji no oni svi drugi. S njim oni piše do mile volje. |
|
| 1. Mojsijeva 43,1 | Ali glad bješe vrlo velika u onoj zemlji. |
| 1. Mojsijeva 43,2 | Pa kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Misira, reče im otac: idite opet, i kupite nam malo hrane. |
| 1. Mojsijeva 43,3 | A Juda mu progovori i reče: tvrdo nam se zarekao onaj čovjek govoreći: nećete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš. |
| 1. Mojsijeva 43,4 | Ako ćeš pustiti s nama brata našega, ići ćemo i kupićemo ti hrane. |
| 1. Mojsijeva 43,5 | Ako li nećeš pustiti, nećemo ići, jer nam je kazao onaj čovjek: nećete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš. |
| 1. Mojsijeva 43,6 | A Izrailj reče: što mi to zlo učiniste i kazaste čovjeku da imate još jednoga brata? |
| 1. Mojsijeva 43,7 | A oni rekoše: čovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreći: je li vam jošte živ otac? imate li još braće? a mi mu odgovarasmo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da će kazati: dovedite brata svojega? |
| 1. Mojsijeva 43,8 | I reče Juda Izrailju ocu svojemu: pusti dijete sa mnom, pa ćemo se podignuti i otići, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša djeca. |
| 1. Mojsijeva 43,9 | Ja ti se jamčim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv dovijeka. |
| 1. Mojsijeva 43,10 | Da nijesmo toliko oklijevali, do sada bismo se dva puta vratili. |
| 1. Mojsijeva 43,11 | Onda reče Izrailj otac njihov: kad je tako, učinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreće, i ponesite čovjeku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisava korijenja i smirne, urme i badema. |
| 1. Mojsijeva 43,12 | A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što bijahu ozgo u vrećama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogrješka. |
| 1. Mojsijeva 43,13 | I uzmite brata svojega, pa ustanite i idite opet k onom čovjeku. |
| 1. Mojsijeva 43,14 | A Bog svemogući da vam da da nađete milost u onoga čovjeka, da vam pusti brata vašega drugoga i Venijamina; ako li ostanem bez djece, nek ostanem bez djece. |
| 1. Mojsijeva 43,15 | Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izađoše pred Josifa. |
| 1. Mojsijeva 43,16 | A Josif kad vidje s njima Venijamina, reče čovjeku koji upravljaše kućom njegovom: odvedi ove ljude u kuću, pa nakolji mesa i zgotovi, jer će u podne sa mnom jesti ovi ljudi. |
| 1. Mojsijeva 43,17 | I učini čovjek kako Josif reče, i uvede ljude u kuću Josifovu. |
| 1. Mojsijeva 43,18 | A oni se bojahu kad ih čovjek vođaše u kuću Josifovu, i rekoše: za novce koji pređe bjehu metnuti u vreće naše vodi nas, dokle smisli kako će nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce. |
| 1. Mojsijeva 43,19 | Pa pristupivši k čovjeku koji upravljaše kućom Josifovom, progovoriše mu na vratima kućnim, |
| 1. Mojsijeva 43,20 | I rekoše: čuj, gospodaru; došli smo bili i pređe, i kupismo hrane; |
| 1. Mojsijeva 43,21 | Pa kad dođosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreće, a to novci svakoga nas bijahu ozgo u vreći njegovoj, novci naši na mjeru; i evo smo ih donijeli natrag; |
| 1. Mojsijeva 43,22 | A druge smo novce donijeli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreće. |
| 1. Mojsijeva 43,23 | A on im reče: budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašega metnuo je blago u vreće vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna. |
| 1. Mojsijeva 43,24 | I uvede ih čovjek u kuću Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovijem položi. |
| 1. Mojsijeva 43,25 | I pripraviše dar čekajući dokle dođe Josif u podne, jer čuše da će oni ondje objedovati. |
| 1. Mojsijeva 43,26 | I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. |
| 1. Mojsijeva 43,27 | A on ih zapita kako su, i reče: kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? je li jošte živ? |
| 1. Mojsijeva 43,28 | A oni rekoše: dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se. |
| 1. Mojsijeva 43,29 | A on pogledav vidje Venijamina brata svojega, sina matere svoje, i reče: je li vam to najmlađi brat vaš za kojega mi govoriste? I reče: Bog da ti bude milostiv, sinko! |
| 1. Mojsijeva 43,30 | A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svojemu, te brže potraži gdje će plakati, i ušav u jednu sobu plaka ondje. |
| 1. Mojsijeva 43,31 | Poslije umiv se izađe, i ustežući se reče: dajte objed. |
| 1. Mojsijeva 43,32 | I donesoše njemu napose, i njima napose, i Misircima koji objedovahu u njega napose, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to nečisto Misircima. |
| 1. Mojsijeva 43,33 | A sjeđahu pred njim stariji po starješinstvu svojem a mlađi po mladosti svojoj. I zgledahu se od čuda. |
| 1. Mojsijeva 43,34 | I uzimajući jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim. |
|
