Postanak 44,1 | Nato zapovjedi upravitelju kuće svoje: "Napuni vreće tim ljudima žita, koliko mogu ponijeti, i svakome metni odozgor novce njegove! |
Postanak 44,2 | I srebrnu čašu moju metni najmlađem u vreću odozgor zajedno s novcima za žito njegovo!" I on učini, kako mu je bio Josip zapovjedio. |
Postanak 44,3 | Kad osvanu jutro, otpustiše ljude s magarcima njihovim. |
Postanak 44,4 | Jedva su bili ostavili grad i nijesu još bili daleko odmakli, zapovjedi Josip upravitelju svoje kuće: "Ustani, pohiti za ljudima, i kad ih stigneš, reci im: 'Zašto vratiste zlo za dobro? |
Postanak 44,5 | Zašto mi ukradoste času srebrnu? Nije li to čaša, iz koje pije moj gospodar, i iz koje on proriče? Zlo uradiste, što to učiniste.' " |
Postanak 44,6 | Kad ih stiže, reče im tako. |
Postanak 44,7 | Oni mu odgovoriše: "Kako može gospodar tako Što reći? Bože sačuvaj, da sluge tvoje učine tako što! |
Postanak 44,8 | A mi ti donesosmo natrag iz zemlje kanaanske novce, što ih nađosmo odozgor u vrećama svojim. Pa kako bismo mogli ukrasti iz kuće gospodara tvojega srebro ili zlato? |
Postanak 44,9 | U koga se između sluga tvojih nađe, taj neka umre! Mi ćemo drugi, gospodaru, biti robovi tvoji." |
Postanak 44,10 | On reče: "Makar da bi moralo biti tako, kako kažete, ipak neka bude samo onaj u koga se nađe, moj rob, a vi drugi bit ćete slobodni" |
Postanak 44,11 | Brže skide svaki vreću svoju na tlo, i svaki otvori vreću svoju. |
Postanak 44,12 | A on stade tražiti; počne od najstarijega i dođe kod najmlađega. Nađe se čaša u vreći Benjaminovoj. |
Postanak 44,13 | Tada razderaše haljine svoje; pošto je svaki opet natovario magarca svojega, vratiše se natrag u grad. |
Postanak 44,14 | Kad Juda i braća njegova dođoše u kuću Josipovu, koji je bio još tamo, baciše se pred njim na zemlju. |
Postanak 44,15 | Josip se otrese na njih: "što ste to učinili? Zar nijeste znali, da čovjek kao ja može proricati?" |
Postanak 44,16 | Juda reče: "Što da reknemo gospodaru svojemu, što da govorimo i kako da se opravdamo? Bog je pronašao zlodjela sluga tvojih. Eto, mi smo sad svi robovi gospodaru svojemu, mi i ovaj, u koga se je našla časa." |
Postanak 44,17 | On reče: "Bože sačuvaj, da ja tako učinim! U koga se je našla čaša, on samo neka mi bude rob, a vi s mirom idite k ocu svojemu!" |
Postanak 44,18 | Onda pristupi Juda k njemu i reče: "Molim, gospodaru, sluga tvoj htio bi da smije progovoriti riječ gospodaru svojemu, i ne srdi se na slugu svojega. Ti si eto jednak faraonu. |
Postanak 44,19 | Gospodar moj zapita sluge svoje: 'Imate li još oca ili brata?' |
Postanak 44,20 | Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Imamo još stara oca i malena brata, koji mu se rodi u starosti; brat je pravi njegov umro, i tako on ostade još sam od matere svoje i zato je ljubimac oca svojega.' |
Postanak 44,21 | Ti zapovjedi slugama svojim: 'Dovedite ga k meni, htio bih ga vidjeti svojim očima.' |
Postanak 44,22 | Odgovorismo gospodaru svojemu: 'Ne može dječak ostaviti oca svojega; kad bi ostavio oca svojega, taj bi tada umro.' |
Postanak 44,23 | A ti reče slugama svojim: 'Ako ne dođe s vama brat vas najmlađi, onda ne smijete više na oči moje!' |
Postanak 44,24 | I kad se mi tada vratismo k slugi tvojemu, ocu mojemu, priopćismo mu riječi gospodara mojega. |
Postanak 44,25 | Jednoga dana zapovjedi nam opet otac naš: 'Idite još jedanput onamo, da nam kupite nešto žita!' |
Postanak 44,26 | A mi odgovorismo: 'Ne možemo tamo ići. Samo ako brat naš najmlađi pođe s nama, onda ćemo ići tamo; jer ne smijemo na oči onome čovjeku, ako ne bude s nama brat naš najmlađi.' |
Postanak 44,27 | Tada nam odgovori sluga tvoj, otac moj: 'Znate sami, da mi je žena moja rodila samo dva sina. |
Postanak 44,28 | Jedan otide od mene, mislim da je bio rastrgan; do danas ne vidjeh ga više.. |
Postanak 44,29 | Ako mi sad još i ovoga odvedete i zadesi ga kakva nesreća, spravite onda sijede vlasi moje od tuge pod zemlju.' |
Postanak 44,30 | Pa kad bih ja sada došao natrag k slugi tvojemu, ocu svojemu, a dječaka, za kojega je vezano čitavo srce njegovo, ne bi bilo s nama, |
Postanak 44,31 | On bi umro, kad bi vidio, da nema dječaka; i sluge tvoje doista bi spravile sijede vlasi sluge tvojega, oca našega, od tuge pod zemlju. |
Postanak 44,32 | Jer sluga je tvoj pred ocem svojim jamčio za dječaka, kad je obećao: 'Ako ti ga ne dovedem natrag, bit ću onda ocu svojemu kriv, dok sam živ.' |
Postanak 44,33 | Zato neka sluga tvoj, molim, ostane mjesto dječaka, da bude rob gospodaru mojemu, a dječak neka ide s braćom svojom! |
Postanak 44,34 | Jer kako bih se ja mogao vratiti k ocu svojemu bez dječaka! Ne bih mogao gledati jad, što bi zadesio oca mojega." |
|
Postanak 44,1 | Onda Josip naredi upravitelju svoga kućanstva: "Napuni vreće ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreće. |
Postanak 44,2 | A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreće najmlađega, zajedno s njegovim novcem za žito." On učini kako mu je Josip naredio. |
Postanak 44,3 | Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. |
Postanak 44,4 | Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reče upravitelju svoga kućanstva: "Na noge! Pođi za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: `Zašto uzvraćate zlo za dobro? |
Postanak 44,5 | Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne čita iz njega proricanje? Zlo ste učinili!` |
Postanak 44,6 | Stigavši ih, ponovi im te riječi. |
Postanak 44,7 | Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da učine takvo što! |
Postanak 44,8 | Čak i novac koji smo našli u svojim vrećama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuće tvoga gospodara! |
Postanak 44,9 | Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru. |
Postanak 44,10 | "Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak će samo onaj u koga se ukradeno pronađe biti moj rob, a ostali bit ćete slobodni. |
Postanak 44,11 | Brže spustiše vreće na zemlju i svaki svoju otvori. |
Postanak 44,12 | On je pretraživao, počevši s najstarijim i završivši s najmlađim. Pehar se nađe u Benjaminovoj vreći. |
Postanak 44,13 | Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. |
Postanak 44,14 | Kad su Juda i njegova braća ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. |
Postanak 44,15 | Onda im Josip reče: "Kakvo je to djelo što ste ga učinili? Zar ne znate da se čovjek kao što sam ja bavi proricanjem? |
Postanak 44,16 | Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reći svome gospodaru? Što možemo kazati, čime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar. |
Postanak 44,17 | "Daleko od mene da učinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit će moj rob, a vi drugi pođite mirno k svome ocu! |
Postanak 44,18 | Onda mu se Juda primače i reče: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne riječ ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. Ta ti si ravan faraonu. |
Postanak 44,19 | Pitao je moj gospodar svoje sluge: `Imate li oca ili još kojega brata?` |
Postanak 44,20 | Svome smo gospodaru odgovorili: `Imamo stara oca; on još ima jednog sina, rođena u njegovoj staračkoj dobi. Taj je najmlađi. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.` |
Postanak 44,21 | Potom si rekao svojim slugama: `Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oči?` |
Postanak 44,22 | A mi smo odgovorili svome gospodaru: `Dječak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.` |
Postanak 44,23 | Nato si rekao svojim slugama: `Ako vaš najmlađi brat s vama ne dođe ovamo, više ne smijete preda me.` |
Postanak 44,24 | Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu riječi moga gospodara. |
Postanak 44,25 | Naš nam je otac rekao: `Idite opet i nabavite nam malo hrane!` |
Postanak 44,26 | Odgovorili smo: `Ne možemo onamo. Samo ako s nama pođe naš najmlađi brat, sići ćemo, jer ne smijemo pred onoga čovjeka ako ne bude s nama naš najmlađi brat.` |
Postanak 44,27 | Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: `Kako znate, žena mi je rodila dva sina. |
Postanak 44,28 | Jedan je nestao, te sam zaključio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. |
Postanak 44,29 | Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreća snađe, moju ćete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.` |
Postanak 44,30 | Ako sad dođem k tvome sluzi, ocu svome, a mladić - čiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, |
Postanak 44,31 | on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama; tako će tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. |
Postanak 44,32 | Jer tvoj je sluga zajamčio ocu svome za dječaka, rekavši: `Ako ti ga ne vratim, bit ću kriv svome ocu svega vijeka.` |
Postanak 44,33 | Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dječak neka ide natrag s braćom. |
Postanak 44,34 | Jer, kako mogu k svome ocu ako dječaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca. |
|
Stvaranje 44,1 | Josip izdade zapovijedi domoupravitelju: `Napuni vreće žitom ovim ljudima, reče on, toliko koliko mogu ponijeti, i stavi novac svakog od njih uz sam otvor vreće. |
Stvaranje 44,2 | Uz otvor vreće najmlađeg stavit ćeš moju pliticu, srebrenu pliticu, kao i novac od žita. ` On izvrši što mu je Josip bio rekao. |
Stvaranje 44,3 | Čim sinu sunce, on pusti ljude otići, njih i njihove magarce. |
Stvaranje 44,4 | Oni su bili napustili grad ne odmakavši još daleko kad Josip reče svojem domoupravitelju: ` Ustaj! trči k onim ljudima, uhvati ih i reci im: Zašto ste vratili zlim za dobro? |
Stvaranje 44,5 | Nema li ovdje nešto što mojem gospodaru služi za piti i vršiti obred obožavanja ? To što ste učinili zlo je. ` |
Stvaranje 44,6 | Domoupravitelj ih zgrabi i prigovori tim riječima. |
Stvaranje 44,7 | Oni mu odgovoriše: ` Kako možete, moj gospodine, izreći takve riječi? Tvoje sluge su daleko od toga da mogu počiniti takvu stvar! |
Stvaranje 44,8 | Novac koji si našao pri otvoru vreća za žito nismo li donijeli iz Kanaana? Kako bismo mogli ukrasti srebrninu ili zlatninu iz kuće tvojeg gospodara? |
Stvaranje 44,9 | Onaj od tvojih slugu kod kojeg nađeš traženi predmet, nek umre! A mi ćemo biti robovi našem gospodaru. ` |
Stvaranje 44,10 | ` Eh dobro, reče on, nek bude kako vi kažete. Onaj kod kojeg se pronađe postat će mojim robom, a vi ćete biti oslobođeni. ` |
Stvaranje 44,11 | Brzo, oni staviše svoje vreće na tle, svaki svoju, i otvoriše ih. |
Stvaranje 44,12 | Domoupravitelj poče prekapati po najvećoj, a završi s najmanjom i nađe vrč u Benjaminovoj vreći. |
Stvaranje 44,13 | Oni *rastrgaše svoju odjeću, svaki rastereti svojeg magarca i vratiše se u grad. |
Stvaranje 44,14 | Juda i njegova braća stigoše u Josipovu kuću, Josip je još bio ondje, oni padoše na zemlju pred njim. |
Stvaranje 44,15 | ` Koji ste to čin počinili ovdje! Reče im on. Niste li znali da jedan čovjek poput mene obavlja obred obožavanja ?` |
Stvaranje 44,16 | Juda preuze: ` Što bismo mi mogli reći gospodaru? Koje riječi izgovoriti? Koje pravdanje pružiti? Bog je taj koji je ogolio grijeh tvojih slugu . Evo nas robovima mojeg gospodina, mi i onaj kod kojeg je nađena plitica. ` |
Stvaranje 44,17 | `Daleko od mene da bih ja tako postupio, odgovori on. Čovjek kod kojeg je nađena plitica bit će moj rob; Vi, vratite se živi i zdravi svom ocu. ` |
Stvaranje 44,18 | Juda se opribliži i povika: ` Oprosti gospodine moj! Dopusti si sas lušati jednu riječ tvojeg sluge, a da se ne ražestiš protiv njega! Kakav je *Faraon, takav si i ti. |
Stvaranje 44,19 | Moj je gospodin taj koji je ispitivao svoje sluge i rekao im: Imate li vi oca i brata? |
Stvaranje 44,20 | Mi smo odgovorili mojem gospodaru: Imamo jednog starog oca i dijete koje je on stekao u starosti svojoj sasvim je mlado. Njegov je brat mrtav, on je ostao sam od svoje majke i ocu je veoma drag. |
Stvaranje 44,21 | Tada ti si rekao svojim slugama: Dovedite mi ga, ja hoću bdje ti nad njim. |
Stvaranje 44,22 | Mi smo odgovorili mojeg gospodinu: Taj dječak ne može napustiti svojeg oca, jer ovaj će umrijeti ako li ga on napusti. |
Stvaranje 44,23 | Tad si ti rekao svojim slugama: Ako li vaš najmlađi brat ne siđe s vama, vi nikad ne ćete biti primljeni u mojoj nazočnosti. |
Stvaranje 44,24 | ` Dakle, kad smo se uspeli k mojem ocu, tvojem sluzi, mi smo ga obavijestili o riječima mojeg gospodina. |
Stvaranje 44,25 | Naš je otac rekao: Vratite se kupiti nam živeži. |
Stvaranje 44,26 | Mi ne možemo ići, odgovorili smo mu mi; ako naš najmlađi brat nije s nama, mi ne ćemo ići; |
Stvaranje 44,27 | jer ne ćemo biti primljeni u nazočnost onog čovjeka, ako naš najmlađi brat nije s nama. Moj otac, tvoj sluga tad nama reče: Vi znate da je moja žena meni dala samo dva sina. |
Stvaranje 44,28 | Jedan me napustio, a ja sam rekao: On je sigurno raskomadan. I ja ga nikad više nisam vidio. |
Stvaranje 44,29 | Vi mi hoćete opet oduzeti i ovoga! Ako li mu se dogodi kakva nesreća, vi ćete bijednički spustiti moju sijedu glavu u *boravište mrtvih. ` |
Stvaranje 44,30 | ` Ako ja sad dođem k mojem ocu, tvojemu sluzi, a da dječak nije s nama, njegov je život toliko vezan s dječa kovim |
Stvaranje 44,31 | da će umrijeti, čim bi zapazio njegovo odsustvo. Tvoje bi sluge spustile u boravište mrtvih, u žalosti, sijedu glavu našeg oca, tvojeg sluge. |
Stvaranje 44,32 | Znaj da se tvoj sluga stavio na mjesto garanta dječakovog pred ocem njegovim: ` Ako li ga ne dovedem, rekao sam, nosit ću zauvijek grijeh pred svojim ocem. |
Stvaranje 44,33 | Pusti sada svojeg slugu ostati robom mojeg gospodina umjesto dječaka! Neka se on vrati sa svojom braćom! |
Stvaranje 44,34 | Kako, u stvari, mogao bih ja otići k svojem ocu ako dječak nije sa mnom? Ne vidio ja nesreću koju bi dočekao moj otac! ` |
|
1. Mojsijeva 44,1 | I zapovjedi Josif čovjeku što upravljaše kućom njegovom govoreći: naspi ovijem ljudima u vreće žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreću metni ozgo novce njegove. |
1. Mojsijeva 44,2 | I čašu moju, čašu srebrnu, metni najmlađemu u vreću ozgo i novce za njegovo žito. I učini kako mu Josif reče. |
1. Mojsijeva 44,3 | A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovijem. |
1. Mojsijeva 44,4 | A kad izađoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reče Josif čovjeku što upravljaše kućom njegovom: ustani, idi brže za onijem ljudima, i kad ih stigneš reci im: zašto vraćate zlo za dobro? |
1. Mojsijeva 44,5 | Nije li to čaša iz koje pije moj gospodar? i neće li po njoj zacijelo poznati kakvi ste? zlo ste radili što ste to učinili. |
1. Mojsijeva 44,6 | I on ih stiže, i reče im tako. |
1. Mojsijeva 44,7 | A oni mu rekoše: zašto govoriš, gospodaru, take riječi? Sačuvaj Bože da sluge tvoje učine tako što! |
1. Mojsijeva 44,8 | Eno smo ti donijeli natrag iz zemlje Hananske novce koje nađosmo ozgo u vrećama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuće gospodara tvojega srebro ili zlato? |
1. Mojsijeva 44,9 | U kojega se između sluga tvojih nađe, onaj neka pogine, i svrh toga mi ćemo biti robovi gospodaru mojemu. |
1. Mojsijeva 44,10 | A on reče: neka bude kako rekoste; ali u koga se nađe, onaj da mi bude rob, a vi ostali nećete biti krivi. |
1. Mojsijeva 44,11 | I brže poskidaše svi na zemlju vreće svoje, i razdriješiše svaki svoju vreću. |
1. Mojsijeva 44,12 | A on stade tražiti počev od najstarijega, i kad dođe na najmlađega, nađe se čaša u vreći Venijaminovoj. |
1. Mojsijeva 44,13 | Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svojega magarca vratiše se u grad. |
1. Mojsijeva 44,14 | I dođe Juda s braćom svojom Josifu u kuću, dok on još bijaše kod kuće, i padoše pred njim na zemlju. |
1. Mojsijeva 44,15 | A Josif im reče: šta ste to učinili? zar nijeste znali da čovjek kao što sam ja može zacijelo doznati? |
1. Mojsijeva 44,16 | Tada reče Juda: šta da ti rečemo, gospodaru? šta da govorimo? kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zločinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla čaša. |
1. Mojsijeva 44,17 | A Josif reče: Bože sačuvaj! neću ja to; u koga se našla čaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svojemu. |
1. Mojsijeva 44,18 | Ali Juda pristupiv k njemu reče: čuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svojemu, i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvojega, jer si ti kao sam Faraon. |
1. Mojsijeva 44,19 | Gospodar moj zapita sluge svoje govoreći: imati li oca ili brata? |
1. Mojsijeva 44,20 | A mi rekosmo gospodaru svojemu: imamo stara oca i brata najmlađega, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi. |
1. Mojsijeva 44,21 | A ti reče slugama svojim: dovedite mi ga da vidim svojim očima. |
1. Mojsijeva 44,22 | I rekosmo gospodaru svojemu: neće moći dijete ostaviti oca svojega; da ostavi oca svojega, odmah će otac umrijeti. |
1. Mojsijeva 44,23 | A ti reče slugama svojim: ako ne dođe brat vaš najmlađi, nećete vidjeti lica mojega. |
1. Mojsijeva 44,24 | A kad se vratismo k sluzi tvojemu a ocu mojemu, kazasmo mu riječi gospodara mojega. |
1. Mojsijeva 44,25 | Poslije reče nam otac: idite opet, kupite nam hrane. |
1. Mojsijeva 44,26 | A mi rekosmo: ne možemo ići, osim ako bude brat naš najmlađi s nama, onda ćemo ići, jer ne možemo vidjeti lica onoga čovjeka, ako ne bude s nama brat naš najmlađi. |
1. Mojsijeva 44,27 | A sluga tvoj, otac moj, reče nam: znate da mi je žena rodila dva sina. |
1. Mojsijeva 44,28 | I jedan od njih otide od mene, i rekoh: zacijelo ga je raskinula zvjerka; i do sada ga ne vidjeh. |
1. Mojsijeva 44,29 | Ako i ovoga odvedete od mene i zadesi ga kako zlo, svalićete me stara u grob s tugom. |
1. Mojsijeva 44,30 | Pa sada da otidem k sluzi tvojemu, ocu svojemu, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onoga vezana za dušu ovoga, |
1. Mojsijeva 44,31 | Umrijeće kad vidi da nema djeteta, te će sluge tvoje svaliti staroga slugu tvojega a oca svojega s tugom u grob. |
1. Mojsijeva 44,32 | A tvoj se sluga podjemčio za dijete ocu svojemu rekav: ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svojemu do vijeka. |
1. Mojsijeva 44,33 | Zato neka sluga tvoj ostane mjesto djeteta da bude rob gospodaru mojemu a dijete neka ide s braćom svojom. |
1. Mojsijeva 44,34 | Jer kako bih se vratio k ocu svojemu bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili? |
|