| Postanak 48,1 | Poslije poručiše Josipu: "Otac ti je bolestan." Tada uze on sa sobom obadva sina svoja Manaseha i Efraima. |
| Postanak 48,2 | Kad javiše Jakovu: "Sin tvoj Josip dolazi k tebi", skupi Izrael snage svoje i posadi se u postelji! |
| Postanak 48,3 | I reče Jakov Josipu: "Bog Svemoćni, El Šadaj, objavi se meni u Luzu u zemlji kanaanskoj i blagoslovi me, |
| Postanak 48,4 | I reče mi: "Učinit ću te plodnim i umnožit ću te i učinit ću te mnoštvom naroda i dat ću zemlju ovu potomstvu tvojemu nakon tebe u vječna vremena. |
| Postanak 48,5 | A sada obadva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji egipatskoj, i prije nego dođoh k tebi u Egipat, neka budu moji - Efraim i Manaseh neka budu moji kao Ruben i Simeon! |
| Postanak 48,6 | A djeca što su ti se rodila poslije njih neka budu tvoja, a po imenu svoje braće neka se zovu u nasljedstvu svojemu! |
| Postanak 48,7 | Kad dođoh iz Mezopotamije, umrije mi Rahela u zemlji kanaanskoj na putu, kad je još samo malo bilo puta do Efrate, i ja je pokopah tamo na putu u Efratu, a to je Betlehem." |
| Postanak 48,8 | Kad Izrael vidje sinove Josipove, upita: "Tko su ovi?" |
| Postanak 48,9 | Josip odgovori ocu svojemu: "To su sinovi moji, što mi ih Bog darova ovdje." Tada on reče: "Privedi ih ovamo k meni, da ih blagoslovim!" |
| Postanak 48,10 | Oči Izraela bile su naime oslabile zbog starosti, tako da nije više mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli. |
| Postanak 48,11 | Onda reče Izrael Josipu: "Nijesam mislio da ću te opet vidjeti; a eto, Bog mi još dade da vidim potomke tvoje." |
| Postanak 48,12 | Nato ih Josip odmače opet od koljena njegovih i prignu se pred njim sve do zemlje. |
| Postanak 48,13 | Potom uze Josip obojicu, Efraima desnicom svojom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manaseha ljevicom svojom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k njemu. |
| Postanak 48,14 | Izrael pruži desnicu svoju i metnu je na glavu Efraimovu, premda je ovaj bio mlađi, i ljevicu svoju na glavu Manasehovu, a držeći unakrst ruke svoje, makar je Manaseh bio prvorođenac. |
| Postanak 48,15 | Tada blagoslovi Josipa riječima: "Bog, pred čijim su licem hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je bio pastir od prvoga daha mojega sve do dana današnjega, |
| Postanak 48,16 | Anđeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje, neka blagoslovi ove dječake. U njima neka ime moje i ime otaca mojih Abrahama i Izaka nadalje živi! Neka postanu mnogobrojni i neka se množe na zemlji!" |
| Postanak 48,17 | Kad vidje Josip, da otac njegov metnu desnu ruku svoju na glavu Efraimovu, nije mu to bilo drago, pa prihvati ruku oca svojega, da je premjesti s glave Efraimove na glavu Manasehovu. |
| Postanak 48,18 | Pritom reče Josip ocu svojemu: "Ne tako, oče moj, ovaj je prvorođenac. Metni desnicu svoju na glavu njegovu!" |
| Postanak 48,19 | Ali otac njegov ne htjede i reče: "Znam dobro, sine moj, znam dobro! I on će postati narod, i on će biti moćan; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i potomci će njegovi postati mnoštvo naroda." |
| Postanak 48,20 | Blagoslov svoj nad njima završi riječima: "Imenima vašim blagoslivljat će Izraelci i govorit će: "Bog neka te učini kao Efraima i Manaseha!" Tako on stavi Efraima pred Manaseha. |
| Postanak 48,21 | Tada reče Izrael Josipu: "Evo, ja ću umrijeti, ali Bog će biti s vama i odvest će vas natrag u zemlju otaca vaših. |
| Postanak 48,22 | A ja tebi dajem jedan dio zemlje više nego braći tvojoj, što ga oduzeh Amorejima mačem i lukom." |
|
| Postanak 48,1 | Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. |
| Postanak 48,2 | Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. |
| Postanak 48,3 | Reče Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, |
| Postanak 48,4 | a potom mi reče: `Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.` |
| Postanak 48,5 | Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! |
| Postanak 48,6 | A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braće. |
| Postanak 48,7 | Kad sam se, naime, vraćao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem. |
| Postanak 48,8 | Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi? |
| Postanak 48,9 | Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reče. |
| Postanak 48,10 | Izraelu oči oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. |
| Postanak 48,11 | Potom Izrael reče Josipu: "Nisam očekivao da ću još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke. |
| Postanak 48,12 | Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. |
| Postanak 48,13 | Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primače. |
| Postanak 48,14 | Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlađi, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvorođenac. |
| Postanak 48,15 | Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreći: "Bog, čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, |
| Postanak 48,16 | anđeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih pređa Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili! |
| Postanak 48,17 | Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se očima to učini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. |
| Postanak 48,18 | "Ne tako, oče moj," reče Josip svome ocu, "jer ovo je prvorođenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu! |
| Postanak 48,19 | Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega će postati narod i bit će velik. Ali njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo će potomstvo biti mnoštvo. |
| Postanak 48,20 | Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek` se Izrael blagoslivlja govoreći: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek` i tebi Bog učini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea. |
| Postanak 48,21 | Poslije Izrael reče Josipu: "Ja ću, evo, naskoro umrijeti; no Bog će biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. |
| Postanak 48,22 | A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braći, što sam ga svojim mačem i lukom osvojio od Amorejaca. |
|
| Stvaranje 48,1 | No, poslije ovih događaja rekoše Josipu: ` Tvoj je otac bolestan. ` On uze sa sobom svoja dva sina, Manasea i Efraima. |
| Stvaranje 48,2 | Obavijestiše Jakova govoreći: `Evo tvoj sin Josip ti dolazi. ` Izrael učini napor i sjede na krevet. |
| Stvaranje 48,3 | Jakov reče Josipu: ` Bog Svemogući mi se prikazao u Luzu u zemlji Kanaan. |
| Stvaranje 48,4 | On me blagoslovio i rekao mi: Ja ću te učiniti plodnim i razmnoživim da bih načinio od tebe jednu zajednicu naroda. Dat ću ovu zemlju tvojem potomstvu poslije tebe u vječni posjed. |
| Stvaranje 48,5 | A sada, ta dva sina koja su ti rođena u Egiptu prije no što sam ja došao k tebi u Egipat, oni su moji. Efraim i Manase bit će moji kao Ruben i Simeon . |
| Stvaranje 48,6 | Ali djeca koju si porodio poslije njih bit će tvoji, a to je u ime njihove braće što će biti pozvani s njihove strane u baštini. |
| Stvaranje 48,7 | Što se tiče mene, pri mojem povratku iz ravnice, smrt Rahelina me udari u zemlji Kanaan na cesti, nešto dalje od ulaza u Eufratu. |
| Stvaranje 48,8 | Ondje sam ju ukopao na cesti Eufrata, koje je u Betlehemu . ` Izrael vidje Josipove sinove i uskliknu: ` Tko je to? ` |
| Stvaranje 48,9 | Josip odgovori svojem ocu: `To su djeca koju mi je Bog dao ovdje.` `Drži ih dakle kod mene da ih blagoslovim`, preuze on. |
| Stvaranje 48,10 | Starost je oteščala pogled Izraelov, on više nije mogao vidjeti. Kad Josip njih približi, Izrael ih zagrli i stegnu uza se, |
| Stvaranje 48,11 | potom reče Josipu: `Bio sam ocijenio nemgućim vidjeti ponovo tvoje lice, a evo kako Bog mi dade vidjeti čak i tvoje potomstvo! ` |
| Stvaranje 48,12 | Josip ih skinu s očevih koljena i prostrije se licem prema zemlji. |
| Stvaranje 48,13 | Josip uze svoja dva sina, Ef raima sebi desno, dakle lijevo Izrael, a Manasea sebi lijevo, dakle Izraelu desno. On ih približi njemu. |
| Stvaranje 48,14 | Izrael pruži svoju desnu ruku i stavi ju na glavu Efraimu koji je bio mlađi, a svoju lijevu na glavu Manaseu. On bijaše zamijenio svoje ruke, jer je Manase bio prvorođeni. |
| Stvaranje 48,15 | On blagoslovi Josipa govoreći: ` Bog, u čijoj nazočnosti su išli moji očevi Abraham i Izak, Bog koji bi moj *pastir odkad ja postojim pa sve do ovog dana, |
| Stvaranje 48,16 | *anđeo koji me oslobodio sveg zla, nek blagoslovi ove momke, nek zahvaljujući njima moje ime bude zazivano kao i mojih otaca Abrahama i Izaka, i nek se množe u množine usred zemlje. |
| Stvaranje 48,17 | Josip je vidio kako njegov otac bijaše položio desnu ruku na glavu Efraimu i to ga naljuti. On zgrabi ruku svojem ocu da ju skloni s glave Efraimove prema Manaseovoj. |
| Stvaranje 48,18 | ` Ne tako oče moj, reče on, jer to je prvorođeni. Položi svoju desnu ruku na njegovu glavu. ` |
| Stvaranje 48,19 | Ali njegov otac odbi govoreći: ` Znam sine moj. Ja znam da će on tako postati jedan puk, on će također biti velik. Ipak njegov mlađi brat bit će veći od njega, a njegovo potomstvo bit će punina naroda. ` |
| Stvaranje 48,20 | On ih blagoslovi tog dana govoreći: ` Putem tebe Izrael će izgovarati ovaj blagoslov : Nek te Bog učini kao Efraima i kao Manasea ! ` On stavi Efraima prije :Manasea. |
| Stvaranje 48,21 | Izrael reče Josipu: `Ja ću umrijeti, ali Bog bit će s vama i vratit će vas u zemlju vaših otaca. |
| Stvaranje 48,22 | Ja, ja ti dajem Sišem, jedan dio više nego tvojoj braći, koji sam oteo vlasti *Amorita mačem i lukom. ` |
|
| 1. Mojsijeva 48,1 | Poslije javiše Josifu: eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Manasiju i Jefrema. |
| 1. Mojsijeva 48,2 | I javiše Jakovu i rekoše: evo sin tvoj Josif ide k tebi. A Izrailj se okrijepi, te sjede na postelji svojoj. |
| 1. Mojsijeva 48,3 | I reče Jakov Josifu: Bog svemogući javi se meni u Luzu u zemlji Hananskoj, i blagoslovi me; |
| 1. Mojsijeva 48,4 | I reče mi: učiniću te da narasteš i namnožiš se; i učiniću od tebe mnoštvo naroda, i daću zemlju ovu sjemenu tvojemu nakon tebe da je njihova dovijeka. |
| 1. Mojsijeva 48,5 | Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji Misirskoj prije nego dođoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji. |
| 1. Mojsijeva 48,6 | A djeca koju rodiš poslije njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braće svoje zovu u našljedstvu svojem. |
| 1. Mojsijeva 48,7 | Jer kad se vratih iz Padana, umrije mi Rahilja u zemlji Hananskoj na putu, kad bješe još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem. |
| 1. Mojsijeva 48,8 | A vidjev Izrailj sinove Josifove, reče: ko su ovi? |
| 1. Mojsijeva 48,9 | A Josif reče ocu svojemu: moji sinovi, koje mi Bog dade ovdje. A on reče: dovedi ih k meni, da ih blagoslovim. |
| 1. Mojsijeva 48,10 | A oči bjehu Izrailju otežale od starosti, te ne mogaše dobro vidjeti. A kad mu ih privede, cijeliva ih i zagrli. |
| 1. Mojsijeva 48,11 | I reče Izrailj Josifu: nijesam mislio da ću vidjeti lice tvoje; a gle, Bog mi dade da vidim i porod tvoj. |
| 1. Mojsijeva 48,12 | A Josif odmače ih od koljena njegovijeh i pokloni se licem do zemlje. |
| 1. Mojsijeva 48,13 | Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s lijeve, Manasiju pak sebi s lijeve strane a Izrailju s desne; i tako ih primače k njemu. |
| 1. Mojsijeva 48,14 | A Izrailj pruživ desnu ruku svoju metnu je na glavu Jefremu mlađemu, a lijevu na glavu Manasiji, tako namjestiv ruke navlaš, ako i jest Manasija bio prvenac. |
| 1. Mojsijeva 48,15 | I blagoslovi Josifa govoreći: Bog, kojemu su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog, koji me je hranio od kako sam postao do današnjega dana, |
| 1. Mojsijeva 48,16 | Anđeo, koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji! |
| 1. Mojsijeva 48,17 | A Josif kad vidje gdje otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu. |
| 1. Mojsijeva 48,18 | I reče Josif ocu svojemu: ne tako, oče; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu. |
| 1. Mojsijeva 48,19 | Ali otac njegov ne htje, nego reče: znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i sjeme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda. |
| 1. Mojsijeva 48,20 | I blagoslovi ih u onaj dan i reče: tobom će Izrailj blagosiljati govoreći: Bog da te učini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju. |
| 1. Mojsijeva 48,21 | Poslije reče Izrailj Josifu: evo ja ću skoro umrijeti; ali će Bog biti s vama i odvešće vas opet u zemlju otaca vaših. |
| 1. Mojsijeva 48,22 | I ja ti dajem jedan dio više nego braći tvojoj, koji uzeh iz ruku Amorejskih mačem svojim i lukom svojim. |
|
