| Postanak 50,1 | Josip se baci na oca svojega, i plakao je nagnut nad njim i cjelivao ga. |
| Postanak 50,2 | Tada zapovjedi Josip liječnicima, što su bili u službi njegovoj, neka balzamiraju oca njegova. I tako su liječnici balzamirali Izraela. |
| Postanak 50,3 | Utom prođe četrdeset dana jer je toliko vremena trebalo za balzamiranje. Oplakivali su ga Egipćani sedamdeset dana. |
| Postanak 50,4 | Kad prođoše dani žalosti za njim, reče Josip dvoranima faraonovim: "Ako sam našao milost kod vas, progovorite, molim, za mene faraonu, govoreći! |
| Postanak 50,5 | Otac me je moj zakleo, govoreći mi: 'Evo, umrijet ću, i u grobu mojem što ga iskopah sebi u zemlji kanaanskoj, pokopaj me!' Zato bih sad pošao da pokopam oca svojega; onda ću se opet natrag vratiti." |
| Postanak 50,6 | Faraon odgovori: "Otidi i pokopaj oca svojega, kako te je zakleo!" |
| Postanak 50,7 | Tako otide Josip da pokopa oca svojega, a s njim pođoše sve sluge faraonove, prvi službenici njegovi i svi dostojanstvenici zemlje egipatske; |
| Postanak 50,8 | Nadalje sva družina Josipova, braća njegova i kućna družina oca njegova. Samo žene svoje i djecu svoju, ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji gošenskoj. |
| Postanak 50,9 | A pođoše s njim i kola i konjanici, tako da je bila povorka veoma velika. |
| Postanak 50,10 | I kad dođoše do gumna Atad s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i veoma svečano jadikovanje za pokojnim. On priredi ocu svojemu žalost od sedam dana. |
| Postanak 50,11 | Kad stanovnici one zemlje, Kanaanci, vidješe kod gumna Atad žalosnu svečanost, rekoše: "Tu se drži velika žalosna svečanost Egipćana." Zato se prozva ono mjesto Abel-Mizraim; leži s onu stranu Jordana. |
| Postanak 50,12 | Učiniše mu sinovi njegovi onako, kako im je bio zapovjedio. |
| Postanak 50,13 | Odnesoše ga naime sinovi njegovi u zemlju kanaansku i pokopaše ga u pećini na zemljištu Makpeli, na zemljištu, što ga je bio otkupio Abraham za grob od Hiteja Efrona, istočno od Mamre. |
| Postanak 50,14 | Kad Josip pokopa oca svojega, vrati se opet u Egipat natrag, on i braća njegova i svi, koji su bili s njim pošli na pokop oca njegova. |
| Postanak 50,15 | A braća se Josipova pobojaše, kad im umrije otac, i rekoše: "Što, ako bi se Josip pokazao protivan nama, pa nam uzvratio sve zlo, što mu učinismo?" |
| Postanak 50,16 | Zato poručiše Josipu, govoreći: "Otac tvoj pred smrt svoju odredio je ovo: |
| Postanak 50,17 | 'Ovako kažite Josipu: Ah, oprosti ipak braći svojoj zločin njihov i grijeh njihov, što ti zlo učiniše.' A sad oprosti nam, molimo, zločin naš, jer mi štujemo Boga oca tvojega!" Kad mu oni to poručiše, zaplaka Josip. |
| Postanak 50,18 | Tada mu dođoše sama braća njegova, padoše pred njega i rekoše: "Evo, robovi smo tvoji!" |
| Postanak 50,19 | A Josip im reče: "Ne bojte se! Zar sam ja mjesto Boga? |
| Postanak 50,20 | Vi dakako misliste zlo proti meni, ali Bog okrenu to na dobro, da izvrši ono, što se danas zbiva, da uzdrži na životu mnoge ljude. |
| Postanak 50,21 | Ne bojte se sada! Ja ću se brinuti za vas, za žene vaše i za djecu vašu!" Tako ih je tješio i prijateljski im govorio. |
| Postanak 50,22 | I Josip je prebivao u Egiptu, on i porodica oca njegova. Josip poživje sto i deset godina. |
| Postanak 50,23 | Od Efraima vidje djecu do trećeg koljena; i sinovi Makira, sina Manasehova, rodiše se još za života Josipova. |
| Postanak 50,24 | Jednoga dana reče Josip braći svojoj: "Ja ću skoro umrijeti; ali će se Bog sigurno zauzeti za vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju, koju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu." |
| Postanak 50,25 | Tada zakle Josip sinove Izraelove i reče: "Kad se Bog jedanput milostivo zauzme za vas, tada uzmite sa sobom kosti moje odavde!" |
| Postanak 50,26 | I umrije Josip, a bilo mu je sto i deset godina. Balzamiraše ga i metnuše u kovčeg u Egiptu. |
|
| Postanak 50,1 | Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. |
| Postanak 50,2 | Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. |
| Postanak 50,3 | Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali. |
| Postanak 50,4 | A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: "Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo: |
| Postanak 50,5 | Moj me otac zakleo govoreći: `Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!` Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti. |
| Postanak 50,6 | Faraon odgovori: "Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo. |
| Postanak 50,7 | Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; |
| Postanak 50,8 | sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. |
| Postanak 50,9 | S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. |
| Postanak 50,10 | Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. |
| Postanak 50,11 | Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je svečano naricanje Egipćana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. |
| Postanak 50,12 | Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac: |
| Postanak 50,13 | odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. |
| Postanak 50,14 | Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. |
| Postanak 50,15 | Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli? |
| Postanak 50,16 | Stoga poruče Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: |
| Postanak 50,17 | `Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.` Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te riječi Josip brizne u plač. |
| Postanak 50,18 | Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi! |
| Postanak 50,19 | Josip im odvrati: "Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! |
| Postanak 50,20 | Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. |
| Postanak 50,21 | Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim riječima. |
| Postanak 50,22 | Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. |
| Postanak 50,23 | Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. |
| Postanak 50,24 | Napokon reče Josip svojoj braći: "Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu. |
| Postanak 50,25 | Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde! |
| Postanak 50,26 | Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes. |
|
| Stvaranje 50,1 | Josip se baci na lice oca svoga, obli ga suzama i zagrli. |
| Stvaranje 50,2 | Potom naredi liječnicima u svojoj službi da balzamiraju njegovog oca. Liječnici balzamiraše Izraela, |
| Stvaranje 50,3 | to je trajalo 40 punih dana, vrijeme potrebno za balzamiranje. Egipćani ga oplakaše, 70 dana. |
| Stvaranje 50,4 | Kad bi prošlo vrijeme plača, Josip reče kući *Faraonovoj : ` Ako sam ja našao milosti u očima vašim, recite ovako Faraonu: |
| Stvaranje 50,5 | Moj me otac zakleo ovako govoreći: Evo ja ću umrijeti. U grob koji sam iskopao u zemlji Kanaan to je ondje gdje ćeš me zakopati. |
| Stvaranje 50,6 | Ja bih želio sada otići pokopati svojeg oca i poslije vratit ću se.` Faraon dade svoj odgovor: ` Idi pokopati svojeg oca kako te je zakleo. ` |
| Stvaranje 50,7 | I Josip ode pokopati svojeg oca. Sve sluge Faraonove, starješine njegove kuće i sve starješine Egipta odoše s njim, |
| Stvaranje 50,8 | kao i sva kuća Josipova, njegova braća i kuća njegovog oca. U zemlji Gošen oni ostaviše samo svoju djecu, sitnu i krupnu stoku svoju. |
| Stvaranje 50,9 | Čak i kola i zaprege odoše s njim. Tabor je bio vrlo upečatljiv. |
| Stvaranje 50,10 | Oni stigoše u Krajinu Ostruž nica preko Jordana. Ondje, oni sve čano i vrlo dojmljivo obaviše pogreb. Josip ispuni za svog oca korotu od sedam dana. |
| Stvaranje 50,11 | Kanaanci koji tu stanovahu vidješe to oplakivanje u Kraju Ostružnica i rekoše: ` To je grdna žalost za Egipat! ` Tako se nazva to mjesto preko Jordana ` Žalost Egipta. ` |
| Stvaranje 50,12 | Sinovi Jakovljevi postupiše spram njega prema njegovim zapovijedima. |
| Stvaranje 50,13 | Odnesoše ga u zemlju Kanaan i ukopaše gau pećini u polju Makpela, polju stečenom po Abrahamu od Efrona Hitita, s naslovom vlasnika grobišta, naspram Mambre. |
| Stvaranje 50,14 | Poslije ukopa svojeg oca, Josip se vrati u Egipat, on njegova braća i svi oni koji bijahu došli s njim radi ukopa. |
| Stvaranje 50,15 | Vidjevši da njihov otac bijaše mrtav, braća si Josipova rekoše: ` Mogao bi Josip s nama postupiti kao s neprijateljima i nanijeti nam zlo koje smo mu načinili! ` |
| Stvaranje 50,16 | Oni zaprosiše u Josipa: ` Tvoj je otac dao ovu zapovijed prije smrti svoje: |
| Stvaranje 50,17 | Ovako ćete reći Josipu: Milost, oprosti nedjelo i grijeh svojoj braći. Sigurno, oni su ti prouzročili zlo, ali po milosti, oprosti sada nedjelo slugama Boga oca tvojeg. ` Kad mu oni tako rekoše Josip zaplaka. |
| Stvaranje 50,18 | Njegova se braća baciše pred njega i rekoše: ` Evo nas tvojih robva!` |
| Stvaranje 50,19 | Josip im odgovori: ` Ništa se ne bojte. Jesam li ja u stvari na Božjem mjestu? |
| Stvaranje 50,20 | Vi ste mi htjeli nanijeti zlo, Bog mi je htio učiniti dobro: sačuvati život jednom brojnom puku kao što se to ostvaruje danas. |
| Stvaranje 50,21 | Od sada, ne bojte se, ja ću pribavljati hranu vama i vašoj djeci. |
| Stvaranje 50,22 | Josip obitavaše u Egiptu, on i kuća oca njegovog. Josip poživje 110 godina |
| Stvaranje 50,23 | i vidje treće pokoljenje sinova Efraimovih. I k tomu sinovi Makirovi, sinovi Manaseovi, rodiše se na Josipovim koljenima. |
| Stvaranje 50,24 | Josip reče svojoj braći: ` Ja ću umrijeti. Bog će postupiti u vašu korist i vratiti vas iz ove zemlje prema zemlji koju je prisegom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu . ` |
| Stvaranje 50,25 | Potom Josip dade prisegnuti sinovima Izraelovim: ` Kad Bog bude postupio u vašu korist, vi ćete odnijeti moje kosti odavde . ` |
| Stvaranje 50,26 | Josip umrije u dobi od 110 godina. Balzamiraše ga i staviše u jedan lijes u Egiptu. |
|
| 1. Mojsijeva 50,1 | Tada Josif pade na lice ocu svojemu, i plaka nad njim cjelujući ga. |
| 1. Mojsijeva 50,2 | I zapovjedi Josif slugama svojim ljekarima da mirisima pomažu oca njegova; i ljekari pomazaše mirisima Izrailja. |
| 1. Mojsijeva 50,3 | I navrši mu se četrdeset dana, jer toliko dana treba onijem koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana. |
| 1. Mojsijeva 50,4 | A kad prođoše žalosni dani, reče Josif domašnjima Faraonovijem govoreći: ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: |
| 1. Mojsijeva 50,5 | Otac me je moj zakleo govoreći: evo, ja ću skoro umrijeti; u grobu mojem, koji iskopah u zemlji Hananskoj, ondje me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svojega, a poslije ću opet doći. |
| 1. Mojsijeva 50,6 | A Faraon mu reče: idi, pogrebi oca svojega kako te je zakleo. |
| 1. Mojsijeva 50,7 | I otide Josif da pogrebe oca svojega; i s njim pođoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegova i sve starješine od zemlje Misirske, |
| 1. Mojsijeva 50,8 | I sav dom Josifov i braća njegova i dom oca njegova; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gesemskoj. |
| 1. Mojsijeva 50,9 | A pođe s njim kola i konjanika toliko da bješe vojska vrlo velika. |
| 1. Mojsijeva 50,10 | A kad dođoše na gumno Atadovo, koje je s onu stranu Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josif učini žalost za ocem svojim za sedam dana. |
| 1. Mojsijeva 50,11 | A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad vidješe plač na gumnu Atadovu, rekoše: u velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mjesto s onu stranu Jordana žalost Misirska. |
| 1. Mojsijeva 50,12 | I učiniše mu sinovi njegovi kako im bješe zapovjedio. |
| 1. Mojsijeva 50,13 | Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju Hanansku, i pogreboše ga u pećini na njivi Makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji. |
| 1. Mojsijeva 50,14 | I pogrebavši oca svojega vrati se Josif u Misir i braća njegova i svi koji bijahu izašli s njim da pogrebu oca njegova. |
| 1. Mojsijeva 50,15 | A braća Josifova videći gdje im otac umrije, rekoše: može biti da se Josif srdi na nas, pa će nam se osvetiti za sve zlo što mu učinismo. |
| 1. Mojsijeva 50,16 | Zato poručiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reče: |
| 1. Mojsijeva 50,17 | Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braći svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše. |
| 1. Mojsijeva 50,18 | Poslije dođoše i braća njegova i padoše pred njim i rekoše: evo smo sluge tvoje. |
| 1. Mojsijeva 50,19 | A Josif im reče: ne bojte se, zar sam ja mjesto Boga? |
| 1. Mojsijeva 50,20 | Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da učini što se danas zbiva, da se sačuva u životu mnogi narod. |
| 1. Mojsijeva 50,21 | Ne bojte se dakle; ja ću hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i oslobodi. |
| 1. Mojsijeva 50,22 | Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svojega, i poživje sto i deset godina. |
| 1. Mojsijeva 50,23 | I vidje Josif sinove Jefremove do trećega koljena; i sinovi Mahira sina Manasijina rodiše se i odrastoše na koljenima Josifovijem. |
| 1. Mojsijeva 50,24 | I reče Josif braći svojoj: ja ću skoro umrijeti; ali će vas zacijelo Bog pohoditi, i izvešće vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu. |
| 1. Mojsijeva 50,25 | I zakle Josif sinove Izrailjeve i reče: zaista će vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde. |
| 1. Mojsijeva 50,26 | Potom umrije Josif, a bješe mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovčeg u Misiru. |
|
