| 1. Samuelova 1,1 | U Ramataim Sofimu živio jedan čovjek iz gore Efraimove po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Zufova, Efraimljanin. |
| 1. Samuelova 1,2 | Imao je dvije žene. Jedna se zvala Ana, druga Penina. Penina je imala djece, a Ana je bila bez djece. |
| 1. Samuelova 1,3 | Taj je čovjek išao svake godine iz svojega grada, da se u Šilu pokloni Gospodu nad vojskama i da mu žrtvuje. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, bila su tamo svećenici Gospodnji. |
| 1. Samuelova 1,4 | Kadgod bi Elkana prinio žrtvu, mogao je svojoj ženi Penini sa svima njezinim sinovima i kćerima dati više žrtvenih dijelova, |
| 1. Samuelova 1,5 | A Ani bi na svoju žalost dao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu. |
| 1. Samuelova 1,6 | Usto ju žalostila njezina takmica i dražila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece. |
| 1. Samuelova 1,7 | Tako je išlo iz godine u godinu Kadgod je išla u kuću Gospodnju, onda bi je tako jako žalostila, da je plakala i ništa nije jela. |
| 1. Samuelova 1,8 | Njezin muž Elkana gledao ju tada utješiti: "Ana, zašto plačeš? Zašto ništa ne jedeš? Zašto si tako turobna? Zar ti ja nijesam više vrijedan nego deset djece?" |
| 1. Samuelova 1,9 | Kad se je opet jedanput držala žrtvena gozba u Šilu i pilo se, ustade Ana. Upravo je sjedio svećenik Eli na stolici na pragu svetišta Gospodnjega. |
| 1. Samuelova 1,10 | U dubokoj tuži molila se ona gorko plačući Gospodu, |
| 1. Samuelova 1,11 | I zavjetova ovo: "Gospode nad vojskama, ako pogledaš na muku sluškinje svoje i opomeneš me se i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daruješ sluškinji svojoj sina, onda ću ga ja, dok je god živ, posvetiti Gospodu, i britva neće doći na glavu njegovu." |
| 1. Samuelova 1,12 | Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodom, promatrao je Eli usta njezina. |
| 1. Samuelova 1,13 | Ana je naime govorila tiho u sebi; samo su se micale usne njezine, a glas joj se nije mogao čuti. Stoga Eli pomisli da je pijana. |
| 1. Samuelova 1,14 | Eli je upita: "Dokle ćeš biti pijana? Gledaj, da se opet otrijezniš!" |
| 1. Samuelova 1,15 | Ana odgovori: "Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna žena. Vina i opojna pića nijesam pila, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodom. |
| 1. Samuelova 1,16 | Nemoj držati sluškinju svoju za ženu nevaljalu! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila." |
| 1. Samuelova 1,17 | Eli joj odgovori: "Mi s mirom! Bog Izraelov ispunit će molbu tvoju, koju si mu upravila." |
| 1. Samuelova 1,18 | Ona odgovori: "Neka nađe sluškinja tvoja milost u očima tvojim!" Tada otide žena svojim putem, i jela je i nije više bila žalosna. |
| 1. Samuelova 1,19 | Kad sutradan rano obaviše svoj poklon pred Gospodom, vratiše se natrag kući svojoj u Ramu. Elkana spoznade ženu svoju Anu, i Gospod se opomenu nje. |
| 1. Samuelova 1,20 | Kad prođe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; "jer", reče, "isprosih ga od Gospoda." |
| 1. Samuelova 1,21 | Kad je njezin muž Elkana sa svojom cijelom obitelji opet pošao, da prinese Gospodu godišnju žrtvu i ono, što je bio zavjetovao, |
| 1. Samuelova 1,22 | Me pođe Ana, nego reče mužu svojemu: "Kad odojim dječaka, onda ću ga odvesti, da se pokaže pred Gospodom i da ostane tamo zauvijek." |
| 1. Samuelova 1,23 | Njezin muž Elkana reče joj: "Čini, kako ti se čini dobro! Ostani, dok ga ne odojiš! Neka Gospod ispuni svoje obećanje!" Tako osta žena, i dojila je sina svojega, dok ga ne odbi. |
| 1. Samuelova 1,24 | Čim ga je bila odbila, povede ga sa sobom uzevši trogodišnje goveče, efu brašna i mijeh vina. Tako ga uvede u svetište Gospodnje u Šilu. Dječak je bio tada još veoma mlad. |
| 1. Samuelova 1,25 | Kad zaklaše goveče i dječaka dovedoše k Eliju, |
| 1. Samuelova 1,26 | Reče ona: "Oprosti, gospodaru! Kako živ bio, gospodaru moj! Ja sam ona žena, koja je stajala ovdje kod tebe, da se pomoli Gospodu. |
| 1. Samuelova 1,27 | Molila sam se za ovoga dječaka. I usliši mi Gospod molbu, koju mu upravih. |
| 1. Samuelova 1,28 | Zato ga predajem Gospodu. Dok je god živ, neka je posvećen Gospodu!" Tada se ona ondje pokloni Gospodu. |
|
| 1. Samuelova 1,1 | Bio jedan čovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. |
| 1. Samuelova 1,2 | Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. |
| 1. Samuelova 1,3 | Taj je čovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao svećenici Jahvini. |
| 1. Samuelova 1,4 | Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obično svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima davao više žrtvenih dijelova, |
| 1. Samuelova 1,5 | a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. |
| 1. Samuelova 1,6 | Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. |
| 1. Samuelova 1,7 | Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. |
| 1. Samuelova 1,8 | Tada joj reče Elkana, njezin muž: "Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova? |
| 1. Samuelova 1,9 | Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. |
| 1. Samuelova 1,10 | I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. |
| 1. Samuelova 1,11 | I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove. |
| 1. Samuelova 1,12 | Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. |
| 1. Samuelova 1,13 | Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. |
| 1. Samuelova 1,14 | I reče joj Eli: "Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi! |
| 1. Samuelova 1,15 | Ali Ana odgovori i reče: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. |
| 1. Samuelova 1,16 | Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila. |
| 1. Samuelova 1,17 | Tada joj Eli odgovori ovako: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila. |
| 1. Samuelova 1,18 | A ona reče: "Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. |
| 1. Samuelova 1,19 | Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. |
| 1. Samuelova 1,20 | Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve". |
| 1. Samuelova 1,21 | Poslije godine dana uziđe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. |
| 1. Samuelova 1,22 | Ali Ana ne pođe s njim jer reče svome mužu: "Neću poći dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ću ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek. |
| 1. Samuelova 1,23 | I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Čini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuće dojeći sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. |
| 1. Samuelova 1,24 | Čim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A dječak je bio još vrlo mlad. |
| 1. Samuelova 1,25 | Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju. |
| 1. Samuelova 1,26 | I reče Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Jahvi. |
| 1. Samuelova 1,27 | Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. |
| 1. Samuelova 1,28 | Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi. |
|
| 1. Samuelova 1,1 | Bijaše jedan čovjek iz RemataimSofima, iz, planine Efraimove. On se zvaše Elkana, sin Jerohamov, sin Elihuov, sin Tohuov, sin Sufov, jedan Efratejen . |
| 1. Samuelova 1,2 | On imaše dvije žene; jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina imaše djece, Ana ih nije imala. |
| 1. Samuelova 1,3 | Svake godine, taj čovjek uspinjaše se iz svog grada za pokloniti se pred GOSPODOM, svemoćenim, i za *žrtvovati mu u Silu . Bijahu ondje, kao svećenici GOSPODOVI, dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas. |
| 1. Samuelova 1,4 | Dođe dan kad Elkana nuđaše žrtve. On imaše običaj davati dio svojoj ženi i svim sinovima i kćerima Penininim. |
| 1. Samuelova 1,5 | Ali Ani, on davaše jedan počasni dio, jer je to bilo što Ana volješe, iako ju je GOSPOD učinio nerotkinjom. |
| 1. Samuelova 1,6 | Osim toga, njena joj suparnica nije prestajala nanositi uvrede da bi je ponizila, jer ju GOSPOD bijaše učinio nerotkinjom. |
| 1. Samuelova 1,7 | Tako postupaše Elkana svake godine, svaki put kad se uspinjala u Kuću GOSPODOVU; tako joj Penina nanosiše uvrede. Ana zaplaka i odbi jesti. |
| 1. Samuelova 1,8 | Njen muž Elkana joj reče: ” Ana, zašto plačeš ti? Zašto ti je srce tužno? Ne vrijedim li ja za tebe više no deset sinova? “ |
| 1. Samuelova 1,9 | Ana se diže nakon što se jelo i pilo u Silu. Svećenik Eli bijaše sjedio na svom sjedištu na ulazu u Hram GOSPODOV. |
| 1. Samuelova 1,10 | Puna gorčine, ona uputi jednu molitvu GOSPODU plačući bezmjerno. |
| 1. Samuelova 1,11 | Ona načini ovaj zavjet : ” GOSPODE svemogući, da se ti udostojiš pogledati jad tvoje sluškinje, sjetiti se mene, ne zaboraviti svoju sluškinju i dati svojoj sluškinji jednog dječaka, ja ću ga dati GOSPODU za sve dane svojeg života i britva neće prijeći preko njegove glave “. |
| 1. Samuelova 1,12 | Kako ona produžavaše svoju molitvu pred GOSPODOM, Eli promatraše njena usta. |
| 1. Samuelova 1,13 | Ana govoriše u sebi. Samo su joj se usne micale. Nije se čuo njen glas. Eli ju držaše jednom pijanom ženom. |
| 1. Samuelova 1,14 | On joj reče: ” Hoćeš li ti biti dugo vremena pijana? Idi odspavati svoj mamurluk! “ |
| 1. Samuelova 1,15 | Ana mu odgovori: ” Ja nisam, moj gospodine, jedna žena udarena u glavu, niti sam pila vina ni bilo što opojno. Ja se samo povjeravah GOSPODU. |
| 1. Samuelova 1,16 | Ne drži sluškinju svoju za jednu ništariju, jer to je prekomjernost mojih briga i moje tuge koji su me doveli da sam govorila sve do sada. “ |
| 1. Samuelova 1,17 | Eli joj odgovori: ” Idi u miru, i nek ti Bog Izraelov dodijeli sve što si mu iskala! ” |
| 1. Samuelova 1,18 | Ona reče: ” Nek sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima! “ Žena ode, jede i ne imade više isto lice. |
| 1. Samuelova 1,19 | Oni se digoše u rano jutro i pokloniše se pred GOSPODOM; potom oni se vratiše k domu svom u Ramu. Elkana poznade svoju ženu Anu, a GOSPOD se sjeti nje. |
| 1. Samuelova 1,20 | No, u navršene dane, Ana, koja bijaše trudna rodi jednog sina. Ona ga nazva Samuel jer, reče ona, iskala sam ga u GOSPODA. “ |
| 1. Samuelova 1,21 | Muž Elkana uspe se sa svom svojom obitelji za ponuditi GOSPODU godišnju *žrtvu i ispuniti svoj zavjet |
| 1. Samuelova 1,22 | Ali, Ana se ne uspe, jer, reče ona svojem mužu, ” sačekajmo da dijete bude odbijeno od sise: tad ću ga ja odnijeti i predstaviti pred GOSPODOM i on će ostati ondje zauvijek. “ |
| 1. Samuelova 1,23 | Njen muž Elkana joj reče: ” Učini onako kako ti se čini dobro. Ostani ovdje sve dok ga ne budeš odbila. Nek samo GOSPOD ispuni svoju riječ . “ Žena dakle ostade i ona dojiše sina svog sve dok ne bijaše odbijen od sise. |
| 1. Samuelova 1,24 | Kad bi odbijen od sise, ona se uspe s njim, s tri bika, jednom mjerom brašna i jednom mješinom vina; ona ga uvede u Kuću GOSPODOVU u Silu, i dječak poče služiti . |
| 1. Samuelova 1,25 | Oni zaklaše bika i odvedoše dječaka Eliju. |
| 1. Samuelova 1,26 | Eli reče:” Oprosti, moj gospodine! tako istinito kao što si ti živ, moj gospodine, ja sam žena koja bijaše pred tobom, ovdje isto, i upućivaše jednu molitvu GOSPODU. |
| 1. Samuelova 1,27 | Za ovo dijete sam te molila, i GOSPOD mi je ustupio što sam mu iskala. |
| 1. Samuelova 1,28 | Sad je na meni red, ja ga ustupam GOSPODU. Za sav njegov život, on je ustupljen GOSPODU.“ On se pokloni pred GOSPODOM. |
|
| 1. Samuilova 1,1 | Bijaše jedan čovjek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kojemu ime bješe Elkana sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, Efraćanin. |
| 1. Samuilova 1,2 | I imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana a drugoj Fenina; i Fenina imaše djece, a Ana nemaše djece. |
| 1. Samuilova 1,3 | I iđaše taj čovjek svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a ondje bijahu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji. |
| 1. Samuilova 1,4 | I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini ženi svojoj i svijem sinovima njezinijem i kćerima njezinijem po dio; |
| 1. Samuilova 1,5 | Ani pak dade dva dijela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod bješe zatvorio matericu. |
| 1. Samuilova 1,6 | I protivnica je njezina vrlo cvijeljaše prkoseći joj što joj Gospod bješe zatvorio matericu. |
| 1. Samuilova 1,7 | Tako činjaše Elkana svake godine, i Ana hođaše u dom Gospodnji, a ona je cvijeljaše, te plakaše i ne jeđaše. |
| 1. Samuilova 1,8 | A Elkana muž njezin reče joj jednom: Ana, zašto plačeš? i zašto ne jedeš? i zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova? |
| 1. Samuilova 1,9 | A Ana usta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sjeđaše na stolici na pragu doma Gospodnjega. |
| 1. Samuilova 1,10 | I ona tužna u srcu pomoli se Gospodu plačući mnogo. |
| 1. Samuilova 1,11 | I zavjetova se govoreći: Gospode nad vojskama! ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se , i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško čedo, ja ću ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neće prijeći preko glave njegove. |
| 1. Samuilova 1,12 | I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina. |
| 1. Samuilova 1,13 | Ali Ana govoraše u srcu svojem, usta joj se samo micahu a glas joj se ne čujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana. |
| 1. Samuilova 1,14 | Pa joj reče Ilije: dokle ćeš biti pijana? otrijezni se od vina svojega. |
| 1. Samuilova 1,15 | Ali Ana odgovori i reče: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom. |
| 1. Samuilova 1,16 | Nemoj jednačiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad. |
| 1. Samuilova 1,17 | Tada odgovori Ilije i reče: idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, za što si ga molila. |
| 1. Samuilova 1,18 | A ona reče: neka nađe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem, i jede, i lice joj ne bješe više kao prije. |
| 1. Samuilova 1,19 | I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i dođoše kući svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje. |
| 1. Samuilova 1,20 | I kad bi vrijeme pošto Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, reče, isprosih ga u Gospoda. |
| 1. Samuilova 1,21 | Potom pođe onaj čovjek Elkana sa svijem domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavjet svoj. |
| 1. Samuilova 1,22 | Ali Ana ne pođe, jer reče mužu svojemu: dokle odojim dijete, onda ću ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane ondje do vijeka. |
| 1. Samuilova 1,23 | I reče joj Elkana muž njezin: čini kako ti drago; ostani dokle god ne odojiš; samo da hoće Gospod ispuniti riječ svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji. |
| 1. Samuilova 1,24 | A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo. |
| 1. Samuilova 1,25 | I zaklaše tele i dovedoše dete k Iliju. |
| 1. Samuilova 1,26 | I ona reče: čuj Gospodaru, kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe moleći se Gospodu. |
| 1. Samuilova 1,27 | Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, zašto sam ga molila. |
| 1. Samuilova 1,28 | Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu. |
|
