Tražilica


1. Solunjanima 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Solunjanima 2,1Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud.
1. Solunjanima 2,2Nego nastradavši prije i pretrpjevši pogrde, kao što znate, u Filipima, ohrabrismo se u Bogu svojemu, da propovijedamo vama evanđelje Božje s velikom borbom.
1. Solunjanima 2,3Jer propovijedanje naše nije od prijevare, ni od nečistoće, ni u lukavstvu,
1. Solunjanima 2,4Nego kako nas je okušao Bog za dostojne, da nam povjeri evanđelje, tako govorimo, ne da ljudima ugađamo, nego Bogu, koji kuša srca naša.
1. Solunjanima 2,5Jer nijesmo nikada govorili vama laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomstva, Bog je svjedok;
1. Solunjanima 2,6Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih.
1. Solunjanima 2,7Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao apostoli Kristovi, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje djecu svoju.
1. Solunjanima 2,8Tako smo čeznuli za vama, da smo bili spremni dati vam ne samo evanđelje Božje, nego i Život svoj, jer ste nam omiljeli.
1. Solunjanima 2,9Jer se spominjete, braćo, truda našeg i umora, kako smo noć i dan radili, da ne budemo na teret nijednome od vas; tako smo vam propovijedali evanđelje Božje.
1. Solunjanima 2,10Vi ste svjedoči, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, koji vjerujete.
1. Solunjanima 2,11Znate, kako smo svakoga vas kao otac djecu svoju
1. Solunjanima 2,12Molili, bodrili i zaklinjali, da živite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.
1. Solunjanima 2,13Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, što vi, primivši od nas propovijedanu riječ Božju, primiste je ne kao riječ čovječju, nego, kao što zaista jest, riječ Boga, koji i djeluje u vama, koji vjerujete.
1. Solunjanima 2,14Jer vi postadoste, braćo, nasljedovatelji crkva Božjih, koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova,
1. Solunjanima 2,15Koji ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive,
1. Solunjanima 2,16Jer nam priječe govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali dođe gnjev na njih do kraja.
1. Solunjanima 2,17A mi, braćo, odijeljeni od vas za neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vidimo lice vaše.
1. Solunjanima 2,18Zato smo htjeli da dođemo k vama, a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali spriječi nam sotona.
1. Solunjanima 2,19Jer tko je naša nada, ili radost, ili kruna slave? Nijeste li i vi pred Gospodinom našim Isusom Kristom o njegovu dolasku?
1. Solunjanima 2,20Jer ste vi slava naša i radost.
1. Solunjanima 2,1 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
1. Solunjanima 2,2Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.
1. Solunjanima 2,3Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare,
1. Solunjanima 2,4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.
1. Solunjanima 2,5Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.
1. Solunjanima 2,6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -
1. Solunjanima 2,7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.
1. Solunjanima 2,8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
1. Solunjanima 2,9Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
1. Solunjanima 2,10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
1. Solunjanima 2,11Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
1. Solunjanima 2,12poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
1. Solunjanima 2,13Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
1. Solunjanima 2,14Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,
1. Solunjanima 2,15koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive
1. Solunjanima 2,16kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
1. Solunjanima 2,17A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice.
1. Solunjanima 2,18Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona.
1. Solunjanima 2,19Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?
1. Solunjanima 2,20Vi ste doista slava naša i radost!
1. Solunjanima 2,1Vi i sami dobro znate, braćo, nije uzaludno što ste nas prihvatili.
1. Solunjanima 2,2Već, onda kad smo trpjeli i bili vrijeđani u Filipima, kao što znate, mi smo našli u našem Bogu pouzdanje koje nam je trebalo za vama propovijedati njegovo *Evanđelje kroz puno bojeva.
1. Solunjanima 2,3Naše propovijedanje ne počiva na grješci, ono se ne nadahnjuje na *nečistim pobudama, ono nema uporišta u lukavštini.
1. Solunjanima 2,4Već budući da nas je Bog prokušao za povjeriti nam Evanđelje, mi ga propovijedamo dosljedno; ne tražimo ugoditi ljudima, već Bogu koji ispituje naša srca.
1. Solunjanima 2,5Zato mi nikad nismo imali udvorničkih riječi, vi to znate, nikad koristoljubivih primisli, Bog je tome svjedok,
1. Solunjanima 2,6i nikad nismo tražili štovanja u ljudi, ni kod vas, ni kod drugih,
1. Solunjanima 2,7dok smo se mogli nametnuti kao *apostoli Kristovi. Naprotiv, bili smo u sred vas puni blagosti, kao jedna majka što grije na svojim grudima djecu koju hrani.
1. Solunjanima 2,8Mi imamo za vas jednu takvu naklonost da bijasmo spremni dati vam ne samo Evanđelje Božje, već i sam naš vlastiti život, toliko bijaste postali dragi.
1. Solunjanima 2,9Vi se sjećate, braćo, naše muke i naši zamori: radeći noć i dan, za ne biti na teretu nikome od vas, mi smo vam navješćivali Evanđelje Božje.
1. Solunjanima 2,10Vi bijaste svjedoci Božji također, kako smo se mi odnosili spram vas, vjernika, na način svet, pravedan, besprijekoran.
1. Solunjanima 2,11I, vi to znate: postupajući sa svakim od vas kao otac sa svojom djecom,
1. Solunjanima 2,12mi smo vas podsticali, ohrabrivali i zaklinjali da se ponašate na jedan način dostojan Boga koji vas poziva u svoje *kraljevstvo i svoju slavu.
1. Solunjanima 2,13Evo zašto, s naše strane, mi neprestano zahvaljujemo Bogu: kad ste primili riječ Božju koju smo vam dali čuti, vi ste ju primili, ne kao ljudsku riječ, već kakva je ona stvarno, riječ Božju, koji je također na djelu u vama, vjernicima.
1. Solunjanima 2,14Naime, braćo, vi ste oponašali crkve Božje koje su u Judeji, u Kristu Isusu, budući da ste i vi također trpjeli, od vaših vlastitih sunarodnjaka, ono što su one pretrpjele od *Židova;
1. Solunjanima 2,15oni koji su ubili Gospodina Isusa i *proroke, oni su i nas također proganjali, oni ne ugađaju Bogu i neprijatelji su svim ljudima,
1. Solunjanima 2,16oni nas sprječavaju propovijedati *poganima za njihov spas, i dovršavajući tako, u svako vrijeme, svoj grijeh. Ali, gnjev je pao na njih, na kraju.
1. Solunjanima 2,17Mi braćo, odvojeni od vas na neko vrijeme, daleko od očiju, ali ne i od srca, mi smo udvostručili napore za ići vas vidjeti, jer to imamo jednu živu želju.
1. Solunjanima 2,18Zato smo htjeli doći k vama - ja osobno, Pavao, u više navrata - a *Sotona nas je tome spriječio.
1. Solunjanima 2,19Naime, Koja je naša nada, naša radost, *ponos koji će biti naša kruna u nazočnosti našeg Gospodina Isusa, za njegovog dolaska, ako ne vi?
1. Solunjanima 2,20Da, vi ste naša slava i naša radost.
1. Solunjanima 2,1Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud;
1. Solunjanima 2,2Nego postradavši prije i osramoćeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanđelje Božije s velikom borbom.
1. Solunjanima 2,3Jer utjeha naše nije od prijevare, ni od nečistote, ni u lukavstvu;
1. Solunjanima 2,4Nego kako nas okuša Bog da smo vjerni da primimo jevanđelje, tako govorimo, ne kao ljudima ugađajući nego Bogu koji kuša srca naša.
1. Solunjanima 2,5Jer nigda iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svjedok;
1. Solunjanima 2,6Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugijeh.
1. Solunjanima 2,7Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki među vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu.
1. Solunjanima 2,8Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanđelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli.
1. Solunjanima 2,9Jer pamtite, braćo, trud naš i posao: jer dan i noć radeći da ne dosadimo nijednome od vas, propovijedasmo vam jevanđelje Božije.
1. Solunjanima 2,10Vi ste svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji vjerujete,
1. Solunjanima 2,11Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju
1. Solunjanima 2,12Molismo i utješavasmo, i svjedočismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu.
1. Solunjanima 2,13Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas riječ čuvenja Božijega primiste ne kao riječ čovječiju, nego (kao što zaista jest) riječ Božiju, koja i čini u vama koji vjerujete.
1. Solunjanima 2,14Jer vi, braćo, prođoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svojega roda kao i oni od Jevreja,
1. Solunjanima 2,15Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svijem ljudima protive,
1. Solunjanima 2,16I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu; da ispune grijehe svoje svagda; ali napošljetku dođe gnjev na njih.
1. Solunjanima 2,17A mi, braćo, osirotjevši za vama neko vrijeme licem a ne srcem, većma hićasmo da vidimo lice vaše s velikom željom.
1. Solunjanima 2,18Zato šćadijasmo da dođemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona.
1. Solunjanima 2,19Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenac slave? Nijeste li i vi pred Gospodom našijem Isusom Hristom o njegovu dolasku?
1. Solunjanima 2,20Jer ste vi naša slava i radost.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje