Tražilica


2. Kraljevima 13. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 13,1U godini dvadeset trećoj kraljevanja Joaša, sina Ahazijina, nad Judom, postade Joahaz, sin Jehuov, u Samariji kralj Izraelov za sedamnaest godina.
2. Kraljevima 13,2On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, i hodio je posve za istim grijehima, na koje je bio naveo Izraela Jeroboam, sin Nebatov; on ne odstupi od njih.
2. Kraljevima 13,3Tada se raspali gnjev Gospodnji proti Izraelu. Dade ih za sve ono vrijeme u ruke Hazaelu, kralju sirijskomu, i u ruke Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu.
2. Kraljevima 13,4A kad se Joahaz htjede da pomiri s Gospodom, usliši ga Gospod, jer vidje nevolju Izraelovu kako ih muči kralj sirijski.
2. Kraljevima 13,5Gospod posla Izraelu izbavitelja, tako da se je mogao osloboditi od ruke sirijske, i da su sinovi Izraelovi mogli opet stanovati u šatorima svojim kao prije.
2. Kraljevima 13,6Ipak ne odstupiše oni od grijeha kuće Jeroboamove, na koje je on bio naveo Izraela, nego hodiše u njima. Također aštarta ostade u Samariji.
2. Kraljevima 13,7I tako Gospod ostavi Joahazu ratnika samo pedeset konjanika, deset kola i deset tisuća ljudi. Kralj sirijski bio ih je uništio i kao kod vršidbe u prah ih pogazio.
2. Kraljevima 13,8Ostala povijest Joahazova, sva njegova djela i pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
2. Kraljevima 13,9Kad je Joahaz bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joaš postade kralj mjesto njega.
2. Kraljevima 13,10U godini trideset sedmoj kraljevanja Joašova nad Judom postade Joaš, sin Joahazov, u Samariji kralj Izraelov za šesnaest
2. Kraljevima 13,11On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, i nije odstupio od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koje je ovaj bio naveo Izraela, nego je hodio u njima.
2. Kraljevima 13,12Ostala povijest Joašova, sva njegova djela i pobjede, i kako je ratovao s Amazijom, kraljem Judinim, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
2. Kraljevima 13,13Kad je Joaš bio počinuo kod otaca svojih i Jeroboam bio se uspeo na prijestolje njegovo, bio je Joaš pokopan u Samariji kod kraljeva Izraelovih.
2. Kraljevima 13,14Kad je Elišej bolovao od bolesti, od koje je imao umrijeti, dođe k njemu Joaš, kralj Izraelov, zaplaka pred njim i povika: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!"
2. Kraljevima 13,15Elišej mu reče: "Donesi luk i strijele!" On donese sebi luk i strijele.
2. Kraljevima 13,16Tada reče kralju Izraelovu: "Metni ruku svoju na luk!" On metnu ruku svoju, a Elišej metnu ruke svoje na ruke kralju
2. Kraljevima 13,17I reče: "Otvori prozor na istok!" Kad ga je bio otvorio, reče mu Elišej: "Pusti strijelu!" I on pusti strijelu, a Elišej reče: "Strijela je to pobjedna od Gospoda, strijela proti Siriji. Ti ćeš Sirijce kod Afeka pobiti i uništiti!"
2. Kraljevima 13,18Tada nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Onda reče kralju Izraelovu: "Udri u zemlju!" On udari tri puta, pa stade.
2. Kraljevima 13,19Ali se rasrdi na njega čovjek Božji i reče: "Ti bi imao udariti pet puta ili šest puta, tada bi pobio i uništio Sirijce. A tako ćeš Sirijce samo tri puta pobijediti."
2. Kraljevima 13,20Potom umrije Elišej, i pokopaše ga. A obično bi čete moapske početkom godine navalivale na zemlju.
2. Kraljevima 13,21Kad jedanput upravo htjedoše pokopati nekoga čovjeka i ugledaše jednu takvu četu, baciše čovjeka u grob Elišejev i otidoše odatle. Ali kad se čovjek dotače kostiju Elišejevih, dođe u njega život, i on ustade na noge svoje.
2. Kraljevima 13,22Hazael, kralj sirijski, mučio je Izraele, dokle je živio Joahaz.
2. Kraljevima 13,23Ali im Gospod iskaza milost, smilova im se i pogleda opet na njih radi zavjeta svojega s Abrahamom, Izakom i Jakovom. On ih ne htjede uništiti i ne odbaci ih od lica svojega do sada.
2. Kraljevima 13,24I kad je Hazael, kralj sirijski, bio umro i njegov sin Ben-Hadad postao mjesto njega kralj,
2. Kraljevima 13,25Oduze opet Joaš, sin Joahazov, Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu, gradove, što ih je ovaj bio u boju oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga razbi tri puta i tako opet dobi natrag gradove izraelske.
2. Kraljevima 13,1 Dvadeset i treće godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina.
2. Kraljevima 13,2On je činio što je zlo u očima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.
2. Kraljevima 13,3Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.
2. Kraljevima 13,4Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.
2. Kraljevima 13,5Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije.
2. Kraljevima 13,6Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji.
2. Kraljevima 13,7Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.
2. Kraljevima 13,8Ostala povijest Joahazova, sve što je učinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2. Kraljevima 13,9Joahaz je počinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega.
2. Kraljevima 13,10Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina.
2. Kraljevima 13,11Činio je što je zlo u očima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.
2. Kraljevima 13,12Ostala povijest Joaševa, sve što je učinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2. Kraljevima 13,13Joaš je počinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve.
2. Kraljevima 13,14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!
2. Kraljevima 13,15Elizej mu reče: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele.
2. Kraljevima 13,16Elizej će tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve,
2. Kraljevima 13,17zatim reče: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato će Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reče: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednička strijela nad Aramejcima! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka.
2. Kraljevima 13,18I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reče kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade.
2. Kraljevima 13,19Tada se rasrdi na njega Božji čovjek i reče: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ćeš ih pobijediti samo tri puta.
2. Kraljevima 13,20Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine.
2. Kraljevima 13,21Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.
2. Kraljevima 13,22Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova.
2. Kraljevima 13,23Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.
2. Kraljevima 13,24Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega.
2. Kraljevima 13,25Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.
2. Kraljevima 13,1Dvadeset i treće godina Joasove vladavine, sina Akhaziasova, kralja Jude, Joakhaz, sin Jehuvljev, postade kralj nad Izraelom u Samariji na sedamnaest godina.
2. Kraljevima 13,2On činjaše ono što je zlo u očima GOSPODOVIM; on oponašaše grijehe koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše dao počiniti u Izraelu; on im se ne udalji.
2. Kraljevima 13,3Gnjev GOSPODOV se razjari protiv Izraela koji ga izručivaše sve vrijeme u ruke Hazaelu, kralju *Arama, i u ruke Ben-Hadadu, sinu Hazaelovu.
2. Kraljevima 13,4Ali Joakhaz stiša GOSPODA koji ga sasluša jer bijaše vidio teški jaram koji Izrael imaše nositi i koji mu kralj Arama nametnu tištati ga.
2. Kraljevima 13,5GOSPOD dade Izraelu jednog spasitelja; sinovi Izraelovi izmakoše šaci Aramovoj i stanovaše pod šatorima kao i otprije.
2. Kraljevima 13,6Ipak, oni se ne odstraniše od grijeha koje kuća Jeroboamova bijaše dala počiniti u Izraelu, oni u tom istrajaše; čak i sveti stub ostade uspravljen u Samariji.
2. Kraljevima 13,7Ne bi ostalo Joakhazu, u naoružanom narodu, nego 50 jahača, deset kola i 10.000 pješaka, jer kralj Arama bijaše uništio ostale: bijahu s njima postupali kao s prašinom kad se gazi nogama.
2. Kraljevima 13,8Ostatak djela Joakhazovih, sve što je učinio, njegova djela, nije li to zapisano u knjizi *Povijesti kraljeva Izraela?
2. Kraljevima 13,9Joakhaz leže sa svojim očevima , a ukopaše ga u Samariji. Njegov sin Joas zavlada na njegovom mjestu.
2. Kraljevima 13,10Trideset i sedme godine vladavine Joasa, kralja Jude, Joas, sin Joakhazov, postade kralj nad Izraelom u Samariji na šesnaest godina.
2. Kraljevima 13,11On činiše što je loše u očima GOSPODOVIM; on se ne udalji od ni jednog grijeha koje Jerobaom, sin Nebatov, bijaše počinio u Izraelu, on u njima ustraja.
2. Kraljevima 13,12Ostatak djela Joasovih, sve što je učinio, njegova djela, njegovi ratovi s Amaziasom, kraljem Jude, nije li to zapisano u knjizi *Povijesti kraljeva Izraela?
2. Kraljevima 13,13Joas leže sa svojim očevima, a Jeroboam zasjede na njegov prijestol. Joas bi ukopan u Samariji s kraljevima Izraelovim .
2. Kraljevima 13,14Elize se razbolje od bolesti od koje trebaše umrijeti. Joas, kralj Izraelov, siđe k njemu, zaplaka uz njegovo lice i reče: ”Oče moj! Oče moj! Kola i konjica Izraelova !“
2. Kraljevima 13,15Elize mu reče: ”Uzmi jedan luk i strijela!“ Joas uze luk i strijele.
2. Kraljevima 13,16Elize reče kralju Izraela: ”Nategni luk! “, i on ga nategnu. Elize stavi svoje ruke na kraljeve
2. Kraljevima 13,17i reče: ”Otvori prozor okrenut prema istoku!“ Joas ga otvori. Elize mu reče: ” Odapni!“. I on odape. Elize mu reče: ” To je strijela pobjede GOSPODOVE, strijela pobjede nad *Aramom. Ti ćeš udariti Aram i Afek sve do istrijebljenja.“
2. Kraljevima 13,18Elize reče Joasu: ”Uzmi strijele!“ On ih uze. Elize reče kralju Izraela: ” Udari zemlju! “ On udari tri puta i zaustavi se.
2. Kraljevima 13,19Čovjek Božji se naljuti protiv njega i reče: ”Da si udario pet ili šest puta, bio bi udario Aram sve do istrijebljenja. Sada, to su tri puta koliko ćeš ti udariti Aram.“
2. Kraljevima 13,20Elize umrije i ukopaše ga. No, početkom godine, bande, dolazeći iz Moaba prodiraše u zemlju.
2. Kraljevima 13,21Kako ljudi ukopavaše jednog čovjeka, primijetiše jednu od tih bandi; oni položiše u žurbi čovjeka u grob Elizejev i odoše. čovjek dotaknu Elizejeve kosti; on povrati život i uspravi se na svoje noge.
2. Kraljevima 13,22Hazael, kralj *Arama, bijaše tlačio Izrael tijekom cijelog Joakhazovog života.
2. Kraljevima 13,23Ali, GOSPOD učini milost sinovima Izraelovim, pokaza im svoju blagost i okrenu se prema njima zbog *saveza svog s Abrahamom, Izakom i Jakovom; on ih ne htjede uništiti: sve do tada, on ih ne bijaše odbacio daleko od svoje nazočnosti.
2. Kraljevima 13,24Hazael, kralj Arama, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada na njegovom mjestu.
2. Kraljevima 13,25Joas, sin Joakhazov, preuze iz ruku Ben Hadada, sina Hazaelova, gradove koje ovaj posljednji bijaše uzeo tijekom rata iz ruku Joakhaza, njegovog oca. Joas potuče tri puta BenHadada i preplavi gradove Izraelove.
2. Carevima 13,1Godine dvadeset treće carovanja Joasa sina Ohozijina nad Judom zacari se Joahaz sin Jujev nad Izrailjem u Samariji, i carova sedamnaest godina.
2. Carevima 13,2I činjaše što je zlo pred Gospodom, jer hođaše za grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja i ne otstupi od njih.
2. Carevima 13,3Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja i dade ih u ruke Azailu caru Sirskom i u ruke Ven-Adadu sinu Azailovu za sve ono vrijeme.
2. Carevima 13,4Ali se Joahaz pomoli Gospodu, i Gospod ga usliši, jer vidje nevolju Izrailjevu, kako ih muči car Sirski.
2. Carevima 13,5I dade Gospod Izrailju izbavitelja, te se oprostiše ruke Sirske, i življahu sinovi Izrailjevi u šatorima svojim kao prije.
2. Carevima 13,6Ali ne otstupiše od grijehova doma Jerovoamova kojima na grijeh navede Izrailja, nego hodiše u njima, i sam lug još stajaše u Samariji.
2. Carevima 13,7A ne osta Joahazu naroda više od pedeset konjika i deset kola i deset tisuća pješaka; nego ih pobi car Sirski i satr ih, te biše kao prah kad se vrše.
2. Carevima 13,8A ostala djela Joahazova i sve što je činio, i junaštva njegova, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
2. Carevima 13,9I počinu Joahaz kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na mjesto njegovo zacari se Joas sin njegov.
2. Carevima 13,10Godine trideset sedme carovanja Joasova nad Judom zacari se Joas sin Joahazov nad Izrailjem u Samariji, i carova šesnaest godina.
2. Carevima 13,11I činjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama sina Navatova, koji navede Izrailja na grijeh, nego u njima hođaše.
2. Carevima 13,12A ostala djela Joasova, i sve što je činio, i junaštva njegova, kako je vojevao s Amasijom carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
2. Carevima 13,13I počinu Joas kod otaca svojih, a Jerovoam sjede na prijesto njegov; i pogreboše Joasa u Samariji kod careva Izrailjevijeh.
2. Carevima 13,14A Jelisije razbolje se od bolesti, od koje i umrije; i Joas car Izrailjev dođe k njemu, i plačući pred njim govoraše: oče moj, oče moj, kola Izrailjeva i konjici njegovi!
2. Carevima 13,15A Jelisije mu reče: uzmi luk i strijele. I on uze luk i strijele.
2. Carevima 13,16Tada reče caru Izrailjevu: nategni luk rukom svojom. I nateže luk rukom svojom. A Jelisije metnu ruke svoje caru na ruke.
2. Carevima 13,17I reče: otvori prozor s istoka. I otvori, a Jelisije reče: pusti strijelu. I on pusti strijelu, a Jelisije reče: strijela izbavljenja Gospodnjega, strijela izbavljenja od Siraca; jer ćeš pobiti Sirce u Afeku, i satrćeš ih.
2. Carevima 13,18Još reče: uzmi strijele. I uze, a on reče caru Izrailjevu: udari u zemlju. I udari tri puta, pa stade.
2. Carevima 13,19Tada se rasrdi na nj čovjek Božji i reče: da si udario pet puta ili šest puta, tada bi pobio Sirce sasvijem; a sada ćeš ih samo tri puta razbiti.
2. Carevima 13,20Potom umrije Jelisije, i pogreboše ga. A druge godine udariše čete Moavske na zemlju.
2. Carevima 13,21I dogodi se kad pogrebavahu nekoga čovjeka, ugledaše četu i baciše čovjeka u grob Jelisijev; i kad čovjek pade i dotače se kostiju Jelisijevih, oživje i usta na noge svoje.
2. Carevima 13,22A Azailo car Sirski mučaše Izrailja svega vijeka Joahazova.
2. Carevima 13,23Ali se Gospodu sažali za njima i smilova se na njih i pogleda na njih zavjeta radi svojega s Avramom, Isakom i Jakovom, i ne htje ih istrijebiti i ne odvrže ih od sebe dosada.
2. Carevima 13,24I umrije Azailo car Sirski, i na njegovo se mjesto zacari Ven-Adad sin njegov.
2. Carevima 13,25A Joas sin Joahazov povrati iz ruke Ven-Adada sina Azailova gradove koje bješe Azailo uzeo ratom Joahazu ocu njegovu; tri puta ga razbi Joas, i povrati gradove Izrailjeve.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje