Tražilica


2. Kraljevima 18. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 18,1U trećoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izraelom postade kralj Ezekija, sin Ahaza kralja Judina.
2. Kraljevima 18,2Bilo mu je dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Abija i bila je kći Zaharijina.
2. Kraljevima 18,3On je činio, što se je dopadalo Gospodu, posve onako, kao što je bio činio njegov djed David.
2. Kraljevima 18,4On ukloni uzvisine, sruši likove, isiječe aštarte i razbi mjedenu zmiju, koju je bio načinio Mojsije; do njegova vremena bili su joj naime Izraelci prinosili kad. Zvali su je Nehuštan.
2. Kraljevima 18,5On se je pouzdavao u Gospoda, Boga Izraelova. Između svih kraljeva Judinih nije mu bilo jednaka ni među nasljednicima njegovim ni među prethodnicima njegovim.
2. Kraljevima 18,6On je čvrsto prionuo samo uz Gospoda i držao njegove zapovijedi, što ih je Gospod bio dao Mojsiju.
2. Kraljevima 18,7Tako je i Gospod bio s njim. U svemu, što bi preduzeo, imao je uspjeh. On otpade od kralja asirskoga i otkaza mu posluh.
2. Kraljevima 18,8Filisteje pobi do Gaze s njezinim područjem, od kule stražarske do utvrđenoga grada.
2. Kraljevima 18,9U četvrtoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izraelom, podiže se Salmanasar, kralj asirski, proti Samariji i opkoli je.
2. Kraljevima 18,10Nakon tri godine osvoji je. U šestoj godini kraljevanja Ezekijina, to jest u devetoj godini kraljevanja Hošee nad Izraelom, bila je uzeta Samarija.
2. Kraljevima 18,11Kralj asirski odvede Izraele zarobljene u Asiriju i naseli ih u Halahu i na Haboru, riječi u Gozanu, i u gradovima medijskim,
2. Kraljevima 18,12Jer nijesu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, i bili su prestupili zavjet s njim, sve, što im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji Nijesu pazili na to i nijesu radili po tom.
2. Kraljevima 18,13U četrnaestoj godini kraljevanja Ezekijina podiže se Senaherib, kralj asirski, proti svim utvrđenim gradovima Judinim i osvoji ih.
2. Kraljevima 18,14I kralj Judin Ezekija posla kralju asirskomu u Lakiš i poruči mu: "Pogriješio sam. Otidi opet od mene! Sve, što na me nametneš, nosit ću." Tada kralj asirski nametnu na kralja Judina Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata.
2. Kraljevima 18,15I Ezekija dade sve srebro, što se nađe u hramu Gospodnjem i u riznicama kraljevske palače.
2. Kraljevima 18,16Tada Ezekija dade s vratnica na hramu Gospodnjem i s dovratnika otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, kralj Judin, bio dao navući, i dade je kralju asirskomu.
2. Kraljevima 18,17Međutim posla kralj asirski iz Lakiša kralju Ezekiji u Jerusalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni se podigoše i dođoše pred Jerusalem. Kad su bili stigli, ramjestiše se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti u polje valjara i zatražiše kralja.
2. Kraljevima 18,18Predstojnik palače Elijakim, sin Hilkijin, pođe van k njima s državnim pisarom Šebnom i pečatnikom Joahom, sinom Asafovim.
2. Kraljevima 18,19I reče im vrhovni peharnik: "Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, kralj asirski: Kakva je to uzdanica, u koju se uzdaš?
2. Kraljevima 18,20Misliš li, da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš, da si otpao od mene?
2. Kraljevima 18,21Ti se očito oslanjaš samo na štap od slomljene trske, na Egipat, koja svakome, koji se nasloni na nju, zabije se u ruku, pa je probije. Takav je faraon, kralj egipatski, svima, koji se uzdaju u njega.
2. Kraljevima 18,22Ako li mi odvraćate: U Gospoda, Boga svojega, mi se uzdamo. Nije li to onaj, čije je visine i žrtvenike uklonio Ezekija, kad je zapovjedio Judi i Jerusalemu: Samo pred ovim žrtvenikom ovdje u Jerusalemu imate se klanjati?
2. Kraljevima 18,23Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim! Dat ću ti dvije tisuće konja, ako mogneš dobaviti konjanike za njih.
2. Kraljevima 18,24Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih sluga gospodara mojega? Zato se ti uzdaš u Egipat zbog kola i konjanika.
2. Kraljevima 18,25Nadalje jesam li ja bez volje Gospoda došao proti ovomu mjestu, da ga zatrem? Gospod mi je rekao: "Idi proti toj zemlji i satri je!"
2. Kraljevima 18,26Tada zamoliše Elijakim, sin Hilkijin, Šebna i Joaha vrhovnoga peharnika: "Govori slugama svojim aramejskim jezikom, jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski pred ušima ljudi, koji stoje na zidu!"
2. Kraljevima 18,27A vrhovni peharnik reče im: "Je li me gospodar moj poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da kažemo ovo, a ne upravo k onim ljudima, koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?"
2. Kraljevima 18,28Tada stade vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas i reče: "Čujte vijest velikoga kralja, kralja asirskoga!
2. Kraljevima 18,29Ovako veli kralj: Ne dajte se zaluditi od Ezekije, jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke.
2. Kraljevima 18,30I nemojte da vas nagovori Ezekija da se pouzdate u Gospoda, ako rekne: "Gospod će nas sigurno izbaviti; on neće dati ovaj grad u ruke kralju asirskomu.
2. Kraljevima 18,31Ne slušajte Ezekije, jer ovako kaže kralj asirski: Učinite mir s menom i predajte ml se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti iz svoje jame,
2. Kraljevima 18,32Dokle ne dođem i odvedem vas u zemlju, koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinograda, u zemlju punu maslina i meda. Vi ćete ostati u životu i nećete umrijeti. Zato ne slušajte Ezekije! On vas samo vara, kad govori: Gospod će vas izbaviti!
2. Kraljevima 18,33Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke kralja asirskoga?
2. Kraljevima 18,34Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski? Jesu li možda oni izbavili Samariju iz mojih ruku?
2. Kraljevima 18,35Koji su između svih bogova ovih naroda izbavili zemlju svoju iz moje ruke, da bi sad Gospod izbavio Jerusalem iz moje ruke?"
2. Kraljevima 18,36Ali je narod šutio i nije mu odgovorio ništa, jer je kralj bio izdao zapovijed: "Ne odgovarajte mu!"
2. Kraljevima 18,37Nato predstojnik palače Elijakim, sin Hilkijin, državni pisar Šebna i pečatnik Joaha, sin Asafov, dođoše k Ezekiji razdrvši haljine i javiše mu, što je bio rekao vrhovni peharnik.
2. Kraljevima 18,1 Treće godine kraljevanja Hošee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov.
2. Kraljevima 18,2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina kći.
2. Kraljevima 18,3Činio je što je pravo u očima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David.
2. Kraljevima 18,4On je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše načinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan.
2. Kraljevima 18,5Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna među kraljevima judejskim.
2. Kraljevima 18,6Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Držao je sve zapovijedi što ih je Jahve dao preko Mojsija.
2. Kraljevima 18,7I Jahve bijaše s njim, pomagaše ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više bio podložan.
2. Kraljevima 18,8On je potukao Filistejce do Gaze, opustošio njihovo područje od stražarskih kula sve do utvrđenih gradova.
2. Kraljevima 18,9Četvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je.
2. Kraljevima 18,10Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija.
2. Kraljevima 18,11Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima.
2. Kraljevima 18,12Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili.
2. Kraljevima 18,13Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvrđene judejske gradove i osvoji ih.
2. Kraljevima 18,14Tada judejski kralj Ezekija poruči asirskom kralju u Lakiš: "Pogriješio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit ću sve što mi nametneš." Asirski kralj zatraži od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.
2. Kraljevima 18,15I dade Ezekija sve srebro što se našlo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora.
2. Kraljevima 18,16U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetištu Jahvinu što ih bijaše pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju.
2. Kraljevima 18,17Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.
2. Kraljevima 18,18Oni pozvaše kralja. Pred njim je izašao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov.
2. Kraljevima 18,19Veliki peharnik reče im: "Kažite Ezekiji: `Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš?
2. Kraljevima 18,20Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene?
2. Kraljevima 18,21Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.`
2. Kraljevima 18,22Možda ćete mi odgovoriti: `Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.` Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: `Samo se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.`
2. Kraljevima 18,23Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih!
2. Kraljevima 18,24Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanika.
2. Kraljevima 18,25Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: `Idi na tu zemlju i razori je!`
2. Kraljevima 18,26Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama!
2. Kraljevima 18,27Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?
2. Kraljevima 18,28Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: "Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskog!
2. Kraljevima 18,29Ovako veli kralj: `Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke.
2. Kraljevima 18,30Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti, ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom.`
2. Kraljevima 18,31Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: `Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca
2. Kraljevima 18,32dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste živjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti.`
2. Kraljevima 18,33Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja?
2. Kraljevima 18,34Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje?
2. Kraljevima 18,35Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?
2. Kraljevima 18,36Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!
2. Kraljevima 18,37Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika
2. Kraljevima 18,1Treće godine vladavine Ozeja, sina Elavljeva, kralja Izraela, Ezekias, sin Akhazov, kralja Jude, postade kraljem.
2. Kraljevima 18,2On imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Abi, kćer Zekarijeva.
2. Kraljevima 18,3On činiše što je pravo u očima GOSPODA, točno kao i David, njegov otac.
2. Kraljevima 18,4On je taj koji učini da nestanu *visoka mjesta, polomi stele, posiječe sveti stub i razbi u komadiće zmiju od bronce koju Mojsije bijaše načinio, jer sinovi Izraelovi bijahu spaljivali *tamjane pred njom sve do ovog doba: zvala se Nehušutan.
2. Kraljevima 18,5Ezekias povjerova u GOSPODA, Boga Izraelova, ne bijaše kralja kao on među svim kraljevima Jude; ne bijaše mu sličnog također ni među onima koji su mu prethodili.
2. Kraljevima 18,6On ostade privržen GOSPODU, ne okrećući se od njega. On čuvaše zapovijedi koje GOSPOD bijaše propisao Mojsiju.
2. Kraljevima 18,7GOSPOD bijaše s njim; on uspijevaše u svemu što bijaše poduzimao. On se pobuni protiv kralja Asirije i ne bi mu više pokoran.
2. Kraljevima 18,8On sam porazi Filistince sve do Gaze i njihove teritorije, kule stražare jednako kao i utvrđena mjesta .
2. Kraljevima 18,9Četvrte godine vladavine Ezekijasa, sedme Ozejeve, sina Elavljeva, kralja Izraela, Salmanazar, kralj Asirije, uspe se protiv Samarije i opsjede ju .
2. Kraljevima 18,10Asirijci je se dočepaše u roku od tri godine. Šeste godine vladavine Ezekiasa, devete Ozeja, kralja Izraela, Samarija bi zauzeta.
2. Kraljevima 18,11Kralj Asirije progna Izrael u Asiriju i odvede ih u Halah kao i na Habor, rijeku Gozan, i u gradove Medije,
2. Kraljevima 18,12jer ne bijahu slušali glas GOSPODA, svojeg Boga, i jer bijahu prekršili njegov *savez: sve što Mojsije, sluga GOSPODOV, bijaše propisao, oni ne bijahu to slušali niti bijahu to primijenjivali.
2. Kraljevima 18,13Četrnaeste godine vladavine Ezekiasa, Senakerib, kralj Asirije, uspe se protiv svih utvrđenih gradova Jude i domože ih se.
2. Kraljevima 18,14Ezekias, kralj Jude, posla reći kralju Asirije u Lakiš: ” Ja sam počinio jednu grješku. Ne napadaj me, ono što mi ti budeš naložio, ja ću to podnijeti. “ Kralj Asirije odredi Ezekiasu, kralju Jude, jedan namet od 300 talenata srebra i 30 talenata zlata.
2. Kraljevima 18,15Ezekias izruči svve srebro koje se nalazilo u Kući GOSPODOVOJ i u riznicama kuće kraljevske.
2. Kraljevima 18,16U to vrijeme Ezekias polomi vrata Hrama GOSPODOVOG kao i stepenice, koje on sam, kralj Jude, bijaše prekrio kovinom; on ih izruči kralju Asirije.
2. Kraljevima 18,17Kralj Asirije posla iz Lakiša u Jeruzalem kod kralja Ezekiasa vrhovnog zapovjednika, višeg časnika i pobočnika, praćene od jedne velike vojske. Oni se uspeše i stigoše u Jeruzalem. Oni se uspeše, stigoše i stadoše pokraj kanala iz gornjeg spremišta vode, na cesti iz iz Fulonskog polja .
2. Kraljevima 18,18Oni zatražiše kralja. Zapovjednik palače Elijakim, sin Hilkijahua, tajnik šebna i poklisar Joah, sin Azafov, iziđoše pred njih. Pobočnik im reče: ” Recite Ezekiasu: Ovako govori veliki kralj, kralj Asirije: Koje je to pouzdanje na koje se ti oslanjaš?
2. Kraljevima 18,20Ti si rekao: Dostaje mi jedna riječ za dobiti savjet i snagu u ratu! U koga si ti dakle stavio svoje povjerenje za pobuniti se protiv mene?
2. Kraljevima 18,21Evo kako si ti svoje pouzdanje stavio na trsku slomljenu, na Egipat, koja prodire i probija ruku onome tko se osloni na nju: takav je *Faraon, kralj Egipta, za sve one koji se pouzdaju u njega!
2. Kraljevima 18,22Da ste mi rekli: U GOSPODA, našeg Boga, mi smo stavili naše povjerenje! Ali, nije on taj čija je *visoka mjesta i oltare uništio Ezekias govoreći Judi i Jeruzalemu: Pred ovim oltarom vi se klanjate?
2. Kraljevima 18,23Baci dakle jedan izazov mojem gospodare kralju Asirije i ja ću ti dati 2.000 konja ako si ti možeš priskrbiti toliko jahača da ih uzjašu!
2. Kraljevima 18,24Kako bi ti mogao potisnuti jednog jednostavnog upravitelja, najmanjeg slugu mojeg gospodara, ti koji si se pouzdao u Egipat za kola i konjanike ?
2. Kraljevima 18,25Uostalom, je li to bez dozvole GOSPODOVE da se ja uspinjem protiv ovog mjesta da bih ga uništio? To je GOSPOD koji mi je rekao: Uspni se protiv te zemlje i uništi ju ! “
2. Kraljevima 18,26Elijakim, sin Hilkijahua, šebna i Joah rekoše pobočniku: ” Govori tvojim slugama aramejski, jer ga mi razumijemo; ali ne govori nam judejski na uši narodu koji je na zidu. “
2. Kraljevima 18,27Pobočnik im odgovori: ” Je li to tvojem gazdi i tebi poslao me moj gospodar reći ove riječi? Nije li to ljudima koji sjede na zidu i koji će biti primorani kao i vi jesti svoje izmetine i piti svoju mokraću ? “
2. Kraljevima 18,28Pobočnik ustade i povika jednim snažnim glasom na judejskom jeziku; on reče ovim riječima: ” Poslušajte riječi velikog kralja, kralja Asirije!
2. Kraljevima 18,29Ovako govori kralj: Nek vas Ezekias ne prevari, jer vas ne može izbaviti iz mojih ruku!
2. Kraljevima 18,30Nek vas Ezekias ne uvjeri da povjerujete u GOSPODA govoreći: Sigurno će nas GOSPOD osloboditi; ovaj grad neće biti izručen u ruke kralju Asirije!
2. Kraljevima 18,31Ne poslušajte Ezekiasa, jer ovako govori kralj Asirije: Povežite se prijatestvom sa mnom, predajte se meni, i svaki od vas jest će plodove iz svog vlastitog vinograda i svojeg smokvika i pit će vodu iz svoje žusterne,
2. Kraljevima 18,32čekajući da vas ja dođem uzeti za odvesti u zemlju kao što je vaša, jednu zemlju žita i novog vina, jednu zemlju kruha i vinograda, jednu zemlju svježeg ulja od maslina i meda, i tako će te vi živjeti, a ne će te umrijeti. Ne slušajte Ezekiasa jer vas on vara govoreći: GOSPOD će nas osloboditi!
2. Kraljevima 18,33Bogovi naroda jesu li mogli osloboditi njihovu vlastitu zemlju izruku kralja Asirije?
2. Kraljevima 18,34Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarveina, Hena i Iva? Jesu li oni oslobodili Samariju iz mojih ruku?
2. Kraljevima 18,35Koji od svih tih bogova je mogao osloboditi dvoju zemlju iz ruku mojih, a da GOSPOD može osloboditi Jeruzalem iz mojih ruku? “
2. Kraljevima 18,36Narod sačuva tišinu i ne odgovori mu ni jedne riječi, jer zapovijed kraljeva bijaše: ” Vi mu nećete odgovoriti! “
2. Kraljevima 18,37Zapovjednik palače Eliakim, sin Hilkijahua, tajnik šebna i poklisar Joah, sin Azafa, vratiše se Ezekiasu, rastrgane *odjeće, i priopćiše mu riječi pobočnikove.
2. Carevima 18,1A treće godine carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem zacari se Jezekija sin Ahazov nad Judom.
2. Carevima 18,2Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina.
2. Carevima 18,3I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je činio David otac njegov.
2. Carevima 18,4On obori visine, i izlomi likove i isječe lugove, i razbi zmiju od mjedi, koju bješe načinio Mojsije, jer joj do tada kađahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan.
2. Carevima 18,5Uzdaše se u Gospoda Boga Izrailjeva, i ne bi takoga između svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega.
2. Carevima 18,6Jer prionu za Gospoda, ne otstupi od njega, nego drža zapovijesti koje zapovijedi Gospod Mojsiju.
2. Carevima 18,7I Gospod bijaše s njim; kuda god iđaše napredovaše; i odmetnu se od cara Asirskoga, te mu ne bi sluga.
2. Carevima 18,8On pobi Filisteje do Gaze i međe njezine, od kula stražarske do grada ozidana.
2. Carevima 18,9A četvrte godine carovanja Jezekijina, a to je sedma godina carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem, podiže se Salmanasar car Asirski na Samariju, i opkoli je.
2. Carevima 18,10I poslije tri godine uze je; šeste godine carovanja Jezekijina, a devete godine carovanja Osijina nad Izrailjem, bi uzeta Samarija.
2. Carevima 18,11I odvede car Asirski Izrailjce u Asiriju, i naseli ih u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i po gradovima Midskim.
2. Carevima 18,12Jer ne slušaše glasa Gospoda Boga svojega i prestupaše zavjet njegov, sve što im je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, ne slušaše niti tvoriše.
2. Carevima 18,13A četrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih.
2. Carevima 18,14Tada Jezekija car Judin posla u Lahis k caru Asirskom i poruči mu: zgriješio sam; vrati se od mene, što god nametneš na me nosiću. A car Asirski nametnu na Jezekiju cara Judina trista talanata srebra i trideset talanata zlata.
2. Carevima 18,15I dade car Jezekija sve srebro što se nađe u domu Gospodnjem i u riznicama carskoga dvora.
2. Carevima 18,16U to vrijeme car Jezekija raskopa vrata na crkvi Gospodnjoj i pragove koje sam bješe okovao, i dade caru Asirskom.
2. Carevima 18,17Ali car Asirski posla Tartana i Ravsarisa i Ravsaka iz Lahisa k caru Jezekiji u Jerusalim s velikom vojskom; i oni se podigoše i dođoše u Jerusalim; i podigavši se i došavši stadoše kod jaza gornjega jezera, koji je pokraj puta u polju bjeljarevu.
2. Carevima 18,18I stadoše vikati cara. Tada dođe k njima Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar.
2. Carevima 18,19I reče im Ravsak: kažite caru Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica, u koju se uzdaš?
2. Carevima 18,20Ti veliš, ali su prazne riječi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene?
2. Carevima 18,21Gle, uzdaš se u Misir, u štap od trske slomljene, na koji ako se ko nasloni, ući će mu u ruku i probošće je; taki je Faraon car Misirski svima koji se uzdaju u nj.
2. Carevima 18,22Ako li mi rečete: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj čije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se u Jerusalimu.
2. Carevima 18,23Hajde, zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom; i daću ti dvije tisuće konja, ako možeš dobaviti koji će jahati na njima.
2. Carevima 18,24Kako ćeš dakle odbiti i jednoga vojvodu između najmanjih sluga gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike.
2. Carevima 18,25Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je.
2. Carevima 18,26Tada Elijakim sin Helkijin i Somna i Joah rekoše Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu.
2. Carevima 18,27A Ravsak im reče: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove riječi? nije li k tijem ljudima, što sjede na zidu, da jedu svoju nečist i da piju svoju mokraću s vama?
2. Carevima 18,28Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski, i reče govoreći: čujte riječ velikoga cara, cara Asirskoga.
2. Carevima 18,29Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija; jer vas ne može izbaviti iz moje ruke.
2. Carevima 18,30Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreći: Gospod će nas izbaviti, i ovaj se grad neće dati u ruke caru Asirskom.
2. Carevima 18,31Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: učinite mir sa mnom, i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga čokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca.
2. Carevima 18,32Dokle ne dođem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima, u zemlju obilnu maslinom i uljem i medom, pa ćete živjeti i nećete izginuti. Ne slušajte Jezekije, jer vas vara govoreći: Gospod će nas izbaviti.
2. Carevima 18,33Je li koji između bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga?
2. Carevima 18,34Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski, Enski i Avski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku?
2. Carevima 18,35Koji su između svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod će izbaviti Jerusalim iz moje ruke?
2. Carevima 18,36Ali narod mučaše, i ne odgovoriše mu ni riječi, jer car bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu.
2. Carevima 18,37Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaše, nad dvorom i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, dođoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu riječi Ravsakove.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje