Tražilica

2. Kraljevima 22. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić

Jeruzalemska Biblija

Tomislav Dretar

Daničić-Karadžić

2. Kraljevima 22,1	Josija je imao osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Jedida i bila je kći Adajina iz Boskata.
2. Kraljevima 22,2	Činio je, što se je dopadalo Gospodu, i hodio je posve putem svojega djeda Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno.
2. Kraljevima 22,3	U osamnaestoj godini kraljevanja Josijina posla kralj pisara Šafana, sina Azalijina, sina Mešulamova, u hram Gospodnji s ovim naputkom:
2. Kraljevima 22,4	"Idi gore k velikom svećeniku Hilkiji! Neka pripravi novce, što su bili doneseni u hram Gospodnji, i što su ga nakupili od naroda vratari!
2. Kraljevima 22,5	Neka ih uruči poslovođama, koji su postavljeni kao nadglednici kod hrama Gospodnjega! Ovi neka isplate poslenike, koji su zaposleni oko hrama Gospodnjega, da se popravi što je trošno na hramu,
2. Kraljevima 22,6	Drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamen lomljenjak za popravak hrama.
2. Kraljevima 22,7	Ali da im se ne traže računi od novaca, što im se dadnu, jer oni rade vjerno i točno."
2. Kraljevima 22,8	Tada izvijesti veliki svećenik Hilkija pisara Šafana: "Nađoh zakonik u hramu Gospodnjem." Hilkija predade knjigu pisaru Šafanu, i on je pročita.
2. Kraljevima 22,9	Tada otide pisar Šafan kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: "Sluge tvoje pokupiše novce, što se nađoše u hramu i uručiše ih poslovođama, koji su namješteni kod hrama Gospodnjega."
2. Kraljevima 22,10	Ujedno javi pisar Šafan kralju: "Svećenik Hilkija dade mi knjigu," i Šafan je pročita kralju.
2. Kraljevima 22,11	Kad je kralj čuo sadržaj zakona, razdrije haljine svoje.
2. Kraljevima 22,12	Tada kralj dade sljedeći naputak svećeniku Hilkiji, Ahikamu, sinu Šafanovu, Akboru, sinu Mikinu, pisaru Šafanu i Asaji slugi kraljevu:
2. Kraljevima 22,13	"Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za svega Judu o sadržaju ove knjige, što se je našla, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je raspalio proti nama zato, što oci naši nijesu slušali propise ove knjige, da čine sve ono, što u njoj stoji napisano!"
2. Kraljevima 22,14	I tako otide svećenik Hilkija s Ahikamom, Akborom, Šafanom i Asajom k proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harhasova, koja je stanovala u drugoj četvrti u Jerusalemu, i upitaše je.
2. Kraljevima 22,15	Ona im dade ovaj odgovor: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Kažite čovjeku, koji vas posla k meni:
2. Kraljevima 22,16	Ovako veli Gospod: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sav sadržaj ove knjige, koju je pročitao kralj Judin.
2. Kraljevima 22,17	Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me draže svim djelima ruku svojih, moj će se gnjev raspaliti proti ovomu mjestu i neće se ugasiti.
2. Kraljevima 22,18	A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za sve riječi, koje si čuo:
2. Kraljevima 22,19	Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Gospodom, kad si čuo, što sam zaprijetio ovomu mjestu i stanovnicima njegovim, da će naime biti predmet užasa i prokletstva, i jer si razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja uslišio tebe, govori Gospod.
2. Kraljevima 22,20	Zato ćeš, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti stavljen u grob svoj. Oči tvoje neće gledati svu tu nesreću, koju ću pustiti na ovo mjesto." I rekoše tako kralju.

2. Kraljevima 22,1	Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kći Adajina, i bila je iz Boskata.
2. Kraljevima 22,2	Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo.
2. Kraljevima 22,3	Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i reče mu:
2. Kraljevima 22,4	"Idi velikom svećeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su čuvari praga sakupili od naroda.
2. Kraljevima 22,5	Neka ga uruči poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,
2. Kraljevima 22,6	drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma.
2. Kraljevima 22,7	Ali neka se ne traži od njih račun za uručeni novac jer oni rade pošteno.
2. Kraljevima 22,8	Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pročitao.
2. Kraljevima 22,9	Tajnik Šafan dođe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reče on, "pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovođama postavljenim u Domu Jahvinu.
2. Kraljevima 22,10	Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem.
2. Kraljevima 22,11	Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.
2. Kraljevima 22,12	I naredi svećeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji:
2. Kraljevima 22,13	"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu slušali riječi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano.
2. Kraljevima 22,14	Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše,
2. Kraljevima 22,15	ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
2. Kraljevima 22,16	Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve što kaže knjiga koju je pročitao judejski kralj.
2. Kraljevima 22,17	Jer su me ostavili i prinose žrtve tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.`
2. Kraljevima 22,18	A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: `Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo.
2. Kraljevima 22,19	Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje će pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio` - riječ je Jahvina.
2. Kraljevima 22,20	`Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svojim očima svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto.`" Oni odnesoše taj odgovor kralju.

2. Kraljevima 22,1	Jozias imade 8 godina kad postade kraljem i on vladaše 31 godinu u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Jedida, kćer Adajavljeva, iz Boskata.
2. Kraljevima 22,2	On činiše što je pravo u očima GOSPODOVIM i slijediše točno put Davida, svog oca, ne skrećući ni desno ni lijevo.
2. Kraljevima 22,3	Osamnaeste godine svoje vladavine, kralj Jozias posla tajnika šafana, sina Asalijahuvljeva, sina Mešulamova, u Kuću GOSPODOVU, govoreći:
2. Kraljevima 22,4	”Uspni se prema velikom svećeniku Hilkijahu da zbroji sav novac donesen u Kuću GOSPODOVU i što su čuvari praga pobrali kod puka.
2. Kraljevima 22,5	Da ga se preda u ruke poduzetnicima radova, odgovornima Kuće GOSPODOVE, da se plate oni koji, u Kući GOSPODOVOJ rade na opravkama oštećenja:
2. Kraljevima 22,6	tesari, graditelji, zidari, i da kupi grede i klesano kamenje za popravku Kuće.
2. Kraljevima 22,7	Da im se ne traži račun o novcu danom u njihove ruke, jer postupaše savjesno. “
2. Kraljevima 22,8	Veliki svećenik Hilkijahu reče tajniku Šafanu: ” Ja sam našao knjigu Zakona u Kući GOSPODOVOJ! “ Hilkijahu predade knjigu Šafanu, koji ju pročita.
2. Kraljevima 22,9	Tajnik šafan dođe pronaći kralja i izvjesti ga ovim riječima: ” Tvoje su sluge izručile novac nađen u Kući i predali ga u ruke poduzetnicima radova, odgovornima u Kući GOSPODOVOJ. “
2. Kraljevima 22,10	Potom tajnik Šafan objavi kralju: ” Svećenik Hilkijahu mi je predao u ruke jednu knjigu. “ Šafan ju pročita pred kraljem.
2. Kraljevima 22,11	Kad kralj bi saslušao riječi knjige Zakona, on *rastrga odjeću svoju.
2. Kraljevima 22,12	Potom on izdade ovu zapovijed svećeniku Hilkijahuu, Ahikamu, sinu šafanovu, Akboru, sinu Mikajavljevu, tajniku šafanu kao i Azajau, sluzi kraljevu:
2. Kraljevima 22,13	” Idite pitati za savjet GOSPODA za mene, za narod, za svu Judu glede riječi ove knjige koja bijaše nađena; jer velik je gnjev GOSPODOV koji se razjario protiv nas, jer naši očevi nisu slušali riječi ove knjige i nisu postupali prema svemu što je ovdje zapisano. “
2. Kraljevima 22,14	Svećenik Hilkijahu, Ahikam, Akbor, šafan i Azaja odoše pronaći *proročicu Huldu, ženu čuvara odjeće šaluma, sina Tikvajeva, sina Harhasova. Ona stanovaše u Jeruzalemu, u novoj četvrti. Kad oni bijahu završili govoriti joj,
2. Kraljevima 22,15	ona im reče: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
2. Kraljevima 22,16	Ovako govori GOSPOD: Ja ću vam dovesti jednu nesreću na ovo mjesto i na njegove žitelje, ispunjavajući sve riječi knjige koju je kralj Jude pročitao.
2. Kraljevima 22,17	Pošto su me oni napustili i što su spaljivali *tamjane drugim bogovima tako da mene uvrijede svim djelima svojih ruku, moj gnjev se razjario protiv ovog mjesta i neće se ugasiti!
2. Kraljevima 22,18	Ali, kralju Jude koji vas je poslao pitati za savjet GOSPODA, vi recite ovako: Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ti si dobro čuo te riječi,
2. Kraljevima 22,19	pošto se tvoje srce pustilo dirnuti; što si se ti ponizio pred GOSPODOM kad si čuo što sam ja rekao protiv ovog mjesta i njegovih žitelja ovo će mjesto postati jedno opustošeno i prokleto mjesto, i pošto si ti rastrgao odjeću i što si plakao pred mnom; eh dobro, ja sam također čuo proročanstvo GOSPODOVO;
2. Kraljevima 22,20	zbog svega toga, ja ćeåu tebe spojiti s tvojim očevima; ti ćeš im se u miru pridružiti u grobu i tvoje oči neće vidjeti ništa od nesreće koju ću ja dovesti na ovo mjesto. “Izaslanici priopćiše odgovor kralju.

2. Carevima 22,1	Osam godina bijaše Josiji kad poče carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jedida, kći Adajeva, iz Voskata.
2. Carevima 22,2	On činjaše što je pravo pred Gospodom, i hođaše svijem putem Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo.
2. Carevima 22,3	A osamnaeste godine carovanja Josijina posla car Safana sina Azalije sina Mesulamova, pisara, u dom Gospodnji, govoreći:
2. Carevima 22,4	Idi ka Helkiji poglavaru svešteničkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari.
2. Carevima 22,5	I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjega da se opravi što je trošno u domu,
2. Carevima 22,6	Drvodjeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom.
2. Carevima 22,7	Ali da im se ne traže računi od novaca koji im se dadu, jer će vjerno raditi.
2. Carevima 22,8	Tada reče Helkija poglavar sveštenički Safanu pisaru: nađoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je pročita.
2. Carevima 22,9	A Safan pisar otide k caru, i javi caru govoreći: pokupiše sluge tvoje novce što se nađoše u domu, predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji.
2. Carevima 22,10	I kaza Safan pisar caru govoreći: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I pročita je Safan caru.
2. Carevima 22,11	A kad car ču riječi u zakoniku, razdrije haljine svoje.
2. Carevima 22,12	I zapovjedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu sinu Safanovu i Ahvoru sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreći:
2. Carevima 22,13	Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi riječi ove knjige što se nađe; jer je velik gnjev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše riječi ove knjige da čine sve onako kao nam je napisano.
2. Carevima 22,14	I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proročici Oldi ženi Saluma sina Tekuja sina Arasa rizničara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoraše s njom.
2. Carevima 22,15	A ona im reče: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
2. Carevima 22,16	Ovako veli Gospod: evo pustiću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je pročitao car Judin,
2. Carevima 22,17	Zato što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih; zato se gnjev moj raspalio na to mjesto, i neće se ugasiti.
2. Carevima 22,18	A caru Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za riječi koje si čuo:
2. Carevima 22,19	Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si čuo šta sam govorio za to mjesto i za stanovnike njegove da će biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod.
2. Carevima 22,20	Zato, evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim, i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš očima svojim vidjeti zla koje ću pustiti na to mjesto. I kazaše to caru.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje