Tražilica


2. Kraljevima 9. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 9,1Prorok Elišej dozva k sebi jednoga između učenika proročkih i zapovjedi mu: "Opaši sebi bedra, uzmi ovu uljanicu sam sobom, pa idi u Ramot Gilead!
2. Kraljevima 9,2Kad dođeš tamo, raspitaj ondje za Jehua, sina Jošafata, sina Nimšijeva! Otidi tamo, izvedi ga između drugova njegovih i uvedi ga u najtajniju sobu!
2. Kraljevima 9,3Uzmi onda uljanicu, izlij mu je na glavu i reci: Ovako veli Gospod, pomazujem te ovim za kralja nad Izraelom. Tada otvori vrata i bježi odmah!"
2. Kraljevima 9,4Mladić - mladi čovjek bio je prorok - otide dakle u Ramot Gilead.
2. Kraljevima 9,5Kad dođe tamo, upravo su sjedili skupa zapovjednici vojske. On reče: "Imam nalog za tebe, zapovjedniče!" Jehu upita: "Za koga između svih nas?" On odgovori: "Za tebe, zapovjedniče!"
2. Kraljevima 9,6Tada se on diže i uđe u kuću. I onaj mu izli ulje na glavu i reče mu: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Pomazujem te za kralja nad narodom Gospodnjim, nad Izraelom.
2. Kraljevima 9,7Ti imaš istrijebiti kuću Ahaba, gospodara svojega. Tako hoću da osvetim na Jezebeli krv sluga svojih, proroka, i krv svih sluga Gospodnjih.
2. Kraljevima 9,8Sva će kuća Ahabova izginuti. Od rođaka Ahabovih iskorijenit ću sve, Što je muškoga roda, dorasle i nedorasle u Izraelu.
2. Kraljevima 9,9Učinit ću s kućom Ahabovom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s kućom Baaše, sina Ahijina.
2. Kraljevima 9,10Jezebelu će prožderati psi u polju jezreelskom, i nitko je neće pokopati." Potom otvori vrata i pobježe.
2. Kraljevima 9,11Kad Jehu izađe k slugama gospodara svojega, zapitaše ga oni: "Je li dobro? Zašto je došao taj smetenjak k tebi?" On im odgovori: "Znate čovjeka i riječ njegovu."
2. Kraljevima 9,12A oni povikaše: "To su izgovori! Daj nam odgovor!" On reče: "Tako i tako govorio mi je, naime: Ovako veli Gospod: Ja te pomazah za kralja nad Izraelom."
2. Kraljevima 9,13Odmah uzeše svi plašteve svoje, metnuše mu ih pred noge na gole stepenice, zatrubiše u trube i povikaše: "Jehu je kralj!"
2. Kraljevima 9,14Tako se pobuni Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, proti Joramu. Joram je bio branio Ramot Gilead sa svim Izraelom proti Hazaelu, kralju sirijskomu.
2. Kraljevima 9,15Tada se je bio vratio kralj Joram, da se liječi u Jezreelu od rana, što su mu ih bili zadali Sirijci u njegovu boju proti Hazaelu, kralju sirijskomu. A Jehu reče: "Ako vam je pravo, neka nitko ne ostavlja grada potajno, da javi u Jezreel!"
2. Kraljevima 9,16Tada Jehu sjede na kola i odveze se u Jezreel, jer je tamo ležao Joram bolestan, i Ahazija, kralj Judin, bio je tamo došao, da posjeti Jorama.
2. Kraljevima 9,17I kad stražar, koji je stajao na kuli u Jezreelu, ugleda četu Jehua gdje dolazi, javi: "Vidim četu gdje dolazi." Joram zapovjedi: "Uzmi konjanika, pošlji ga u susret njima, neka zapita, dolaze li u mirnoj namjeri!"
2. Kraljevima 9,18Konjanik odjaha dakle na susret njemu i reče: "Kralj pita, dolazite li u mirnoj namjeri." A Jehu mu reče: "Što je tebi briga dolazim li u mirnoj namjeri? Okreni se i hajde za mnom!" Tada javi stražar: "Glasnik je stigao k njima, all se ne vraća."
2. Kraljevima 9,19I posla drugoga konjanika. Kad dođe k njima, reče: Kralj pita, dolazite li u mirnoj namjeri?" A Jehu odgovori: "Što je tebi briga, dolazim li ja u mirnoj namjeri? Okreni se i hajde za mnom!"
2. Kraljevima 9,20Stražar javi: "Glasnik je stigao k njima, ali se više ne vraća. Vožnja je kao vožnja Jehua, unuka Nimšijeva; jer vozi ovamo kao pomaman."
2. Kraljevima 9,21I zapovjedi Joram, da upregnu. I upregoše u kola njegova, i Joram, kralj Izraelov, i Ahazija, kralj Judin, izvezoše se van, svaki na svojim kolima. Oni se odvezoše u susret Jehui i sastadoše se s njim na njivi Jezreelca Nabota.
2. Kraljevima 9,22I kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Dolaziš li u mirnoj namjeri, Jehu?" On odgovori: "Kako da dolazim u mirnoj namjeni, kad još uvijek traju idolopoklonstva matere tvoje Jezebele i mnoga čaranja njezina!"
2. Kraljevima 9,23Tada okrenu Joram i pobježe. Ahazija doviknu: "Izdaja, Ahazija!"
2. Kraljevima 9,24Ali Jehu nategnu luk i ustrijeli Jorama među pleća, tako da mu strijela prođe kroz srce, te pade u kolima svojim.
2. Kraljevima 9,25Tada zapovjedi Jehu svojemu zapovjedniku Bidkaru: "Uzmi i baci ga na njivu Jezreelca Nabota! Spomeni se, kako smo nas dvojica jahali za njegovim ocem Ahabom, a Gospod izreče proti njemu ovo:
2. Kraljevima 9,26Zaista, kako sam jučer vidio krv Nabotovu i krv sinova njegovih, kaže Gospod, tako ću ti sigurno platiti na ovoj njivi, kaže Gospod Uzmi i baci ga sad na tu njivu, kao što je unaprijed rekao Gospod!"
2. Kraljevima 9,27Kad to vidje Ahazija, kralj Judin, pobježe prema Bet Haganu. Ali ga potjera Jehu i povika: "Ubijte i njega!" Raniše ga u kolima na brdu Guru kod Ibleama. Ali umače u Megido. Tamo umrije.
2. Kraljevima 9,28Sluge njegove odvezoše ga u kolima u Jerusalem i pokopaše ga kod otaca njegovih u grobnici njegovoj u gradu Davidovu.
2. Kraljevima 9,29U jedanaestoj godini kraljevanja Jorama, sina Ahabova, bio je Ahazija postao kralj nad Judom.
2. Kraljevima 9,30Jehu je bio međutim došao u Jezreel. Kad je to čula Jezebela, namaza sebi oči, nakiti glavu svoju, i gledala je van s prozora.
2. Kraljevima 9,31Kad je Jehu ulazio na vrata, povika ona: "Je li dobro prošao Zimri, ubojica gospodara svojega?"
2. Kraljevima 9,32Jehu pogleda na prozor i upita: "Tko je s menom, tko." Tada pogledaše u njega dva ili tri dvoranina.
2. Kraljevima 9,33Njima on doviknu: "Bacite je dolje!" I baciše je. Krv njezina poprska zid i konje, i ovi je izgaziše.
2. Kraljevima 9,34Kad je on onda bio unišao i jeo i pio, zapovjedi: "Vidite onu prokletnicu i pokopajte je; Jer je kći kraljeva!"
2. Kraljevima 9,35Kad su otišli da je pokopaju, nađoše od nje samo još lubanju, noge i ruke.
2. Kraljevima 9,36Dođoše natrag i javiše mu. On reče: "Tako glasi riječ Gospodnja, koju je rekao preko svojega sluge Ilije, Tišbićanina: "U polju jezreelskom prožderat će psi meso Jezebelino.
2. Kraljevima 9,37Truplo Jezebelino bit će kao gnoj u polju jezreelskom, tako da se više ne može reći: "To je Jezebela!"
2. Kraljevima 9,1 Prorok Elizej pozva jednoga od proročkih sinova i reče mu: "Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.
2. Kraljevima 9,2Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga nađeš, izvedi ga između njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu.
2. Kraljevima 9,3I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: `Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.` Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj.
2. Kraljevima 9,4Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.
2. Kraljevima 9,5Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reče: "Imam ti riječ reći, zapovjedniče!" Jehu upita: "Komu od nas?" On odgovori: "Tebi, zapovjedniče!
2. Kraljevima 9,6Jehu tada ustade i uđe u kuću. Mladi mu čovjek izli ulje na glavu i reče mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom.
2. Kraljevima 9,7Ti ćeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja ću osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli
2. Kraljevima 9,8i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit ću Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.
2. Kraljevima 9,9Učinit ću s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina.
2. Kraljevima 9,10A Izebelu će proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neće pokopati.`" - Zatim otvori vrata i pobježe.
2. Kraljevima 9,11Jehu iziđe k časnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: "Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate čovjeka i besjedu njegovu.
2. Kraljevima 9,12Oni rekoše: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reče: "Govorio mi je tako i tako i rekao mi: `Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.`
2. Kraljevima 9,13Odmah oni uzeše svoje ogrtače i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: "Jehu je kralj!
2. Kraljevima 9,14Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja.
2. Kraljevima 9,15Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da liječi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reče Jehu: "Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel.
2. Kraljevima 9,16Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti.
2. Kraljevima 9,17Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videći da dolazi Jehuova četa, javi: "Vidim nekakvu četu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom.
2. Kraljevima 9,18Ode konjanik preda nj i reče: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stražar javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraća.
2. Kraljevima 9,19Kralj posla drugoga konjanika. Taj dođe k njima i upita: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom.
2. Kraljevima 9,20Stražar opet javi: "Došao je do njih, ali se ne vraća. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!
2. Kraljevima 9,21Joram reče: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziđoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca.
2. Kraljevima 9,22Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga čaranja!
2. Kraljevima 9,23Joram okrenu i udari u bijeg govoreći Ahazji: "Izdaja, Ahazja!
2. Kraljevima 9,24Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama među pleća: strijela mu prođe posred srca te se on sruši u kola.
2. Kraljevima 9,25Jehu reče svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreče protiv njega:
2. Kraljevima 9,26`Kunem se: kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,` riječ je Jahvina, `tako ću ti vratiti isto na ovome polju,` riječ je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema riječi Jahvinoj.
2. Kraljevima 9,27Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije.
2. Kraljevima 9,28Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.
2. Kraljevima 9,29Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom.
2. Kraljevima 9,30A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to čula Izebela, namaza oči, uresi glavu i pogleda s prozora.
2. Kraljevima 9,31I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reče: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?
2. Kraljevima 9,32Jehu okrenu lice prema prozoru i reče: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu.
2. Kraljevima 9,33On reče: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše.
2. Kraljevima 9,34Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći.
2. Kraljevima 9,35I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku.
2. Kraljevima 9,36Vratiše se i javiše, a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: `U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo.
2. Kraljevima 9,37Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.`
2. Kraljevima 9,1Prorok Elize pozva jednog od sinova *proročkih i reče mu: ”Pripaši svoje remenje, uzmi bočicu ulja u svoju ruku i idi u Ramot-Galadski.
2. Kraljevima 9,2Kad stigneš onamo, uredi se za vidjeti Jehua, sina Jozafatova, sina Nimšijeva. Ti ćeš ući, podignut ćeš ga u sred njegove braće i odvesti ga u najskrovitiju sobu.
2. Kraljevima 9,3Uzet ćeš bočicu ulja, sasut ćeš mu ju na glavu i reći ćeš: Ovako govori GOSPOD: Ovim *pomazanjem ja te posvećujem kraljem nad Izraelom! Tad ćeš otvoriti vrata i bez zadržavanja pobjeći.“
2. Kraljevima 9,4Mladi čovjek, mladi prorok, pođe za Ramot-Galadski.
2. Kraljevima 9,5On stiže, a točno tad zapovjednik vojske biješe sjeo. On reče: ” Ja ti imam reći jednu riječ, zapovjedniče! ” Jehu reč : ” Kome od nas svih? “ On odgovori: ” Tebi zapovjedniče! “
2. Kraljevima 9,6Jehu se diže i uđe u kuću. Mladi čovjek mu sasu ulje na glavu i reče: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ovim pomazanjem, ja te posvećujem kraljem nad pukom GOSPODOVIM, nad Izraelom.
2. Kraljevima 9,7Ti ćeš udaritikuću Akhaba, svojeg gospodara, i ja ću osvetiti krv mojih slugu proroka GOSPODOVIH, rasutu rukom Jezabelinom.
2. Kraljevima 9,8Sva kuća Akhabova propast će, a ja ću odstraniti kod Akhaba muškarce, robove ili slobodne ljude Izraelove.
2. Kraljevima 9,9Ja ću učiniti kuću Akhabovu sličnu kući Jeroboama, sina Nebatova, i sličnu kući Bešavljevoj, sina Ahijeva.
2. Kraljevima 9,10što se tiče Jezabel, psi će ju jesti na imanju u Izreelu, a da nitko nju ne imade ukopati. “ On otvori vrata i pobježe.
2. Kraljevima 9,11Jehu se pridruži slugama svojeg gospodara. Rekoše mu: ” Da li je sve dobro? Zašto je taj zanesenjak došao k tebi? “ On im odgovori: ” Vi sami, poznavali ste čovjeka i njegovu vječitu pjesmu! “
2. Kraljevima 9,12Oni mu rekoše: ” Lažeš! Reci nam! “ On odgovori: ” Evo svega što mi je rekao: ” Ovako govori GOSPOD: Ovim pomazanjem, ja te posvećujem kraljem nad Izraelom. “
2. Kraljevima 9,13Oni pohitiše svaki uzeti svoju odjeću koju staviše pod njegove noge, uz stepenike. Oni zatrubiše u rog i rekoše: ” Jehu je kralj! “
2. Kraljevima 9,14Jehu, sin Jozafatov, sin Nimšijev, uroti se protiv Jorama u času kad ovaj, sa svim Izraelom, braniše Ramot Galadski protiv Hazaela, kralja *Aramovog.
2. Kraljevima 9,15Kralj Joram bijaše došao vidati u Izreelu rane koje mu bijaše nanijeli Aramejci, dok se tukao protiv Hazaela, kralja Arama. Jehu reče: ” Vi ste dakle pristali k meni ! Da nitko ne iziđe iz grada da bi odnio vijest u Izreel! “
2. Kraljevima 9,16Jehu se uspe u svoja kola i pođe u Izreel. Joram tu bijaše prikovan uz postelju, a Akhazias, kralj Jude, bijaše sišao vidjeti Jorama.
2. Kraljevima 9,17Osmatrač koji se držaše na kuli Izreelovoj vidje dolaziti Jehuvljevu postrojbu i reče: ” Ja vidim jednu postrojbu. “ Joram reč e: ” Uzmi jednog konjanika i pošalji im ga u susret i nek kaže: ” Je li mir? “
2. Kraljevima 9,18Konjanik im ode u susret i reče: ” Ovako govori kralj: Je li mir? “ Jehu odgovori: ”što ti je do mira? Okreni se i slijedi me! “ Osmatrač najavi: ” Glasonoša je stigao sve do njih, ali ne vraća se. “
2. Kraljevima 9,19Kralj posla drugog glasonošu koji dođe sve do njih i reče: ” Ovako govori kralj: Je li mir? “ Jehu odgovori: ” što ti je do mira? Okreni se i slijedi me! “
2. Kraljevima 9,20Osmatrač najavi: ” On je stigao sve do njih, ali ne vraća se. Hod liči na onaj Jehuvljev, sina Nimšijeva, jer ide ko lud. “
2. Kraljevima 9,21Joram reče: ” Nek se preže! “, i upregoše njegova kola. Joram, kralj Izraela, i Akhazias, kralj Jude, iziđoše svaki na svojim kolima u susret Jehuu kojeg nađoše na imanju Nabota iz Izreela.
2. Kraljevima 9,22čim Joram opazi Jehua, on reče: ” Je li mir Jehu? Ovaj odgovori: Kako! Mir, dok nastavljaju razvrati i bezbrojne vradžbine tvoje majke Jezabel? “
2. Kraljevima 9,23Joram okrenu uzde i pobježe; on reče Akhaziasu: ” Izdaja, Akhaziase! “
2. Kraljevima 9,24Jehu, koji bijaše uzeo svoj luk, dosegnu Jorama između pleća; strijela iziđe pošto mu je probola srce i on se sruši u svoja kola.
2. Kraljevima 9,25Jehu reče svojem štitonoši Bidkaru: ” Digni ga i baci ga u polje koje bijaše vlasništvo Nabota iz Izreela. Sjeti se: kad mi bijasmo zajedno u jednim kolima, ti i ja, u pratnji Akhaba, njegovog oca, GOSPOD izgovori protiv njega jedno proročanstvo:
2. Kraljevima 9,26Ja sam ga jasno vidio, a nema mnogo vremena, krv Nabotovu i krv njegovih sinova proročanstvo GOSPODOVO. Ja ću ti ju naplatiti u ovom imanju proročanstvo GOSPODOVO! Sada dakle, podigni Jorama i baci ga u ovo imanje, prema riječi GOSPODOVOJ. “
2. Kraljevima 9,27Vidjevši to, Akhazias, kralj Jude, pobježe putem za Bet-Gan. Jehu ga proganjaše i reče: ” Udrite ga, njega također! “ I on ga udari na njegovim kolima, na usponu iz Gura, kod Jivleama. On pobježe u Megido, gdje umrije.
2. Kraljevima 9,28Njegove sluge ga prenesoše u jednim kolima u Jeruzalem i ukopaše ga u njegov grob s očevima njegovim u *Gradu Davidovu.
2. Kraljevima 9,29Tako jedanaeste godine vladavine Jorama, sina Akhabova, Akhazias postade kraljem nad Judom .
2. Kraljevima 9,30Jehu bijaše upravo ulazio u Izreel, kad Jezabel to doznade. Ona naliči oči, uresi svoju glavu, potom se nagnu kroz prozor.
2. Kraljevima 9,31U času kad Jehu prolaziše kroz vrata grada, ona reče: ” Je li mir, Zimri, ubojico svojeg gospodara?“
2. Kraljevima 9,32On podiže oči prema prozoru i reče: ” Tko je sa mnom, tko ? “ Tada dva ili tri *uškopljenika nagnuše se prema njemu.
2. Kraljevima 9,33On reče: ” Bacite ju dolje! “ Oni ju baciše. Jedan dio Jezabeline krvi prsnu prema zidu i na konje; Jehu je zgazi.
2. Kraljevima 9,34On uđe, jede i pi, potom on reče: Pozabavite se dakle s tom prokletnicom i ukopajte ju, jer ona je kraljevska kćer.
2. Kraljevima 9,35Oni odoše ukopati ju, ali ne nađoše joj ništa osim lubanje, nogu i šaka od ruku.
2. Kraljevima 9,36Oni se vratiše javiti to Jehuu, koji reče: ” To je točno riječ koju GOSPOD bijaše rekao posredništvom sluge svog Elija Tišbita: Na imanju u Izreelu psi će jesti tijelo Jezabelino,
2. Kraljevima 9,37a lješ Jezabelin postat će đubar u sred polja, na imanju u Izreelu, tako da se neće moći reći: ovo je Jezabel. “
2. Carevima 9,1A Jelisije prorok dozva jednoga između sinova proročkih, i reče mu: opaši se i uzmi ovu uljanicu, pa idi u Ramot Galadski.
2. Carevima 9,2I kad dođeš onamo, vidjećeš ondje Juja sina Josafata sina Nimsijina, i ušavši izvedi ga između braće njegove i odvedi ga u najtajniju klijet.
2. Carevima 9,3I uzmi uljanicu i izlij mu na glavu, i reci: ovako veli Gospod: pomazah te za cara nad Izrailjem. Zatijem otvori vrata i bježi, i ne zabavljaj se.
2. Carevima 9,4I otide mladić, momak prorokov, u Ramot Galadski.
2. Carevima 9,5I kad uđe, gle, sjeđahu vojvode; a on reče: vojvodo, imam nešto da ti kažem. A Juj mu reče: kome između svijeh nas? A on reče: tebi, vojvodo.
2. Carevima 9,6Tada usta, i uđe u kuću, a on mu izli na glavu ulje, i reče mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: pomazah te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem.
2. Carevima 9,7I pobij dom Ahava gospodara svojega, jer hoću da pokajem krv sluga svojih proroka, i krv svijeh sluga Gospodnjijeh od ruke Jezaveljine.
2. Carevima 9,8I tako će izginuti sav dom Ahavov, i istrijebiću Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaćenoga i ostavljenoga u Izrailju.
2. Carevima 9,9I učiniću s domom Ahavovijem kao s domom Jerovoama sina Navatova i kao s domom Vase sina Ahijina.
2. Carevima 9,10I Jezavelju će izjesti psi u polju Jezraelskom i neće biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobježe.
2. Carevima 9,11A Juj izide k slugama gospodara svojega, i zapitaše ga: je li dobro? što je došao taj bezumnik k tebi? A on im reče: znate čovjeka i besjedu njegovu.
2. Carevima 9,12A oni rekoše: nije istina; kaži nam. A on im reče: tako i tako reče mi govoreći: ovako veli Gospod: pomazah te za cara nad Izrailjem.
2. Carevima 9,13Tada brže uzeše svak svoju haljinu, i metnuše poda nj na najvišem basamaku, i zatrubiše u trubu i rekoše: Juj posta car.
2. Carevima 9,14Tako se pobuni Juj sin Josafata sina Nimsijina na Jorama; a Joram čuvaše Ramot Galadski sa svijem Izrailjem od Azaila cara Sirskoga.
2. Carevima 9,15A bješe se vratio car Joram da se liječi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. I reče Juj: ako vam je volja, neka niko ne izlazi iz grada da otide i javi u Jezrael.
2. Carevima 9,16I Juj sjede na kola i otide u Jezrael, jer Joram ležaše ondje; i Ohozija car Judin bješe došao da vidi Jorama.
2. Carevima 9,17A stražar koji stajaše na kuli u Jezraelu, kad ugleda ljudstvo Jujevo gdje ide, reče: neko ljudstvo vidim. Tada reče Joram: uzmi konjika i pošlji ga pred njih, i neka zapita: je li mir?
2. Carevima 9,18I otide konjik preda nj, i reče: ovako veli car: je li mir? A Juj reče: šta je tebi do mira? hajde za mnom. A stražar javi govoreći: glasnik dođe do njih, ali se ne vraća.
2. Carevima 9,19I posla drugoga konjika, koji kad dođe k njima reče: ovako veli car: je li mir? A Juj reče: šta je tebi do mira? hajde za mnom.
2. Carevima 9,20Opet javi stražar govoreći: dođe do njih, ali se ne vraća; a hod kao da je hod Jujev, jer ide pomamno.
2. Carevima 9,21Tada reče Joram: preži. I upregoše u kola njegova. Tako izide Joram car Izrailjev i Ohozija car Judin, svaki na svojim kolima, i otidoše na susret Juju, i sretoše ga na njivi Navuteja Jezraeljanina.
2. Carevima 9,22I kad Joram ugleda Juja, reče mu: je li mir, Juju? A on odgovori: kakav mir? dok je tolikoga kurvanja Jezavelje matere tvoje i čaranja njezinijeh.
2. Carevima 9,23Tada Joram okrete se i pobježe govoreći Ohoziji: izdaja, Ohozija!
2. Carevima 9,24Ali Juj zgrabi luk svoj i ustrijeli Jorama među pleći da mu strijela prođe kroz srce, te pade u kolima svojim.
2. Carevima 9,25Tada reče Juj Vadekaru vojvodi svom: uzmi ga, i baci ga na njivu Navuteja Jezraeljanina; jer opomeni se kad ja i ti zajedno jahasmo za Ahavom ocem njegovijem, kako Gospod izreče za nj ovo zlo:
2. Carevima 9,26Zaista, krv Navutejevu i krv sinova njegovijeh vidjeh sinoć, reče Gospod, i platiću ti na ovoj njivi, reče Gospod. Zato uzmi ga sad i baci na tu njivu po riječi Gospodnjoj.
2. Carevima 9,27A Ohozija car Judin vidjevši to pobježe k domu u vrtu; ali ga potjera Juj, i reče: ubijte i toga na njegovijem kolima. I raniše ga na brdu Guru, koje je kod Ivleama. I uteče u Megidon, i ondje umrije.
2. Carevima 9,28I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu.
2. Carevima 9,29A jedanaeste godine carovanja Jorama sina Ahavova poče carovati Ohozija nad Judom.
2. Carevima 9,30Iza toga Juj dođe u Jezrael. A Jezavelja kad ču, namaza lice svoje i nakiti glavu svoju, pa gledaše s prozora.
2. Carevima 9,31I kad Juj ulažaše na vrata, reče ona: je li mir, Zimrije, krvniče gospodara svojega?
2. Carevima 9,32A on pogleda na prozor i reče: ko je sa mnom? ko? Tada pogledaše u nj dva tri dvoranina.
2. Carevima 9,33A on im reče: bacite je dolje. I baciše je, i pršte krv njezina po zidu i po konjma, i pogazi je.
2. Carevima 9,34Potom ušavši jede i pi, pa reče: vidite onu prokletnicu, i pogrebite je, jer je carska kći.
2. Carevima 9,35I otidoše da je pogrebu, i ne nađoše od nje ništa do lubanju i stopala i šake.
2. Carevima 9,36I dođoše natrag i javiše, a on reče: to je riječ Gospodnja, koju je rekao preko sluge svojega Ilije Tesvićanina govoreći: u polju Jezraelskom izješće psi tijelo Jezaveljino.
2. Carevima 9,37Neka bude tijelo Jezaveljino kao gnoj na njivi u polju Jezraelskom da se ne može kazati: ovo je Jezavelja.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje