Tražilica


2. Ljetopisa 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 1,1Kad se je Salomon, sin Davidov, bio učvrstio u vlasti svojoj - Gospod, Bog njegov, bio je s njim i učinio ga veoma moćnim -
2. Ljetopisa 1,2Tada dozva Salomon k sebi sav narod Izraelov s tisućnicima i stotnicima, sa sucima i svim knezovima svega Izraela, s poglavarima obiteljskim.
2. Ljetopisa 1,3U pratnji sve zajednice narodne otide Salomon na visinu u Gibeonu. Tamo se je naime nalazio šator zavjeta Božjega, koji je Mojsije, sluga Gospodnji, bio načinio u pustinji.
2. Ljetopisa 1,4- A kovčeg Božji bio je David prenio iz Kirjat-Jearima na mjesto, koje mu je David bio spremio. U Jerusalemu naime bio mu je dao razapeti šator. -
2. Ljetopisa 1,5Žrtvenik mjedeni, koji je bio načinio Bezaleel, sin Urijev, unuk Hurov, bio je ondje pred svetim stanom Gospodnjim. Salomon pokloni mu se tamo s narodom.
2. Ljetopisa 1,6Tada žrtvova Salomon ondje na žrtveniku mjedenom, koji je bio pred Gospodom i pripadao šatoru zavjeta Gospodnjega, i prinese na njemu tisuću žrtava paljenica.
2. Ljetopisa 1,7Noću potom javi se Bog Salomonu i reče mu: "Išti, što da ti dadnem!"
2. Ljetopisa 1,8Salomon odgovori Bogu: "Ti si mojemu ocu Davidu iskazivao veliku naklonost i mene si učinio kraljem mjesto njega.
2. Ljetopisa 1,9Neka bi se sad ipak, Gospode i Bože, ispunilo tvoje obećanje, što si ga rekao mojemu ocu Davidu! Ti si me učinio kraljem nad narodom, koji je mnogobrojan kao prah na zemlji.
2. Ljetopisa 1,10Zato daj mi mudrost i uviđavnost, da vodim taj narod u svakom položaju, jer tko bi inače mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?"
2. Ljetopisa 1,11Bog odgovori Salomonu: "Jer si to zaiskao, a nijesi molio bogatstva, blaga i slave, niti smrti neprijatelja svojih, niti duga života, nego si sebi zaprosio mudrost i uviđavnost, da vladaš narodom mojim, nad kojim te postavih kraljem,
2. Ljetopisa 1,12Zato neka ti se udijeli ta mudrost i uviđavnost! A dat ću ti i bogatstva, blaga i slave, kakve prije tebe nije imao niti jedan kralj, niti će poslije tebe imati."
2. Ljetopisa 1,13Nato se vrati Salomon s uzvisine u Gibeonu, od šatora zavjetnoga u Jerusalem i vladao je tamo nad Izraelom.
2. Ljetopisa 1,14Salomon nakupi sebi i mnogobrojna kola i kolske borce, i imao je tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća kolskih boraca. Njih smjesti u kolskim gradovima i u okolici kralja u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 1,15Kralj dotjera dotle, da je u Jerusalemu bilo srebra i zlata tako mnogo kao kamenja, i cedara tako mnogo kao dudova, što rastu u nizini.
2. Ljetopisa 1,16Uvoz konja, što ih imao Salomon, bio je iz Egipta i Koe. Trgovci kraljevi dovodili ih iz Koe za plaću,
2. Ljetopisa 1,17Tako da su jedna kola kod izvoza iz Egipta dolazila po šest stotina šekela srebra, a konj po sto i pedeset. Isto tako preko njih dobivali su ih svi kraljevi hitejski i sirijski.
2. Ljetopisa 1,1 Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma.
2. Ljetopisa 1,2Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisućnicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji,
2. Ljetopisa 1,3te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji.
2. Ljetopisa 1,4David bijaše prenio Kovčeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 1,5Tučani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo dođoše Salomon i zbor da mu se obrate.
2. Ljetopisa 1,6Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tučani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuću paljenica.
2. Ljetopisa 1,7Iste se noći Bog ukaza Salomonu i reče mu: "Traži što da ti dadem.
2. Ljetopisa 1,8Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto.
2. Ljetopisa 1,9Bože Jahve, neka se ispuni sada obećanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine.
2. Ljetopisa 1,10Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!
2. Ljetopisa 1,11Bog reče Salomonu: "Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih,
2. Ljetopisa 1,12dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neće imati ni oni koji dođu poslije tebe.
2. Ljetopisa 1,13Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom.
2. Ljetopisa 1,14Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuću četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 1,15Salomon učini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Šefeli.
2. Ljetopisa 1,16Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski dvorani kupovahu ih u Koi za srebro.
2. Ljetopisa 1,17Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela, a konji po sto i pedeset; to bješe isto tako za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih.
2. Ljetopisa 1,18Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac.
2. Kronika 1,1Solomon, sin Davidov učvrsti se u svom kraljevstvu; GOSPOD, njegov Bog bi s njim i uzdiže ga veoma visoko. :
2. Kronika 1,2Solomon se obrati svem Izraelu, časnicima tisućnicima i stotnicima, sudcima i svim odgovornim sveg Izraela.
2. Kronika 1,3Solomon i sav sabor s njim dođoše na *visoko mjesto koje bijaše u Gabaonu, jer ondje se nalaziše Božji*šator susretanja, onaj šator što Mojsije, sluga Božji, bijaše ga načinio u pustinji.
2. Kronika 1,4Glede *kovčega Božjeg, David ga bijaše dao uspeti KirijatJearima do mjesta koje on bijaše odredio, jer on mu bijaše podigao jedan šator u Jeruzalemu.
2. Kronika 1,5Ali *oltar brončani, koji bijaše načinio Besalel, sin Urijev, sun Hurov, nalaziše se ondje, pred *boravištem GOSPODOVIM, i to ja taj kojeg Solomon i sabor tražiše .
2. Kronika 1,6Ondje, Solomon uspe brončani oltar, pred GOSPODA, kod šatora susretanja i ponudi tisuću holokausta .
2. Kronika 1,7Te noći, Bog se prikaza Solomonu i reče mu:” Pitaj ! Što ti ja mogu dati? “ 8 Solomon odgovori Bogu: ” Ti si držao svog slugu Davida, mog oca, s velikom vjernošću dajući meni vladati na njegovom mjestu.
2. Kronika 1,9Sada, GOSPODE Bože, nek se potvrdi tvoja riječ spram Davida mojeg oca, jer ti si taj koji mi dade vladati nad jednim narodom brojnim kao što je prašina na zemlji.
2. Kronika 1,10Sada, daj mi mudrost i dobar razum, da se znam vladati pred ovim pukom. Tko bi naime mogao upravljati tvojim pukom, tako brojnim?“
2. Kronika 1,11A Bog reče Solomonu: ” Pošto je to srce tvoje htjelo, pošto nisi tražio za sebe bogatstvo, posjed ili slavu, pošto nisi iskao smrt neprijateljima svojim, ili čak brojne dane, već si ti tražio mudrost razbor da bi upravljao mojim narodom nad kojim sam te postavio vladati
2. Kronika 1,12mudrost i razbor su ti dani, a ja ti dajem također bogatstvo, posjed i slavu, kakve nisu imali kraljevi koji vladaše prije tebe i kakve nitko više neće imati poslije tebe.
2. Kronika 1,13Solomon se se vrati s *visokog mjesta u Gabaonu, ispred šatora susretanja, u Jeruzalem. I on vladaše nad Izraelom.
2. Kronika 1,14Solomon prikupi kola i konjanike. Bijaše 1.400 kola i 12.000 konjanika, koje dade utaboriti u gradovima s vojnim posadama i kod sebe u jeruzalemu.
2. Kronika 1,15Kralj učini da u Jeruzalemu srebro i zlato bijahu toliko obilni koliko i kamenje, a cedrovi toliko brojni koliko sikomore u *Niziji.
2. Kronika 1,16Konji Solomonovi potjecahu iz Egipta i iz Kova, nakupci kraljevi kupovahu ih u Kovu;
2. Kronika 1,17uspinjući ih, oni činiše da iz Egipta jedna kola iziđu za 600 srebrenjaka a jedan konj za 150. Isto i za kraljeve Hitita i kraljeve *Arama, oni ih izvodiše putem njegovih posrednika.
2. Kronika 1,18Solomon zapovijedi graditi jednu Kuću za ime GOSPODOVO i jednu kraljevsku kuću za sebe.
2. Dnevnika 1,1I Solomun sin Davidov utvrdi se u carstvu svom, i Gospod Bog njegov bješe s njim, i uzvisi ga veoma.
2. Dnevnika 1,2I Solomun reče svemu Izrailju, tisućnicima i stotinicima i sudijama i svijem knezovima svega Izrailja, glavarima domova otačkih,
2. Dnevnika 1,3Te otidoše, Solomun i sav zbor s njim, na visinu koja bijaše u Gavaonu; jer ondje bijaše šator od sastanka Božijega, koji načini Mojsije sluga Gospodnji u pustinji.
2. Dnevnika 1,4A kovčeg Božiji bješe prenio David iz Kirijat-Jarima na mjesto koje mu spremi David; jer mu razape šator u Jerusalimu.
2. Dnevnika 1,5I oltar mjedeni koji načini Veseleilo, sin Urija sina Orova, bijaše ondje pred šatorom Gospodnjim. I potraži ga Solomun i sav zbor.
2. Dnevnika 1,6I prinese Solomun ondje pred Gospodom na oltaru mjedenom, koji bijaše pred šatorom od sastanka, prinese na njemu tisuću žrtava paljenica.
2. Dnevnika 1,7Onu noć javi se Bog Solomunu i reče mu: išti šta hoćeš da ti dam.
2. Dnevnika 1,8A Solomun reče Bogu: ti si učinio veliku milost Davidu ocu mojemu i postavio si mene carem na njegovo mjesto.
2. Dnevnika 1,9Neka dakle, Gospode Bože, bude tvrda riječ tvoja, koju si rekao Davidu ocu mojemu, jer si me postavio carem nad narodom kojega ima mnogo kao praha na zemlji.
2. Dnevnika 1,10Zato daj mi mudrost i znanje da polazim pred narodom ovijem i dolazim, jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikomu?
2. Dnevnika 1,11Tada reče Bog Solomunu: što ti je to u srcu, a ne išteš bogatstva, blaga ni slave, ni duša nenavidnika svojih, niti išteš duga života, nego išteš mudrosti i znanja da možeš suditi narodu mojemu, nad kojim te postavih carem,
2. Dnevnika 1,12Mudrost i znanje daje ti se; a daću ti i bogatstva i slave, kakove nijesu imali carevi prije tebe niti će poslije tebe imati.
2. Dnevnika 1,13I vrati se Solomun s visine koja bijaše u Gavaonu ispred šatora od sastanka u Jerusalim, i carovaše nad Izrailjem.
2. Dnevnika 1,14I nakupi Solomun kola i konjika, i imaše tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu.
2. Dnevnika 1,15I učini car te bijaše u Jerusalimu srebra i zlata kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo.
2. Dnevnika 1,16I dovođahu Solomunu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu svakojaki trg za cijenu.
2. Dnevnika 1,17I odlažahu, te dogonjahu iz Misira kola po šest stotina sikala srebra, a konje po sto pedeset; i tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski preko njih dobivahu.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje