2. Ljetopisa 13. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić

Jeruzalemska Biblija

Tomislav Dretar

Daničić-Karadžić

2. Ljetopisa 13,1	U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboamova postade Abija kralj nad Judom.
2. Ljetopisa 13,2	On je vladao tri godine u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, kći Uriela iz Gibee. Između Abija i Jeroboama bio je rat.
2. Ljetopisa 13,3	Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika od četiri stotine tisuća izabranih ljudi, jeroboam postavi se u bojni red naprema njemu s osam stotina tisuća izabranih, hrabrih ljudi.
2. Ljetopisa 13,4	Tada stade Abija gore na brdo Zemaraim, što leži u gori Efraimovoj, i povika: "čujte me, Jeroboame i svi sinovi Izraelovi!
2. Ljetopisa 13,5	Zar doista nijeste morali znati, da je Gospod, Bog Izraelov, predao kraljevstvo nad Izraelom na vječna vremena Davidu i potomcima njegovim na temelju zavjeta osoljenoga?
2. Ljetopisa 13,6	Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluga Salomona sina Davidova, ustade i pobuni se proti gospodaru svojemu,
2. Ljetopisa 13,7	I skupiše se oko njega ljudi praznovi i nevaljali i Roboama, sina Salomonova, posve dobiše u svoju vlast Jer je Roboam bio premlad i nije bio svoj, da bi im se mogao oduprijeti.
2. Ljetopisa 13,8	I vi sad mislite, da se možete oprijeti kraljevstvu Gospodnjemu, koje je u rukama potomaka Davidovih, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce, koje vam je Jeroboam učinio za bogove.
2. Ljetopisa 13,9	Nijeste li otjerali svećenike Gospodnje, potomke Aronove, i Levite i načinili sebi svećenike kao narodi drugih zemalja? Svaki, koji je došao s juncem ili sa sedam ovnova, da se posveti, postao je svećenik onima, koji nijesu bogovi,
2. Ljetopisa 13,10	Ali naš Bog jest Gospod. Mi nijesmo otpali od njega, a kao svećenici služe Gospodu potomci Aronovi, i Leviti obavljaju službu.
2. Ljetopisa 13,11	Oni prinose Gospodu jutrom i večerom žrtve paljenice i miomirisan kad, meću kruhove postavljene na što od čistoga zlata i pale svako veče zlatni svijećnjak sa žišcima njegovim, jer mi držimo zakon Gospoda, Boga svojega. A vi ga ostaviste.
2. Ljetopisa 13,12	Čujte, s nama, nama je na čelu Bog i svećenici njegovi s trubama glasnim, da zatrube proti vama. Sinovi Izraelovi! Ne borite se proti Gospodu, Bogu otaca svojih, jer nećete imati uspjeha.
2. Ljetopisa 13,13	Ali Jeroboam zavede zasjedu, da im zađu za leđa. Tako su Judejcima bili sprijeda jedni, a s leđa zasjeda.
2. Ljetopisa 13,14	I kad se obazreše Judejci, a to boj i sprijeda i straga, Oni povikaše Gospodu. Svećenici zatrubiše u trube,
2. Ljetopisa 13,15	I Judejci podigoše ratnu viku. Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i svega Izraela pred Abijom i Judom.
2. Ljetopisa 13,16	Sinovi Izraelovi pobjegoše od Judejaca, i dade ih Bog njima u ruke.
2. Ljetopisa 13,17	Abija i ljudi njegovi nanesoše im velik poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izrael.
2. Ljetopisa 13,18	Tako su onda bili poniženi sinovi Izraelovi, a Judejci prevladaše; jer su se bili oslonili na Gospoda, Boga otaca svojih.
2. Ljetopisa 13,19	Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu više gradova, naime Betel, Ješanu i Efron sa selima njihovim.
2. Ljetopisa 13,20	Jeroboam, dokle je živio Abija, ne oporavi se više. Gospod ga udari, te umrije.
2. Ljetopisa 13,21	A Abija postade moćan. On uze sebi četrnaest žena. One mu rodiše dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri.
2. Ljetopisa 13,22	Ostala povijest Abijina, njegova preduzeća i djela zapisana su u zapiscima proroka Ida.

2. Ljetopisa 13,1	Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom.
2. Ljetopisa 13,2	Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kći iz Gabe. Tada izbi rat između Abije i Jeroboama.
2. Ljetopisa 13,3	Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa četiri stotine tisuća izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuća ljudi, sve biranih junaka.
2. Ljetopisa 13,4	Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Čujte me, Jeroboame i sav Izraele!
2. Ljetopisa 13,5	Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?
2. Ljetopisa 13,6	Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara.
2. Ljetopisa 13,7	Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih.
2. Ljetopisa 13,8	Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.
2. Ljetopisa 13,9	Otjerali ste Jahvine svećenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi svećenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je svećenik vašim ništavim bogovima.
2. Ljetopisa 13,10	Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a svećenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.
2. Ljetopisa 13,11	Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake večeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na čist stol i upaljuju svake večeri zlatan svijećnjak sa svijećama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili.
2. Ljetopisa 13,12	Zato je, evo, nama na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer nećete imati sreće!
2. Ljetopisa 13,13	Ali Jeroboam zavede zasjedu da im dođe za leđa; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.
2. Ljetopisa 13,14	Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a svećenici stadoše trubiti u trube.
2. Ljetopisa 13,15	Uto Judejci snažno povikaše, a kad su počeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.
2. Ljetopisa 13,16	Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke.
2. Ljetopisa 13,17	Abija je s narodom učinio velik pokolj među njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuća izabranih ljudi.
2. Ljetopisa 13,18	Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojačali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.
2. Ljetopisa 13,19	Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima.
2. Ljetopisa 13,20	Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro.
2. Ljetopisa 13,21	Abija se utvrdio i uzeo sebi četrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri.
2. Ljetopisa 13,22	A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumačenju proroka Adona.
2. Ljetopisa 13,23	Potom Abija počinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina.

2. Kronika 13,1	Osamneste godine vladavine Jeroboama, Abija postade kralj Jude.
2. Kronika 13,2	On vladaše tri godine u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Mikajahu, kćer Uriela iz Givea. Bijaše rat između Abijaa i Jeroboama.
2. Kronika 13,3	Abija, započe rat s jednom vojskom smionih ratnika: 400.000 ljudi po izboru. I Jeroboam poreda u bojne redove protiv njega 800.000 probranih ljudi, smionih ratnika.
2. Kronika 13,4	Abija s obrati s uzvisine brda Semaraim, koje je na planini Efraimovoj, i reče: ” Slušajte me, Jeroboame i sav Izraele.
2. Kronika 13,5	Nebiste li vi trebali znati da je GOSPOD, Bog Izraelov, dao kraljevstvo Davidu nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima: to je jedan neuništivi savez ?
2. Kronika 13,6	Ali Jeroboam, sin Nebatov, sluge Solomonova sina Davidova, podigao se i pobunio protiv svog gospodara.
2. Kronika 13,7	Ljudi ništarije, sinovi Belialovi, sakupili su se okolo njega i nametnuli se Roboamu, sinu Solomonovu. Roboam, koji bijaše mlad i slabe naravi, nije izdržao pred njiuma.
2. Kronika 13,8	I sada govorite o odupiranju kraljevstvu GOSPODOVOM koje je u rukama sinova Davidovih! Vi ste jedno brojno mnoštvo i imate svoju zlatnu telad koje vam je Jeroboam načinio kao bogove.
2. Kronika 13,9	Niste li vi protjerali svećenike GOSPODOVE, sinove Aaronove, i *levite, da biste sebe učinili svećenicima kao pučanstva drugih zemalja? Tko god dođe dati se posvetiti jednim juncem iz svog stada i sedam ovnova postaje svećenikom tih bogova koji nisu bogovi.
2. Kronika 13,10	Glede nas, GOSPOD je naš Bog i mi ga nismo napustili: svećenici koji služe GOSPODA sinovi su Aaronovi i leviti u službi!
2. Kronika 13,11	Oni stavljaju dimiti za GOSPODA holokauste svakog jutra i svake večeri kao i mirisni tamjan, oni raspoređuju kruh po *čistom stolu i pale svake večeri zlatnu svijećnjak i njegove njegove svjetiljke. Jer mi pazimo, mi, zapovjedi našeg Boga, dok vi, vi, napustilio ste njega.
2. Kronika 13,12	Evo mi imamo sa sobom kao poglavara Boga, imamo njegove svećenike i zvonke trublje, za zatrubiti protiv vas. Sinovi Izraelovi, ne vojujte protiv GOSPODA, Boga svojih otaca, jer nećete uspjeti.“
2. Kronika 13,13	Jeroboam ih dade zaobići jednom zasjedom koja je dolazila iza njçih: Izraeliti se nađoše pred Judom a zasjeda iza njih.
2. Kronika 13,14	Juda se okrenu kad za nju boj bijaše i ispred i iza. Oni zavapiše prema GOSPODU, dok svećenici sviraše u trube.
2. Kronika 13,15	Judini ljudi klicaše bojne pokliče i, dok oni klicaše, Bog potuče Jeroboama i sav Izrael pred Abijaom i Judom.
2. Kronika 13,16	Sinovi Izraelovi pobjegoše pred Judom, a Bog ih predade u ruke njegove.
2. Kronika 13,17	Abija i njegov narod naniješe im jedan veliki gubitak: među ljudima Izraelovim pade probodeno 500.000 izabranih ljudi.
2. Kronika 13,18	Sinovi Izraelovi biše poniženi u to vrijeme, a sinovi Judini likovaše, jer se bijahu oslonili na GOSPODA, Boga svojih otaca.
2. Kronika 13,19	Abija proganjaše Jeroboama i zaposjede njegove gradove: Betel i njegove podružnice .
2. Kronika 13,20	Jeroboam ne nađe više snage u dane Abijaa. Gospod ga udari i on umrije.
2. Kronika 13,21	Abija naprotiv ojača. On uze četrnaest žena i izrodi 22 sina i šesnaest kćeri.
2. Kronika 13,22	Ostatak djela Abijavljevih, njegovi postupci i djela, zapisano je u tumačenju *proroka Iddoa .
2. Kronika 13,23	Abija leže sa svojim očevima a ukopaše ga u *gradu Davidovu. Njegov sin Aza zavlada na njegovom mjestu.

2. Dnevnika 13,1	Godine osamnaeste carovanja Jerovoamova zacari se Avija nad Judom.
2. Dnevnika 13,2	Tri godine carova u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mahaja, kći Urilova iz Gavaje. A bijaše rat između Avije i Jerovoama.
2. Dnevnika 13,3	I Avija izide na boj s hrabrom vojskom, četiri stotine tisuća izabranijeh vojnika; a Jerovoam uvrsta prema njemu vojsku, osam stotina tisuća izabranijeh hrabrijeh vojnika.
2. Dnevnika 13,4	I stade Avija navrh brda Semarajima u gori Jefremovoj, i reče: čujte me, Jerovoame i sav Izrailju!
2. Dnevnika 13,5	Ne trebaše li vam znati da je Gospod Bog Izrailjev predao Davidu carstvo nad Izrailjem dovijeka, njemu i sinovima njegovijem zavjetom osoljenijem?
2. Dnevnika 13,6	Ali usta Jerovoam sin Navatov, sluga Solomuna sina Davidova, i odvrže se od gospodara svojega.
2. Dnevnika 13,7	I skupiše se k njemu ljudi praznovi i nevaljalci, i odapriješe se Rovoamu sinu Solomunovu, koji bijaše dijete i strašljiva srca, te im se ne odaprije.
2. Dnevnika 13,8	Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce, koje vam je načinio Jerovoam da su vam bogovi.
2. Dnevnika 13,9	Nijeste li otjerali sveštenike Gospodnje sinove Aronove i Levite? i načinili sebi sveštenike kao narodi po drugim zemljama? ko god dođe da mu se posvete ruke s teletom i sa sedam ovnova, postaje sveštenik onima koji nijesu bogovi.
2. Dnevnika 13,10	Ali s nama je Gospod Bog, niti smo ga ostavili, a sveštenici koji služe Gospodu jesu sinovi Aronovi, i Leviti rade svoj posao;
2. Dnevnika 13,11	I pale Gospodu žrtve paljenice svako jutro i svako veče, i kade mirisima, i hljebovi postavljeni stoje na čistom stolu, i pale se svako veče žišci na zlatnom svijetnjaku; jer držimo što je Gospod Bog naš naredio, a vi ga ostaviste,
2. Dnevnika 13,12	Zato evo s nama je naprijed Bog i sveštenici njegovi i trube glasne da trube protivu vas. Sinovi Izrailjevi, ne vojujte na Gospoda Boga otaca svojih, jer nećete biti srećni.
2. Dnevnika 13,13	Ali Jerovoam zavede zasjedu da im zađu za leđa, i tako Judejcima bijahu sprijed jedni a s leđa zasjeda.
2. Dnevnika 13,14	I kad se obazreše Judejci, a to boj i sprijed i sastrag, te povikaše ka Gospodu a sveštenici zatrubiše u trube.
2. Dnevnika 13,15	I narod Judin opet povika, i kad vikaše narod Judin, razbi Bog Jerovoama i svega Izrailja pred Avijom i Judom.
2. Dnevnika 13,16	I pobjegoše sinovi Izrailjevi od Jude, i dade ih Bog njima u ruke.
2. Dnevnika 13,17	I pobi ih ljuto Avija i narod njegov, i pade od Izrailja pobijenijeh pet stotina tisuća odabranijeh ljudi.
2. Dnevnika 13,18	Tako biše pokoreni sinovi Izrailjevi u to vrijeme, a sinovi Judini osiliše, jer se pouzdaše u Gospoda Boga otaca svojih.
2. Dnevnika 13,19	I Avija potjera Jerovoama, i uze mu gradove Vetilj i sela njegova, i Jesanu i sela njezina, i Efron i sela njegova.
2. Dnevnika 13,20	I Jerovoam se više ne oporavi za života Avijina; i udari ga Gospod te umrije.
2. Dnevnika 13,21	A Avija utvrdi se, i uze četrnaest žena, i rodi dvadeset dva sina i šesnaest kćeri.
2. Dnevnika 13,22	A ostala djela Avijina i putovi njegovi i besjede njegove zapisane su u knjizi proroka Ida.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Tražilica

2. Ljetopisa 13. poglavlje