Tražilica


2. Ljetopisa 24. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 24,1Joašu je bilo sedam godina, kad se je uspeo na prijestolje. Vladao je četrdeset godina u Jerusalemu, Njegova se je mati zvala Sibija, iz Beeršebe.
2. Ljetopisa 24,2Joaš je činio što se je dopadalo Gospodu, dok je živio svećenik Jehojada.
2. Ljetopisa 24,3Jehojada ga oženi dvjema ženama, te rodi sinove i kćeri.
2. Ljetopisa 24,4Kasnije Joaš odluci da popravi hram Gospodnji.
2. Ljetopisa 24,5On dade skupiti svećenike i Levite i zapovjedi im: "Pođite po gradovima Judinim i skupljajte od svih sinova Izraelovih novaca, da se može popravljati hram Boga vašega od godine do godine! A ubrzajte stvar!" Ali Levitima se nije žurilo.
2. Ljetopisa 24,6Zato kralj dozva velikoga svećenika Jehojadu i reče mu: "Zašto ne nastojiš oko toga, da Leviti donose iz Judeje i Jerusalema prilog, što ga je naložio Mojsije, sluga Gospodnji, narodnoj zajednici izraelskoj u korist šatoru svjedočanstva?
2. Ljetopisa 24,7Jer pristaše Atalije bezbožne nijesu popravljale štete na hramu Božjemu i upotrijebile su za baalove sve darove, što bi se darovali za hram Božji."
2. Ljetopisa 24,8Na zapovijed kraljevu napraviše stoga kovčeg i metnuše ga pred vrata hrama Gospodnjega.
2. Ljetopisa 24,9Onda dadoše oglasiti po Judeji i Jerusalemu, neka se donosi Gospodu prilog, što ga je bio naložio Mojsije, sluga Božji, sinovima Izraelovim u pustinji.
2. Ljetopisa 24,10Svi glavari i sav narod obradovaše se, i donosili su svoj prilog i bacali ga u kovčeg, dok nije bio pun.
2. Ljetopisa 24,11Kadgod bi Leviti donosili kovčeg kraljevskoj oblasti - kad bi se naime vidjelo, da ima u njemu mnogo novaca - došao je činovnik kraljevski i poslanik velikoga svećenika. Oni bi ispraznili kovčeg i onda ga opet odnosili na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i nakupiše mnogo novaca.
2. Ljetopisa 24,12Kralj i Jehojada uručivali bi ih nastojnicima nad poslom, što su nadgledali rad na hramu Gospodnjem. Oni su unajmljivali kamenare i drvodjelje za obnovu hrama Gospodnjega, usto kovače gvožđem i mjeđu za popravak hrama Gospodnjega.
2. Ljetopisa 24,13Nastojnici nad poslom učiniše, da su dobro napredovali radovi oko obnove. Oni vratiše hram Gospodnji u njegovo prijašnje stanje i utvrdiše ga.
2. Ljetopisa 24,14Kad su to bili svršili, predaše novce, što pretekoše, kralju i Jehojadi. Od toga se dalo načiniti posuđe za hram Gospodnji, posude za službu Božju i za žrtve, zdjele i druge sudove zlatne i srebrne, Dokle je živio Jehojada, prinosile su se žrtve paljenice redovito u hramu Gospodnjem.
2. Ljetopisa 24,15Kad je Jehojada bio ostario i naživio se, umrije. Bilo mu je sto i trideset godina, kad je umro.
2. Ljetopisa 24,16Pokopaše ga kod kraljeva u gradu Davidovu; jer se je bio iskazao zaslužan za Izraela, za Boga i za hram njegov.
2. Ljetopisa 24,17Poslije smrti Jehojadove dođoše knezovi Judini i baciše se ničice pred kraljem; i kralj ih posluša.
2. Ljetopisa 24,18I oni zapustiše opet hram Gospoda, Boga otaca svojih, i stadoše štovati aštarte i likove rezane. Tada se podiže gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalem zbog grijeha njihovih,
2. Ljetopisa 24,19On je slao proroke među njih, da ih povrate natrag Gospodu. Ovi su ih nagovarali. Ali ih oni nijesu slušali.
2. Ljetopisa 24,20I dođe duh Gospodnji na Zahariju, sina svećenika Jehojade. On stupi pred narod i doviknu im: "Ovako govori Bog: Zašto prestupate zapovijedi Gospodnje i upropašćujete svoju sreću? Jer ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi."
2. Ljetopisa 24,21A oni se urotiše proti njemu i kamenovaše ga po zapovijedi kraljevoj u trijemu hrama Gospodnjega.
2. Ljetopisa 24,22Tako se je malo spominjao kralj Joaš ljubavi, koju mu je bio iskazivao otac njegov, da je dao pogubiti sina njegova, A on umirući povika: "Gospod vidi to, i on će to pokarati."
2. Ljetopisa 24,23A kad prođe godina, podiže se na njega vojska Sirijaca. Kad su bili došli u zemlju Judinu i u Jerusalem, pobiše u narodu sve knezove narodne i sav plijen, što su im ga bili uzeli, poslaše kralju u Damask.
2. Ljetopisa 24,24Premda je vojska sirijska upala samo s malim brojem ljudi, ipak im Gospod dade u ruke veoma veliku vojsku, jer su ovi bili ostavili Gospoda, Boga otaca svojih. Tako izvršiše kazneni sud na Joašu.
2. Ljetopisa 24,25Kad su bili obišli od njega - ostaviše ga u teškoj bolesti - , urotiše se proti njemu dvorani njegovi radi krvava djela na sinu svećenika Jehojade i ubiše ga u postelji njegovoj. Tako umrije, i pokopaše ga u gradu Davidovu. Ali ga ne sahraniše u grobnici kraljevskoj.
2. Ljetopisa 24,26Ovo su, što se urotiše proti njemu: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.
2. Ljetopisa 24,27O sinovima njegovim, o visini danka, što mu je nametnut, i o građenju hrama Božjega zapisano je u Zapiscima knjige o kraljevima. Njegov sin Amazija postade kralj mjesto njega.
2. Ljetopisa 24,1 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je četrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe.
2. Ljetopisa 24,2Joaš je činio što je pravo u Jahvinim očima dok je bio živ svećenik Jojada.
2. Ljetopisa 24,3Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kćeri.
2. Ljetopisa 24,4Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.
2. Ljetopisa 24,5Skupivši svećenike i levite, reče im: "Zađite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo.
2. Ljetopisa 24,6Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reče mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedočanstva?
2. Ljetopisa 24,7Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posvećene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale.
2. Ljetopisa 24,8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovčeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma.
2. Ljetopisa 24,9Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.
2. Ljetopisa 24,10Obradovaše se svi knezovi i sav narod i počeše donositi i bacati u kovčeg dok se nije napunio.
2. Ljetopisa 24,11Leviti bi donosili kovčeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik svećeničkog poglavara te bi ispraznili kovčeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su činili svaki dan i sabrali mnogo novca.
2. Ljetopisa 24,12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovođama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaću unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovače i mjedare da se popravi Jahvin Dom.
2. Ljetopisa 24,13Poslovođe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga.
2. Ljetopisa 24,14A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuđe za Jahvin Dom, posuđe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada.
2. Ljetopisa 24,15Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini.
2. Ljetopisa 24,16Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je činio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu.
2. Ljetopisa 24,17Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poče slušati.
2. Ljetopisa 24,18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu.
2. Ljetopisa 24,19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati.
2. Ljetopisa 24,20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, svećenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reče: "Ovako veli Bog: `Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto nećete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on će vas ostaviti.`
2. Ljetopisa 24,21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma.
2. Ljetopisa 24,22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu učini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umirući rekao: "Jahve neka vidi i osveti!
2. Ljetopisa 24,23Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask.
2. Ljetopisa 24,24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili.
2. Ljetopisa 24,25Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi časnici jer bijaše ubio sina svećenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.
2. Ljetopisa 24,26Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite.
2. Ljetopisa 24,27A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.
2. Kronika 24,1Joas imaše sedam godina kad postade kraljem i vladaše 40 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Sibija, iz Ber-Ševe.
2. Kronika 24,2Joas činiše ono što je pravo u očima GOSPODOVIM, tijekom sveg života svećenika Jehojada.
2. Kronika 24,3Jehojada uze dvije žene za Joasa koji izrodi sinove i kćeri.
2. Kronika 24,4Nakon toga, Joas imade u srcu obnoviti Kuću GOSPODOVU .
2. Kronika 24,5On sakupi svećenike i *levite i reče im: ” Pođite po gradovima Judunim i prikupite novac među svim Izraelom za popravljati, iz godine u godinu, Kuću svojeg Boga. I požurite se to učiniti!“ Ali, leviti se uopće ne žuriše.
2. Kronika 24,6Tada kralj pozva poglavara Jehojadaa i reče mu: ” Zašto ti nisi ustrajao kod levita da donesu iz Jude i Jeruzalema porez koji su Mojsije, sluga Božji, i sabor Izraelov ustanovili za *šator povelje?
2. Kronika 24,7Jer izopačena Atalija i njeni sinovi su dopustili upropastiti Kuću Božju, i čak su koristili za *Baale sve svete predmete Kuće GOSPODOVE.“
2. Kronika 24,8Kralj zapovjedi načiniti jednu škrabicu, staviti ju napolju, na vratima Kuće GOSPODOVE
2. Kronika 24,9i objaviti u svoj Judi i u Jeruzalemu da se treba donijeti GOSPODU poreez ustanovljen nad Izraelom u pustinji, po Mojsiju, sluzi Božjem.
2. Kronika 24,10Svi poglavari i sav narod se obradovaše, oni donesoše novac i stavljaše ga u škrabicu sve dok ju nisu napunili.
2. Kronika 24,11Kad dođe čas da se predstavi škrabica provjeri kraljevoj pod nadzorom levita, i kad oni vidješe da bijaše mnogo novaca, kraljev tajnik i nadzornik velikog svećenika, isprazniše škrabicu i vratiše ju na njeno mjesto. Oni činiše tako svakog dana i sakupiše oni veliku količinu novca.
2. Kronika 24,12Kralj i Jehojada ga predadoše poduzetnicima radova za službu Kuće GOSPODOVE i platiše oni kamenoklesare i radnike za obnovu Kuće GOSPODOVE, i također radnike koji radiše u željezu i bronci za obnoviti Kuću GOSPODOVU.
2. Kronika 24,13Oni koji obavljahu radove staviše se na posao i rad uznapredova u njihovim rukama. Oni vratiše u dobro stanje Kuću Božju i učvrstiše ju.
2. Kronika 24,14Kad završiše, donesoše pred kralja i pred Jehojadaa ostatak srebra i načiniše za njega predmete za Kuću GOSPODOVU: predmeti za službu i holokauste, vaze i zlatne i srebrene predmete. Nudiše se holokausti u Kući GOSPODOVOJ, neprekidno, tijekom cijelog života Jehojadavljevog.
2. Kronika 24,15Jehojada ostarje i bi nasićen danima, potom umrije; bijaše u dobi od 130 godina kad umrije.
2. Kronika 24,16Ukopa se u *Gradu Davidovu, s kraljevima, jer bijaše činio dobro u Izraelu i spram Boga i njegove Kuće.
2. Kronika 24,17Poslije smrti Jehojadavljeve, poglavari Jude dođoše se pokloniti pred kraljem, koji ih tad sasluša.
2. Kronika 24,18Oni napustiše Kuću GOSPODA, Boga svojih otaca, i ustanoviše oni jedno obožavanje svetih stubova i idola . Tada gnjev Božji udaru Judu i Jeruzalem zbog jednog takvog grijeha.
2. Kronika 24,19On posla *proroke među njih za povratiti ih GOSPODU putem njihovg nagovaranja, ali oni ne prikloniše uha k njima.
2. Kronika 24,20Tad duh Božji dohvati se svećenika Zekarijaa, sina Jehojadavljeva, koji se diže protiv naroda i reče mu: ” Ovako govori Bog: Zašto, vi, kršite propise GOSPODOVE?
2. Kronika 24,21Vi nećete napredovati. Budući da ste napustili GOSPODA, on je vas napustio.“ Oni se urotiše protiv njega i kamenovaše ga, po zapovijedi kraljevoj, u *trijemu Kuće GOSPODOVE.
2. Kronika 24,22Kralj Joas se ne podsjeti dobrohotnosti koju mu je posvjedočio njegov otac Jehojada, i on ubi svog sina. U času smrti, ovaj reče: ” Nek GOSPOD vidi i nek zahtijeva račune!“
2. Kronika 24,23Na izmjeni godine vojska iz *Arama, pođe protiv Joasa, ona dođe k Judi i Jeruzalemu, ukloni iz naroda sve njegove poglavare i posla plijen kralju Damaska.
2. Kronika 24,24Ipak vojska Arama ke došla s malim brojem ljudi, ali GOSPOD predade njima u ruke jednu veoma brojnu vojsku, jer oni bijahu napustili GOSPODA, Boga svojih otaca . Glede Joasa, vojska Arama mu dosudi jedno kažnjavanje
2. Kronika 24,25i, u svom odlasku, ona ga pusti veoma bolesnog. Njegove se sluge urotiše protiv njega, zbog krvi sinova svećenika Jehojadaa, i ubiše ga oni na krevetu njegovom. Poslije njegove smrti ukopaše u Gradu *Davidovu, ali ne u kraljevskim grobnicama. 26 Evo onih koji se urotiše protiv njega: Zabad, sin Šimeatov, Amonit, i Jehozabad, sin Šimritov, Moabit.
2. Kronika 24,27Njegovi sinovi, važnost njegovih zaduženja, obnova Kuće Božje, nije li to pisano u tumačenju knjige Kraljeva ? Njegov sin Amazias zavlada na njegovom mjestu.
2. Dnevnika 24,1Bijaše Joasu sedam godina kad se zacari, i carova četrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Sivija iz Virsaveje.
2. Dnevnika 24,2I činjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle god bijaše živ Jodaj sveštenik.
2. Dnevnika 24,3I jodaj ga oženi dvjema ženama, te rodi sinove i kćeri.
2. Dnevnika 24,4Potom Joas naumi da opravi dom Gospodnji.
2. Dnevnika 24,5I sazva sveštenike i Levite, pa im reče: pođite po gradovima Judinijem i kupite od svega Izrailja novac da se opravlja dom Boga vašega od godine do godine, i vi pohitajte s tijem. Ali ne hitješe Leviti.
2. Dnevnika 24,6Zato car dozva Jodaja poglavara i reče mu: zašto ne nastojiš da Leviti donose iz Judeje i Jerusalima priloge koje je naredio Mojsije sluga Gospodnji zboru Izrailjevu na šator od sastanka?
2. Dnevnika 24,7Jer bezbožna Gotolija i sinovi njezini oplijeniše dom Gospodnji i sve stvari posvećene domu Gospodnjem obratiše na Vale.
2. Dnevnika 24,8I tako zapovjedi car te načiniše kovčeg, i metnuše ga na vrata doma Gospodnjega spolja.
2. Dnevnika 24,9I oglasiše po Judeji i po Jerusalimu da donose Gospodu prilog koji je naredio Mojsije sluga Božji Izrailju u pustinji.
2. Dnevnika 24,10I obradovaše se knezovi i sav narod, i donoseći metahu u kovčeg dokle se ne svrši.
2. Dnevnika 24,11I kad donošahu Leviti kovčeg po zapovijesti carevoj, vidjevši da ima mnogo novca, dolažaše pisar carev i poslanik poglavara svešteničkoga, te izručivahu kovčeg, potom ga opet odnošahu i ostavljahu na njegovo mjesto; i tako činjahu svaki dan, i nakupiše mnogo novca.
2. Dnevnika 24,12I davaše ga car Jodaj nastojnicima nad poslom oko doma Gospodnjega, a oni naimahu kamenare i drvodjelje da se obnovi dom Gospodnji, i kovače koji rade od gvožđa i od mjedi, da se opravi dom Gospodnji.
2. Dnevnika 24,13I poslovahu poslenici, i opravljanje napredovaše pod njihovijem rukama, te povratiše domu Božijemu obličje njegovo, i utvrdiše ga.
2. Dnevnika 24,14A kad svršiše, donesoše pred cara i Jodaja novce što pretekoše; i od toga novca načini sudove za dom Gospodnji, sudove za službu i za žrtve, i kadionice, i druge sudove zlatne i srebrne. I tako prinošahu žrtve paljenice u domu Gospodnjem jednako svega vijeka Jodajeva.
2. Dnevnika 24,15Potom ostarjevši Jodaj sit života umrije; sto i trideset godina bješe mu kad umrije.
2. Dnevnika 24,16I pogreboše ga u gradu Davidovu kod careva; jer činjaše dobro Izrailju i Bogu i domu njegovu.
2. Dnevnika 24,17A kad umrije Jodaj, dođoše knezovi Judini i pokloniše se caru; tada ih posluša car,
2. Dnevnika 24,18Te ostaviše dom Gospoda Boga otaca svojih, i stadoše služiti lugovima i idolima; i podiže se gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalim za taj grijeh njihov.
2. Dnevnika 24,19I slaše im proroke da ih vrate ka Gospodu, i oni im svedočahu, ali ih ne poslušaše.
2. Dnevnika 24,20I dođe duh Gospodnji na Zahariju sina Jodaja sveštenika, te stade više naroda i reče im: ovako veli Bog: zašto prestupate zapovijesti Gospodnje? nećete biti srećni; što ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi.
2. Dnevnika 24,21A oni se pobuniše na nj, i zasuše ga kamenjem po zapovijesti carevoj u trijemu doma Gospodnjega.
2. Dnevnika 24,22I ne opomenu se Joas milosti koju mu učini Jodaj otac njegov, nego ubi sina njegova; a on umirući reče: Gospod neka vidi i traži.
2. Dnevnika 24,23A kad prođe godina, podiže se na nj vojska Sirska i uđe u zemlju Judejsku i u Jerusalim, i pobiše po narodu sve knezove narodne, i sav plijen od njih poslaše caru u Damask.
2. Dnevnika 24,24Ako i mala bješe vojska Sirska koja dođe, ipak Gospod dade u ruke njihove vrlo veliku vojsku, jer bjehu ostavili Gospoda Boga otaca svojih. I tako na Joasu izvršiše sud.
2. Dnevnika 24,25A kad otidoše od njega ostavivši ga u teškoj bolesti, pobuniše se na nj sluge njegove za krv sinova Jodaja sveštenika, i ubiše ga na postelji njegovoj, te pogibe; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ga ne pogreboše u grobovima carskim.
2. Dnevnika 24,26A ovo su što se pobuniše na nj: Zavad sin Simeate Amonke i Jozavad sin Simrite Moavke.
2. Dnevnika 24,27A o sinovima njegovijem i o velikoj porezi što bi pod njim, i o građenju doma Božijega, eto zapisano je u knjizi o carevima. A zacari se na njegovo mjesto Amasija sin njegov.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje