Tražilica


2. Ljetopisa 30. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 30,1Potom posla Ezekija poslanike k svemu Izraelu i Judi, i napisa Efraimu i Manasehu pisma, da bi došli u hram Gospodnji u Jerusalem, da proslave blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu.
2. Ljetopisa 30,2Kralj i knezovi njegovi i sva skupština narodna bili su odlučili da održe blagdan Pashe u drugom mjesecu.
2. Ljetopisa 30,3Jer ga nijesu bili mogli slaviti u propisano vrijeme, budući da se nijesu bili svećenici u propisanom broju za to posvetili i narod se još nije bio skupio u Jerusalem.
2. Ljetopisa 30,4Kako se je to činilo pravo kralju i svoj zajednici.
2. Ljetopisa 30,5Zato zaključiše da oglase poziv po svemu Izraelu od Beeršebe do Dana, neka dođu da održe blagdan Pashe Gospodu, Bogu Izraelovu, jer se nije bio više držao uz opće učešće, kako je to bilo propisano.
2. Ljetopisa 30,6I tako otidoše glasnici s pismima iz ruke kralja i njegovih knezova po svemu Izraelu i Judi naokolo i objaviše po zapovijedi kraljevoj: "Sinovi Izraelovi, povratite se natrag Gospodu, Bogu Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu, da se on opet obrati k vama, koji ste umakli vlasti kraljeva asirskih i još ste preostali!
2. Ljetopisa 30,7Ne budite kao oci vaši i braća vaša, koji su nevjerno radili proti Gospodu, Bogu otaca svojih, tako da ih je predao uništenju, kako ste to doživjeli!
2. Ljetopisa 30,8Ne budite dakle tvrdokorni kao oci vaši, nego pružite ruku Gospodu i dođite k svetištu njegovu, što ga je posvetio zauvijek, i služite Gospodu, Bogu svojemu, da se odvrati od vas žestoki gnjev njegov!
2. Ljetopisa 30,9Jer ako se obratite Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši naći milosrđe u onih, koji ih odvedoše u ropstvo, tako da se mognu vratiti u ovu zemlju, jer je Gospod, Bog vaš, milostiv i milosrdan, i neće odvratiti milosti svoje od vas, ako se obratite k njemu."
2. Ljetopisa 30,10I tako su išli glasnici od grada do grada po zemlji Efraimovoj i Manasehovoj i do u Zebulun. Ali su im se podsmijevali i rugali.
2. Ljetopisa 30,11Samo neki ljudi od Ašera, Manaseha i Zebuluna dođoše u Jerusalem.
2. Ljetopisa 30,12Naprotiv upravljala je u Judi ruka Božja, koja im dade u srce, da se po zapovijedi Gospodnjoj jednodušno odazovu pozivu kralja i knezova.
2. Ljetopisa 30,13I tako se skupi u Jerusalem veliko mnoštvo naroda, da u drugom mjesecu proslave blagdan nekvasnih kruhova, veoma mnogobrojna zajednica.
2. Ljetopisa 30,14Najprije dadoše se na to, da odstrane žrtvenike u Jerusalemu; tako isto odstraniše sve kadione žrtvenike i pobacaše ih u dolinu kidronsku.
2. Ljetopisa 30,15Četrnaestoga dana drugog mjeseca zaklaše Pasha. Svećenici i Leviti osjetiše se postiđeni, posvetiše se i donesoše žrtve paljenice k hramu Gospodnjemu.
2. Ljetopisa 30,16Po propisima zakona, što su vrijedili za njih, a Mojsije, čovjek Božji, bio ih izdao, obaviše svoju službu, Svećenici izliše krv, što im je pružiše Leviti.
2. Ljetopisa 30,17Kako se među skupljenima veoma mnogi nijesu bili posvetili, to Leviti priskrbiše klanje janjaca Pashe za svakog onoga, koji nije bio čist, pa zato ih nije mogao prinijeti Gospodu.
2. Ljetopisa 30,18Jer veliko mnoštvo naroda, mnogi iz Efraima, Manaseha, Isakara i Zebuluna, nijesu se bili očistili, nego su jeli Pashu, kako nije bilo propisano. Za njih uloži Ezekija zagovor i pomoli se: "Gospod, koji je dobrostiv, neka oprosti
2. Ljetopisa 30,19Svakomu, koji nastoji da traži Boga, Gospoda, Boga otaca svojih, makar i ne bio čist, kako se traži za svetinju!"
2. Ljetopisa 30,20I Gospod usliši Ezekiju i sačuva narod.
2. Ljetopisa 30,21Tako su sinovi Izraelovi, koji su bili u Jerusalemu, svetkovali blagdan nekvasnih kruhova sedam dana u velikom veselju, i Leviti i svećenici pjevali su uz pratnju glazbala svaki dan Gospodu hvalospjeve u slavu Gospodu.
2. Ljetopisa 30,22Pritom se je Ezekija ljubezno razgovorio sa svim Levitima, koji se tako revno pokazaše u službi Gospodnjoj. Sedam dana držale su se blagdanske žrtvene gozbe, pošto je bila prinesena žrtva mirotvorna, i slavilo se Gospoda, Boga otaca.
2. Ljetopisa 30,23Sva skupština odluči da svetkuje još daljnih sedam dana, i tako su svetkovali još sedam dana blagdan radosti.
2. Ljetopisa 30,24Jer je Ezekija, kralj Judin, bio darovao skupštini tisuću junaca i sedam tisuća ovaca. Isto tako bili su glavari zajednice poslali na dar tisuću junaca i deset tisuća ovaca. Uto su se bili svećenici posvetili u velikom broju.
2. Ljetopisa 30,25I tako se proveseli sva zajednica Judina, svećenici, Leviti i sve mnoštvo onih, koji su bili došli iz Izraela, i stranci, koji su bili došli iz raznih dijelova Izraela ili su stanovali u zemlji Judinoj.
2. Ljetopisa 30,26Veliko veselje vladalo je u Jerusalemu; jer od vremena Salomona, sina Davidova, kralja Izraelova, nije tako što bilo u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 30,27A tada se digoše levitski svećenici i blagosloviše narod. Glas njihov bio je uslišen, i molitva je njihova doprla do neba, do njegova svetog prebivališta.
2. Ljetopisa 30,1 Potom Ezekija poruči svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da dođu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.
2. Ljetopisa 30,2Kralj, vijećajući s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluči da slave Pashu drugoga mjeseca.
2. Ljetopisa 30,3Toga nisu mogli učiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posvećenih svećenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 30,4I to je bilo pravo u kraljevim očima i u očima svega zbora,
2. Ljetopisa 30,5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da dođu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano.
2. Ljetopisa 30,6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa će se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.
2. Ljetopisa 30,7I nemojte biti kao vaši očevi i vaša braća, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.
2. Ljetopisa 30,8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši očevi: pružite ruku Jahvi i dođite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa će odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.
2. Ljetopisa 30,9Ako se obratite Jahvi, vaša će braća i vaši sinovi naći milost u onih koji su ih zarobili pa će se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neće odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu.
2. Ljetopisa 30,10I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.
2. Ljetopisa 30,11Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem.
2. Ljetopisa 30,12Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošću da čine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj riječi.
2. Ljetopisa 30,13Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.
2. Ljetopisa 30,14Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.
2. Ljetopisa 30,15Onda su stali klati Pashu četrnaestoga dana drugoga mjeseca, a svećenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, počeli unositi paljenice u Jahvin Dom.
2. Ljetopisa 30,16Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg; svećenici su škropili krvlju primajući je iz ruku levita.
2. Ljetopisa 30,17Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili čisti, da bi ih posvetili Jahvi.
2. Ljetopisa 30,18Najveći se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije očistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreći: "Blagi Jahve neka očisti od grijeha svakoga
2. Ljetopisa 30,19tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije čist kako dolikuje Svetištu!
2. Ljetopisa 30,20Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu.
2. Ljetopisa 30,21Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i svećenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.
2. Ljetopisa 30,22Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su svečanu žrtvu sedam dana, žrtvujući žrtve pričesnice i slaveći Jahvu, Boga svojih otaca.
2. Ljetopisa 30,23Potom je sav zbor vijećajući odlučio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem.
2. Ljetopisa 30,24Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuću mladih junaca i sedam tisuća grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuću mladih junaca i deset tisuća grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo svećenika.
2. Ljetopisa 30,25Tako se proveselio sav judejski zbor, i svećenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji.
2. Ljetopisa 30,26Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 30,27Onda su ustali svećenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.
2. Kronika 30,1Ezekias pozva sav Izrael i Judu on napisa isto pismo za Efraim i Manase da dođu u Kuću GOSPODOVU u Jeruzalemu za proslaviti *Pashu GOSPODA, Boga Izraelovog.
2. Kronika 30,2Kralj, njegovi dostojanstvenici i sav sabor Jeruzalema biše mišljenja proslaviti ovu Pashu u drugom mjesecu .
2. Kronika 30,3Naime, nisu nju mogli proslaviti u njeno vrijeme, budući da se svećenici ne bijahu *posvetili u dovoljnom broju i što se puk nije sastao u Jeruzalemu.
2. Kronika 30,4To rješenje se svidje kralju i svem saboru,
2. Kronika 30,5i oni to izvršiše davši kružiti po svem Izraelu, od Ber-Ševe sve do Dana, poziv na dolazak u Jeruzalem za slaviti Pashu GOSPODA, Boga Izraelova, jer malo ju ljudi bijaše slavilo kao što bijaše pisano.
2. Kronika 30,6Trkači dakle odoše, s pismima pisanim od kralja i njegovih dostojanstvenika, u sav Izrael i Judu, za reći prema kraljevoj zapovjedi: ” Sinovi Izraelovi, vratite se k Izraelu, Bogu Abrahama, Izaka i Izraela, i on će se vratiti k vama, koji ste preživjeli izbjagli ruci kralja Asirije.
2. Kronika 30,7Ne budite kao vaši očevi i vaša braća, koji su bili nevjerni GOSPODU, Bogu vaših otaca, tako da ih je on predao uništenju, kao što to možete utvrditi.
2. Kronika 30,8Sada, ne ukrutite svoj vrat kao vaši očevi. Pružite ruku GOSPODU, dođite u njegovo *svetište, koje je posvećene zauvijek, i služite GOSPODA svojeg Boga, da bi odvratio od vas žestinu svojeg gnjeva.
2. Kronika 30,9Naime, vašim povratkom GOSPODU vaša braća i vaši sinovi moći će pronaći sućut kod onih koji su ih izgnali i moći se vratiti u ovu zemlju, jer GOSPOD, vaš Bog, je milosrdan i sažaljiv i neće više okretati svojeg lica, ako se vi vratite k njemu.“
2. Kronika 30,10Trkači prođoše iz grada u grad u zemlji Efraim i Manase, sve do Zabulona, ali oni su im se rugali.
2. Kronika 30,11Ipak ljudi Ašerovi, Manasejevi i Zabulonovi biše dirnuti i dođoše u Jeruzalem.
2. Kronika 30,12U Judi isto tako ruka Božja djelovaše za učiniti da se izvrši, jednodušno, zapovjed kralja i dostojanstvenika, prema riječi GOSPODOVOJ.
2. Kronika 30,13Brojan se puk sastade u Jeruzalemu za proslaviti blagdan *beskvasnih kruhova u drugom mjesecu: Bijaše to jedan izvanredno brojan sabor.
2. Kronika 30,14Oni se staviše rušiti *oltare za žrtvovanje koji bijahu u Jeruzalemu, kao i sve *oltare za tamjan, i baciše ih u ponor Cedrona.
2. Kronika 30,15Oni žrtvovaše Pashu četrnaestog dana drugog mjeseca. Svećenici i *leviti, postiđeni, bijahu se *posvetili i bijahu doveli holokauste za Kuću GOSPODOVU.
2. Kronika 30,16Oni se držaše na svojoj službi, prema svojem propisu, u skladu sa Zakonom Mojsija, čovjek Božjeg: svećenici sasipaše krv primljenu iz ruke levita.
2. Kronika 30,17Naime, kako se mnogo ljudi u saboru ne bijaše posvetilo, leviti su zaduženi klanjem pashalnih žrtava umjesto svih onih koji ne bijahu *čisti za izvršiti taj čin svet prema GOSPODU.
2. Kronika 30,18Jer mnogi ljudi, naročito iz Efraima, Manaseja, Isakara i Zabulona, ne bijaše se očistilo, na takav način da jedoše Pashu u suprotnosi s onim što je pisano; ali Ezekias posredova za njih govoreći: ” Nek GOSPOD, koji je dobar, oprosti
2. Kronika 30,19svima onima koji su prionuli svojim *srcem traženju GOSPODA, Boga svojih otaca, čak i ako to nije s čistoćom zahtijevanom za *svete stvari!“
2. Kronika 30,20GOSPOD usliša Ezekiasa i ne opustoši naroda.
2. Kronika 30,21Sinovi izraelovi koji se nalaziše u Jeruzalemu slaviše blagdan *beskvasnih kruhova sedam dana s velikom radošću, dok leviti i svećenici slaviše GOSPODA svakog dana s moćnim glazbalima u čast GOSPODOVU.
2. Kronika 30,22Riječi Ezekiasove dirnuše u srce sve levite oduševljene sretnim raspoloženjem prema GOSPODU i oni sprovedoše svečanost tijekom sedam dana, nudeći *žrtve mira i zahvaljujući GOSPODU, Bogu svojih otaca.
2. Kronika 30,23Potom sav sabor bi mišljenja da se produži tijekom drugih sedam dana, i oni slaviše još sedam dana u svojoj radosti.
2. Kronika 30,24Naime, kralj Jude Ezekias bijaše predujmio za sabor tisuću bikova i 7.000 glava sitne stoke, a dostojanstvenici bijahu predujmili za njega tisuću bikova i 10.000 glava sitne stoke. Svećenici se bijahu u velikom broju posvetili.
2. Kronika 30,25Sav Judin sabor bi u radosti, kao i svećenici, leviti, sav sabor koji je stigao iz Izraela, stanovnici koji su došli iz zemlje Izraela i oni koji borave u Judi.
2. Kronika 30,26Bi velika radost u Jeruzalemu, jer od Solomonovih dana, sina kralja Davida, kralja Izraelova, nije bilo ničeg takvog u Jeruzalemu.
2. Kronika 30,27Potom svećenici leviti se digoše i blagosloviše narod: njihov glas se prostrij i njihova molitva stiže u *nebesa, boravište njegove *svetosti.
2. Dnevnika 30,1Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovijem i Manasijinim da dođu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu.
2. Dnevnika 30,2Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svijećaše u Jerusalimu da slave pashu drugoga mjeseca.
2. Dnevnika 30,3Jer je ne mogaše slaviti u to vrijeme, jer ne bijaše dosta sveštenika posvećenijeh i narod se ne bješe skupio u Jerusalim.
2. Dnevnika 30,4I to bi po volji caru i svemu zboru.
2. Dnevnika 30,5I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da dođu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu, jer je odavna ne bjehu slavili kako je napisano.
2. Dnevnika 30,6I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovijesti carevoj govorahu: sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovu, Isakovu i Izrailjevu, pa će se i on obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva Asirskih.
2. Dnevnika 30,7Ne budite kao oci vaši i kao braća vaša što griješiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu čudo, kako vidite.
2. Dnevnika 30,8Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruke Gospodu i hodite u svetinju njegovu koju je osvetio navijek, i služite Gospodu Bogu svojemu, pa će se odvratiti od vas žestina gnjeva njegova.
2. Dnevnika 30,9Jer ako se obratite ka Gospodu, braća će vaša i sinovi vaši steći milost u onijeh koji ih zarobiše, te će se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neće odvratiti lica od vas, ako se obratite k njemu.
2. Dnevnika 30,10A kad ti glasnici iđahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, potsmijevahu im se i rugahu im se.
2. Dnevnika 30,11Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se dođoše u Jerusalim.
2. Dnevnika 30,12I nad Judu dođe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da učine što bješe zapovjedio car i knezovi po riječi Gospodnjoj.
2. Dnevnika 30,13I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik prijesnijeh hljebova drugog mjeseca, i bi sabor veoma velik.
2. Dnevnika 30,14Tada se podigoše, i oboriše oltare što bijahu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison.
2. Dnevnika 30,15Potom zaklaše pashu četrnaestog dana drugoga mjeseca; a sveštenici i Leviti postidjevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji.
2. Dnevnika 30,16I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijega; i sveštenici kropiše krvlju primajući iz ruke Levitima.
2. Dnevnika 30,17I jer ih mnogo bijaše u zboru koji se ne bjehu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakoga koji ne bješe čist da bi ih posvetili Gospodu.
2. Dnevnika 30,18Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne očistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreći: Gospod blagi neka očisti svakoga,
2. Dnevnika 30,19Ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio čist prema svetom očišćenju.
2. Dnevnika 30,20I usliši Gospod Jezekiju, i sačuva narod.
2. Dnevnika 30,21I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu praznovaše praznik presnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruđa za slavu Gospodnju.
2. Dnevnika 30,22I Jezekija govori ljubazno sa svijem Levitima koji vješti bijahu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseći žrtve zahvalne i slaveći Gospoda Boga otaca svojih.
2. Dnevnika 30,23I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju.
2. Dnevnika 30,24Jer Jezekija car Judin dade zboru tisuću junaca i sedam tisuća ovaca; a knezovi dadoše zboru tisuću junaca i deset tisuća ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika.
2. Dnevnika 30,25I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što bješe došao od Izrailja, i došljaci što bjehu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj.
2. Dnevnika 30,26I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidova cara Izrailjeva ne bi tako u Jerusalimu.
2. Dnevnika 30,27Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova dođe u stan svetinje Gospodnje na nebo.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje