Tražilica


2. Ljetopisa 32. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 32,1Poslije ovih djela i ove pobožne revnosti dođe Senaherib, kralj asirski, provali u zemlju Judinu, opkoli tvrde gradove, i mislio ih je za sebe osvojiti.
2. Ljetopisa 32,2Kad vidje Ezekija, da je došao Senaherib u namjeri, da udari na Jerusalem,
2. Ljetopisa 32,3Odluči u sporazumu sa svojim knezovima i vojskovođama da zaspe izvore vodene izvan grada. Oni se složiše s njim.
2. Ljetopisa 32,4I skupiše se ljudi u velikom broju i zasuše sve izvore i potok, što je tekao posred zemlje. Oni pomisliše: "Zašto da nađu kraljevi asirski toliko vode, kad dođu?"
2. Ljetopisa 32,5Potom revno pođe na posao, popravi posvuda zid, gdje je imao pukotine, dade podignuti kule na njemu i drugi zid izvana, utvrdi Milo u gradu Davidovu i dade načiniti mnogo oružja i štitova.
2. Ljetopisa 32,6I postavi vojne zapovjednike nad vojskom i skupi ih oko sebe na slobodnom trgu kod vrata gradskih. On ih je hrabrio i govorio:
2. Ljetopisa 32,7"Budite hrabri i jaki! Ne bojte se kralja asirskoga ni svega mnoštva, što je s njim, jer je s nama Jači nego s njim.
2. Ljetopisa 32,8S njim je samo mišica od mesa - a s nama je Gospod, Bog naš, da nam pomogne i da vodi ratove naše." Narod se je ohrabrio riječima Ezekije, kralja Judina.
2. Ljetopisa 32,9Potom kralj asirski Senaherib, dok je on sam stajao pred Lakišom sa svom vojskom svojom, posla zapovjednike svoje u Jerusalem k Ezekiji, kralju Judinu, i k svima Judejcima, što su bili u Jerusalemu, i poruči im:
2. Ljetopisa 32,10Ovako veli Senaherib, kralj asirski: "Na što se oslanjate, da stojite u Jerusalemu zatvoreni?
2. Ljetopisa 32,11Ezekija vas samo zavodi, da vas pomori glađu i žeđu, kad veli: "Gospod, Bog naš, izbavit će nas iz ruku kralja asirskoga.
2. Ljetopisa 32,12Nije li Ezekija odstranio njegove uzvisine i žrtvenike, kad je u Judi i Jerusalemu izdao zapovijed: Pred Jednim jedinim žrtvenikom imate se klanjati i na njem žrtvovati?
2. Ljetopisa 32,13Zar ne znate, što sam učinio ja i oci moji od svih naroda na zemlji? Jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz ruku mojih?
2. Ljetopisa 32,14Koji je između svih bogova ovih naroda, koje zatrše oci moji, mogao izbaviti narod svoj iz mojih ruku? I bog vaš da bi vas mogao izbaviti iz mojih ruku?
2. Ljetopisa 32,15Ezekija neka vas ne zaludi i neka vas tako ne zavede! Ne vjerujte mu, jer ni jedan bog bilo kojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svojega naroda iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca. I vaš Bog neće vas moći izbaviti iz mojih ruku."
2. Ljetopisa 32,16Zapovjednici njegovi govorili su tada još više proti Bogu, Gospodu, i proti njegovu slugi Ezekiji.
2. Ljetopisa 32,17I napisa on, da se naruga Gospodu, Bogu Izraelovu, pismo, u kojem ustvrdi "Kao što bogovi naroda u ostalim zemljama ne izbaviše svojega naroda iz mojih ruku, tako neće ni Bog Ezekijin izbaviti svojega naroda iz mojih ruku."
2. Ljetopisa 32,18Vikali su to iza glasa i judejskim stanovnicima Jerusalema, što su stajali na zidu, da ih uplaše i smetu i da tako dobiju grad u svoje ruke.
2. Ljetopisa 32,19Govorili su o Bogu Jerusalema kao o bogovima naroda poganskih, koji su samo loše djelo ruke čovječje.
2. Ljetopisa 32,20I kad se kralj Ezekija i prorok Izaija, sin Amosov, radi toga pomoliše i za pomoć k nebu zavapiše,
2. Ljetopisa 32,21Posla Gospod anđela, koji uništi sve ratnike, knezove s zapovjednike u taboru kralja asirskoga, tako da se vrati sa sramotom u svoju zemlju. Kad uđe tamo u hram svojega boga, ubiše ga ondje mačem neki od njegovih rođenih sinova.
2. Ljetopisa 32,22Tako izbavi Gospod Ezekiju i stanovnike Jerusalema iz ruku Senaheriba, kralja asirskoga, i iz ruku svih drugih neprijatelja i pribavi im mir na sve strane.
2. Ljetopisa 32,23I mnogi su donosili Gospodu darove u Jerusalem i dragocjene poklone Ezekiji, kralju Judinu, koji je otada stajao u visokom ugledu kod svih naroda.
2. Ljetopisa 32,24U ono vrijeme razbolje se Ezekija na smrt. On se pomoli Gospodu, koji mu progovori i dade mu čudesni znak.
2. Ljetopisa 32,25Ali Ezekija ne pokaza se zahvalan na iskazanom mu dobročinstvu, već se uzoholi. Zato dođe na njega gnjev i na Judu i Jerusalem.
2. Ljetopisa 32,26I ponizi se Ezekija radi svoje oholosti, on i stanovnici Jerusalema. Zato ne dođe na njih gnjev Gospodnji još za života Ezekijina.
2. Ljetopisa 32,27Ezekija je imao vrlo veliko blago i sjaj. On je bio stekao sebi blago u srebru, zlatu i dragom kamenju, i mirise, štitove i svakojako dragocjeno posuđe;
2. Ljetopisa 32,28Usto spremišta za dohodak od žita, vina i ulja, i staje za svakojaku stoku i stale za stada.
2. Ljetopisa 32,29I gradove sazida sebi, i imao je velika stada ovaca i goveda; jer mu je Bog bio dao veoma velik posjed.
2. Ljetopisa 32,30Ezekija je i onaj bio, koji zatvori gornji izvor vode Gihona i svede je dolje na zapadnu stranu grada Davidova. Ezekija je imao uspjeh u svim pothvatima svojim,
2. Ljetopisa 32,31Samo kad dođe poslanstvo, koje su mu bili poslali knezovi babilonski, da raspitaju za čudesni znak, što se bio dogodio u zemlji, dopusti Bog da padne u napast, da točno upozna njegove pomisli.
2. Ljetopisa 32,32Ostala povijest Ezekijina i pobožna djela njegova stoje zapisana u Objavljenju proroka Izaije, sina Amosova, i u knjizi kraljeva Judinih i Izraelovih,
2. Ljetopisa 32,33Kad je Ezekija bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga više grobova potomaka Davidovih, Sav Juda i narod jerusalemski iskazaše mu čast kod smrti njegove. Njegov sin Manaseh postade kralj mjesto njega.
2. Ljetopisa 32,1 Poslije tih događaja i dokaza vjernosti dođe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleći ih osvojiti.
2. Ljetopisa 32,2Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem,
2. Ljetopisa 32,3posavjetova se s knezovima i s junacima da začepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu.
2. Ljetopisa 32,4Sabralo se mnogo naroda te su začepili sva vrela i potok koji teče posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu!
2. Ljetopisa 32,5Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova,
2. Ljetopisa 32,6zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim riječima:
2. Ljetopisa 32,7"Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moćniji nego s njim:
2. Ljetopisa 32,8s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u riječi judejskoga kralja Ezekije.
2. Ljetopisa 32,9Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poručio im:
2. Ljetopisa 32,10"Ovako veli asirski kralj Sanherib: `U što se uzdate stojeći opsjednuti u Jeruzalemu?
2. Ljetopisa 32,11Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeđi kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit će nas iz ruke asirskoga kralja?
2. Ljetopisa 32,12Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreći: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite!
2. Ljetopisa 32,13Zar ne znate što sam učinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke?
2. Ljetopisa 32,14Koji je među svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?`
2. Ljetopisa 32,15Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli će vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!
2. Ljetopisa 32,16Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju.
2. Ljetopisa 32,17Napisao je i pismo ružeći Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neće ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke.
2. Ljetopisa 32,18I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad.
2. Ljetopisa 32,19Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo čovječjih ruku.
2. Ljetopisa 32,20Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoć.
2. Ljetopisa 32,21Tada Jahve posla anđela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje mačem neki koji su se rodili iz njegova krila.
2. Ljetopisa 32,22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo.
2. Ljetopisa 32,23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u očima svih naroda.
2. Ljetopisa 32,24U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i učinio čudo.
2. Ljetopisa 32,25Ali se Ezekija nije odužio dobročinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem.
2. Ljetopisa 32,26Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života.
2. Ljetopisa 32,27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude;
2. Ljetopisa 32,28skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada.
2. Ljetopisa 32,29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje.
2. Ljetopisa 32,30Isti je Ezekija začepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu.
2. Ljetopisa 32,31Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za čudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu.
2. Ljetopisa 32,32Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proročkom viđenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
2. Ljetopisa 32,33Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše.
2. Kronika 32,1Poslije ovih događaja i činova vjernosti, kralj Asirije Senakerib dođe u Judu i utabori se protiv utvrđenih gradova Jude, koje je kanio razrušiti.
2. Kronika 32,2Kad Ezekias vidje Senakeriba dolaziti s namjerom da napadne Jeruzalem,
2. Kronika 32,3on se složi sa svojim dostojanstvenicima i svojim časnicima za zapriječiti prilaz vodi izvora smještenih izvan grada. Ovi ga pomogoše
2. Kronika 32,4i jedan se brojan narod sakupi za zatvoriti sve izvore i tijekove koji su tekli u unutrašnjosti zemlje, govoreći: ” Zašto bi kraljevi Asirije, po svojem dolasku, našli vodu u izobiljuđ“
2. Kronika 32,5Ezekias smiono poče obnavljati svaki razoreni bedem, gradeći ondje kule i jednu drugu izvan bedama, popravljajući Milo u *Gradu Davidovu i praveći mnoštvo kopalja i štitova.
2. Kronika 32,6On postavi vojne poglavare na čelo naroda, sakupi ih kod sebe na trgu kod gradskih vrata i govoriše im obraćajući se njihovom srcu:
2. Kronika 32,7Budite snažni i smioni! Nemajte straha pred kraljem Asirije i pred svim tim mnoštvom koje je s njim, jer s nama je jedan mnogo veći nego on:
2. Kronika 32,8S njim, samo je ljudska sila; ali s nama, ima GOSPOD, naš Bog, za spasiti nas i boriti se u našim bojevima!“ Narod bi osokoljen riječima kralja Jude, Ezekiasa.
2. Kronika 32,9Poslije toga, kralj Asirije Senakerib, dok je sam ostao u Lakišu sa svom svojim snagama, posla svoje sluge u Jeruzalem kod kralja Jude, Ezekiasa, kod svih ljudi Jude koji bijahu u Jeruzalemu, za reći im: U što ste vi stavili svoje povjerenje za boraviti u tvrđi Jeruzalemovoj?
2. Kronika 32,11Nije li Ezekias u toku da vas obmane, da vas pobije glađu i žeđu, govoreći vam: GOSPOD, naš Bog, oslobodit će nas iz ruke kralja Asirije?
2. Kronika 32,12Nije li to on, Ezekias, koji je uklonio *visoka mjesta i njihove *oltare i koji je rekao Judi i Jeruzalemu da se klanjaju samo pred jednim jedinim oltarom i da ne spaljuju *tamjan no na njemu?
2. Kronika 32,13Ne znate li vi što sam ja učinio, ja i moji očevi svim narodima svijeta? Bogovi naroda svijeta jesu li usitinu mogli osloboditi njihove zemlje iz moje ruke?
2. Kronika 32,14Koji, između svih tih bogova tih od mojih otaca istrijebljenih naroda, je li mogao osloboditi svoj narod iz moje ruke, da bi vas vaš Bog moga osloboditi iz moje ruke?
2. Kronika 32,15Sada, nek vas Ezekias ne prevari i ne obmane tako! Ne vjerujte to, jer ni jedan bog ni jednog naroda ili kraljevstva nije sposoban osloboditi svoj narod iz moje ruke i ruke mojih otaca. Utoliko prije, vas neće osloboditi vaši bogovi iz moje ruke!
2. Kronika 32,16Sluge Senakeribove nastaviše grditi protiv GOSPODA Boga i protiv Ezekiasa, njegovog sluge,
2. Kronika 32,17potom Senakerib napisa pisma za izazivati GOSPODA, Boga Izraelovog, i za bubati po njemu ovim riječima: ” Sve kao i bogovi naroda svijeta, koji nisu oslobodili svoj narod iz moje ruke, Bog Ezekiasov neće osloboditi svoj narod iz moje ruke.“
2. Kronika 32,18Sluge Senakeribove vikaše jednim snažnim glasom, na judejskom jeziku, narodu Jeruzalema koji bijaše na bedemu, da bi ga zastrašili i užasnuli, dso te mjere da se dočepaju grada.
2. Kronika 32,19Oni govoriše o Bogu Jeruzalema kao o bogovima naroda svijeta, djelima ljudskih ruku.
2. Kronika 32,20Kralj Ezekias i *prorok Izaija, sin Amosov, moliše u tu svrhu i zavapiše prema *nebesima.
2. Kronika 32,21I GOSPOD posla jednog *anđela, koji ukloni sve smione bojovnike, časnike i dostojanstvenike u taboru kralja Asirije. On se morade vratiti u svoju zemlju sramom pokrivenog lica i, kad uđe u Kuću svojeg boga, njegovi ga vlastiti sinovi ubiše mačem.
2. Kronika 32,22Tako GOSPOD spasi Ezekiasa i stanovnike Jeruzalema iz ruke kralja Asirije Senakeriba i ruke svih njegovih neprijatelja, potom im on osigura mir svuda uokolo.
2. Kronika 32,23Mnogo ljudi donese u Jeruzalem milodare za GOSPODA i darove za kralja Jude Ezekiasa, koji poslije toga bijaše visoko cijenjen u očima svih naroda.
2. Kronika 32,24U one dane, Ezekias pade smrtno bolestan; on se pomoli GOSPODU i reče mu ...® GOSPOD ostvari za njega jedno čudo.
2. Kronika 32,25Ali Ezekias ne odgovori primljenim dobrima, i, zbog oholosti svojeg srca, on navuče gnjev na sebe, na Judu i Jeruzalem.
2. Kronika 32,26Ali Ezekias usprkos toj oholosti svog srca, ponizi se, on i stanovnici Jeruzalema, tako gnjev GOSPODOV ne dođe na njih tijekom njegova života.
2. Kronika 32,27Ezekias imade u izobilju i slavu i ogromna bogatstva; on sebi stvori zalihe srebra, zlata, dragulja, mirisnih tvari, štitova i svih vrsta vrijednih predmeta.,
2. Kronika 32,28kao i skladišta za svoju pšenicu, vino i ulje, staje za sve vrste stoke i pašnjake za stada .
2. Kronika 32,29On si dade izgraditi gradove i imade veliko mnoštvo krupne i sitne stoke, jer Bog njemu dade velika dobra.
2. Kronika 32,30To je on, Ezekias, zatvorio gornje tijekove vode Gihona i usmjerio ih niže prema zapadu *Grada Davidova. Ezekias uspjede u svim svojim poduhvatima.
2. Kronika 32,31Tako za vrijeme posjete babilonijskih dostojanstvenika poslanih k njemu za obavijestiti se o čudu ostvarenom u zemlji, Bog ga napusti i stavi ga na kušnju za saznati što iuma u svom *srcu.
2. Kronika 32,32Ostatak Ezekiasovih djela i njegova djela pobožnosti zapisana su u viđenju *proroka Izaije, sina Amosova, i u knjizi kraljeva Jude i Izraela.
2. Kronika 32,33Ezekias leže sa svojim očevima, a ukopaše ga pokraj puta koji se uspinje ka grobovima sinova Davidovih; po smrti njegovoj sva Juda i stanovnici Jeruzalema odadoše mu počasti. Njegov sin Manase zavlada na njegovom mjestu. :
2. Dnevnika 32,1Poslije tijeh stvari i pošto se one utvrdiše, dođe Senahirim car Asirski, i uđe u zemlju Judinu, i opkoli tvrde gradove, i mišljaše ih osvojiti.
2. Dnevnika 32,2A kad vidje Jezekija gdje dođe Senahirim i gdje se okrenu da udari na Jerusalim,
2. Dnevnika 32,3Učini vijeće s knezovima svojim i s junacima svojim da zaroni izvore vodene, koji bijahu iza grada, i pomogoše mu.
2. Dnevnika 32,4Jer se sabra mnoštvo naroda, te zaroniše sve izvore i potok koji teče posred zemlje govoreći: zašto kad dođu carevi Asirski da nađu toliko vode?
2. Dnevnika 32,5I ohrabri se, te ozida vas zid oboreni, i podiže kule, i spolja ozida još jedan zid; i utvrdi Milon u gradu Davidovu, i načini mnogo oružja i štitova.
2. Dnevnika 32,6I postavi vojvode nad narodom, i sabra ih k sebi na ulicu kod vrata gradskih, i govori im ljubazno i reče:
2. Dnevnika 32,7Budite slobodni i hrabri, ne bojte se i ne plašite se cara Asirskoga ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veći nego s njim.
2. Dnevnika 32,8S njim je mišica tjelesna a s nama je Gospod Bog naš da nam pomože i da bije naše bojeve. I narod se osloni na riječi Jezekije cara Judina.
2. Dnevnika 32,9Potom Senahirim car Asirski dok bješe na Lahisu sa svom silom svojom, posla sluge svoje u Jerusalim k Jezekiji caru Judinu i ka svemu narodu Judinu koji bješe u Jerusalimu, i poruči:
2. Dnevnika 32,10Ovako veli Senahirim car Asirski: u što se uzdate, te stojite u Jerusalimu zatvoreni?
2. Dnevnika 32,11Ne nagovara li vas Jezekija da vas pomori glađu i žeđu govoreći: Gospod Bog naš izbaviće nas iz ruke cara Asirskoga?
2. Dnevnika 32,12Nije li taj Jezekija oborio visine njegove i oltare njegove, i zapovjedio Judi i Jerusalimljanima govoreći: klanjajte se samo pred jednijem oltarom i na njemu kadite?
2. Dnevnika 32,13Eda li ne znate šta sam učinio ja i moji stari od svijeh naroda na zemlji? jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz mojih ruku?
2. Dnevnika 32,14Koji je između svijeh bogova onijeh naroda koje zatrše oci moji, mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku, da bi mogao vaš bog vas izbaviti iz moje ruke?
2. Dnevnika 32,15Nemojte dakle da vas vara Jezekija i da vas tako nagovara, i ne vjerujte mu; jer nijedan bog nijednoga naroda ili carstva nije mogao izbaviti naroda svojega iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca, akamoli će vaši bogovi izbaviti vas iz mojih ruku?
2. Dnevnika 32,16I još više govoriše sluge njegove na Gospoda Boga i na Jezekiju slugu njegova.
2. Dnevnika 32,17A i knjigu napisa ružeći Gospoda Boga Izrailjeva i govoreći na nj riječima: kao što bogovi naroda zemaljskih nijesu izbavili svojega naroda iz mojih ruku, tako neće ni Bog Jezekijin izbaviti naroda svojega iz mojih ruku.
2. Dnevnika 32,18I vikah iza glasa Judejski narodu Jerusalimskom koji bijaše na zidu da ih uplaše i smetu da bi uzeli grad.
2. Dnevnika 32,19I govorahu o Bogu Jerusalimskom kao o bogovima naroda zemaljskih, koji su djelo ruku čovječijih.
2. Dnevnika 32,20Tada se pomoli toga radi car Jezekija i prorok Isaija sin Amosov, i vapiše k nebu.
2. Dnevnika 32,21I posla Gospod anđela, koji pobi sve junake i vojvode i knezove u vojsci cara Asirskoga, te se vrati sa sramotom u svoju zemlju. I kad uđe u kuću svojega boga, ubiše ga ondje mačem koji izidoše iz bedara njegovijeh.
2. Dnevnika 32,22Tako sačuva Gospod Jezekiju i narod Jerusalimski od ruku Senahirima cara Asirskoga i od ruku svijeh drugih, i čuva ih na sve strane.
2. Dnevnika 32,23I mnogi donošahu dare Gospodu u Jerusalim i zaklade Jezekiji caru Judinu; i od tada se uzvisi pred svijem narodima.
2. Dnevnika 32,24U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt, i pomoli se Gospodu, koji mu progovori i učini mu čudo.
2. Dnevnika 32,25Ali Jezekija ne postupi prema dobru koje mu se učini, jer se ponese srce njegovo; zato se podiže na nj gnjev i na Judu i na Jerusalim.
2. Dnevnika 32,26Ali se ponizi Jezekija zato što se bješe ponijelo srce njegovo, i on i Jerusalimljani, te ne dođe na njih gnjev Gospodnji za života Jezekijina.
2. Dnevnika 32,27A imaše Jezekija vrlo veliko blago i slavu; i načini sebi riznice za srebro i zlato i za drago kamenje i za mirise i za štitove i za svakojake zaklade,
2. Dnevnika 32,28I staje za dohode od žita i od vina i od ulja, i staje za svakojaku stoku, i torove za ovce.
2. Dnevnika 32,29I gradove sazida sebi, i imaše mnogo stoke, i ovaca i goveda, jer mu Bog dade veoma veliko blago.
2. Dnevnika 32,30Isti Jezekija zagradi gornji izvor vode Giona, i pravo je svede dolje na zapadnu stranu grada Davidova; i bijaše srećan Jezekija u svakom poslu svom.
2. Dnevnika 32,31Samo kad dođoše poslanici knezova Vavilonskih, koji poslaše k njemu da raspitaju za čudo koje bi u zemlji, ostavi ga Bog da bi ga iskušao da bi se znalo sve što mu je u srcu.
2. Dnevnika 32,32A ostala djela Jezekijina i milosti njegove, eto, to je zapisano u utvari proroka Isaije sina Amosova i u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem.
2. Dnevnika 32,33I počinu Jezekija kod otaca svojih, i pogreboše ga više grobova sinova Davidovijeh; i učiniše mu na smrti čast svi Judejci i Jerusalimljani. A na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov.
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje