Tražilica

2. Ljetopisa 36. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić

Jeruzalemska Biblija

Tomislav Dretar

Daničić-Karadžić

2. Ljetopisa 36,1	Narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, i učini ga mjesto oca njegova kraljem u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 36,2	Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 36,3	Kralj egipatski svrže ga u Jerusalemu i nametnu zemlji globu od što talenata srebra i jedan talenat zlata.
2. Ljetopisa 36,4	Tada postavi kralj egipatski njegova brata Elijakima kraljem nad Judom i Jerusalemom i promijeni mu ime u Jojakim. A njegova brata Joahaza uze Neko sa sobom i odvede ga u Egipat.
2. Ljetopisa 36,5	Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu.
2. Ljetopisa 36,6	Tada dođe proti njemu Nebukadnezar, kralj babilonski, i stavi ga u gvozdene verige, da ga odvede u Babilon.
2. Ljetopisa 36,7	I jedan dio posuđa hrama Gospodnjega odnese Nebukadnezar u Babilon i metnu ga u palaču svoju u Babilonu.
2. Ljetopisa 36,8	Ostala povijest Jojakimova, gadna djela, što ih je počinio, i sve, što mu se dogodilo, stoji zapisano u knjizi o kraljevima Izraelovim i Judinim, Njegov sin Jojakin postade kralj mjesto njega.
2. Ljetopisa 36,9	Bilo je Jojakinu osam godina, kad postade kralj, i vladao tri mjeseca i deset dana u Jerusalemu. Činio je, što se nije dopadalo Gospodu.
2. Ljetopisa 36,10	U idućoj godini dade ga kralj Nebukadnezar odvesti u Babilon zajedno s dragocjenim posuđem hrama Gospodnjega. Kraljem nad Judom i Jerusalemom učini njegova brata Zedekiju.
2. Ljetopisa 36,11	Bila je Zedekiji dvadeset i jedna godina, kad postade kralj. Vladao je jedanaest godina u Jerusalemu
2. Ljetopisa 36,12	Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, Bogu njegovu. Ne ponizi se pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio po nalogu Gospodnjem,
2. Ljetopisa 36,13	Usto otpade od kralja Nebukadnezara, kojemu je bio zakleo vjernost Bogom, ostade tvrdovrat i nepokoran i ne obrati se Gospodu, Bogu Izraelovu.
2. Ljetopisa 36,14	I svi vrhovni svećenici zajedno s narodom počiniše tolike nevjernosti svakojakim poganskim grdobama idolskim i oskvrniše hram Gospodnji, koji je bio dao sebi posvetiti u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 36,15	I Gospod, Bog otaca njihovih, slao je k njima neprestano opomene preko glasnika svojih, jer mu je bilo Mao naroda i stana njegova.
2. Ljetopisa 36,16	A oni su se rugali glasnicima Božjim, prezirali su opomene njegove i smijali se prorocima njegovim, dok se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov tako, te više nije bilo spasenja.
2. Ljetopisa 36,17	I pusti da dođe na njih kralj kaldejski, koji pobi mačem mladiće njihove u svetom hramu njihovu. Ne sačuvaj ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke.
2. Ljetopisa 36,18	I sve posuđe hrama Božjega, veliko i malo, blago hrama Gospodnjega i blago kraljevo i vrhovnih činovnika njegovih - sve on odnese u Babilon.
2. Ljetopisa 36,19	Hram Božji spališe, zid jerusalemski srušiše i sve palače popališe, tako da svi dragocjeni predmeti propadoše u njemu.
2. Ljetopisa 36,20	Potom sve, što je bilo umaklo maču, odvede u ropstvo u Babilon. Moradoše njemu i sinovima njegovim robovati, dokle ne nasta kraljevstvo perzijsko.
2. Ljetopisa 36,21	Da bi se ispunila riječ Gospodnja, koja je bila izašla preko Jeremije "Dok zemlja nije bila iznosila subotne godine svoje. Za sve vrijeme svojega opustošenja imala je mir, dok se ne navrši sedamdeset godina.
2. Ljetopisa 36,22	U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira - da se ispuni obećanje Gospodnje, koje navijesti Jeremija - nadahnu Gospod perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu kraljevstvu svojemu i raspisa ovo:
2. Ljetopisa 36,23	"Ovako veli Kir, kralj perzijski: Sva kraljevstva zemaljska dao mi je Bog, Gospod u nebu. I on mi je naložio, da mu sagradim hram u Jerusalemu u Judeji. Tko između vas sviju pripada narodu njegovu, neka ide gore s blagoslovom Gospoda, Boga svojega!"

2. Ljetopisa 36,1	Tada priprosti puk uze Jošijina sina Joahaza i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto njegova oca.
2. Ljetopisa 36,2	Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 36,3	Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat.
2. Ljetopisa 36,4	Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom njegova brata Elijakima, promijenivši mu ime na Jojakim; njegova je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat.
2. Ljetopisa 36,5	Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu; činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga.
2. Ljetopisa 36,6	Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavši ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon.
2. Ljetopisa 36,7	Dio posuđa iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu.
2. Ljetopisa 36,8	Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je činio i što se na njemu našlo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin.
2. Ljetopisa 36,9	Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; činio je što je zlo u Jahvinim očima.
2. Ljetopisa 36,10	O godišnjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad Jeruzalemom zakraljio je njegova rođaka Sidkiju.
2. Ljetopisa 36,11	Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 36,12	Činio je što je zlo u očima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta,
2. Ljetopisa 36,13	nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu.
2. Ljetopisa 36,14	Pa i svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Jahvin, posvećen u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 36,15	Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta.
2. Ljetopisa 36,16	Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
2. Ljetopisa 36,17	Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mač njihove mladiće u domu njihova Svetišta, ne štedeći ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna.Sve mu je predao u ruke.
2. Ljetopisa 36,18	Sve posuđe Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon.
2. Ljetopisa 36,19	Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili.
2. Ljetopisa 36,20	One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo.
2. Ljetopisa 36,21	Da bi se ispunila riječ koju Jahve reče na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.
2. Ljetopisa 36,22	Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:
2. Ljetopisa 36,23	"Ovako veli perzijski kralj Kir: `Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!`

2. Kronika 36,1	Pučanstvo zemlje uze Joakhaza bijaše, sina Joziasova, i postavi ga vladati u Jeruzalemu umjesto oca njegovog.
2. Kronika 36,2	Jokhaz imade 23 godine kad postade kralj i on vladaše tri mjeseca tri mjeseca u Jeruzalemu.
2. Kronika 36,3	Kralj Egipta ga liši vlasti u Jeruzalemu i nametnu zemlji jedan danak od stotinu talenata srebra i talenata zlata.
2. Kronika 36,4	Kralj Egipta postavi kao kralja njegovog brata Elijakima nad Judom i Jeruzalemom i zamijeni njegovo ime u Jojakim. Neko uze njegovog brata Jokhaza i odvede ga u Egipat.
2. Kronika 36,5	Jojakim imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu. On činiše što je zlo u očima GOSPODA, njegovog Boga.
2. Kronika 36,6	Kralj Babilonije Nabukodonozor uspe se protiv njega. On ga zaveza dvostrukim brončanim lancem za odvesti u Babiloniju.
2. Kronika 36,7	Nabukodonozor odnese u Babiloniju različite predmete iz Kuće GOSPODOVE i stavi ih u svoju palaču u Babiloniji.
2. Kronika 36,8	Ostatak djela Jojakimovih, gnusnosti što je učinio i sve što se zbilo njemu, zapisano je u knjizi Kraljeva Jude i Izraela. Njegov sin Jojakin zavlada na njegovom mjestu.
2. Kronika 36,9	Jojakin imaše osam godina kad postade kraljem i vladaše tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM.
2. Kronika 36,10	U izmjeni godina, kralj Nabukodonozor posla jedan pohod za dovesti ga u Babiloniju s dragocijenim predmetima iz Kuće GOSPODOVE i on postavi njegovog brata Sedecijasa kraljem nad Judom i Jeruzalemom.
2. Kronika 36,11	Sedecias imaše 21 godinu kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu.
2. Kronika 36,12	On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, svog Boga. On se ne ponizi pred *prorokom Jeremijom, koji govoriše sa strane Boga.
2. Kronika 36,13	Sedecias se čak pobuni protiv kralja Nabukodonozora, koji ga je prisegao Bogom. On ukruti svoj vrat i stvrdnu *srce svoje radije nego da se vrati ka GOSPODU, Bogu Izraelovom.
2. Kronika 36,14	Isto tako poglavari svećenički i narodni umnožiše svoje nemarnosti prema svim gnusnim navadama bezbožnika i uprljaše oni Kuću što si ju GOSPOD bijaše posvetio u Jeruzalemu.
2. Kronika 36,15	GOSPOD, Bog njihovih otaca, posla im jasna i pravovremena upozorenja po posredništvu svojih glasonoša, jer on imaše milosti za svoj narod i svoje vlastito *boravište,
2. Kronika 36,16	ali oni ismijavaše Božje glasonoše, oni prezriješe njegove riječi i omalovažavaše njegove proroke, sve dok gnjev GOSPODOV protiv njegovog naroda ne dosegnu jednu nepopravljivu točku.
2. Kronika 36,17	Također, on dade uzići protiv njih kralja Kaldejaca, koji mačem pobi njihove mlade ljude u njihovom svetištu, ne imajući samilosti ni za mlade ljude ni za mlade djevojke, starce ili zrele ljude; on ih sve predade u njegove ruke.
2. Kronika 36,18	Svi predmeti, veliki ili mali, iz Kuće Božje, riznica Kuće GOSPODOVE i riznica kraljevskih, on odnese sve u Babiloniju.
2. Kronika 36,19	Oni zapališe Kuću Božju, razrušiše bedem jeruzalemski, podmetnuše vatru u svim palačama i svi dragocjeni predmeti biše uništeni.
2. Kronika 36,20	Potom on odvede u Babiloniju one koje mač bijaše poštedio, da postanu za njega i njegve sinove robovima, sve do pojave Perzijskog kraljevstva.
2. Kronika 36,21	Tako bi ispunjena riječ GOSPODOVA prenesena ustima Jeremijinim : ” Sve dok zemlja bude ispunila svoje *šabate, da bude obavljala šabat tijekom svih svojih dana pustoši, za jedan zbroj od 70 godina.“
2. Kronika 36,22	A prve godine kralja Perzije Kira, za izvršiti riječ GOSPODOVU, iziđe iz usta Jeremijinih, GOSPOD probudi duh Kirov, kralja Perzije, da on u svem svom kraljevstvu objavi jedan proglas, i isto jedan spis, za reći:
2. Kronika 36,23	” Ovako govori Kir, kralj Perzije: Sva kraljevstva zemlje; GOSPOD, Bog nebesa, dao mi je i zadužio mene da mu izgradim jednu Kuću u Jeruzalemu, koji je u Judi. Tko među vama potječe iz sveg njegovog puka? Nek GOSPOD njegov Bog bude s njim i nek pođe.

2. Dnevnika 36,1	Tada uze narod zemaljski Joahaza sina Josijina, i zacariše ga mjesto oca njegova u Jerusalimu.
2. Dnevnika 36,2	Dvadeset i tri godine imaše Joahaz kad poče carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu.
2. Dnevnika 36,3	Jer ga svrže car Misirski u Jerusalimu i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata.
2. Dnevnika 36,4	I postavi car Misirski Elijakama brata njegova carem nad Judom i Jerusalimom, i predje mu ime Joakim; a Joahaza brata njegova uze Nehaon i odvede ga u Misir.
2. Dnevnika 36,5	Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu; i činjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim.
2. Dnevnika 36,6	I dođe na nj Navuhodonosor car Vavilonski, i sveza ga u dvoje verige mjedene i odvede ga u Vavilon.
2. Dnevnika 36,7	I sudove doma Gospodnjega odnese Navuhodonosor u Vavilon, i metnu ih u crkvu svoju u Vavilonu.
2. Dnevnika 36,8	A ostala djela Joakimova i gadove koje je činio, i što se na njemu nađe, eto, to je zapisano u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i zacari se na njegovo mjesto Joahin sin njegov.
2. Dnevnika 36,9	Bijaše Joahinu osam godina kad poče carovati, i carova tri mjeseca i deset dana u Jerusalimu; i činjaše što je zlo pred Gospodom.
2. Dnevnika 36,10	I kad prođe ona godina, posla car Navuhodonosor, te ga odnesoše u Vavilon sa zakladama doma Gospodnjega, a carem postavi Sedekiju brata njegova nad Judom i Jerusalimom.
2. Dnevnika 36,11	Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu.
2. Dnevnika 36,12	I činjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim, i ne pokori se pred Jeremijom prorokom, koji mu govoraše iz usta Gospodnjih;
2. Dnevnika 36,13	Nego se još odvrže od cara Navuhodonosora, koji ga bješe zakleo Bogom; i otvrdnu vratom svojim i uprije se srcem svojim da se ne obrati ka Gospodu Bogu Izrailjevu.
2. Dnevnika 36,14	I svi glavari između sveštenika i narod griješaše veoma mnogo po svijem gadnijem djelima drugijeh naroda, skvrneći dom Gospodnji, koji bješe osvetio u Jerusalimu.
2. Dnevnika 36,15	I Gospod Bog otaca njihovijeh slaše k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova.
2. Dnevnika 36,16	A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te ne bi lijeka.
2. Dnevnika 36,17	I dovede na njih cara Haldejskoga, koji pobi mladiće njihove mačem u domu svetinje njihove, i ne požali ni mladića ni djevojke, ni starca ni nemoćna. Sve mu dade u ruke.
2. Dnevnika 36,18	I sve sudove doma Božijega, velike i male, i blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovijeh, sve odnese u Vavilon.
2. Dnevnika 36,19	I upališe dom Božji, i razvališe zid Jerusalimski, i sve dvorove u njemu popališe ognjem, i iskvariše sve dragocjene zaklade njegove.
2. Dnevnika 36,20	I što ih osta od mača, odnese u Vavilon i biše robovi njemu i sinovima njegovijem, dokle ne nasta carstvo Persijsko,
2. Dnevnika 36,21	Da se ispuni riječ Gospodnja koju reče ustima Jeremijinijem, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer počivaše sve vrijeme dokle bješe pusta, dokle se ne navrši sedamdeset godina.
2. Dnevnika 36,22	Ali prve godine Kira cara Persijskoga, da bi se ispunila riječ Gospodnja koju reče na usta Jeremijina, podiže Gospod duh Kira cara Persijskoga, te oglasi po svemu carstvu svojemu i raspisa govoreći:
2. Dnevnika 36,23	Ovako veli Kir car Persijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. Ko je između vas od svega naroda njegova? Gospod Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje