Tražilica

2. Samuelova 1. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić

Jeruzalemska Biblija

Tomislav Dretar

Daničić-Karadžić

2. Samuelova 1,1	Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivši Amalečane i dva dana proboravio u Siklagu,
2. Samuelova 1,2	Dođe trećega dana iz tabora Saulova čovjek razdrtih haljina i glave posute prahom. Došavši k Davidu baci se smjerno na zemlju.
2. Samuelova 1,3	David ga upita: "Odakle ideš?" On mu odgovori: "Iz tabora izraelskoga utekoh."
2. Samuelova 1,4	David ga upita dalje: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On je izvješćavao: "Vojska pobježe iz bitke. Mnogi od ljudi padoše i izgiboše. I Saul i njegov sin Jonatan mrtvi su."
2. Samuelova 1,5	Nato upita David mladoga čovjeka, koji mu donese taj glas: "Odakle znaš, da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?"
2. Samuelova 1,6	Mladi čovjek, koji mu donese glas, odgovori: "Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici približavali se k njemu.
2. Samuelova 1,7	Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: "Evo me!
2. Samuelova 1,8	On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amalečanin sam.
2. Samuelova 1,9	Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a još je sasvim duša u meni.
2. Samuelova 1,10	I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da neće ostati živ, pošto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu."
2. Samuelova 1,11	Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi, što su bili s njim.
2. Samuelova 1,12	Ridali su i plakali i postili sve do večera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kućom Izraelovom, što izgiboše od mača.
2. Samuelova 1,13	Tada David upita mladoga čovjeka, koji mu donese glas: "Odakle si?" On odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka Amalečanina."
2. Samuelova 1,14	A David mu reče: "Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?"
2. Samuelova 1,15	I dozva David jednoga između vojnika svojih i zapovjedi: "Hodi, pogubi ga!" I on mu zadade smrtan udarac.
2. Samuelova 1,16	A David mu doviknu: "Krv tvoja neka dođe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta svjedočila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega."
2. Samuelova 1,17	David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku.
2. Samuelova 1,18	On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče ovu pjesmu strjelačku. Napisana je u knjizi junaka:
2. Samuelova 1,19	"Na tvojim visinama Izraele, najbolji leže mrtvi! Kako padoše junaci?
2. Samuelova 1,20	Šutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Aškelona! Inače se raduju kćeri filistejske. Inače glasno kliču kćeri pogana.
2. Samuelova 1,21	Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dažd na vas, niti na polja puna ploda prvoga: "jer tamo leže štitovi junaka, - štit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem -
2. Samuelova 1,22	Zaštrapan krvlju pobijenih, mašću junaka. Nikada se nije vraćala natrag strijela Jonatanova; nikada nije dolazio kući mač Saulov bez uspjeha.
2. Samuelova 1,23	Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u životu, tako se i u smrti ne rastaviše! Brži su bili od orlova, jači od lavova.
2. Samuelova 1,24	Kćeri Izraelove, plačite za Saulom, koji vas je lijepo oblačio u skerlet, zlatnim nakitom kitio vam haljine!
2. Samuelova 1,25	Kako padoše junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama leži Jonatan mrtav.
2. Samuelova 1,26	Žao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Viša mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
2. Samuelova 1,27	Kako padoše junaci! Razbito je oružje ubojito."

2. Samuelova 1,1	Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu.
2. Samuelova 1,2	Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.
2. Samuelova 1,3	David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora.
2. Samuelova 1,4	A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.
2. Samuelova 1,5	Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?
2. Samuelova 1,6	A mladi glasonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.
2. Samuelova 1,7	Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: `Evo me!`
2. Samuelova 1,8	I upita me on: `Tko si ti?` A ja mu odgovorih: `Amalečanin sam.`
2. Samuelova 1,9	Tada mi on reče: `Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!`
2. Samuelova 1,10	Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.
2. Samuelova 1,11	Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
2. Samuelova 1,12	I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača.
2. Samuelova 1,13	Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.
2. Samuelova 1,14	Tada mu reče David: "Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?
2. Samuelova 1,15	I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dođi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.
2. Samuelova 1,16	A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: `Ja sam ubio pomazanika Jahvina.`"
2. Samuelova 1,17	Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.
2. Samuelova 1,18	Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče:
2. Samuelova 1,19	"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!
2. Samuelova 1,20	O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke.
2. Samuelova 1,21	O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,
2. Samuelova 1,22	nego krvlju ranjenika, mašću palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio!
2. Samuelova 1,23	Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači!
2. Samuelova 1,24	Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćivo.
2. Samuelova 1,25	Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!
2. Samuelova 1,26	Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.
2. Samuelova 1,27	Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!

2. Samuelova 1,1	Poslije smrti Saulove David se vrati, budući potukao Amaleke. David ostade dva dana u Siklagu .
2. Samuelova 1,2	Treći dan, jedan čovjek stiže iz tabora, od Saula. On imaše razderanu *odjeću i glavu pokrivenu zemljom. No, stižući kod Davida, on pade na zemlju i pokloni se.
2. Samuelova 1,3	David mu reče: ” Otkud dolaziš ti? ” On mu reče: ” Ja sam izmakao iz tabora Izraelovog. “
2. Samuelova 1,4	David mu reče: "Kako se ta stvar dogodila? Ispričaj mi! “ On reče: ” Narod je pao u rasulo, a potom palo je mnogo mrtvih među narodom; i potom, Saul i njegov sin Jonatan su mrtvi. “
2. Samuelova 1,5	David reče svom mladom izvjestitelju: ”Kako znaš ti da je Saul mrtav, kao i njegov sin Jonatan?“
2. Samuelova 1,6	Mladi čovjek mu reče: ”Ja sam se slučajno našao na brdu Gilboa . Bijaše tu Saul, oslonjen o svoje koplje, i bijaše kola i konjanika koji su se skupili uz njega. .
2. Samuelova 1,7	On se okrenuo i vidio me. On me pozvao, a ja rekoh: Nazočan!
2. Samuelova 1,8	On mi je rekao: Tko si ti? A ja sam njemu rekao: Ja sam jedan Amalecit .
2. Samuelova 1,9	On mi je rekao: Ostani pokraj mene, hoćeš li, podari mi smrt, jer sam zapao u neku slabost, iako imam još uvijek svoj dah.
2. Samuelova 1,10	Ja sam ostao pokraj njega, i ja mu dakle dadoh smrt, jer sam znao da neće preživjeti svoj pad. Ja sam uzeo njegovu dijademu koju imaše na glavi i narukvicu koju nosiše na ruci. Ja samih donio mom gospodaru.“
2. Samuelova 1,11	David uze svoju odjeću i potrga ju. Svi njegovi sudruzi učiniše isto.
2. Samuelova 1,12	Oni ožališe, oplakaše i *postiše sve do navečer za Saula, za njegovog sina Jonatana, i za puk GOSPODOV i za kuću Izraelovu, koji bijahu pali pod mačem.
2. Samuelova 1,13	David reče mladom izvjestitelju: ” Otkuda si ti? “ On reče: ” Ja sam sin jednog amalecitskog izbjeglice. “
2. Samuelova 1,14	David mu reče: ”I ti nisi imao straha pružiti ruku za ubiti mesiju GOSPODOVOG?“
2. Samuelova 1,15	David pozva jednog od momaka i reče: ” Priđi i udari ga. “ On ga zakla.
2. Samuelova 1,16	David mu reče: ” Nek tvoja krv bude na tvoju glavu, jer ti si sam izjavio govoreći: Ja sam taj koji je dao smrt mesiji GOSPODOVOM. “
2. Samuelova 1,17	Tad David načini ovu tužaljku o Saulu i o njegovom sinu Jonatanu.
2. Samuelova 1,18	On reče:( Za kazivati sinovima Judinim. Luk. To je upisano u knjizi Pravednikovoj ).
2. Samuelova 1,19	Čast Izraelova, počiva na tvojim obroncima! Oni su pali, junaci!
2. Samuelova 1,20	Ne objavljujte to u Gatu, ne oglašavajte to po ulicama Aškelona, iz straha da kćeri Filistinske ne obraduju se, da kćeri *neobrezanih ne poskoče od veselja.
2. Samuelova 1,21	Planine Gilboa, ne primajte ni rose ni dažda, ne prekrivajte se više plodnim poljima! Jer, ondje bi oskvrnut štit junacima, štit Saulov koji ne bijaše bio nauljen .
2. Samuelova 1,22	ničim osim krvlju žrtava, masnim od junaka, luk Jonatanov, koji ne uzmaknu nikad, i mačem Saulov, koji se ne vra- ća se suh.
2. Samuelova 1,23	Saul i Jonatan, ljub- ljeni, nerazdvojivi u životu i u smrti, brzi nego orlovi, srčaniji nego lavovi!
2. Samuelova 1,24	Kćeri Izraelove, plačite nad Saulom, koji vas odijevaše purpurom i uresima koji draguljima od zlata pretrpavaše vaše haljine.
2. Samuelova 1,25	Oni su pali u punom jeku boja, junaci! Jonatane, koji ležiš na svojim obroncima! Koliku patnju osjećam zbog tebe, još Jonatane, brate moj! A toliko te voljeh! Tvoje prijateljstvo bijaše za mene jedno čudo ljepše od ljubavi žena.
2. Samuelova 1,26	Oni su pali, junaci! Propalo je oružje ratno!

2. Samuilova 1,1	A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,
2. Samuilova 1,2	Trećega dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.
2. Samuilova 1,3	I reče mu David: otkuda ideš? A on mu reče: iz okola Izrailjskoga utekoh.
2. Samuilova 1,4	A David mu reče: šta bi? kaži mi. A on reče: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.
2. Samuilova 1,5	A David reče momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo i sin mu Jonatan?
2. Samuilova 1,6	A momak koji mu donese glas reče: slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.
2. Samuilova 1,7	A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me.
2. Samuilova 1,8	A on mi reče: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.
2. Samuilova 1,9	A on mi reče: pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni.
2. Samuilova 1,10	I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu.
2. Samuilova 1,11	Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim.
2. Samuilova 1,12	I ridaše i plakaše, i postiše do večeri za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od mača.
2. Samuilova 1,13	I reče David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reče: ja sam sin jednoga došljaka Amalika.
2. Samuilova 1,14	Reče mu David: kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?
2. Samuilova 1,15	I dozva David jednoga između momaka svojih i reče: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije.
2. Samuilova 1,16	I reče mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedočiše na te govoreći: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega.
2. Samuilova 1,17	Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem,
2. Samuilova 1,18	I izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga:
2. Samuilova 1,19	Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci?
2. Samuilova 1,20	Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kćeri Filistejske i da ne igraju kćeri neobrezanijeh.
2. Samuilova 1,21	Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu bačen štit sa junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem.
2. Samuilova 1,22	Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, niti je mač Saulov dolazio natrag prazan.
2. Samuilova 1,23	Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni za smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu.
2. Samuilova 1,24	Kćeri Izrailjeve! plačite za Saulom, koji vas je oblačio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim.
2. Samuilova 1,25	Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama!
2. Samuilova 1,26	Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
2. Samuilova 1,27	Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito!

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje