Tražilica


Habakuk 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Habakuk 2,1Stupit ću na stražu svoju, postavit ću se na kulu, da motrim i vidim što mi on kaže, što odgovara na tužbu moju.
Habakuk 2,2I Gospod mi dade ovo za odgovor: "Napiši viđenje i iznesi ga na ploče, da se može lako čitati!
Habakuk 2,3Jer viđenje izostaje još do određenog vremena, ali navaljuje prema kraju i ne vara. Ako i oklijeva, ipak ga čekaj: Ono dolazi posve sigurno; neće izostati!
Habakuk 2,4Gle, nadut, nije iskrena njegova duša u njemu, pravednik ipak ostaje na životu svojom vjerom.
Habakuk 2,5Ali pijanca zaludi vino. Tako je s čovjekom oholim. On nema opstanka. Široko kao podzemni svijet otvara on svoje čeljusti. Nezasitan je kao smrt. Grabi sebi sve narode, skuplja oko sebe sva plemena.
Habakuk 2,6Ali neće li mu svi oni zapjevati podsmješnicu, podrugljivu pjesmu, zagonetan govor i reći: "Teško onome, koji zgrće, što nije njegovo! - Dokle će još? - Koji trpa na se zaplijenjeno dobro!
Habakuk 2,7Neće li najedanput vjerovnici tvoji ustati, mučitelji se tvoji probuditi? Tada ćeš postati njima plijen.
Habakuk 2,8Mnoge si narode oplijenio: Tako će tebe oplijeniti ostatak svih naroda za krv na ljudima i za zločine na zemlji, na gradu i na svima stanovnicima njegovim.
Habakuk 2,9Teško onome, koji čini zao dobitak za kuću svoju, da gradi gnijezdo svoje u visini, da se spasi od napadaja nesreće!
Habakuk 2,10Osnova je tvoja donijela sramotu na kuću tvoju. Mnoge si narode uništio, samoga si sebe zapleo u grijeh.
Habakuk 2,11Jer će kamen iz zida vikati, i greda će iz drveta odgovor dati.
Habakuk 2,12Teško onome, koji gradi grad krvlju i osniva tvrđavu nepravdom!
Habakuk 2,13Ne dolazi li ovo od Gospoda nad vojskama: Narodi se muče za oganj, ljudi se trude ni za što.
Habakuk 2,14Jer će se zemlja napuniti spoznajom slave Gospodnje, kao što vode pokrivaju dno morsko.
Habakuk 2,15Teško onome, koji poji bližnjega svojega, a miješa unutra otrov, i opoji ga, da gleda golotinju njegovu!
Habakuk 2,16Nasitio si se sramote mjesto časti. Sada pij i ti, da teturaš! Sada dolazi k tebi čaša u desnici Gospodnjoj, i na tvoju čast dolazi sramota.
Habakuk 2,17Jer će te pokriti zločin na Libanonu, uništenje životinja stavlja te u tjeskobu za krv na ljudima i za zločin na zemlji, na gradu i na svima stanovnicima njegovim,
Habakuk 2,18Što koristi rezan lik, da ga je izrezao umjetnik njegov što liven lik, prilika laži, da se umjetnik tvrdo uzda svoje djelo, tako da gradi nijeme idole?
Habakuk 2,19Teško onome, koji govori komadu drveta: "Preni se," i nijemome kamenu: "Probudi se!"
Habakuk 2,20A Gospod stanuje u svetome hramu svojemu. Pred njim neka zamukne cijeli svijet!
Habakuk 2,1 Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe.
Habakuk 2,2Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.
Habakuk 2,3Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!
Habakuk 2,4Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.
Habakuk 2,5Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k`o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!
Habakuk 2,6Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat` protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama!
Habakuk 2,7Neće li naglo ustat` vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti!
Habakuk 2,8Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje.
Habakuk 2,9Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!
Habakuk 2,10Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe.
Habakuk 2,11Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara.
Habakuk 2,12Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi!
Habakuk 2,13Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče?
Habakuk 2,14Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more.
Habakuk 2,15Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost!
Habakuk 2,16Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju!
Habakuk 2,17Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje.
Habakuk 2,18Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć` nijeme kipove?
Habakuk 2,19Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu.
Habakuk 2,20Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek` zemlja sva zašuti pred njime!
Habakuk 2,1Ja ću se dobro držati na svojoj osmatračnici, ostat ćåu stojati na opkopima. Ja ću vrebati da vidim što će on reći protiv mene i što ću ja odgovoriti u opomeni na zapovjed.
Habakuk 2,2GOSPOD mi je odgovorio, on mi je rekao: Zapiši jedno viđenje, daj mu objašnjenje na pločicama da se lako čita,
Habakuk 2,3jer to je još jedno viđenje koje se tiče roka. Ono ide svojem kraju, ono neće slagati; ako se čini da kasni, pričekaj ga, jer ono će sigurno doći, bez odlaganja.
Habakuk 2,4Evo ga punog oholosti, on ne poznaje pravednost, ali jedan pravednik živi po svojoj vjernosti.
Habakuk 2,5Sigurno vino je izdajnik: taj tašti čovjek neće ostati na svom mjestu, on koji razjapljuje svoje ždrijelo kao Jama, nezasitan kao smrt. On je nagomilao blizu sebe sve narode, privukao k sebi sve narode.
Habakuk 2,6Ali ovi, svi zajedno, neće li mu dobaciti jednu zajedljivu izreku? Reći će se: NESREĆA! On nagomilava što nije njegovo! Do kada? On na sebe tovari jedan dug sve teži i teži.
Habakuk 2,7Neće li se oni najednom dići, tvoji vjerovnici, probuditi se, oni koji će te stresti? Ti ćeš biti dobar zalogaj za njih!
Habakuk 2,8Kao sto si ti opljačkao brojne narode, sav ostatak naroda opljačkat će te zbog ljudske *krvi, zbog nasilja učinjenog zemlji, mjestu i svim njegovim žiteljima.
Habakuk 2,9NESREĆA! On si kleše jedan nečastan dio za svoju kuću, da bi svio svoje gnijezdo sasvim gore za izbjeći nesreću.
Habakuk 2,10To je sram tvoje kuće što si ti odlučio : prouzrokovati kraj brojnim narodima jedan je napad na tvoj vlastiti život.
Habakuk 2,11Da, zidni će jaukat kamen, a krovna će mu odgovarat greda.
Habakuk 2,12NESREĆA! On izgradi jedan grad na krvi, on utemelji jedno mjesto na zločinu!
Habakuk 2,13Ovo ne dolazi li od GOSPODA, sve-mogućeg: Narodi će se mučiti za vatru, narodi će se umarati uzaludno;
Habakuk 2,14jer zemlja će biti ispunjena spoznavanjem slave GOSPODOVE, kao što vode ispunjavaju more ?
Habakuk 2,15NESREĆA! On opija svog bližnjeg! i miješa svoj otrov sve do pijanstva da bi se uživalo u prizoru golotinje tvoje.
Habakuk 2,16Ti si nakljukan besramljem, a ne slavom! Kad na tebe dođe red piti i pokazati svoj prepucij: kupa pravde GOSPODOVE prevrnut će se na tebe, i poslije slave, to je neuspjeh!
Habakuk 2,17Da, Nasilje učinjeno Libanu preplavit će tebe, i zvijeri koje pustošiše bit će dotučene zbog ljudske krvi, zbog nasilja učinjenog zemlji, u mjestu i svim žiteljima.
Habakuk 2,18Čemu jedan kip, isklesan od zanatlije, ili izliven dan bi poučavao lažnosti ako se izrađivač tog djela pouzda u njega za načiniti nijeme idole?
Habakuk 2,19NESREĆA! On kaže jednom komadu drveta: ” Diži se!“ ili: ”Probudi se!“ jednom šutljivom kamenu, i oglasi: ” On će poučavati!“ Evo ga popločanog zlatom i srebrom, ali nikakav dah ga ne oživljava.
Habakuk 2,20Naprotiv, GOSPOD je u svom Templu *svetom:
Habakuk 2,21Tišina pred njim, zemljo cijela!
Avakum 2,1Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta će mi reći i šta bih odgovorio onome koji me koraše.
Avakum 2,2I odgovori mi Gospod i reče: piši utvaru, i da bude razgovijetno na pločama da se lako čita.
Avakum 2,3Jer će još biti utvara do određenoga vremena, i govoriće šta će biti do pošljetka i neće slagati; ako oklijeva, čekaj je, jer će zacijelo doći, i neće odocniti.
Avakum 2,4Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik će od vjere svoje živ biti.
Avakum 2,5A kako vino vara, taki je čovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena.
Avakum 2,6Neće li ga svi oni uzeti u priču i u zagonetke, i reći: teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle će? i koji trpa na se gusto blato.
Avakum 2,7Neće li najedanput ustati oni koji će te gristi? i neće li se probuditi oni koji će te rastrzati, i kojima ćeš biti grabež?
Avakum 2,8Što si ti oplijenio mnoge narode, tebe će oplijeniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje učinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.
Avakum 2,9Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kući svojoj, da postavi gnijezdo svoje na visokom mjestu i sačuva se oda zla.
Avakum 2,10Smislio si sramotu kući svojoj da zatreš mnoge narode, i ogriješio si se o svoju dušu.
Avakum 2,11Jer će kamen iz zida vikati, i čvor iz drveta svjedočiće.
Avakum 2,12Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom!
Avakum 2,13Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude ni za što?
Avakum 2,14Jer će se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode.
Avakum 2,15Teško onome koji poji bližnjega svojega, dodaje mijeh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju.
Avakum 2,16Nasitićeš se sramote mjesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doći će k tebi čaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina će sramna biti na slavi tvojoj.
Avakum 2,17Jer nasilje učinjeno Livanu pokriće te i pustoš među zvijerjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje učinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu.
Avakum 2,18Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole?
Avakum 2,19Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.
Avakum 2,20A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim, sva zemljo!
Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje