| Habakuk 3,1 | Molitva proroka Habakuka. Po načinu "Šigionot". |
| Habakuk 3,2 | Gospode, čuo sam glas tvoj. Strah me hvata. Gospode, djelo svoje - izvedi ga usred godina! Objavi ga usred godina! Ipak se u gnjevu sjeti milosrđa! |
| Habakuk 3,3 | Bog dolazi od Temana, Svetac s gore! Parana. Veličanstvo njegovo pokriva nebesa. Hvale njegove puna je zemlja. |
| Habakuk 3,4 | Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: "zrake su mu po strani, tu se krije moć njegova. |
| Habakuk 3,5 | Pred njim ide kuga, korake njegove slijedi pomor. |
| Habakuk 3,6 | Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad pogleda, učini da zadršću narodi. Vječne gore rasprsnu se. Pradavni humovi slegnu se. To su putovi njegovi od vječnosti. |
| Habakuk 3,7 | Šatore Kušana vidim u nevolji. Šatorske zavjese Midjana dršću. |
| Habakuk 3,8 | Je li proti rijekama planuo Gospod, je li pada na vode gnjev tvoj? Ide li proti moru jarost tvoja, kada jezdiš net konjima svojim, na pobijenim kolima svojim? |
| Habakuk 3,9 | Podižeš luk svoj, zakletve, šibe riječi svoje. Razdireš zemlju, da provale rijeke. |
| Habakuk 3,10 | Vide te gore i tresu se. Povodanj navaljuje. Bezdana pušta da zatutnji tutanj njezin, u vis podiže ruke svoje. |
| Habakuk 3,11 | U šatoru svome ostaju sunce i mjesec kod iskrenja strijela tvojih, kod sijevanja blistavih koplja tvojih. |
| Habakuk 3,12 | Koračaš u gnjevu po zemlji, u jarosti gaziš narode. |
| Habakuk 3,13 | Izlaziš da pomogneš narodu svojemu, da spasiš pomazanika svojega. Razbijaš sljeme kući bezbožnikovoj, otkrivaš temelj do u dno. |
| Habakuk 3,14 | Njihovim kopljima probijaš glavu njegovih ratnika, koji navaljuju, da me smrskaju, koji podižu radosnu viku, kao da bi htjeli proždrijeti siromaha u potaji. |
| Habakuk 3,15 | Sa svojim konjima gaziš more, gomilu mnogih voda. |
| Habakuk 3,16 | Čuo sam to; tada je uzdrhtalo tijelo moje. Na taj glas zadrhtale su usne moje. Truhle su postale kosti moje, koljena su moja klecala, kako da bih čekao dan tjeskobe, kad uzađe narod, što nas napada. |
| Habakuk 3,17 | Jer smokva ne donosi više ploda. Nema roda na lozi vinovoj. Ljetina je masline loša. Njiva ne daje hrane. Ovaca nema u torovima. Goveda nema u štalama. |
| Habakuk 3,18 | Ali ću se ja radovati u Gospodu, veselit ću se u Bogu spasenja svojega |
| Habakuk 3,19 | Svemogući Gospod meni je snaga. On mi daje noge kao u košute. On mi daje da hodim po visinama svojim. Zborovođi. Na žičanim glazbalima. |
|
| Habakuk 3,1 | Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. |
| Habakuk 3,2 | Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! |
| Habakuk 3,3 | Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. |
| Habakuk 3,4 | Sjaj mu je k`o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. |
| Habakuk 3,5 | Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. |
| Habakuk 3,6 | On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. |
| Habakuk 3,7 | Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. |
| Habakuk 3,8 | Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? |
| Habakuk 3,9 | Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, |
| Habakuk 3,10 | planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. |
| Habakuk 3,11 | Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. |
| Habakuk 3,12 | Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. |
| Habakuk 3,13 | Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. |
| Habakuk 3,14 | Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet` ubogoga. |
| Habakuk 3,15 | Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! |
| Habakuk 3,16 | Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. |
| Habakuk 3,17 | Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. |
| Habakuk 3,18 | Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. |
| Habakuk 3,19 | Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima. |
|
| Habakuk 3,1 | Molitva proroka Habakuka. Na način tužaljki . |
| Habakuk 3,2 | GOSPODE, ja sam čuo ono što si ti najavio, ja sam obuzet strahom od tebe. GOSPODE, živjela tvoja djela u tijeku godina! U tijeku godina, daj ih prepoznati, ali u preokretu sjeti se biti milosrdan! |
| Habakuk 3,3 | Bog dolazi iz Temana, *Svetac brda Paran . *Stanka Njegovo veličanstvo ispunjava nebo, njegova slava ispunjava zemlju. |
| Habakuk 3,4 | Svjetlost postaje blještava. Dvije zrake izlaze iz njegove vlastite ruke: to je ondje tajna njegove sile. |
| Habakuk 3,5 | Pred njim ide kuga, i groznica stavlja svoje stope u njegove. |
| Habakuk 3,6 | On se zaustavio, uzeo je mjeru zemlje. On je pogledao i potaknuo poskočiti narode. Vječne planine su se razmjestile, drevna brda su se srušila. Njegovi starodrevni putovi ! |
| Habakuk 3,7 | Ja sam vidio šatore Kušanove uništene; zakloni zemlje Medijan su isprevrtani . |
| Habakuk 3,8 | Da li se GOSPOD razjario protiv rijeka? Tvoja srdžba da li se obraća : rijekama, tvoj gnjev moru, kad se ti uspneš na svoje konje, na tvoja pobjednička kola? |
| Habakuk 3,9 | Tvoj je luk ogoljen, tvoje riječi prisege su sulice . Ti razdireš zemlju potocima. |
| Habakuk 3,10 | Planine su te vidjele: one drhte. Vodeni je vrtlog prošao, *Ponor se oglasio, ispružio je svoje ruke prema gore. |
| Habakuk 3,11 | Sunce i mjesec su se zaustavili u svojem boravištu u svjetlosti tvojih strijela koje polaze, u sjaju blještavom tvojeg koplja. |
| Habakuk 3,12 | Ti krstariš zemljom u svojoj jarosti, ti gaziš nogama narode u svojem gnjevu. |
| Habakuk 3,13 | Ti si izišao za spas svojeg naroda, za spas svojeg *poslanika. Ti si obezglavio kuću opakome: mjesto čisto do razine temelja! : |
| Habakuk 3,14 | Ti si probio njihovim vlastitim sulicama glavu njegovih poglavara, dok oni stizaše u tutnju da veselo raščetvore, kao da, u zasjedi, već požderaše poraženog. |
| Habakuk 3,15 | Ti si prokrčio put tvojim konjima u moru, u ključanju silovitih voda. |
| Habakuk 3,16 | Ja sam čuo i duboko sam uznemiren. Na tu buku, moje usne mucaju, ja sam sav rastvoren. Ja ostajem na mjestu, rastrojen. Jer ne mičući ja moram dočekati dan užasa, za uspeti se k narodu koji nas napada . |
| Habakuk 3,17 | Da, smokva ne cvjeta, vinogradi ne donose ništa, nasada maslinika iznevjeruje očekivanja, polja ne daju ništa za jesti, sitna stoka nestaje iz torova, nema više krupne stoke u stajama. |
| Habakuk 3,18 | Ja, bit ću u radosti zbog GOSPODA, ja ću klicati zbog Boga koji me spašava. GOSPOD je moj gospodin, |
| Habakuk 3,19 | on je moja snaga, on moje korake čini kao oni što su u košuta i daje mi hoditi mojim žičanim glazbalima visovima. Ravnatelju zbora. Sa žičanim : glazbalima |
|
| Avakum 3,1 | Molitva proroka Avakuma; za pjevanje. |
| Avakum 3,2 | Gospode, čuh riječ tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. |
| Avakum 3,3 | Bog dođe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. |
| Avakum 3,4 | Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila njegova. |
| Avakum 3,5 | Pred njim iđaše pomor, i živo ugljevlje iđaše ispod nogu njegovijeh. |
| Avakum 3,6 | Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vječne gore, slegoše se humovi vječni; putovi su mu vječni. |
| Avakum 3,7 | Vidjeh šatore Etiopske u muci, ustreptaše zavjesi zemlji Madijanskoj. |
| Avakum 3,8 | Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje? |
| Avakum 3,9 | Pomoli se luk tvoj kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke. |
| Avakum 3,10 | Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje. |
| Avakum 3,11 | Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. |
| Avakum 3,12 | Srdito si išao po zemlji, gnjevno si gazio narode. |
| Avakum 3,13 | Izašao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kući bezbožničkoj do vrata otkrivši temelj. |
| Avakum 3,14 | Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da će proždrijeti siromaha u potaji. |
| Avakum 3,15 | Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode. |
| Avakum 3,16 | Čuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uđe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako ću počivati u dan nevolje, kad dođe na narod koji će ga opustošiti. |
| Avakum 3,17 | Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će maslinov prevariti, i njive neće dati hrane, ovaca će nestati iz tora, i goveda neće biti u oboru. |
| Avakum 3,18 | Ali ću se ja radovati u Gospodu, veseliću se u Bogu spasenja svojega. |
| Avakum 3,19 | Gospod je Gospod sila moja, i daće mi noge kao u košute, i vodiće me po visinama mojim. Načelniku pjevačkom uz žice moje. |
|
