| Obadija 1,1 | Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospod o Edomu: Od Gospoda čuli smo ovaj glas, među narode bila je poslana ova vijest: "Ustajte, dignut ćemo se na nju u boj!" |
| Obadija 1,2 | "Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere. |
| Obadija 1,3 | Oholost srca tvojega zaludila te. U rasjelinama kamenitim stanuješ, imaš svoje sjedište na visini: zato misliš u sebi: 'Tko me može srušiti na zemlju?' |
| Obadija 1,4 | I visoko si sagradio kao orao, jest, pod same zvijezde gnijezdo svoje: ipak sam te odatle srušio dolje", govori Gospod. |
| Obadija 1,5 | Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži, - kako si dotjeran do ništa! - oni bi samo krali, koliko bi trebali, Sad bi došli vinogradari u vinograd tvoj: oni bi još ostavili pabirke. |
| Obadija 1,6 | Kad se pretražuje Ezav, prekopava se blago njegovo! |
| Obadija 1,7 | Natrag do granice gonit će te svi saveznici tvoji. Zaludit će te i silu ti nanijeti, koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš. |
| Obadija 1,8 | "Doista, u onaj će se dan dogoditi", govori Gospod, "tada ću uništiti mudrace edomske, razumne u gori Ezavovoj. |
| Obadija 1,9 | Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz gore Ezavove." |
| Obadija 1,10 | Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena |
| Obadija 1,11 | Jer si tada stajao suprot, kada su stranci odvodili u ropstvo vojsku njegovu, i tuđinci prodirali na vrata njegova i bacali ždrijeb nad Jerusalem, i ti si bio kao jedan od njih. |
| Obadija 1,12 | Ti nijesi trebao gledati dana brata svojega, dana nesreće njegove, nijesi trebao radovati se sinovima Judinim u dan uništenja njihova, nijesi trebao podsmijevati se u dan nevolje njihove. |
| Obadija 1,13 | Nijesi trebao prodrijeti na vrata naroda mojega u dan nesreće njegove, nijesi trebao naslađivati se na zlu njegovu u dan pogibli njegove, nijesi trebao pružiti ruku svoju u dan nevolje njegove. |
| Obadija 1,14 | Nijesi trebao da stojiš na raskršćima, da ubijaš bjegunce njegove, i nijesi trebao da izdaješ onih, što izmakoše u dan tjeskobe. |
| Obadija 1,15 | Jer je blizu dan Gospodnji nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: "djela tvoja Padaju natrag na vlastitu glavu tvoju. |
| Obadija 1,16 | Doista, kao što ste vi morali piti na svetoj gori mojoj, tako će sveudilj piti svi narodi, piti i srkati biti, kao da ih nije bilo nikada. |
| Obadija 1,17 | Ali će na gori Sionu biti spasenje, Ona će biti utočište. I kuća Jakovljeva pobijedit će pobjeditelje svoje. |
| Obadija 1,18 | Kuća Jakovljeva bit će oganj i kuća Josipova plamen. A kuća Ezavova postat će strnjika! Oni će je zapaliti i izgorjeti, i ništa neće više ostati od kuće Ezavove, jer je to rekao Gospod. |
| Obadija 1,19 | Tada će južna zemlja zaposjesti goru Ezavovu i nizinu Filistejaca. I polje će Efraimovo zaposjesti i polje samarijsko, i Benjamin Gilead. |
| Obadija 1,20 | Prognanici vojske Izraelaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jerusalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove. |
| Obadija 1,21 | Izbavitelji će uzaći na goru Sion, da sude gori Ezavovoj. A kraljevstvo će biti Gospodnje. |
|
| Obadija 1,1 | Viđenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Čuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo! |
| Obadija 1,2 | "Jer gle, učinit ću te najmanjim među narodima, prezrenim veoma. |
| Obadija 1,3 | Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u pećinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: `Tko li će me na zemlju skinuti?` |
| Obadija 1,4 | Da se vineš k`o orao, gnijezdo sviješ među zvijezdama, i odande skinut ću te" - riječ je Jahvina. |
| Obadija 1,5 | "Dođu li k tebi lupeži il` kradljivci noćni, kako li ćeš biti oplijenjen! Neće li te okrasti po miloj volji? Dođu li trgači k tebi, zar će i pabirka ostaviti? |
| Obadija 1,6 | Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena! |
| Obadija 1,7 | Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: `Sasvim je bez uma!` |
| Obadija 1,8 | Neću li u dan onaj - riječ je Jahvina - uništit` mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? |
| Obadija 1,9 | Ratnike tvoje, Temane, užas će spopasti, i posljednji će biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj |
| Obadija 1,10 | i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram će te pokriti i nestat ćeš zasvagda. |
| Obadija 1,11 | U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuđinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. |
| Obadija 1,12 | Ne naslađuj se bratu u dan nesreće njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! |
| Obadija 1,13 | Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreće njegove! Ne naslađuj se njegovom propašću u dan nesreće njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreće njegove! |
| Obadija 1,14 | Ne stoj na raskršćima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni! |
| Obadija 1,15 | Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat će ti se milo za drago, tvoja će djela na tvoju glavu pasti. |
| Obadija 1,16 | "Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit će svi narodi bez oduška, pit će i iskapiti - i bit će k`o da ih nigda bilo nije. |
| Obadija 1,17 | Al` na gori Sionu bit će spasenici - postat će sveta - i dom će Jakovljev baštiniti svoju baštinu. |
| Obadija 1,18 | Dom će Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit će ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neće ostati" - riječ je Jahvina. |
| Obadija 1,19 | Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. |
| Obadija 1,20 | A izgnana nekoć vojska sinova Izraelovih baštinit će Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. |
| Obadija 1,21 | Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastat` kraljevstvo Jahvino. |
|
| Abdias 1,1 | Viđenje Abdiasovo. Ovako govori Gospodin BOG glede Edoma. Jedna poruka! Mi ju slušamo, ona dolazi od GOSPODA, dok jedan poklisar je poslan među narode: ” Ustajte! U napad na grad ! U boj!“ |
| Abdias 1,2 | Eh dobro, ja ću te smanjiti u sred naroda! Prezren! Ti si veoma prezren. |
| Abdias 1,3 | To je tvoja nadutost koju ti zloupotrebljavaš, ti koji nastanjuješ udubine u stijenama i koji stanuješ na visinama, ti koji misliš: ”Tko me može zbaciti na zemlju?“ |
| Abdias 1,4 | Kad se budeš sjurio kao lješinar i kad sviješ svoje gnijezdo među zvijezdama, odatle ja ću te zbaciti! |
| Abdias 1,5 | Pogledajmo: kradljivci dolaze k tebi, ponoćni pljačkaši, i da ti bi ostao spokojan! Ne pokupe li oni sve što mogu? Berači dolaze k tebi, ostavljaju li oni drugo osim ono što ostane za paljetkovati? |
| Abdias 1,6 | Oh, kako je Ezav prekopan! njegova skrivena blaga otkrivena! |
| Abdias 1,7 | Istjeran si sa svog područja; svi te tvoji saveznici varaju. Tvoji se prijatelji dočepaše tebe; oni koji dijele tvoj kruh podmeću ti klipove u noge: ” Nema više pameti u njega.“ |
| Abdias 1,8 | Nije li istina? Ovog istog dana - proročanstvo GOSPODOVO -, iz Edoma, ja uklanjam mudrace iz iz planine Ezavljeve pamet. |
| Abdias 1,9 | Tvoji junaci, Temane, stropoštaše se na takav način da, u pokolju, svaki čovjek je istrijebljen s planine : Ezavljeve. : |
| Abdias 1,10 | To je zbog nasilja vršenog protiv tvog brata Jakova da te pokriva sram, da si ti istrijebljen zauvijek. |
| Abdias 1,11 | U dan kad ti ostade ustobočena nasuprot, u dan kad stranci ispražnjivaše silom svojom kad barbari provaljivahu vrata njegova i bacaše ždrijeb nad Jeruzalemom, ti također bijaše kao jedan od njih. |
| Abdias 1,12 | Ne naslađuj se zbog dana brata svojega, dana užasa njegovog. Ne raduj se o trošku sinova Judinih, u dan gubitka njinog. Ne razvaljuj svoju gubicu u da, njihovog užasa. |
| Abdias 1,13 | Ne prodiri u grad puka mog, u dan njegove propasti. Ne razveseljavaj se, naročito ne ti, njegovom nesrećom, u dan njegovog rušenja. |
| Abdias 1,14 | Ne ostani ustobočen u breši za istrijebiti preživjele. Ne izručuj njegove preživjele u dan zebnje. |
| Abdias 1,15 | Da, blizak je dan GOSPODOV, dan koji prijeti svim narodima. Kao što si ti učinio, učinit će se tebi; tvoji če činovi pasti tebi na glavu. |
| Abdias 1,16 | Da, kao što ste vi pili na mojoj svetoj planini, isto svi narodi piju bez predaha. Oni piju, oni se prepijaju, oni postaju kao da ne bijahu ni rođeni. |
| Abdias 1,17 | Ali, na planini *Sion skrivaju se preživjeli, oni postaju ponovo *sveti. Ljudi Jakovljevi porobljavaju one koji njih orobiše. |
| Abdias 1,18 | Ljudi Jakovljevi postaju jedna vatra, i oni Josipovi jedan plamen. Ali, ljudi Ezavljevi postaju slama. Oni prvi ih zapališe i sagorješe: Ni jedan preživjeli ne preostade Ezavu. GOSPOD je rekao! |
| Abdias 1,19 | Oni zauzimaju Negev - planinu Ezavljevu - i Niziju - Filistinci. Oni osvajaju teritoriju Efraimovu - teritoriju Samarije - i on - Benjamin - zauzima Galaad . |
| Abdias 1,20 | Izbjegli sinovi Izraelovi - ta vojska - protjeruju Kanaance sve do Sarepta, a izbjegli iz Jeruzalema koji stanuju u Sefaradu zauzimaju gradove Negeva. |
| Abdias 1,21 | Osloboditelji se uspinju na planinu *Sion za savladati planinu Ezavljevu. A GOSPOD preuzima svoju Vladavinu. |
|
| Avdija 1,1 | Utvara Avdijeva. Ovako veli Gospod Gospod za Edomsku: čusmo glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima: ustajte, da ustanemo na nju u boj. |
| Avdija 1,2 | Gle, učiniću te malijem među narodima, bićeš vrlo prezren. |
| Avdija 1,3 | Ponos srca tvojega prevari te, tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem, u visokom stanu svom, i govoriš u srcu svom: ko će me oboriti na zemlju? |
| Avdija 1,4 | Da podigneš visoko kao orao i među zvijezde da metneš gnijezdo svoje, odande ću te oboriti, govori Gospod. |
| Avdija 1,5 | Kako si oplijenjen? da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, ne bi li pokrali koliko im je dosta? da su došli k tebi berači vinogradski, ne bi li ostavili pabiraka? |
| Avdija 1,6 | Kako se pretraži Isav, kako se nađoše potaje njegove! |
| Avdija 1,7 | Do granice te odvedoše svi koji bijahu s tobom u vjeri, prevariše te i nadvladaše te koji bijahu u miru s tobom; koji jedu hljeb tvoj podmetnuše ti zamku, da se ne opazi. |
| Avdija 1,8 | U onaj dan, govori Gospod, neću li pogobiti mudre u zemlji Edemskoj i razumne u gori Isavovoj? |
| Avdija 1,9 | I tvoji će se junaci uplašiti, Temane, da se istrijebe pokoljem svi iz gore Isavove. |
| Avdija 1,10 | Za nasilje učinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriće te stid i istrijebićeš se zasvagda. |
| Avdija 1,11 | Onaj dan, kad ti stajaše nasuprot; onaj dan, kad inostranci odvođahu u ropstvo vojsku njegovu, i tuđinci ulažahu na vrata njegova i bacahu ždrijeb za Jerusalim, bješe i ti kao koji od njih. |
| Avdija 1,12 | Ali ti ne trebaše gledati dana brata svojega, dana, kad se odvođaše u tuđu zemlju, niti se radovati sinovima Judinijem u dan kad propadahu, niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove. |
| Avdija 1,13 | Ne trebaše ti ući na vrata naroda mojega u dan pogibli njihove, ne trebaše da i ti gledaš zlo njihovo u dan pogibli njihove ni da se mašaš dobra njihova u dan pogibli njihove. |
| Avdija 1,14 | Niti trebaše da staneš na rasputicu da ubijaš bježan njihovu, niti da izdaješ onijeh koji ostaše u dan nevolje. |
| Avdija 1,15 | Jer je dan Gospodnji blizu svijem narodima; kako si činio, tako će ti biti, plata će ti se vratiti na glavu tvoju. |
| Avdija 1,16 | Jer kao što ste vi pili na svetoj gori mojoj, tako će piti svi narodi vazda, piće, i ždrijeće, i biće kao da ih nije bilo. |
| Avdija 1,17 | A na gori će Sionu biti spasenje, i biće sveta, i dom će Jakovljev naslijediti našljedstvo svoje. |
| Avdija 1,18 | I dom će Jakovljev biti oganj i dom Josifov plamen, a dom Isavov strnjika; i razgorijeće se na njih, i spaliće ih; i neće biti ostataka domu Isavovu, jer Gospod reče. |
| Avdija 1,19 | I naslijediće jug, goru Isavovu, i ravnicu, Filisteje; i naslijediće polje Jefremovo i polje Samarijsko i Venijaminovo I Galad; |
| Avdija 1,20 | I zarobljena vojska sinova Izrailjevijeh naslijediće što je bilo Hananejsko do Sarepte; a roblje Jerusalimsko, što je u Sefaradu, naslijediće južne gradove. |
| Avdija 1,21 | I izbavitelji će izaći na goru Sion da sude gori Isavovoj, i carstvo će biti Gospodnje. |
|
