| Izaija 17,1 | Presuda nad Damaskom. "Gle, Damask iščezava kao grad, postaje gomila ruševina. |
| Izaija 17,2 | Ostavljeni su gradovi njegovi zauvijek, predani stadima. Ona počivaju u njima, i nitko ih ne plaši. |
| Izaija 17,3 | Nestaje bedema Efraimova i kraljevstva u Damasku. Ostatku od Arama bit će kao slavi sinova Izraelovih", - veli Gospod nad vojskama. |
| Izaija 17,4 | U onaj će se dan poniziti slava Jakovljeva i omršavit će salo tijela njegova. |
| Izaija 17,5 | Bit će, kao kad žetelac obuhvata žito, i ruka njegova žanje klasje. Bit će, kao kad se skuplja klasje u dolini Refaimu. |
| Izaija 17,6 | "Samo jedan pabirak ostat će na njemu, kao kad se otrese maslina: dvije, tri bobe posve gore u vrhu; četiri, pet na granama stabla, - veli Gospod, Bog Izraelov. |
| Izaija 17,7 | U onaj će dan čovjek pogledati na Stvoritelja svojega. Oči njegove uprte su na Sveca Izraelova. |
| Izaija 17,8 | Neće više gledati na žrtvenike, djelo ruku svojih. Na ono, što su načinili prsti njegovi, ne gleda više, na likove idolske i na stupove sunčane. |
| Izaija 17,9 | U onaj će dan biti ostavljeni gradovi njihovi kao ruševine Hiveja i Amoreja, što ih ostaviše iz straha od Izraelaca, Bit će pustoš. |
| Izaija 17,10 | Jer si ostavio Boga spasenja svojega i nijesi mislio na hridinu moći svoje. Zato sadi samo krasne vrtove i presađuj u njih strane mladice! |
| Izaija 17,11 | Odmah usadi, da izrastu u dan, kad ih zasadiš! Drugo već jutro gledaj da procvate tvoj presad: ali propada svaka žetva u dan jauka i strahovite žalosti. |
| Izaija 17,12 | Jao, buka mnogih naroda, oni buče kao što buče mora, vreva naroda, vreva ih stoji kao šum silnih voda. |
| Izaija 17,13 | Vreva stoji naroda kao silnih voda. Ali on poviče na njih. Oni bježe u daleku daljinu i bivaju gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra, kao prah zavitlan od vihora. |
| Izaija 17,14 | Uvečer eto straha! Prije nego još svane, nema ih više. To je sudbina onih, koji nas orobiše, udes onih, koji nas oplijeniše. |
|
| Izaija 17,1 | Proroštvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina; |
| Izaija 17,2 | njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati. |
| Izaija 17,3 | Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih - riječ je Jahve nad Vojskama. |
| Izaija 17,4 | U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova. |
| Izaija 17,5 | Bit će k`o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini - |
| Izaija 17,6 | ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta - riječ je Jahve, Boga Izraelova. |
| Izaija 17,7 | U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu. |
| Izaija 17,8 | Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove. |
| Izaija 17,9 | U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će, |
| Izaija 17,10 | jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog` i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice; |
| Izaija 17,11 | u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al` propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive. |
| Izaija 17,12 | Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume k`o što šumore silne vode. |
| Izaija 17,13 | Šume narodi kao što silne vode šumore, al` kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k`o prašina u vihoru. |
| Izaija 17,14 | Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju. |
|
| Izaija 17,1 | Proglas protiv Damaska . Damask će prestati biti jedan grad i postat će jedna hrpa krhotina. |
| Izaija 17,2 | Gradovi koji mu ovise bit će napušteni za uvijek . Oni će služiti stadima koja će se tu odmarati, a da ih ništa ne brine. |
| Izaija 17,3 | Neće više biti utvrda u Efraimu . kraljevstva u Damasku, a ostatak *Arama neće više težiti no sinovi Izraelovi proročanstvo GOSPODA, svemogućeg. |
| Izaija 17,4 | Onog dana, težina Jakovljeva . opast će, a njegova pretilost se promijeniti u mršavost. Kao u žetvi što se prikuplja žito i rukoveti skuplja klasja, kao što se skuplja klasje u dolini Refaita, |
| Izaija 17,6 | neće ga ostati no nešto paljetaka kao u mlaćenju masline, dvije ili tri masline pri vrhu, sasvim gore četiri ili pet u granama koje bolje rodeproročanstvo GOSPODA, Boga Izraelovog. |
| Izaija 17,7 | Onog dana, čovjek upućivat će svoje poglede onome tko ga je stvorio i njegove će oči vidjeti *Sveca Izraelovog. |
| Izaija 17,8 | On neće više pogledati *oltara koji su djelo njegovih ruku, on neće više vidjeti ono što su njegovi prsti načinili: svete stubove i znakove sunca. |
| Izaija 17,9 | Onog dana tvoji gradovi-utočišta bit će napušteni, kao što biše šume i vrhovi pred sinovima Izraelovim, i to će biti opustošenje, |
| Izaija 17,10 | jer ti si zaboravio Boga svog Spasitelja, ti se nisi sjetio Stijene, svojeg utočišta, posadio si biljke slasti . i ti si sijao strane sjemenke. |
| Izaija 17,11 | Dana kad ih posadiš, vidiš ih porasti i od jutra, ti vidiš klijati svoje sjemenje, ali u času kad budeš htio užiti ih, tvoja se žetva sasuši, a zlo je neizlječivo. |
| Izaija 17,12 | Nesreća! To je brundanje bezbrojnog naroda, jedno rikanje kao ono od mora, jedno mnoštvo naroda kao ono voda silovitih, |
| Izaija 17,13 | jedno mnoštvo naroda kao ono velikih voda. On im prijeti i oni bježe daleko, protjerani kao pljeva vjetrom planinskim, kao srca čkalja olujom. |
| Izaija 17,14 | U večer, to je strava, a u jutro, ne ostade više ničeg. Takav je udio onih koji nas ogoljuju, sudbina onih nas pljačkaju. |
|
| Isaija 17,1 | Breme Damasku. Gle, Damask će se ukinuti da ne bude više grad, nego će biti gomila razvalina. |
| Isaija 17,2 | Gradovi Aroirski biće ostavljeni, biće za stada, te će u njima počivati, i niko ih neće plašiti. |
| Isaija 17,3 | Nestaće gradova Jefremovijeh i carstva u Damasku i ostatku Sirskom, biće kao slava sinova Izrailjevijeh, veli Gospod nad vojskama. |
| Isaija 17,4 | I u taj će dan istančati slava Jakovljeva, i debelo tijelo njegovo omršaće. |
| Isaija 17,5 | Jer će biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biće kao kad se kupi klasje u dolini Rafajskoj. |
| Isaija 17,6 | Ali će se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dvije tri ostanu u vrhu, i četiri pet na rodnijem granama, veli Gospod Bog Izrailjev. |
| Isaija 17,7 | U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva; |
| Isaija 17,8 | A neće pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunčane. |
| Isaija 17,9 | U to će vrijeme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer će se ostaviti radi sinova Izrailjevijeh, i biće pustoš. |
| Isaija 17,10 | Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, i nijesi se sjećao stijene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presađuj; |
| Isaija 17,11 | Danju radi da uzraste što posadiš, i jutrom gledaj da ti sjeme nikne; ali kad dođe do branja razgrabiće se, i ostaće ti ljuta žalost. |
| Isaija 17,12 | Teško mnoštvu velikih naroda, što buče kao što buče mora, i uzavrelijem narodima, kojih stoji vreva kao silnijeh voda; |
| Isaija 17,13 | Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali će povikati na njih, i oni će pobjeći daleko, i biće gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra i kao prah od vihora. |
| Isaija 17,14 | Uveče eto straha, i prije nego svane nema nikoga. To je dio onijeh koji nas gaze, i našljedstvo onijeh koji otimlju od nas. |
|
