Tražilica


Jakovljeva 3. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Jakovljeva 3,1Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući, da ćemo biti strože suđeni!
Jakovljeva 3,2Jer svi griješimo u mnogome. Ako tko u govoru ne griješi, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo.
Jakovljeva 3,3Ako li konjima mećemo uzde u usta, da nam se pokoravaju, s time sve tijelo njihovo ravnamo.
Jakovljeva 3,4Gle, i lađe, iako su velike, i silni ih vjetrovi gone, okreću se malim kormilom, kamogod hoće volja kormilarova.
Jakovljeva 3,5A tako je i jezik malen ud, a ipak čini silno s velikim stvarima. Gle, mala vatra, i koliku šumu zapali!
Jakovljeva 3,6I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik je među našim udovima, koji kalja sve tijelo i pali kolo života našega, sam zapaljen od pakla.
Jakovljeva 3,7Jer narav svih divljih životinja i ptica i gmazova i ostalih živina kroti se i ukroćena je bila od čovječje naravi,
Jakovljeva 3,8A jezika nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga.
Jakovljeva 3,9Njim blagoslivljamo Boga i Oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni na sliku Božju.
Jakovljeva 3,10Iz tih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja da ovo tako biva.
Jakovljeva 3,11Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko?
Jakovljeva 3,12Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili trs smokve? Tako ne može slani izvor učiniti slatke vode.
Jakovljeva 3,13Tko je među vama mudar i pametan, neka pokaže dobrim življenjem djela svoja u krotkosti mudrosti!
Jakovljeva 3,14Ako li imate gorku zavist i svađu u srcu svojemu, ne hvalite se i ne lažite na istinu!
Jakovljeva 3,15Ovo nije mudrost, što silazi odozgo, nego zemaljska, tjelesna, đavolska.
Jakovljeva 3,16Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo,
Jakovljeva 3,17A mudrost odozgo jest najprije čista, onda mirotvorna, čedna, popustljiva, poslušna, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana, nelicemjerna.
Jakovljeva 3,18A plod pravde sije se u miru onima, koji mir čine.
Jakovljeva 3,1 Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni.
Jakovljeva 3,2Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.
Jakovljeva 3,3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.
Jakovljeva 3,4Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće.
Jakovljeva 3,5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!
Jakovljeva 3,6I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.
Jakovljeva 3,7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,
Jakovljeva 3,8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.
Jakovljeva 3,9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:
Jakovljeva 3,10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati!
Jakovljeva 3,11Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?
Jakovljeva 3,12Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.
Jakovljeva 3,13Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.
Jakovljeva 3,14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!
Jakovljeva 3,15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska.
Jakovljeva 3,16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.
Jakovljeva 3,17A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
Jakovljeva 3,18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Jakovljeva 3,1Ne poučavajte svi, Braćo moja. Vi znate s kojom strogošću ćemo biti suđeni,
Jakovljeva 3,2toliko svi posrćemo. Ako netko ne spotiče se kad govori, on je savršen čovjek, sposoban držati cijelo svoje tijelo na uzdi.
Jakovljeva 3,3Ako mi stavimo žvale u usta konjima da nam se pokore, mi vodimo također cijelo njihovo tijelo.
Jakovljeva 3,4Gledajte također lađe: ako su velike i ako su žestoki vjetrovi koji ih guraju, vodi ih se jednim malim kormilom onamo kamo hoće ići onaj koji drži kormilo.
Jakovljeva 3,5Isto tako, jezik je jedno maleno udoa hvališe se velikim djelima. Gledajte kako malo treba vatre da se zapali jedna velika šuma!
Jakovljeva 3,6Jezik je također jedna vatra, svijet zla; jezik je smješten među naše organe, on koji prlja cijelo tijelo, koji zapali sav kružni tijek prirode, koji je sam zapaljen *gehenom.
Jakovljeva 3,7Nema, također, vrste, kako divljači tako ni ptica, jednako gmazova kao ni riba, a da ih ljudska vrsta ne uspije ukrotiti.
Jakovljeva 3,8Ali jezik, ni jedan ga čovjek ne uspijeva ukrotiti: nevolja nestalna, puna smrtonosnog otrova!
Jakovljeva 3,9Njime mi blagosiljamo Gospodina i Oca; njime također proklinjemo ljude, koji su na sliku Božju;
Jakovljeva 3,10iz istih usta izlaze blagoslovi i kletve. Braćo moja, ne treba tome biti tako.
Jakovljeva 3,11Daje li izvor na isti otvor i slatku i gorku vodu?
Jakovljeva 3,12Jedno smokvino stablo, braćo moja, može li dato masline, ili vinova loza smokve? Ni jedan slani izvor tako ne može davati slatku vodu.
Jakovljeva 3,13Tko je mudar i uman među vama. Nek izvede iz svog dobrog ponašanja dokaz da mudrost uzima svoja dobra djela iz blagosti.
Jakovljeva 3,14Ali, imate li srce puno opore zavisti i duh suparništva, ne prednjačite i ne škodite istini lažima svojim.
Jakovljeva 3,15Takva mudrost ne dolazi odozgo; ona je zemaljska, životinjska, bjesomučna.
Jakovljeva 3,16Naime, zavist i duh suparništva prate mutežom i silništvom mučne poslove.
Jakovljeva 3,17Ali, mudrost odozgo najprije čista je, potom miroljubiva, blaga, pomirljiva, puna milosrđa i dobrih darova, bez krzmanja i bez himbe.
Jakovljeva 3,18Plod pravde posijan je u miru za one koji čine djela mira.
Jakov 3,1Ne tražite, braćo moja, da budete mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,
Jakov 3,2Jer svi pogrešujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.
Jakov 3,3Jer gle, i konjma mećemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.
Jakov 3,4Gle i lađe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malom krmicom kuda hoće onaj koji upravlja.
Jakov 3,5A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.
Jakov 3,6I jezik je vatra, svijet put nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.
Jakov 3,7Jer sav rog zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;
Jakov 3,8A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.
Jakov 3,9Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.
Jakov 3,10Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.
Jakov 3,11Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?
Jakov 3,12Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.
Jakov 3,13Ko je među vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti.
Jakov 3,14Ako li imate grku zavist i svađu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu.
Jakov 3,15Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, đavolska.
Jakov 3,16Jer gdje je zavist i svađa ondje je nesloga i svaka zla stvar.
Jakov 3,17A koja je premudrost odozgo ona je najprije čista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna.
Jakov 3,18A plod pravde u miru sije se onima koji mir čine.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje