| Jeremija 12,1 | Ti ćeš imati pravo, Gospode, ako bih se ja htio pravdati s tobom, ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom, što preduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi, koji čine nevjeru. |
| Jeremija 12,2 | Ti ih zasadiš, i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca. |
| Jeremija 12,3 | Ali, Gospode, ti mene poznaješ i prozireš; istražio si, kako stoji srce moje prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan, kad će se zaklati! |
| Jeremija 12,4 | Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice, jer kažu: "On neće vidjeti našega svršetka." |
| Jeremija 12,5 | Ako se već umoriš, kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećas sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana? |
| Jeremija 12,6 | Jer i braća tvoja, kuća oca tvojega, i oni su ti nevjerni, i oni viču za tobom iza glasa, ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom!" |
| Jeremija 12,7 | "Ostavio sam kuću svoju, napustio vlasništvo svoje, dao sam ljubimca srca svojega u ruke neprijatelju. |
| Jeremija 12,8 | Vlasništvo moje stoji proti meni kao lav u šumi, podižu riku proti meni, zato mi je mrsko. |
| Jeremija 12,9 | Ptica je šarena vlasništvo moje, ptice grabljive sletjele se na nju: ustanite, skupite se, sve životinje poljske, dođite da žderete! |
| Jeremija 12,10 | Pastiri mnogi pustoše moj vinograd, gaze vlasništvo moje, obraćaju milu baštinu moju u pustinju golu. |
| Jeremija 12,11 | U pustoš je obraćaju. Preda mnom tuguje pustinja. Opustošena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu. |
| Jeremija 12,12 | Preko svih humova pustare provaljuju zatirači, jer ima Gospod mač, što bjesni od jednoga kraja zemlje do drugoga, nijedno stvorenje nema mira. |
| Jeremija 12,13 | Siju pšenicu i žanju trnje, muče se, a ne postižu ništa, osramotiše se ljetinom svojom sa žestokoga gnjeva Gospodnjega." |
| Jeremija 12,14 | Ovako veli Gospod za sve zle narode susjedne, koji diraju vlasništvo, što sam ga dao svojemu narodu Izraelu: "Hajde, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i kuću Judinu iščupat ću is njihove sredine. |
| Jeremija 12,15 | Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i povest ću ih natrag, svakoga na posjed njegov i u postojbinu njegovu. |
| Jeremija 12,16 | Ako onda nauče putove roda mojega i budu se zaklinjali mojim imenom: 'Tako da je živ Gospod!' kao što su oni učili moj narod da se kune baalom, tada će se sazidati usred naroda mojega. |
| Jeremija 12,17 | Ako li ne htjednu poslušati, tada ću iščupati takav narod i sasvim ga uništiti," veli Gospod. |
|
| Jeremija 12,1 | Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? |
| Jeremija 12,2 | Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al` si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. |
| Jeremija 12,3 | No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sačuvaj ih za dan pokolja. |
| Jeremija 12,4 | Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. |
| Jeremija 12,5 | Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske? |
| Jeremija 12,6 | Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leđa ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. |
| Jeremija 12,7 | Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. |
| Jeremija 12,8 | Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. |
| Jeremija 12,9 | Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeću? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dođite žderati. |
| Jeremija 12,10 | Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, |
| Jeremija 12,11 | pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. |
| Jeremija 12,12 | Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je mač što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. |
| Jeremija 12,13 | Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. |
| Jeremija 12,14 | Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću isred njih. |
| Jeremija 12,15 | A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. |
| Jeremija 12,16 | Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - `Živoga mi Jahve` - kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga. |
| Jeremija 12,17 | Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti" - riječ je Jahvina. |
|
| Jeremija 12,1 | Ti, GOSPODE, ti si prave dan! Ali ja ipak hoću žaliti se protiv tebe. Da, ja hoću raspraviti s tobom o nekim slučajevima. Zašto poduzeća krivaca uspijevaju? Zašto podle izdajice žive ugodno? |
| Jeremija 12,2 | Ti ih posadiš, oni se ukorijene i idu sve do dospijevanja ploda. Ti si blizu njihovim ustima i daleko od njihovog srca. |
| Jeremija 12,3 | Ti, GOSPODE, ti me poznaješ, ti me vidiš i istražuješ moje misli: one su s tobom. Odvoji zle kao ovce za klaonicu! Sačuvaj ih za klanje! |
| Jeremija 12,4 | Do kada će zemlja biti u žalosti i suha trava po svim poljima? Sve živo propada zbog zloće njenih stanovnika, onih koji govore: ” On ne vidi putova naših ! “ |
| Jeremija 12,5 | Ako se ti utrkuješ s pješacima i oni te zamaraju, kako možeš ući u trku s konjima. Ako ti treba jedna zemlja u miru za biti razuvjeren, što ćeš učiniti u džungli Jordana? |
| Jeremija 12,6 | čak i tvoja braća, članovi tvoje obitelji, da, oni iza tvojih leđa sazivaju gomilu ljudi . Ne pouzdavaj se u njih kad ti govore ljubazno. |
| Jeremija 12,7 | Ja napuštam svoju kuću, ja odbacujem svoju baštinu; onu koju sam milovao, izručio sam je hrpi svojih neprijatelja. |
| Jeremija 12,8 | Moja je baština postala za mene kao jedan lav u šumi; on se oglašava protiv mene, tako ga ja ne volim više. |
| Jeremija 12,9 | Je li to moja baština postala za mene jedna šarena ptica na koju nasrću grabežljivci odasvud? Hajde sakupite sve divlje zvijeri! Dovedite ih na gozbu! |
| Jeremija 12,10 | Gomila pastira opustošila je moj vinograd, zgazila moje polje, od ovog čudesnog polja načinila jedno opustošenu pustinju. |
| Jeremija 12,11 | Oni su ga pretvorili u pustoš; evo ga preda mnom, žalobnog, napuštenog. Cijela je zemlja ožalošćena, a nitko nije zabrinut. |
| Jeremija 12,12 | Na svim stazama pustinjskim kreću se pustošnici. Jedan najamnički mač u najmu kod GOSPODA ždere s jednog na drugi kraj zemlje: nema više mira za nikoga. |
| Jeremija 12,13 | Sije se pšenica, žanje se trnje; iscrpljuje se, a ne postiže ništa. Crvenite od onog što vam prispijeva, zbog žestoke srdžbe GOSPODOVE. |
| Jeremija 12,14 | Ovako govori GOSPOD: Svi moji zločesti susjedi koji oštećuju baštinu koju sam ja dao svom narodu, Izraelu, ja ću ih iskorijeniti iz njihova tla; ja ću također iskorijeniti ljude Judine iz sred njih. |
| Jeremija 12,15 | Ali, pošto ih ja budem iskorijenio, ja ću im se ponovo smilovati i dovest ću ih svakog njegovoj baštini, svakog u njegovu zemlju. |
| Jeremija 12,16 | I ako oni zaista nauče ponašati se kao moj narod, prisežući prisegu preda mnom: ”živ je GOSPOD! “ kao što su načili moj narod prisezati prisegu po *Baalu, tad će oni imati svoju kuću u sred mog pogana. |
| Jeremija 12,17 | Ali, ne poslušaju li, ja ću konačno iskorijeniti taj narod do nestanka proročanstvo GOSPODOVO. |
|
| Jeremija 12,1 | Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali ću progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnički srećan? zašto žive u miru svi koji čine nevjeru? |
| Jeremija 12,2 | Ti ih posadi, i oni se ukorijeniše, rastu i rod rađaju; ti si im blizu usta ali daleko od bubrega. |
| Jeremija 12,3 | Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad će se ubiti. |
| Jeremija 12,4 | Dokle će tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti sa zloće onijeh koji žive u njoj? nesta sve stoke i ptica, jer govore: ne vidi kraja našega. |
| Jeremija 12,5 | Kad si trčao s pješacima pa te umoriše, kako ćeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta ćeš činiti kad ustane Jordan? |
| Jeremija 12,6 | Jer i braća tvoja i dom oca tvojega, i oni te iznevjeriše, i oni viču za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako bi ti i prijateljski govorili. |
| Jeremija 12,7 | Ostavih dom svoj, napustih našljedstvo svoje; što bijaše milo duši mojoj, dadoh ga u ruke neprijateljima njegovijem. |
| Jeremija 12,8 | Našljedstvo moje posta mi kao lav u šumi, pušta glas svoj na mene, zato mi omrznu. |
| Jeremija 12,9 | Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva; ptice, sletite se na nju, skupite se svi zvjerovi poljski, hodite da jedete. |
| Jeremija 12,10 | Pastiri mnogi pokvariće moj vinograd, potlačiće dio moj, mili dio moj obratiće u golu pustoš. |
| Jeremija 12,11 | Obratiće ga u pustoš, opustošen plakaće preda mnom; sva će ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um. |
| Jeremija 12,12 | Na sva visoka mjesta po pustinji doći će zatirači; jer će mač Gospodnji proždirati od jednoga kraja zemlje do drugoga, neće biti mira nijednom tijelu. |
| Jeremija 12,13 | Sijaće pšenicu, a trnje će žeti; mučiće se, a koristi neće imati, i stidjeće se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Gospodnjega. |
| Jeremija 12,14 | Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja ću ih počupati iz zemlje njihove, i dom Judin iščupaću isred njih. |
| Jeremija 12,15 | A kad ih iščupam, opet ću se smilovati na njih, i dovešću opet svakoga njih na našljedstvo njegovo i svakoga u zemlju njegovu. |
| Jeremija 12,16 | I ako dobro nauče putove naroda mojega, da se zaklinju mojim imenom: tako da je živ Gospod! kao što su oni učili moj narod da se kune Valom, tada će se sazidati usred naroda mojega. |
| Jeremija 12,17 | Ako li ne poslušaju, tada ću iščupati sa svijem taki narod i zatrti, govori Gospod. |
|
