| Jeremija 17,1 | "Zapisan je grijeh Judin gvozdenom pisaljkom, urezan dijamantnim vrhom na ploči srca njihova, na rogovima žrtvenika njihovih, |
| Jeremija 17,2 | Da sinovi njihovi misle na žrtvenike njihove i na drvene idole njihove, pokraj zelenih drveća, na visokim humovima. |
| Jeremija 17,3 | Na gorama u polju. Imanje tvoje, sve blago tvoje predajem da se razgrabi, visine tvoje za grijeh svim krajevima tvojim. |
| Jeremija 17,4 | Baštinu svoju, koju sam ti dao, moraš ostaviti. Učinit ću, da služiš neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaješ, jer ste raspalili oganj u nutrini mojoj, što gori vječno." |
| Jeremija 17,5 | Ovako veli Gospod: "Proklet čovjek, koji se uzda u čovjeka, na čovjeka se oslanja, čije se srce odvraća od Boga! |
| Jeremija 17,6 | On je kao grm u pustari. On ne doživi, da mu je dobro. On stoji u pustinji suhoj, u zemlji slanoj, u kojoj se ne stanuje. |
| Jeremija 17,7 | Blagoslovljen čovjek, koji se uzda u Gospoda, kojemu je uzdanje Gospod! |
| Jeremija 17,8 | On je kao drvo usađeno kraj vode, koje k potoku pruža korijenje svoje. Ono se ne treba ništa bojati, kada dođe žega. Lišće njegovo ostaje zeleno; u sušnoj godini nema nikakve potrebe. Ne prestaje donositi plod. |
| Jeremija 17,9 | Lukavo je srce, više nego sve, i podmuklo. Tko da ga shvati? |
| Jeremija 17,10 | Ja, Gospod, istražujem srce, ispitujem bubrege, da naplatim svakome prema putovima njegovim, kako zaslužuju djela njegova." |
| Jeremija 17,11 | Ptica, koja leži na jajima, što ih nije snijela, jest onaj, koji steče bogatstvo, ali nepravdom. U polovini života svojega mora ga ostaviti, na svršetku svojemu stoji kao luđak. |
| Jeremija 17,12 | Prijestolje slave, uzvišen od početka, jest mjesto svetišta našega. |
| Jeremija 17,13 | Nado Izraelova: Gospode! Svi, koji te ostave, posramit će se; koji odstupe od tebe, zapisat će se u prah, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda. |
| Jeremija 17,14 | Iscjeljuj me, Gospode, da budem iscijeljen, i stoj uza me da nađem pomoć, jer si ti hvala moja. |
| Jeremija 17,15 | Gle, oni mi govore: "Gdje je riječ Gospodnja? Neka dođe sada!" |
| Jeremija 17,16 | Ja te nijesam tiskao na sud nesreće; nijesam čeznuo za danom nesreće. Ti znaš, što mi je došlo preko usana; pred tobom je to otvoreno! |
| Jeremija 17,17 | Ne budi mi strah, ti, utočište moje na dan nesreće! |
| Jeremija 17,18 | Progonitelji moji neka propadnu, a ja ne, neka se oni uplaše, a ja ne! Pusti na njih dan nesreće, i razbij ih dvostrukim udarom! |
| Jeremija 17,19 | Ovako mi reče Gospod: "Idi, postavi se na vrata zemljaka, na koja kraljevi Judini izlaze i ulaze, i na sva ostala vrata jerusalemska! |
| Jeremija 17,20 | Reci im: Čujte riječ Gospodnju, kraljevi Judini, svi Judejci, svi stanovnici jerusalemski, koji idete kroz ova vrata! |
| Jeremija 17,21 | Ovako veli Gospod: 'Čuvajte se zbog života svojega, da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata jerusalemska! |
| Jeremija 17,22 | I ne nosite u subotu bremena iz kuća svojih! Ne radite nikakva posla, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim, |
| Jeremija 17,23 | Ali oni nijesu slušali i nijesu mi prignuli uha svojega, ostali su tvrdovrati, nijesu poslušali i nijesu primi nauke. |
| Jeremija 17,24 | Ako me sad vi poslušate, govori Gospod, i ne budete više nosili u subotu bremena na vrata ovoga grada, nego držite svetom subotu i ne radite u nju nikakva posla. |
| Jeremija 17,25 | Tada će ulaziti na vrata grada ovoga kraljevi i knezovi, koji sjede na prijestolju Davidovu, na kolima i konjima, oni, knezovi njihovi, ljudi Judini i stanovnici jerusalemski, i ovaj će grad ostati napučen dovijeka. |
| Jeremija 17,26 | Tada će iz gradova , iz okoline jerusalemske, iz područja Benjaminova, iz nizine, iz gora i iz južne zemlje dolaziti ljudi, koji prinose žrtve paljenice, žrtve zaklanice, darove i kad, koji nose žrtve zahvalne u kuću Gospodnju. |
| Jeremija 17,27 | Ako li ne poslušate zapovijedi moje, da držite svetom subotu, da ne nosite bremena i s njim u subotu ne dolazite na vrata Jerusalema, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će spaliti palače jerusalemske i neće se više ugasiti!'" |
|
| Jeremija 17,1 | Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, |
| Jeremija 17,2 | kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima, |
| Jeremija 17,3 | na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. |
| Jeremija 17,4 | Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti. |
| Jeremija 17,5 | Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. |
| Jeremija 17,6 | Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. |
| Jeremija 17,7 | Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. |
| Jeremija 17,8 | Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. |
| Jeremija 17,9 | Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? |
| Jeremija 17,10 | Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. |
| Jeremija 17,11 | Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit` ga mora i na kraju ostaje luda. |
| Jeremija 17,12 | Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. |
| Jeremija 17,13 | O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. |
| Jeremija 17,14 | Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja. |
| Jeremija 17,15 | Evo ih što mi govore: Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni! |
| Jeremija 17,16 | Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. |
| Jeremija 17,17 | Ne budi mi na užas, ti, utočište moje, u Dan nesretni. |
| Jeremija 17,18 | Progonitelji moji nek` se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! |
| Jeremija 17,19 | Ovako mi reče Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. |
| Jeremija 17,20 | Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. |
| Jeremija 17,21 | Ovako govori Jahve: `Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. |
| Jeremija 17,22 | I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. |
| Jeremija 17,23 | Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. |
| Jeremija 17,24 | A vi, ako me poslušate - riječ je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla, |
| Jeremija 17,25 | tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka. |
| Jeremija 17,26 | I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. |
| Jeremija 17,27 | Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.` |
|
| Jeremija 17,1 | Grijeh je Judin zapisan jednim željeznim dlijetom, vrhom od dijamanta; on je urezan na ploči njihovog srca i na rogovima njihovih *oltara. |
| Jeremija 17,2 | Kao što oni govore o svojoj djeci, tako govore o svojim oltarima i svojim svetim stubovima pokraj uvijek zelenih drveta, na povišenim brdima . |
| Jeremija 17,3 | Ti, privrženiče obreda na planini, u prirodi, tvoja bogatstva, sva tvoja blaga, ja ću izručiti pljačkanju, zbog grijeha *visokih mjesta na cjelini tvoje teritorije. |
| Jeremija 17,4 | Izvršit ćeš veliku ”predaju“, sam, udaljen s baštine koju sam ti ja dao. Podvrgavam neprijateljima tvojim u jednoj zemlji koju ti ne poznaješ, jer, vi ste izazvali da izbije vatra mojeg gnjeva; on plamti zauvijek. |
| Jeremija 17,5 | Ovako govori GOSPOD: Proklet čovjek koji se pouzdaje u smrtnike: njegova živa sila je samo tijelo, njegovo *srce se okreće od GOSPODA. 6 Jednak jednom grmu u stepi, on ne vidi dolaziti sreću; on pohodi polja lave pustinjske, jednu slanu zemlju, nenastanjivu. |
| Jeremija 17,7 | Blagoslovljen, čovjek koji se pouzdaje u GOSPODA: GOSPOD postaje njegova sigurnost. |
| Jeremija 17,8 | Jedan drvetu posađenom uz rub vode koje pušta svoje korijenje prema potoku, on ne ćuti dolazak vrućine, njegovo je lišće uvijek zeleno; godina ga suše ne zabrinjava, ono prestaje donositi ploda. |
| Jeremija 17,9 | Podliji no što su njihove misli, nepopravljivi, tko ih može spoznati? |
| Jeremija 17,10 | Ja, GOSPOD, koji ispituje misli, istražuje čuvstva, i dodjeljuje svakom prema njegovu držanju, prema plodu njegovih djela. |
| Jeremija 17,11 | Jedna jarebica koja leže ono što nije snijela, takav je onaj koji nečasno stječe bogatstvo: usred njegova vijeka, njegovo ga imanje napušta, i na svom izmaku, on postaje istinska živina. |
| Jeremija 17,12 | Jedan slavni prijestol gore od početka, takvo je mjesto našeg *svetišta. |
| Jeremija 17,13 | Nado Izraelova, GOSPODE, svi oni koji te napuštaju prekriveni su sramom oni koji se daljuju od mene osuđeni su, jer oni napuštaju izvor žive vode: GOSPODA. |
| Jeremija 17,14 | Izliječi me, GOSPODE, i ja ću biti ozdravljen, spasi me i ja ću biti spašen, jer ti si moje ime slave. |
| Jeremija 17,15 | Kažu mi: ” Gdje je dakle riječ GOSPODOVA? Nek se ostvari! “ |
| Jeremija 17,16 | Ja, ja nisam pristajao uz tebe pospješujući nesreću, kobni dan, njega ja nisam poželio, ti, ti to znaš: ono što je izišlo iz mojih usta bilo je izraženo u tvojoj nazočnosti. |
| Jeremija 17,17 | Ne opterećuj se mnome, ti, utočište moje u dan nesreće! |
| Jeremija 17,18 | Nek sramom budu prekriveni, progonitelji moji, a ne ja; nek podlegnu oni, a ne ja! Dovedi nad njih dan nesreće, slomi ih dvostruko! |
| Jeremija 17,19 | Ovako govori GOSPOD: Idi se postaviti uz velika vrata kroz koja ulaze i izlaze kraljevi Judini, potom na sva vrata Jeruzalema. |
| Jeremija 17,20 | Ti ćeš im reći: Slušajte riječ GOSPODOVU: |
| Jeremija 17,21 | Pazite dobro da ne nosite tovara u dane šabata i da ih ne pronosite kroz vrata jeruzalemska. |
| Jeremija 17,22 | Ni izvan vaših kućnih vrata ne nosite tovara, ne obavljajte nikakva posla, već ćete svetim držati dan šabatski kako sam ja propisao očevima vašim |
| Jeremija 17,23 | oni nisu poslušali, nisu napregnuli uši; oni su ukrutili šiju ne htijući ni slušati niti primiti poduku. |
| Jeremija 17,24 | Ako vi, slušajte me dobro proročanstvo GOSPODOVO, ako, u dan šabata, vi izbjegnete pronositi tovare kroz vrata ovog grada, držeći svetim dan šabatski, izbjegavajući u taj dan obavljati bilo koji posao, |
| Jeremija 17,25 | tad će ulaziti na vrata ovog grada sa svojim ministrima kraljevi koji će zauzimati prijestolje Davidovo, na kolima i konjima, oni, njihovi ministri, ljudi Judini, žitelji Jeruzalema; a ovaj grad ostat će nastanjen zauvijek. |
| Jeremija 17,26 | Tad će dolaziti iz gradova Judinih, iz okolice Jeruzalema, zemlje Benjaminove, iz *Nizije, s Planine, iz Negeva, oni koji donose holokauste, žrtve,*milodare i tamjane, s onima koji donose žrtve zahvalnice u Kuću GOSPODOVU. |
| Jeremija 17,27 | Ako me ne poslušate glede posvećivanja danu šabata izbjegavali nositi tovare i prolaziti vrata Jeruzalema u dana šabata, tada ću ja na njegovim vratima zapaliti jednu vatru koja će progutati lijepe kuće jeruzalemske i neće se ugasiti. |
|
| Jeremija 17,1 | Grijeh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihova i na rogovima oltara vaših, |
| Jeremija 17,2 | Da se sinovi njihovi sjećaju oltara njihovijeh i lugova njihovijeh pod zelenijem drvetima, na visokim humovima. |
| Jeremija 17,3 | Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za grijeh po svijem međama tvojim. |
| Jeremija 17,4 | I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti našljedstvo svoje koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gnjeva mojega koji će gorjeti dovijeka. |
| Jeremija 17,5 | Ovako veli Gospod: da je proklet čovjek koji se uzda u čovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda otstupa srce njegovo. |
| Jeremija 17,6 | Jer će biti kao vrijes u pustinji, koji ne osjeća kad dođe dobro, nego stoji u pustinji, na suhim mjestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi. |
| Jeremija 17,7 | Blago čovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. |
| Jeremija 17,8 | Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod. |
| Jeremija 17,9 | Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati? |
| Jeremija 17,10 | Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh. |
| Jeremija 17,11 | Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviće ga i najposlije će biti lud. |
| Jeremija 17,12 | Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od početka. |
| Jeremija 17,13 | Nade Izrailjev, Gospode! svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji otstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda. |
| Jeremija 17,14 | Iscijeli me, Gospode, i biću iscijeljen; izbavi me, i biću izbavljen, jer si ti hvala moja. |
| Jeremija 17,15 | Gle, oni mi govore: gdje je riječ Gospodnja? Neka dođe. |
| Jeremija 17,16 | A ja se ne zatezah ići za tobom kao pastir, i dana žalosnoga ne željeh, ti znaš; što je god izašlo iz usta mojih, pred tobom je. |
| Jeremija 17,17 | Ne budi mi strah, ti si utočište moje u zlu. |
| Jeremija 17,18 | Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih. |
| Jeremija 17,19 | Ovako mi reče Gospod: idi, i stani na vrata sinova narodnijeh, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata Jerusalimska. |
| Jeremija 17,20 | I reci im: čujte riječ Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata. |
| Jeremija 17,21 | Ovako veli Gospod: čuvajte se da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata Jerusalimska. |
| Jeremija 17,22 | I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakoga posla ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim. |
| Jeremija 17,23 | Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke. |
| Jeremija 17,24 | Ako me poslušate govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakoga posla, |
| Jeremija 17,25 | Tada će ulaziti na vrata grada ovoga carevi i knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima i na konjma, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad dovijeka. |
| Jeremija 17,26 | I dolaziće iz gradova Judinijeh i iz okoline Jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji. |
| Jeremija 17,27 | Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata Jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovijem, koji će upaliti dvorove Jerusalimske i neće se ugasiti. |
|
