Jeremija 2,1 | Dođe mi riječ Gospodnja: |
Jeremija 2,2 | "Idi, viči Jerusalemu glasno u uho: 'Ovako veli Gospod: Naplatio sam ti mladu ljubav tvoju, zaručničku milinu tvoju, kad si u pustinji išao za mnom, u zemlji, gdje se ne sije, |
Jeremija 2,3 | Izrael le vrijedio Gospodu kao sveto dobro, kao prvina od rodova njegovih. Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati; zlo je došlo na njega", veli Gospod. |
Jeremija 2,4 | Čujte riječ Gospodnju, kućo Jakovljeva i sve porodice kuće Izraelove! |
Jeremija 2,5 | Ovako veli Gospod: "Što nepravedno nađoše na meni oci vaši, te odstupiše od mene i pristadoše za idolima ništavim i sami postadoše ništavi" |
Jeremija 2,6 | Nijesu pitali: 'Gdje je Gospod, koji nas je izveo iz Egipta, koji nas je vodio po pustinji, po pustarama i gudurama, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji, kojom ne prohodi putnik, i u kojoj ne stanuje nitko?' |
Jeremija 2,7 | Dovedoh vas u zemlju plodnu, da uživate dobra njezina i plodove njezine. A vi dođoste i oskvrniste zemlju moju i baštinu moju učiniste gadnim mjestom. |
Jeremija 2,8 | Svećenici nijesu pitali: 'Gdje je Gospod?' Čuvari zakona nijesu me poznali. Pastiri su mi postali nevjerni. Proroci su bili proroci baalovi; trčali su za idolima nemoćnim. |
Jeremija 2,9 | Zato vas optužujem", veli Gospod, "i djecu djece vaše optužujem. |
Jeremija 2,10 | Jest, prijeđite na otoke Kitimske i vidite! Pošljite tamo u Kedar, raspitajte dobro i istražite, je li ikad bilo tako što: |
Jeremija 2,11 | Je li koji narod promijenio bogove svoje, ako i nijesu bogovi! A moj je narod predao slavnoga Boga svojega za idole nemoćne. |
Jeremija 2,12 | Začudi se tome, nebo, i zgrozi se i zaprepasti!" veli Gospod. |
Jeremija 2,13 | "Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod: "ostavili su mene, izvor žive vode, da kopaju sebi studence, raspucane bunareve, što ne drže vode. |
Jeremija 2,14 | Je li Izrael sluga, u kući rođen rob? Zašto je postao prijesnom? |
Jeremija 2,15 | Nad njim riču lavovi rikom glasnom. Pustinjom su učinili zemlju njegovu. Popaljeni su gradovi njegovi, te nema stanovnika u njima. |
Jeremija 2,16 | Čak i oni iz Memfisa i Tafnesa popasoše ti tjeme. |
Jeremija 2,17 | Nije li tomu kriv tvoj otpad, od Gospoda, Boga tvojega, u vrijeme, kad te je vodio pravim putem? |
Jeremija 2,18 | A što trčiš sad u Egipat, da piješ vodu iz Nila? Što trčiš tamo prijeko u Asiriju, da piješ vodu iz Eufrata? |
Jeremija 2,19 | Zloća je tvoja, koja te kara, otpad je tvoj, koji te kazni. Upamti i vidi, lako je zlo i gorko, što ostavljaš Gospoda, Boga svojega, i ne bojiš se mene!" veli Svemogući Gospod nad vojskama. |
Jeremija 2,20 | "Odavno si izlomio jaram svoj i istrgao užeta svoja i rekao si: 'Ne služim ti više!' A na svakom visokom humu, pod svakim zelenim drvetom predao si se idolskim ljubavnicima. |
Jeremija 2,21 | Bio sam te posadio kao lozu plemenitu, kao posve pravu bilinu. Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu? |
Jeremija 2,22 | l kad bi se oprao lužinom i uzeo sebi mnogo sapuna: krivnja zlodjela tvojih ostaje mrlja preda mnom!" veli svemogući Gospod. |
Jeremija 2,23 | "Kako možeš samo reći: 'Nijesam se zamrljao, nijesam trčao za baalima!' Pogledaj svoje poslove u dolini! Promisli, što si učinio! Ti si brzonoga deva, koja trči sad amo, sad tamo, |
Jeremija 2,24 | Divlja magarica, navikla na pustaru, koja divljom pohlepom zijeva za zrakom. Tko duši upalu njezinu? Tko je traži, nalazi je bez muke u vrijeme upale njezine. |
Jeremija 2,25 | Pazi, inače obosit ćeš, i grlo će ti se još osušiti. Ali ti veliš: 'Nemoguće! Ne! Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!' |
Jeremija 2,26 | Kao što se lupež posrami, kad se uhvati, tako stoji posramljena kuća Izraelova sa svojim kraljevima i svojim knezovima, sa svojim svećenicima i svojim prorocima. |
Jeremija 2,27 | Oni govore drvetu: "Ti si otac moj!, i kamenu: 'Ti si mi darovao život!' A meni okreću leđa, a ne lice. Ali u vrijeme nevolje viču: 'Ustani, dođi nam u pomoć!' |
Jeremija 2,28 | Gdje ostaju bogovi tvoji, što si ih sam načinio sebi? Neka ustanu, ako ti mogu pomoći u vrijeme nevolje, jer mnogobrojni su kao gradovi tvoji, Juda, i bogovi tvoji. |
Jeremija 2,29 | Zašto se tužite na me, ikad ste me svi ostavili?" veli Gospod. |
Jeremija 2,30 | "Uzalud sam udarao djecu tvoju: stege ne primiše. Mač vaš proždera proroke vaše kao lav što davi. |
Jeremija 2,31 | Izrođeni rode, što ste vi, uvažite riječ Gospodnju! Jesam li ja postao Izraelu pustinja, mračna zemlja? Kako kaže moj narod? 'Dosta smo lutali u njoj, ne dolazimo više nikada k tebi!' |
Jeremija 2,32 | Zaboravlja li djevojka svoj nakit, zaručnica tkanicu svoju? A narod je moj zaboravio mene, ima tomu dana nebrojeno. |
Jeremija 2,33 | Kako se dobro razumiješ u to, da pronađeš milosnike! Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari. |
Jeremija 2,34 | Na skutovima lijepi ti se krv siromaha nedužnih. Kod provale nijesi ih zatekao. |
Jeremija 2,35 | Unatoč svemu tomu još tvrdiš: 'Bez krivnje sam. Gnjev se je njegov odvratio od mene!' Sad te pozivam na odgovor, jer tvrdiš: 'Nijesam ništa zlo počinio!' |
Jeremija 2,36 | A kako si na tom, da mijenjaš svoj put! I od Egipta požet ćeš sramotu, kako si je imao od Asirija. |
Jeremija 2,37 | I odatle ćeš morati otići s rukama nad glavom, jer Gospod odbacuje one, u koje se uzdaš; ti nećeš imati sreće s njima. |
|
Jeremija 2,1 | I dođe mi riječ Jahvina: |
Jeremija 2,2 | "Idi i viči u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. |
Jeremija 2,3 | Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen; zlo ga snađe" - riječ je Jahvina. |
Jeremija 2,4 | "Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. |
Jeremija 2,5 | Ovako govori Jahve: `Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošću pođoše, te sami isprazni postadoše. |
Jeremija 2,6 | Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas vođaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mračnoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit` se tko nastanjuje?` |
Jeremija 2,7 | U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uđoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. |
Jeremija 2,8 | Svećenici ne govorahu: `Gdje je Jahve?` Tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše. |
Jeremija 2,9 | Zato ću još parnicu voditi s vama - riječ je Jahvina - i parbit ću se sa sinovima sinova vaših. |
Jeremija 2,10 | Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. |
Jeremija 2,11 | Je li koji narod mijenjao bogove - oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! |
Jeremija 2,12 | Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," riječ je Jahvina. |
Jeremija 2,13 | "Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. |
Jeremija 2,14 | Je li Izrael rob il` sluga u kući rođen? Zašto plijenom posta? |
Jeremija 2,15 | Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. |
Jeremija 2,16 | Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. |
Jeremija 2,17 | Nisi li to sam sebi učinio otpavši od Jahve, Boga svojega? |
Jeremija 2,18 | A sad, zašto krećeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto krećeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? |
Jeremija 2,19 | Opačina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuđuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - riječ je Gospoda Jahve nad Vojskama. |
Jeremija 2,20 | "Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reče: `Neću da robujem.` Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k`o bludnica. |
Jeremija 2,21 | A ja te zasadih kao lozu izabranu, k`o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! |
Jeremija 2,22 | Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - riječ je Jahve Gospoda. |
Jeremija 2,23 | "Kako samo možeš reći: `Nisam se uprljala, za baalima nisam trčala.` Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si učinila. Deva brza što krstari stazama svojim, |
Jeremija 2,24 | magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. |
Jeremija 2,25 | Čuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: `Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima ću ići.` |
Jeremija 2,26 | Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako će se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, svećenici i proroci njihovi |
Jeremija 2,27 | koji govore drvetu: `Ti si otac moj!` a kamenu: `Ti si me rodio!` jer mi leđa okreću, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: `Ustani, spasi nas!` |
Jeremija 2,28 | Gdje su bogovi što ih ti sam načini? Nek` ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika. |
Jeremija 2,29 | Zašto hoćete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - riječ je Jahvina. |
Jeremija 2,30 | "Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: mačevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. |
Jeremija 2,31 | Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il` zemlja mračna? Zašto moj narod govori: `Slobodu hoćemo, nećemo više k tebi!` |
Jeremija 2,32 | Zaboravlja li djevica svoj nakit il` nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana. |
Jeremija 2,33 | O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. |
Jeremija 2,34 | Čak su i ruke tvoje omašćene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ćeš odgovarati. |
Jeremija 2,35 | A govoriš: `Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.` Evo me da ti sudim jer govoriš: `Nisam zgriješila.` |
Jeremija 2,36 | Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipćani će te posramiti kao što te posramiše Asirci. |
Jeremija 2,37 | I odavde ćeš morati otići s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti nećeš biti sretna s njima. |
|
Jeremija 2,1 | Riječ GOSPODOVA se uputi meni: |
Jeremija 2,2 | ” Idi se potužiti na uši Jeruzalemu: Ovako govori GOSPOD: Ja te podsjećam na tvoju privrženost, iz vremena tvoje mladosti, tvoje ljubavi mladog ženika; ti si me slijedio u pustinji, u jednoj zemlji neobrađenoj. |
Jeremija 2,3 | Izrael bijaše stvar pričuvana za GOSPODA, *prvine koje njemu pritjecaše; tko bi ih jeo moraše izdahnuti; nesreća mu dolaziše u susret proročanstvo GOSPODOVO. |
Jeremija 2,4 | Slušajte riječ GOSPODOVU, vi, zajednico Jakovljeva sa svim obiteljima zajednice Izraelove: |
Jeremija 2,5 | Ovako govori GOSPOD: U čemu su mi očevi vaši našli nedostatak da bi bili udaljeni od mene? Oni su trčali za ništavilom i evo ih sada svedenih na ništa. |
Jeremija 2,6 | Oni nisu rekli. ” Gdje je GOSPOD koji nas je uspeo iz Egipta, koji bi našim vodičem u pustinji, u zemlji stepa i zamki, zemlji suše i smrtne sjene zemlji gdje nitko ne prolazi,, gdje nitko ne stanuje? “ |
Jeremija 2,7 | Ja sam vas uveo u zemlju vrtova da im kušate plodove i ljepotu. No u njih ulazeći, vi ste uprljali moju zemlju i načinili ste od moje baštine užas. |
Jeremija 2,8 | Svećenici ne recite: ” Gdje je GOSPOD?“ Oni koji se pridržavaju božanskih naloga ne poznavaše mene. Njihovi pastiri se pobuniše protiv mene. *Proroci prorokovaše u ime *Baalovo i trčaše k onima koji ne služe ničemu . |
Jeremija 2,9 | Hoću li ja još sporiti s vama proročanstvo GOSPODOVO i parbiti se sa sinovima vaših sinova. |
Jeremija 2,10 | Pođite dakle k obalama Kitima i pogledajte: pošaljite u Kedar . i dobro se obvijestite; pogledajte da li se dogodila slična stvar: |
Jeremija 2,11 | jedan narod mijenja li bogove? a ipak to nisu bogovi! Moj narod, on, mijenja svoju slavu što ne služi ničemu. |
Jeremija 2,12 | Budite time iznenađena *nebesa, budite užasnuta, duboko ožalošćena proročanstvo GOSPODOVO! |
Jeremija 2,13 | Da, ono je dvostruko, zlodjelo počinjeno od mog puka: oni me napuštaju, mene, izvor žive vode, da bi si kopali žusterne, naprsla spremišta vode koja vodu ne čuvaju. |
Jeremija 2,14 | Je li Izrael jedan rob, je li on rođen u robstvu? Zašto oni postaju jednom žrtvom? |
Jeremija 2,15 | Protiv njega riču mladi lavovi; oni se oglašavaju; pretvara se njegova zemlja u ruševinu; njegovi su gradovi spaljeni, ispražnjeni od svojih žitelja. |
Jeremija 2,16 | I ljudi iz Memfisa i Dafnea razbijaju ti glavu . |
Jeremija 2,17 | što ti vrijedi to, ako ne to što si napustio Gospodina Boga u vrijeme kad on bijaše tvoj vodič na cesti? |
Jeremija 2,18 | A sada što te privlači na cestu egipatsku za ići napojiti se na jezeru Horus? I što te privlači na cestu asirijsku da se ideš napajati na Rijeci ? |
Jeremija 2,19 | Nek te tvoje zlo kazni! Nek te tvoje otpadništvo ispravi! Iskusi sve do kraja bol i gorčinu zbog napuštanja GOSPODA Boga svog! Da, ti čak više i ne drhtiš preda mnom proročanstvo Gospodina Boga, svemogućeg. |
Jeremija 2,20 | Prije dugo vremena ti si slomio svoj *jaram, raskinuo svoje sveze, govoreći: ” Ja neću više biti rob.“ Na svakom uzvišnom brijegu,pod svakim ozelenjelim drvetom ti se razmećeš kao bludnica .. |
Jeremija 2,21 | Ja, ja sam te zasadio, vinograd izvrsni, sve sama pouzdana sadnica. kako si se ti izmetnuo u nepoznatu lozu zaraženih plodova? |
Jeremija 2,22 | čak i da se ti opereš slanicom i da koristiš potoke lužine, kal tvoje nastranosti trajat će preda mnom proročanstvo Gospodina BOGA. 23 Kako se ti usuđuješ reći: ” Ja nisam zaprljan, ja ne trčim k *Baalima?“ Pogledaj svoje držanje u dolcu; priznaj što činiš. Devo lakoumna koja ispreplićeš svoje tragove! |
Jeremija 2,24 | Divlja magarice navikla na stepu! Uspaljena, ona njuška vjetar;njena pohota, tko ju može zatomiti? Svi oni koji nju traže ne trebaju se zamarati, naći će ju u njenom mjesecu. |
Jeremija 2,25 | Stoj! Inače ti postaješ jedan skitalac, i tvoje će se grlo osušiti. Ali ti kažeš: ” Ništa tu nema! Ne! Ja ludim za strancima i hoću k njima otići. “ |
Jeremija 2,26 | Kako je smeten jedan kradljivac uhvaćen na djelu, tako su smeteni ljudi Izraelovi, oni, njihovi kraljevi, njihovi ministri, njihovi svećenici i njihovi *proroci. |
Jeremija 2,27 | Oni drvetu govore. ” Ti si moj otac!“, Kamenu .: ”Ti si taj koji me rodio.“ Da, oni mi predstavljaju šiju, a ne lice; ali, čim su nesretni, oni mi govore: ” Ustani! Spasi nas!“ |
Jeremija 2,28 | Gdje su bogovi tvoje izrade? Nek se dignu ako te mogu spasiti kad si ti nesretan, jer su tvoji bogovi postali tako brojni kao gradovi tvoji, o Judo! |
Jeremija 2,29 | Zašto parbite protiv mene? Svi vi koji ste bili pobunjeni protiv mene proročanstvo GOSPODOVO. |
Jeremija 2,30 | Uzaludno je to što vaše sinove udaram; oni ne prihvaćaju pouku. Vaš mač proždire vaše *proroke kao kakav pustopašni lav. |
Jeremija 2,31 | Vi, ljudi ovog vremena, razumijte riječ GOSPODOVU! Jesam li ja postao jedna pustinja za Izrael? Zašto ovi iz mog pogana govore: ” Mi, idemo kamo hoćemo, više nećemo doći k tebi! “ |
Jeremija 2,32 | Jedna mlada djevojka zaboravlja li svoje uresje? Jedna nevjesta, svoju haljinu ? Ali, ovi iz mog pogana mene zaboravljaju od prije dana i dana. |
Jeremija 2,33 | kako ti dobro skladaš svoje spletke za iskati ljubav! Uistinu si ti išao sve do privakavanja zločinu. |
Jeremija 2,34 | Krv sirotih, nedužnih, nalazi se sve do skutova tvoje odjeće. Ja sam sve to zaista ondje našao, ne na jednom probijenom zidu . |
Jeremija 2,35 | Ti kažeš: ”Ja sam nedužan; njegov gnjev će se sigurno okrenuti od mene. “ A ja, ja te gonim po pravdi jer ti kažeš: ” Ja nisam grješan. “ |
Jeremija 2,36 | Kako se ti spuštaš nisko izmijenjujući svoje spletke! “ Ti ćeš požnjeti toliko srama od Egipta koliko od Asirije. |
Jeremija 2,37 | Otuda ćeš ti također izići s rukama na glavi . Da, GOSPOD prezire tvoj sustav sigurnosti; nije to ono kako ćeš uspjeti. |
|
Jeremija 2,1 | Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: |
Jeremija 2,2 | Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iđaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije. |
Jeremija 2,3 | Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeđahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod. |
Jeremija 2,4 | Čujte riječ Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva. |
Jeremija 2,5 | Ovako veli Gospod: kaku nepravdu nađoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi? |
Jeremija 2,6 | I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio? |
Jeremija 2,7 | I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega načiniste gad. |
Jeremija 2,8 | Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem. |
Jeremija 2,9 | Zato ću se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preću se. |
Jeremija 2,10 | Jer prođite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što: |
Jeremija 2,11 | Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu. |
Jeremija 2,12 | Čudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod. |
Jeremija 2,13 | Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode. |
Jeremija 2,14 | Je li Izrailj rob? je li rob u kući rođen? zašto posta grabež? |
Jeremija 2,15 | Rikaše na nj lavići i dizaše glas svoj, i obratiše zemlju njegovu u pustoš; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima. |
Jeremija 2,16 | I sinovi Nofski i Tafneski opasoše ti tjeme. |
Jeremija 2,17 | Nijesi li to sam sebi učinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te vođaše putem? |
Jeremija 2,18 | A sada što će ti put Misirski da piješ vode Siorske? što li će ti put Asirski da piješ vode iz rijeke? |
Jeremija 2,19 | Tvoja će te zloća pokarati i tvoje će te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama. |
Jeremija 2,20 | Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reče: neću biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš. |
Jeremija 2,21 | Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuđe loze? |
Jeremija 2,22 | Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna, opet će se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, veli Gospod Gospod. |
Jeremija 2,23 | Kako možeš reći: nijesam se oskvrnio, nijesam išao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj šta si učinila, brza kamilo, koja ostavljaš znake na svojim putovima. |
Jeremija 2,24 | Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duše svoje vuče u se vjetar, kad navali, ko će je vratiti? koji je traže neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu. |
Jeremija 2,25 | Čuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliš: od toga nema ništa; ne, jer ljubim tuđe, i za njima ću ići. |
Jeremija 2,26 | Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako će se posramiti dom Izrailjev, oni carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi, |
Jeremija 2,27 | Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas. |
Jeremija 2,28 | A gdje su bogovi tvoji koje si načinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova. |
Jeremija 2,29 | Zašto hoćete da se pravdate sa mnom? vi ste se svi odmetnuli od mene, veli Gospod. |
Jeremija 2,30 | Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; mač vaš proždrije proroke vaše kao lav koji davi. |
Jeremija 2,31 | O rode! vidite riječ Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mračna zemlja? zašto govori moj narod: gospodari smo, nećemo više doći k tebi? |
Jeremija 2,32 | Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja. |
Jeremija 2,33 | Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći što ljubiš? pa si i nevaljale žene naučio svojim putovima. |
Jeremija 2,34 | I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajući, nego je na svjema njima. |
Jeremija 2,35 | A ti govoriš: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja ću se preti s tobom što govoriš: nijesam zgriješio. |
Jeremija 2,36 | Zašto trčkaš tako mijenjajući svoj put? Posramićeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca. |
Jeremija 2,37 | Otići ćeš i odatle s rukama nad glavom svojom, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i nećeš biti srećan u njima. |
|