| Jeremija 20,1 | Kada je svećenik Pašhur, sin Imerov, on je bio nadzornik u kući Gospodnjoj, čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje ove riječi, |
| Jeremija 20,2 | Tada Pašhur istuče proroka Jeremiju i dade ga metnuti u klade, što su se nalazile na gornjim vratima, to jest na vratima Benjaminovim, kuće Gospodnje. |
| Jeremija 20,3 | Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Gospod te ne zove više Pašhur, nego Magor-Misabib, (što znači 'groza unaokolo'). |
| Jeremija 20,4 | Jer ovako veli Gospod: "Evo, činim te grozom za te i za sve prijatelje tvoje! Oni će pasti od mača neprijatelja svojih, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Svega ću Judu dati u ruke kralju babilonskom. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem. |
| Jeremija 20,5 | Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve dobro njegovo i dragocjenosti njegove. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima njihovim. Oni će ga razgrabiti, uzeti i u Babilon odnijeti. |
| Jeremija 20,6 | l ti, Pašhure, i svi ukućani tvoji, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo pokopan biti, ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao laži." |
| Jeremija 20,7 | Ti si me obmanuo, Gospode, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan, i sav mi se svijet ruga. |
| Jeremija 20,8 | Ah, kad govorim, moram zavikati: "nepravda, sila!" moram vikati, jer riječ Gospodnja donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh. |
| Jeremija 20,9 | Kažem li: "Neću više misliti a njega, neću više nikada govoriti u ime njegovo k, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u kostima mojim! Mučim se, da ga podnesem, a ne mogu više! |
| Jeremija 20,10 | Ah, čujem tolike gdje šapuću - groza unaokolo - : "Prijavite ga! Mi ga izdajemo!" Svi prijatelji moji vrebaju, da posrnem: "On se može biti dade obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo se njemu." |
| Jeremija 20,11 | Ali je sa mnom Gospod kao jak junak. Zato neka navaljuju progonitelji moji, ne mogu mi ništa. Posramit će se - jer neće postići ništa - sramota im je vječna, nezaboravna. |
| Jeremija 20,12 | Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer sam stvar svoju stavio na tebe! |
| Jeremija 20,13 | Hvalu pjevajte Gospodu! Slavite Gospoda! On izbavlja život siromahu iz ruke zlikovčeve. |
| Jeremija 20,14 | Proklet dan, u koji se rodih, dan, kad mi život dade mati, neka nije blagoslovljen! |
| Jeremija 20,15 | Proklet čovjek, koji donese radosnu vijest ocu mojemu: "Rodi ti se dijete, dječak!" - On ga je obradovao visoko. - |
| Jeremija 20,16 | Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima, što ih je razorio Gospod, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, vrisku ratnu opodne, |
| Jeremija 20,17 | Jer me ne usmrti u krilu materinu, da bi mi mati moja bila grob, i tijelo njezino da bi ostalo dovijeka trudno! |
| Jeremija 20,18 | Zašto sam morao izaći iz krila materina, da doživim muku i žalost, da potratim dane svoje u sramoti" |
|
| Jeremija 20,1 | A svećenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. |
| Jeremija 20,2 | I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. |
| Jeremija 20,3 | A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur već `Užas odasvud`. |
| Jeremija 20,4 | Jer ovako govori Jahve: `Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim ćeš očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. |
| Jeremija 20,5 | I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.` |
| Jeremija 20,6 | A ti ćeš se, Pašhure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon ćeš doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao. |
| Jeremija 20,7 | Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. |
| Jeremija 20,8 | Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. |
| Jeremija 20,9 | I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al` tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. |
| Jeremija 20,10 | Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti! |
| Jeremija 20,11 | Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. |
| Jeremija 20,12 | O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. |
| Jeremija 20,13 | Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. |
| Jeremija 20,14 | Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! |
| Jeremija 20,15 | Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškić!" i time mi oca obradova. |
| Jeremija 20,16 | Tom čovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; već u cik zore čuo zapomaganje i poklike bojne u podne, |
| Jeremija 20,17 | jer me ne pogubi u majčinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! |
| Jeremija 20,18 | O, zašto izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane! |
|
| Jeremija 20,1 | Svećenik Pašehur, sin Imerov, upravitelj Kuće GOSPODOVE, sasluša Jeremiju prorokovati sve to. |
| Jeremija 20,2 | Tad Pašehur se dohvati Jeremije i priveza ga za stub srama na gornjim vratima Benjaminovim, onim od Kuće GOSPODOVE. |
| Jeremija 20,3 | Sutradan, kad ga Pašehur dođe skinuti sa stuba hrama, Jeremija mu rece: ”GOSPOD te više ne zove Pašehur, već Užas posvemašnji. |
| Jeremija 20,4 | Naime, tako govori GOSPOD: Od sada ću načiniti od tebe jedno strašilo i za tebe samog i za tvoje prijatelje. Oni, past će pod mačem svojih neprijatelja, a ti ćeš tome biti svjedokom. Ljude ću Judine izručiti pod vlast kralja Babilonije; on će ih izgnati u Babiloniju, i potući će ih mačem. |
| Jeremija 20,5 | Sve zalihe ovog grada, sav plod njegovog rada, sve što ima dragocijeno, sve riznice kraljeva Judinih, ja ću ih izručiti njihovim neprijateljima; oni će ih opljačkati, oni će ih pokupiti, oni će ih odnijeti u Babilon. |
| Jeremija 20,6 | A ti, Pašehuru, sa svima koji borave kod tebe, otići ćeš u robstvo; ti ćeš stići u Babilon, a ondje ćeš umrijeti, ondje ćeš biti pokopan, da, ti sa svim svojim prijateljima kojima si propovijedao u ime Lažnosti . “ |
| Jeremija 20,7 | GOSPODE, ti si prekomjerno isko- ristio moju bezazlenost, da, ja sam zaista bio neiskusan; ti si me mnom nasilno upotrijebio i postigao što si htio. Tijekom cijelog dana, mene izvrgavaju ruglu, svi se sprdaju sa mnom. |
| Jeremija 20,8 | Svaki put kad imam riječ za izreći, moram zvati u pomoć i jadikovati: ” Nasilje, kažnjavanje! “ Zbog riječi GOSPODOVE, ja sam na udarcu cijelog dana uvrjedama i porugama. |
| Jeremija 20,9 | Kad ja kažem: ” Neću više činiti opaski, neću više izgovoriti riječi u njegovo ime“, ona tad postaje poda mnom kao jedna vatra proždiruća, uhićenik mojeg tijela; iscrpljuje me nositi ju u sebi, ali ja ne uspijevam. |
| Jeremija 20,10 | čujem prijeteće govore mnoštva to je posvda strahota: ” Potkažite ga! “ ” Da, potkazat ćemo ga! “ Svi moji bližnji vrebaju moje slabosti: ” Možda će se pustiti obmanuti u svojoj bezazlenosti i mi ćemo ga obmanuti, mi ćemo mu se odužiti. “ |
| Jeremija 20,11 | Ali, GOSPOD je sa mnom kao jedan strašni ratnik; moji će progonitelji posrnuti i neće postići ciljeva svojih. Posramiti će se oni neće uspjeti. Obeščašćeni zauvijek! To se neće zaboraviti. |
| Jeremija 20,12 | Pjevajte GOSPODU! Slavite GOSPODA! On otima život sirotih iz vlasti zločinaca |
| Jeremija 20,14 | Proklet dan kad bih rođen! Dan kad me moja majka porodi, nek ne bude blagoslovljen! |
| Jeremija 20,15 | Proklet čovjek koji objavi mojem ocu: ” Jedan sin ti se rodi! “ I on ga ispuni radošću! “ |
| Jeremija 20,16 | Nek taj čovjek postane jednak gradovima koje, neporecivo, GOSPOD je porušio! Nek u jutro čuje poziv u pomoć, a u podne ratničke pokliče! |
| Jeremija 20,17 | A On, što me nije usmrtio već u utrobi? Moja bi majka mojim grobom postala, njena se trudnoća nikad ispunila ne bi. |
| Jeremija 20,18 | Zašto sam ja dakle izišao iz utrobe, za upoznati muku i jad, za biti, svakog dana, izjedan sramom? |
|
| Jeremija 20,1 | A Pashor sin Imirov sveštenik, koji bijaše starješina u domu Gospodnjem, ču Jeremiju gdje prorokuje te riječi. |
| Jeremija 20,2 | I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovijem uz dom Gospodnji. |
| Jeremija 20,3 | A sjutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reče mu Jeremija: Gospod ti nadje ime ne Pashor nego Magor-Misaviv. |
| Jeremija 20,4 | Jer ovako veli Gospod: evo, ja ću pustiti na te strah, na te i na sve prijatelje tvoje, koji će pasti od mača neprijatelja svojih, i oči će tvoje vidjeti, i svega ću Judu dati u ruke caru Vavilonskom, koji će ih odvesti u Vavilon, i pobiće ih mačem. |
| Jeremija 20,5 | I daću sve bogatstvo toga grada i sav trud njegov i sve što ima dragocjeno, i sve blago careva Judinijeh daću neprijateljima njihovijem u ruke, i razgrabiće i uzeti i odnijeti u Vavilon. |
| Jeremija 20,6 | I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu otići ćete u ropstvo; i doći ćeš u Vavilon i ondje ćeš umrijeti i ondje ćeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno. |
| Jeremija 20,7 | Nagovarao si me, Gospode, i dadoh se nagovoriti; bio si jači od mene i nadvladao si me; na potsmijeh sam svaki dan, svak mi se potsmijeva. |
| Jeremija 20,8 | Jer otkad govorim, vapijem, radi nasilja i pustošenja vičem, jer mi je riječ Gospodnja na porugu i na potsmijeh svaki dan. |
| Jeremija 20,9 | I rekoh: neću ga više pominjati, niti ću više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajući ga, i ne mogoh više. |
| Jeremija 20,10 | Jer čujem poruge od mnogih, strah otsvuda: prokažite da prokažemo; svi koji bijahu u miru sa mnom, vrebaju da posrnem: da ako se prevari, te ćemo ga nadvladati i osvetićemo mu se. |
| Jeremija 20,11 | Ali je Gospod sa mnom kao strašan junak; zato oni koji me gone spotaknuće se i neće nadvladati; posramiće se vrlo; jer neće biti srećni, sramota vječna neće se zaboraviti. |
| Jeremija 20,12 | Zato, Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji vidiš bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer tebi kazah parbu svoju. |
| Jeremija 20,13 | Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovačke. |
| Jeremija 20,14 | Proklet da je dan u koji se rodih! dan, u koji me rodi mati moja, da nije blagosloven! |
| Jeremija 20,15 | Proklet da je čovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreći: rodi ti se sin. |
| Jeremija 20,16 | I taj čovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatr i ne bi mu žao! neka sluša viku ujutru i vrisku u podne, |
| Jeremija 20,17 | Što me ne usmrti u utrobi materinoj da bi mi mati moja bila grob, i utroba njezina da bi ostala dovijeka trudna. |
| Jeremija 20,18 | Zašto izidoh iz utrobe da vidim muku i žalost i da se svrše u sramoti dani moji? |
|
