| Ezra 9,1 | Kad se je bilo to svršilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: "Narod Izraelov, svećenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih unatoč njihovim gadovima, naime od Kanaanaca, Hiteja, Perizeja, Jebuseja, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amoreja. |
| Ezra 9,2 | Oni dapače uzeše kćeri njihove za žene sebi i sinovima svojim. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini." |
| Ezra 9,3 | Kad sam to čuo, razdrijeh donju haljinu svoju i gornju odjeću svoju, raščupah sebi kosu na glavi svojoj i na bradi svojoj i sjedoh duboko potresen. |
| Ezra 9,4 | Tada se skupiše oko mene svi, koji su se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog opačine onih, koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve. |
| Ezra 9,5 | O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet donju haljinu svoju i gornju odjeću svoju, padoh ničice na koljena svoja, raširih ruke svoje Gospodu, Bogu svojemu, |
| Ezra 9,6 | I pomolih se: "Bože moj, stidim se i bojim se podignuti lice svoje k tebi, Bože moj, jer zlodjela naša narastoše nam preko glave, i krivnja je naša doprla do neba. |
| Ezra 9,7 | Od vremena otaca svojih do danas mi smo u velikoj krivnji, i zbog zlodjela naših bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemaljskim pod mač, u ropstvo, u grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas. |
| Ezra 9,8 | Sada nam doduše dođe za čas milosrđe od Gospoda, Boga našega, stim, da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svetom mjestu svojemu, da bi Bog naš opet prosvijetlio oči naše i dao nam malo nove životne snage u ropstvu našemu. |
| Ezra 9,9 | Doduše mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u ropstvu našemu, nego nam dade da nađemo milost pred kraljevima perzijskim, tako da su nam oni dali toliko životne slobode, te smo mogli hram Boga svojega opet podignuti i učiniti, da nanovo ustane iz ruševina svojih. Dade nam obranu u Judeji i Jerusalemu. |
| Ezra 9,10 | A što da sada, Bože, kažemo poslije takvih događaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje, |
| Ezra 9,11 | Koje si nam dao preko sluga svojih, proroka, kad si zapovjedio: "zemlja, u koju idete, da je zauzmete, okaljana je nečistoćom naroda zemaljskih zbog gadova, kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga u nečistoći svojoj. |
| Ezra 9,12 | Ne dajite zato nikada kćeri svojih za sinove njihove, niti uzimajte kćeri njihove za sinove svoje! Ne tražite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da možete uživati dobra zemlje i djecu svoju imati za baštinike dovijeka! |
| Ezra 9,13 | Poslije svega toga, što dođe na nas zbog zlih djela naših i velike krivnje naše - premda si nas, Bože naš, više štedio, nego što su to opačine naše zaslužile, i ostavio si nam ovaj ostatak - |
| Ezra 9,14 | Zar ćemo nanovo prestupati zapovijedi tvoje i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do uništenja, tako da više ne preostane ni jedan ostatak? |
| Ezra 9,15 | Ali ti si, Gospode, Bože Izraelov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spašeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom krivnjom svojom, da ne može za to stajati ni jedan pred tobom." |
|
| Ezra 9,1 | Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca, |
| Ezra 9,2 | nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost. |
| Ezra 9,3 | Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. |
| Ezra 9,4 | Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve. |
| Ezra 9,5 | A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, |
| Ezra 9,6 | i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. |
| Ezra 9,7 | Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši - pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. |
| Ezra 9,8 | Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem. |
| Ezra 9,9 | Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu. |
| Ezra 9,10 | Ali sada, što možemo reći, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje |
| Ezra 9,11 | koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim riječima: `Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete nečista je zemlja od nečistoće naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. |
| Ezra 9,12 | Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.` |
| Ezra 9,13 | I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! |
| Ezra 9,14 | Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo? |
| Ezra 9,15 | Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom! |
|
| Ezdra 9,1 | Kad to bi završeno, poglavari se primaknuše da mi kažu: ` Narod Izraelov, svećenici i *leviti nisu odijeljeni od domaćih ljudi . U skladu s gnusnostima ovih posljednjih onih u Kanaanaca, Hitita, Perizita, Jebuzita, Ammonita, Moabita, Egipćana i *Amorita, |
| Ezdra 9,2 | oni i njihovi sinovi, i sveta loza su se pomiješali s domaćim ljudima. Poglavari i plemenitaši su bili prvi koji su umiješali ruku u taj slučaj nevjernosti.` |
| Ezdra 9,3 | Kad ja to saslušah, *rastrgah svoju odjeću i svoj ogrtač, počupah si kose s glave i dlake iz brade i sjedoh satrven. |
| Ezdra 9,4 | Svi oni kojçi drhatše na riječi Boga Izraelova sastadoše se kod mene zbog te nevjernosti izgnanika a ja, ja ostadoh sjedjeti, sve do večernjeg žrtvovanja . |
| Ezdra 9,5 | S večernjim žrtvovanjem, ja iziđoh iz svoje malaksalosti i, rastrgane odjeće i ogrtača, pružih ruke svoje prema GOSPODU mom Bogu |
| Ezdra 9,6 | i rekoh njemu: ` Moj Bože, ja se jako stidim i zbunjen sam za podignuti lice svoje prema tebi, moj Bože, jer naše grješke su se mnogostručile iznad naših glava i naša uvreda narasla je do nebesa. |
| Ezdra 9,7 | Od dana naših otaca sve do ovog dana, velika je uvrjeda s naše strane; zbog naših grijeha, mi, naši kraljevi i nasiđ svećenici, izručeni smo kralju zemlje, maču, zarobljeništvu, pljački i sramoti, kao što je to danas. |
| Ezdra 9,8 | A sada, od prije malo vremena milost GOSPODA našeg Boga nam je ostavila jedan ostatak preživjelih i dala nam jedno mjesto u svom svetom mjestu; tako je naš Bog osvijetlio naše oči i vratio nam malo života u naše sužanjstvo. |
| Ezdra 9,9 | Jer mi smo robovi, ali u našem sužanjstvu naš nas Bog nije napustio; pred kraljevima Perzije, on se priklonio k nama u svojoj vjernosti da nam dade život da bi podigli ponovo Kuću našeg Boga, popravili njene ruševine i dao nam jedan zid u Judi i u Jeruzalemu. |
| Ezdra 9,10 | A sada, naš Bože, što reći nakon togađ Jer mi smo napustili tvoje zapovijedi |
| Ezdra 9,11 | koje, putem tvojih slugu *proroka, ti si propisao ovim riječima: Zemlja gdje ulazite da ju uzmete u posjed je jedna zaprljana zemlja, zaprljana domaćim ljudima i gnusnostima kojima su ju oni ispunili s jednog na drugi kraj u svojoj nečistoći. |
| Ezdra 9,12 | A sada, ne dajite svoje kćeri njihovim sinovima, ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne tražite nikada imati mir i blagostanje koji su njihovi, da biste postali jaki, jeli dobra zemlje i ostavljali ih u posjed svojim sinovima, zauvijek. |
| Ezdra 9,13 | A, nakon svega onog što nam se dogodilo po našim lošim djelima i našoj velikoj krivici premda ti, naš Bog, ti si ostavio po strani neke od naših grješaka i sačuvao nas ostatak preživjelih kojih evo |
| Ezdra 9,14 | možemo li mi ponovo početi kršiti tvoje zapovijedi i vezivati se ženidbom s tim gnusnim ljudima ? Nećeš li se ti razgnjeviti protiv nas sve dok nas ne uništiš ne ostavivši ostatak preživjelih ? |
| Ezdra 9,15 | GOSPODE, Bože Izraelov, ti si pravedan: u ovaj isti dan, mi opstajemo kao jedan ostatak preživjelih. Evo nas pred tobom s našim uvrjedama dok, u tim uvjetima, ništa ne može opstati pred tobom. |
|
| Jezdra 9,1 | A kad se to svrši, pristupiše k meni knezovi govoreći: narod Izrailjev i sveštenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih radi gadova njihovijeh, od Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Misiraca i Amoreja. |
| Jezdra 9,2 | Jer uzeše kćeri njihove sebi i sinovima svojim, te se pomiješa sveto sjeme s narodima zemaljskim; i ruka sveštenička i glavarska bješe prva u tom prijestupu. |
| Jezdra 9,3 | I kad čuh to, razdrijeh haljinu svoju i plašt svoj, i skuboh kosu s glave svoje i bradu svoju, i sjedoh tužan. |
| Jezdra 9,4 | I skupiše se k meni svi koji se bojahu riječi Boga Izrailjeva za prijestup onijeh koji dođoše iz ropstva, a ja sjeđah tužan do večernje žrtve. |
| Jezdra 9,5 | A o večernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, klekavši na koljena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu, |
| Jezdra 9,6 | I rekoh: Bože moj! stidim se i sramim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba. |
| Jezdra 9,7 | Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljski pod mač, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas. |
| Jezdra 9,8 | A sada začas dođe nam milost od Gospoda Boga našega, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mjestu svom da bi prosvijetlio oči naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svojem. |
| Jezdra 9,9 | Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te nađosmo milost pred carevima Persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svojega i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu. |
| Jezdra 9,10 | Sada dakle šta da kažemo, Bože naš, poslije toga? Jer ostavismo zapovijesti tvoje, |
| Jezdra 9,11 | Koje si zapovjedio preko sluga svojih proroka govoreći: zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja je nečista od nečistote naroda zemaljskih, s gadova njihovijeh, kojima je napuniše od kraja do kraja u nečistoti svojoj. |
| Jezdra 9,12 | I zato kćeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kćeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka. |
| Jezdra 9,13 | I poslije svega što dođe na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki, |
| Jezdra 9,14 | Eda li ćemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potro da ni jedan ne ostane i ne izbavi se? |
| Jezdra 9,15 | Gospode Bože Izrailjev! ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što sa vidi danas. Evo mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to. |
|
