| Job 17,1 | Slomljena je moja životna snaga; dani se moji trnu; čeka me grob. |
| Job 17,2 | Nijesu li rugači oko mene? Brbljanje njihovo otima san očima mojim. |
| Job 17,3 | Zauzmi se za me, i budi jamac; tko bi mi inače podao ruku? |
| Job 17,4 | Od njihova si srca skrio mudrost, i zato im nećeš dati da pobijede. |
| Job 17,5 | Imanje se hoće razdijeliti drugima, gdje ipak sahnu oči djece. |
| Job 17,6 | Mene se predalo ruganju svega svijeta, pljuje mi se u lice. |
| Job 17,7 | Oči moje trnu se od jada, svi su udovi moji kao sjena. |
| Job 17,8 | Pobožni su nad tim rasrđeni, čisti su nad zločincem pobunjeni. |
| Job 17,9 | I zato tim tvrđe stoji pravednik na svojemu putu; još većma samo ojača, čije su ruke čiste. |
| Job 17,10 | Pa stupite samo opet svi ovamo, ali među vama ne nalazim nijednoga mudra. |
| Job 17,11 | Dani moji odoše, osnove se moje slomiše, želje srca mojega. |
| Job 17,12 | Od noći čine dan, i svjetlost je blizu mraka. |
| Job 17,13 | Premda se nadam, ipak će podzemni svijet biti moj stan; u tami ću prostrti postelju svoju. |
| Job 17,14 | Truležu velim: "Moj si ti otac!" a crvu: "Moja mati, moja sestro!" |
| Job 17,15 | Ali gdje je zaista još nadanje za me? Moja sreća, tko je može još vidjeti? |
| Job 17,16 | vratima podzemnoga svijeta silaze, gdje je onda počinak u prahu. |
|
| Job 17,1 | Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari. |
| Job 17,2 | Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu. |
| Job 17,3 | Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari. |
| Job 17,4 | Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu. |
| Job 17,5 | K`o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu, |
| Job 17,6 | narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut` može. |
| Job 17,7 | Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju. |
| Job 17,8 | Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti; |
| Job 17,9 | neporočni će na svom ustrajat` putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više. |
| Job 17,10 | Hajde, svi vi, nećete li opet počet`, ta među vama ja mudra ne nalazim! |
| Job 17,11 | Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se. |
| Job 17,12 | `U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.` |
| Job 17,13 | A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. |
| Job 17,14 | Dovikujem grobu: `Oče moj rođeni!` a crve pozdravljam: `Mati moja, sestro!` |
| Job 17,15 | Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti? |
| Job 17,16 | Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo? |
|
| Job 17,1 | Moj se dah izluđuje, moji se dani gase, moj je grob! |
| Job 17,2 | Nisam li okružen bezočnicima? Njihove drskosti opsjedaju moje |
| Job 17,3 | Zauzmi se dakle, budi moj jamac kod Tko bi privolio pljesnuti u moju : ruku ? |
| Job 17,4 | Uistinu, ti si zatvorio njihovo *srce razumu, također, ti nećeš podnijeti da oni |
| Job 17,5 | Takav pozove svoje prijatelje u |
| Job 17,6 | Načinili su od mene narodnu basnu. Ja ću biti opće mjesto straha . |
| Job 17,7 | Moje se oko ugasilo od jada i svi su moji udovi samo sjena. |
| Job 17,8 | Pravični ljudi će time biti iznenađeni, i čovjek pošten ražestit će se protiv licemjera. |
| Job 17,9 | Ali, neka pravednik ustraje u svojem i nek čovjek *čistih ruku udvostruči |
| Job 17,10 | Što se tiče vas, vratite se, dođite dakle! među vama ja neću naći ni jednog mudraca. |
| Job 17,11 | Moji su dani prošli, ono što sam zasnovao raskidano je, naknada mojoj želji. |
| Job 17,12 | Oni bi voljeli da noć bude dan, oni govore da je svjetlost blizu, kad padne tmina. |
| Job 17,13 | Čemu se ja imam nadati? Pakao je moje boravište. Tminama sam podstavio svoj ležaj. |
| Job 17,14 | Kosturnici ja sam jadikovao: ` Ti si otac moj! ` Gamadima: ` O majko moja, o sestro |
| Job 17,15 | Kamo je dakle otišlo moje ufanje? Moja nada, tko ju nazire? |
| Job 17,16 | Na izmaku dna u paklu ona će potamnjeti, kad se zajedno rasprostremo po prašini. |
|
| Jov 17,1 | Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. |
| Jov 17,2 | Kod mene su rugači, i oko moje provodi noći u jadu koji mi zadaju. |
| Jov 17,3 | Daj mi ko će jamčiti kod tebe; ko je taj koji će se rukovati sa mnom? |
| Jov 17,4 | Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih nećeš uzvisiti. |
| Jov 17,5 | Ko laska prijateljima, njegovijem će sinovima oči posahnuti. |
| Jov 17,6 | Učinio je od mene priču narodima, i postao sam bubnjanje među njima. |
| Jov 17,7 | Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. |
| Jov 17,8 | Začudiće se tome pravi, i bezazleni će ustati na licemjere. |
| Jov 17,9 | Ali će se pravednik držati svojega puta, i ko je čistijeh ruku većma će ojačati. |
| Jov 17,10 | A vi vratite se svikoliki i hodite; neću naći mudra među vama. |
| Jov 17,11 | Dani moji prođoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. |
| Jov 17,12 | Od noći načiniše dan, i svjetlost je blizu mraka. |
| Jov 17,13 | Da bih se nadao, grob će mi biti kuća; u tami ću prostrijeti postelju sebi. |
| Jov 17,14 | Grobu vičem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja. |
| Jov 17,15 | I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko će vidjeti? |
| Jov 17,16 | U grob će sići, počinuće sa mnom u grobu. |
|
