| Job 2,1 | A dogodi se jednoga dana, da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospoda. |
| Job 2,2 | I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolaziš?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio sam zemljom i putovao po njoj." |
| Job 2,3 | Tada reče Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. I premda si me nagovorio, da mu naškodim ni za što, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti." |
| Job 2,4 | Sotona odgovori Gospodu: "Kožu za kožu: sve što ima čovjek, daje za život svoj. |
| Job 2,5 | Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!" |
| Job 2,6 | Tada reče Gospod Sotoni: "Dobro, neka ti je on u vlasti! Samo mu moraš sačuvati život!" |
| Job 2,7 | I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena. |
| Job 2,8 | A on uze crijep, da se struže njime; pritom je sjedio na smetlištu. |
| Job 2,9 | Tada ga prekori žena njegova. "Držiš li se još uvijek tvrdo pobožnosti svoje? Odreci se Boga, pa umri!" |
| Job 2,10 | A on joj odgovori: "Kao luđakinja brbljaš Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo!" Kraj svega toga ne sagriješi Job usnama svojim. |
| Job 2,11 | Kada tri prijatelja Jobova čuše za svu nesreću, što se bila svalila na njega, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše, da mu iskažu svoju sućut i da ga potješe |
| Job 2,12 | A kad izdaleka podigoše oči svoje i ne prepoznaše ga, počeše plakati glasno, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga gore. |
| Job 2,13 | I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi; jer vidješe, da je njegova bol vrlo velika. |
|
| Job 2,1 | Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. |
| Job 2,2 | Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je", odgovori on. |
| Job 2,3 | Nato će Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporočnosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim. |
| Job 2,4 | A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za život. |
| Job 2,5 | Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti! |
| Job 2,6 | "Neka ti bude! - reče Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj! |
| Job 2,7 | I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. |
| Job 2,8 | Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. |
| Job 2,9 | Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri! |
| Job 2,10 | Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. |
| Job 2,11 | U to čuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odlučiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. |
| Job 2,12 | A kad su izdaleka upravili oči na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plač; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. |
| Job 2,13 | Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol. |
|
| Job 2,1 | dođe dan kad se sinovi Božji nađoše na prijemu Gospodovom. Protivnik dođe također među njima na prijem GOSPODOV. |
| Job 2,2 | GOSPOD reče Protivniku: ` Otkud dolaziš ti?` ` Bijah pregledati zemlju, odgovori on, i sređivati ondje stvari.` |
| Job 2,3 | A GOSPOD ga upita: ` Jesi li zamijetio mog slugu Joba? Nema njemu ravna na zemlji. To je jedan pošten i pravičan čovjek koji se boji Boga i čuva se zla. On ustrajava u svom poštenju i uzalud je to što si me ti pobudio da ga uništim.` |
| Job 2,4 | Ali Protivnik uzvrati GOSPODU : `Koža za kožu! Sve što jedan čovjek posjeduje; on to daje za svoj život. |
| Job 2,5 | Ali, ispruži svoju ruku i dirni njegove kosti i meso njegovo. Ja se kladim da će te u lice prokleti! ` |
| Job 2,6 | Tad GOSPOD reče Protivniku: ` Nek bude! On je u vlasti tvojoj; poštuj samo samo život njegov. ` |
| Job 2,7 | I Protivnik napuštajući nazočnost GOSPODOVU, udari Joba, od tabana pa do vrha glave, jednom zloćudnom *leprom . |
| Job 2,8 | Tad Job uze klipu za češati se i smjesti se na pepelište . |
| Job 2,9 | Njegova mu žena reče: ` Hoćeš li ti ustrajati u svom poštenju? Prokuni Boga, i umri!` |
| Job 2,10 | On njoj reče: `Ti govoriš kao jedna luda. Mi prihvaćamo sreću kao jedan dar od Boga. A, nesreća, zašto nju također ne bismo prihvatili? ` U svemu tome, Job ne zgriješi nikako usnama svojim. |
| Job 2,11 | Tri Jobova prijatelja doznaše za svu nesreću koja ga bijaše zadesila i dođoše svaki iz svog zavičaja. Elifaz iz Temana,Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama . Oni se dogovoriše otići sažaliti se nad njim i utješiti ga. |
| Job 2,12 | Podigavši pogled oni ga izdaleko spaziše. Tad oni zajaukaše snažnim kricima. Svaki rastrga svoj ogrtač i bacaše oni u zrak prašinu koja ponovo padaše na njihove glave. |
| Job 2,13 | Oni ostadoše sjedjeti na zemlji s njim tijekom sedam dana i sedam noći. Ni jedan od njih ne reče ni riječi, jer bijahu vidjeli koliko bijaše velika njegova bol. |
|
| Jov 2,1 | Opet jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a dođe i Sotona među njih da stane pred Gospodom. |
| Jov 2,2 | I Gospod reče Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reče: prohodih zemlju i obilazih. |
| Jov 2,3 | I reče Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga čovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što. |
| Jov 2,4 | A Sotona odgovori Gospodu i reče: koža za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju. |
| Jov 2,5 | Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaće te u oči. |
| Jov 2,6 | A Gospod reče Sotoni: evo ti ga u ruke; ali mu dušu čuvaj. |
| Jov 2,7 | I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena, |
| Jov 2,8 | Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeđaše u pepelu. |
| Jov 2,9 | I reče mu žena: hoćeš li se još držati dobrote svoje? Blagoslovi Boga, pa umri. |
| Jov 2,10 | A on joj reče: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar nećemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim. |
| Jov 2,11 | A tri prijatelja Jovova čuše za sve zlo koje ga zadesi, i dođoše svaki iz svojega mjesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, dogovoriše se da dođu da ga požale i potješe. |
| Jov 2,12 | I podigavši oči svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdriješe svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajući ga u nebo. |
| Jov 2,13 | I sjeđahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, i ni jedan mu ne progovori riječi, jer viđahu da je bol vrlo velik. |
|
