| Job 3,1 | Potom otvori Job usta svoja i prokle dan svojega rođenja. |
| Job 3,2 | I progovori Job i reče: |
| Job 3,3 | Ne bilo dana, u koji se rodih, i noći, u kojoj rekoše: rodi se dječak! |
| Job 3,4 | Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost! |
| Job 3,5 | Obuzeo ga mrak i sjena smrtna, oblak ga mutan obastro, ustrašile ga pomrčine danje! |
| Job 3,6 | Noć onu osvojila tama, ne vezala se s danima godine, ne brojila se u mjesece! |
| Job 3,7 | Noć ona ostala neplodna, ne odjeknulo u njoj pjevanje! |
| Job 3,8 | Prokleli je, koji kunu dane, koji su gotovi probuditi Levijatana! |
| Job 3,9 | Potamnjele zvijezde u sumračje njezino, čekala svjetlost i ne dočekala ga, ne vidjela nikada zori trepavica! |
| Job 3,10 | Što mi ne zatvori vrata od krila materina, što ne skrije muku očima mojim! |
| Job 3,11 | što ne umrijeh u krilu materinu, što ne izdahnuh izlazeći iz utrobe materine? |
| Job 3,12 | što me koljena prihvatiše, što prsa, da ih dojim? |
| Job 3,13 | Jer bih sad ležao u grobu i počivao, spavao bih i bio bih miran, |
| Job 3,14 | S kraljevima i savjetnicima zemaljskim, što sagradiše sebi grobnice, |
| Job 3,15 | Ili s knezovima, koji imadoše zlata i kuće svoje napuniše srebra. |
| Job 3,16 | Ili zašto ne bih kao nedonosće skriveno, kao dijete, što ne ugleda svijetla? |
| Job 3,17 | Ondje bezbožnici prestaju bjesnjeti, ondje počivaju, kojima su iscrpli snagu. |
| Job 3,18 | Ondje se odmaraju sužnji i više ne čuju vike nastojnikove. |
| Job 3,19 | Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan od gospodara svojega. |
| Job 3,20 | Zašto se daje svjetlost nevoljniku i život onima, koji su tužna srca? |
| Job 3,21 | Oni čeznu za smrću, a ona ne dolazi; traže je većma nego blago zakopano. |
| Job 3,22 | Klicali bi od veselja, radovali bi se, kad bi našli grob. |
| Job 3,23 | Tako je čovjeku, kojemu je put skriven, kojega je Bog sapeo odasvud. |
| Job 3,24 | A meni je uzdah moj kruh svagdanji, kao voda razlijeva se jauk moj. |
| Job 3,25 | Jer koga sam se bojao, Strahoviti, pade na me, koga sam se strašio, svali se na me. |
| Job 3,26 | Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer dođe zlo. |
|
| Job 3,1 | Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; |
| Job 3,2 | poče svoju besjedu i reče: |
| Job 3,3 | "O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: `Začeo se dječak!` |
| Job 3,4 | U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! |
| Job 3,5 | Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! |
| Job 3,6 | O, da bi ga tama svega presvojila, nek` se ne dodaje danima godine, nek` ne ulazi u brojenje mjeseci! |
| Job 3,7 | A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! |
| Job 3,8 | Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit` su kadri! |
| Job 3,9 | Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! |
| Job 3,10 | Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! |
| Job 3,11 | Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć` iz utrobe? |
| Job 3,12 | Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? |
| Job 3,13 | U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao |
| Job 3,14 | s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, |
| Job 3,15 | ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. |
| Job 3,16 | Ne bih bio - k`o nedonošče zakopano, k`o novorođenče što svjetla ne vidje. |
| Job 3,17 | Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. |
| Job 3,18 | Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. |
| Job 3,19 | Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. |
| Job 3,20 | Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše |
| Job 3,21 | koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? |
| Job 3,22 | Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. |
| Job 3,23 | Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? |
| Job 3,24 | Zato videć` hranu, uzdahnuti moram, k`o voda se moji razlijevaju krici. |
| Job 3,25 | Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. |
| Job 3,26 | Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka. |
|
| Job 3,1 | Najzad, Job otvori usta i prokle svoj dan . |
| Job 3,2 | Job uze riječ i reče: |
| Job 3,3 | Nek nestane dan kad bijah rođen i noć kad rekoše : ` Jedan je čovjek bio začet! ` |
| Job 3,4 | Taj dan, nek tminama postane, nek odozgo, Bog ga ne pozove, nek ne zasvijetli nad njim nikakva svjetlost; |
| Job 3,5 | nek ga zatraže natrag tmina i sjena smrti, nek nad njim bude jedan oblak, nek užasavaju pomračenja! |
| Job 3,6 | Te noći, nek se tama nje dočepa, nek se ne pridruži krugu dana godine, nek ne uđe u zbroj mjeseca! |
| Job 3,7 | Da, ta noć, nek bude neplodna, nek nikakav krik radosti ne prodre njom; |
| Job 3,8 | nek ju prokunu proklinjači dana, oni koji se spremaju probuditi Neiskrenog; |
| Job 3,9 | nek se pomrače zvijezde od njenog svitanja, nek se nada svjetlosti a ništa! Nek ne vidi zjenica zore! |
| Job 3,10 | Jer, ona nije zatvorila vrata trbuha gdje ja bijah, što nije uklonila muku mojim očima. |
| Job 3,11 | Zašto nisam umro u utrobi? Jedva izišao iz trbuha ne bijah izdahnuo. |
| Job 3,12 | Zašto dakle dva koljena su me prihvatila, zašto imadoh dvije dojke za sisati. |
| Job 3,13 | Unaprijed, ležeći, bio bih u miru, usnuo, ja bih tada uživao odmor, |
| Job 3,14 | s kraljevima i savjetnicima zemaljskim, onima koji za sebe nanovo grade iz ruševina, |
| Job 3,15 | ili bih bio s prinčevima koji čuvaju zlato, onima koji pretrpavaju srebrom svoje nastambe, |
| Job 3,16 | ili kao nedonošče iščeznuo ja ne bih ni postojao, kao djeca koja ne ugledaše svjetla. |
| Job 3,17 | Ondje, opaki su prestali njih ondje, nalaze spokoj iscrpljene |
| Job 3,18 | Zatvorenici, svi su zadovoljni, oni ne čuju glas stražara. |
| Job 3,19 | Mali i veliki, ondje, to je jedno, i rob je slobodan od svog |
| Job 3,20 | Zašto dati svjetlosti onome tko se muči, i život gnojavomeđ |
| Job 3,21 | Oni su u očekivanju smrti, a ona ne oni kopaju u potrazi za njom više no za blagom. |
| Job 3,22 | Oni bi bili poneseni radošću, oni bi bili u veselju da su našli |
| Job 3,23 | Zašto taj dar života čovjeku čija se cesta ukrade? I to je on kojeg Bog štitiše jednom |
| Job 3,24 | Za kruh ja imah samo svoje jecaje, oni se razuzdaše kao voda, moji urlici. |
| Job 3,25 | Užas koji me proganjaše, taj me i dohvatio, a ono od čega strijepih to mi se i |
| Job 3,26 | Za mene, ni spokoja, ni prekida, ni odmora. To je patnja što meni dolazi. |
|
| Jov 3,1 | Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj. |
| Jov 3,2 | I progovoriv Jov reče: |
| Jov 3,3 | Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: rodi se djetić! |
| Jov 3,4 | Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvetljavala ga svjetlost! |
| Jov 3,5 | Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani! |
| Jov 3,6 | Noć onu osvojila tama, ne radovala se među danima godišnjim, ne brojila se u mjesece! |
| Jov 3,7 | Gle, noć ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj! |
| Jov 3,8 | Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! |
| Jov 3,9 | Potamnjele zvijezde u sumračje njezino, čekala vidjelo i ne dočekala ga, i ne vidjela zori trepavica; |
| Jov 3,10 | Što me nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju. |
| Jov 3,11 | Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeći iz utrobe? |
| Jov 3,12 | Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem? |
| Jov 3,13 | Jer bih sada ležao i počivao; spavao bih, i bio bih miran, |
| Jov 3,14 | S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline, |
| Jov 3,15 | Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuće svoje puniše srebra. |
| Jov 3,16 | Ili zašto ne bih kao nedonošče sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? |
| Jov 3,17 | Ondje bezbožnici prestaju dosađivati, i ondje počivaju iznemogli, |
| Jov 3,18 | I sužnji se odmaraju i ne čuju glasa nastojnikova. |
| Jov 3,19 | Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara. |
| Jov 3,20 | Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, |
| Jov 3,21 | Koji čekaju smrt a nje nema, i traže je većma nego zakopano blago, |
| Jov 3,22 | Koji igraju od radosti i vesele se kad nađu grob? |
| Jov 3,23 | Čovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda? |
| Jov 3,24 | Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj. |
| Jov 3,25 | Jer čega se bojah dođe na mene, i čega se strašah zadesi me. |
| Jov 3,26 | Ne počivah niti imah mira niti se odmarah, i opet dođe strahota. |
|
