| Job 4,1 | Tada odgovori Elifaz iz Temana: |
| Job 4,2 | Ako ti progovorimo, možda će ti biti dosadno; ali tko bi se uzdržao da ne govori? |
| Job 4,3 | Eto, učio si mnoge, i ruke i iznemogle krijepio; |
| Job 4,4 | Riječi su tvoje podizale onoga, koji je padao, i utvrđivao si koljena, što su klecala. |
| Job 4,5 | A sad dođe na te nevolja, i ti klonu; dotače se tebe, ti se zbuni. |
| Job 4,6 | Nije li pobožnost tvoja bila ufanje tvoje i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? |
| Job 4,7 | Promisli, tko je nevin poginuo, i gdje su pravedni uništeni? |
| Job 4,8 | Vidio sam: tko je orao nesreću; sijao zlodjela, taj je to i žeo! |
| Job 4,9 | Od daha Božjega ginu, od dihanja srdžbe njegove nestaje ih. |
| Job 4,10 | Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavića satiru se. |
| Job 4,11 | Lav gine, kad nema plijena, i lavići se razaspu. |
| Job 4,12 | Dođe do mene tajna riječ, i uho je moje doču samo malo. |
| Job 4,13 | U igri misli u noćnome snu, kada tvrd san pada na ljude, |
| Job 4,14 | Strah me poduze i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje |
| Job 4,15 | Duh prođe ispred mene, s dlake se na tijelu mojemu nakostriješiše. |
| Job 4,16 | Stade, ali mu ne poznadoh lica; prikaza je bila pred mojim očima; i začuh glas, što je šaptao: |
| Job 4,17 | "Zar je čovjek u pravu pred Bogom? Zar je smrtnik čist pred onim, koji ga je stvorio? |
| Job 4,18 | Eto, u sluge svoje on se ne pouzdaje, u anđele svoje, što ih je stvorio sjajne: |
| Job 4,19 | A kamoli u one, koji stoje u zemljanim kojima je temelj u prahu, i satiru se kao moljac! |
| Job 4,20 | Od jutra do večera satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ni ne opazi. |
| Job 4,21 | Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru? Ne umiru li od nestašice na mudrosti?" |
|
| Job 4,1 | Tad prozbori Elifaz Temanac i reče: |
| Job 4,2 | "Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat` od riječi! |
| Job 4,3 | Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; |
| Job 4,4 | riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava. |
| Job 4,5 | A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo! |
| Job 4,6 | Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje? |
| Job 4,7 | Ta sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? |
| Job 4,8 | Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti. |
| Job 4,9 | Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. |
| Job 4,10 | Rika lavlja, urlik leopardov krše se k`o zubi u lavića. |
| Job 4,11 | Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini. |
| Job 4,12 | Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo. |
| Job 4,13 | Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, |
| Job 4,14 | strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. |
| Job 4,15 | Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. |
| Job 4,16 | Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat: |
| Job 4,17 | `Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem? |
| Job 4,18 | Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje - |
| Job 4,19 | kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: |
| Job 4,20 | od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. |
| Job 4,21 | Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.` |
|
| Job 4,1 | Tad Elifaz iz Temana uze |
| Job 4,2 | Stavi se jednom na kušnju, pog- ni se! Ali tko može proturječiti svojim riječima? |
| Job 4,3 | Ti si se učinio odgojiteljem znao si vratiti snagu u ruke |
| Job 4,4 | Tvoje su riječi uspravljale one koji padaše s nogu, ti si učvrščivao koljena koja su se povijala. |
| Job 4,5 | Nek se to sad tebi dogodi, ti si taj koji se povija. Evo te bolesnog, to je ludilo. |
| Job 4,6 | Tvoja pobožnost ne bijaše li samo u tvom blagostanju, tvoja ufanja jesu li tvorila tvoje dobro ponašanje. |
| Job 4,7 | Podsjeti se: koji je nedužni ikad gdje se vidjelo pravedne ljude |
| Job 4,8 | Ja sam dobro vidio: orači kaljuga i sijači bijede njih iste žanju. |
| Job 4,9 | Pod disanjem Božjim oni u dahu njegovih nosnica oni su uništeni. |
| Job 4,10 | Rikanje lava, rika tigra; zubi labvića zagrizaju u prazno. |
| Job 4,11 | Gepard propada zbog neimanja plijena, mladi lavlji se raštrkuju. |
| Job 4,12 | Jedna riječ, kradomice, dođe k meni, moje uho joj je uhvatilo mrmorenje. |
| Job 4,13 | Kad se raziđoše noćne prikaze, kad jedna obamrlost zgazi ljude, |
| Job 4,14 | jedna me drhtavica strašna i zazveča svim mojim kostima: |
| Job 4,15 | jedan dah prođe mojim licem, naježi se dlaka na mojem tijelu. |
| Job 4,16 | On stajaše uspravno, ja ga ne Spektar ostade pred mojim očima. Tišina, po tome ja začuh jedan glas: |
| Job 4,17 | `Smrtniče da li bi ti mogao biti pravedniji i od Boga, čovjek bi li bio *čistiji no njegov tvorač |
| Job 4,18 | Gledaj: njegove sluge, on njima ne vjeruje, u svojim *anđelima on čak nađe |
| Job 4,19 | A stanovnici kuća od ilovače, oni koji se stropoštavaju u prašinu! Njih se zgazi kao gamad. |
| Job 4,20 | Od jutra do večeri oni bit će mrvljeni. A da se i ne pazi, oni će biti uništeni za uvijek. |
| Job 4,21 | Konopi njihovih šatora nisu li već Oni će umrijeti, zbog neimanja |
|
| Jov 4,1 | Tada odgovori Elifas Temanac i reče: |
| Jov 4,2 | Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori? |
| Jov 4,3 | Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si; |
| Jov 4,4 | Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu. |
| Jov 4,5 | A sada kad dođe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotače, smeo si se. |
| Jov 4,6 | Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? |
| Jov 4,7 | Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni? |
| Jov 4,8 | Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. |
| Jov 4,9 | Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih. |
| Jov 4,10 | Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi lavićima satiru se. |
| Jov 4,11 | Lav gine nemajući lova, i lavići rasipaju se. |
| Jov 4,12 | Još dođe tajno do mene riječ, i uho moje doču je malo. |
| Jov 4,13 | U mislima o noćnijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude, |
| Jov 4,14 | Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje, |
| Jov 4,15 | I duh prođe ispred mene, i dlake na tijelu mom nakostriješiše se. |
| Jov 4,16 | Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred očima mojima, i mučeći čuh glas: |
| Jov 4,17 | Eda li je čovjek pravedniji od Boga? eda li je čovjek čistiji od Tvorca svojega? |
| Jov 4,18 | Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka; |
| Jov 4,19 | Akamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac. |
| Jov 4,20 | Od jutra do večera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi. |
| Jov 4,21 | Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti. |
|
