| Job 41,1 | Nitko se ne usudi da ga probudi, tko je da mu odoli? |
| Job 41,2 | Tko mi stane na put, a ja da ga pustim čitava? Pod cijelim nebom ni jedan! |
| Job 41,3 | Ne smijem šutjeti o udima njegovim, o snazi njegovoj, o sjajnom sastavu njegovu. |
| Job 41,4 | Tko mu je ikad skinuti oklop? Tko je prodro ikad u dvojake žvale njegove? |
| Job 41,5 | Tko mu je otvorio dvokrilna vrata čeljusti? Užas je oko zuba njegovih. |
| Job 41,6 | Sjajni su žljebovi štitova njegovih, uskim pečaćenjem zatvoreni. |
| Job 41,7 | Usko je jedan uz drugoga: među njih ne prodire vjetrić. |
| Job 41,8 | Jedan čvrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se. |
| Job 41,9 | Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao trepavice zorine oči su njegove. |
| Job 41,10 | Iz ralja njegovih zublje, iskaču iskre ognjene. |
| Job 41,11 | Dim suklja iz nozdrva njegovih kao iz vrela kotla i zapaljene trske, |
| Job 41,12 | Dah njegov raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja. |
| Job 41,13 | U njegovoj šiji stoji snaga, pred njim igra užas. |
| Job 41,14 | Udovi mesa njegova spojeni su čvrsto, kao saliveni, ne razmiču se. |
| Job 41,15 | Kao kamen, tako je tvrdo srce njegovo, tako tvrdo kao donji žrvanj. |
| Job 41,16 | Kad se digne, zadršću i junaci, ne znaju što da čine od straha. |
| Job 41,17 | Zgrabi li koga, ne koristi mač, ni koplje, ni strijela. |
| Job 41,18 | Gvožđe je njemu slama, a mjed drvo puno crvotočine. |
| Job 41,19 | Strijela ga ne može natjerati u bijeg, kamenje u praćki njemu je kao pljeva. |
| Job 41,20 | Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zviždanju koplja. |
| Job 41,21 | Ispod njega su oštri crepovi; drljaču zabija u glib. |
| Job 41,22 | Čini, te se dubina puši kao lonac; učini, te se more zapjeni kao stupa. |
| Job 41,23 | Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose. |
| Job 41,24 | Ništa mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha! |
| Job 41,25 | Na najjače gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima. |
|
| Job 41,1 | Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba. |
| Job 41,2 | Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit`? |
| Job 41,3 | Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema! |
| Job 41,4 | Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. |
| Job 41,5 | Tko mu smije razodjenut` odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? |
| Job 41,6 | Tko će mu ralje rastvorit` dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? |
| Job 41,7 | Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim. |
| Job 41,8 | Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao. |
| Job 41,9 | Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit` se ne mogu. |
| Job 41,10 | Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu. |
| Job 41,11 | Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. |
| Job 41,12 | Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. |
| Job 41,13 | Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču. |
| Job 41,14 | U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. |
| Job 41,15 | Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini. |
| Job 41,16 | Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. |
| Job 41,17 | Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni. |
| Job 41,18 | Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. |
| Job 41,19 | Poput slame je za njega željezo, mjed je k`o drvo iscrvotočeno. |
| Job 41,20 | On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k`o pljeva pada. |
| Job 41,21 | K`o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. |
| Job 41,22 | Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k`o drljačom. |
| Job 41,23 | Pod njim vrtlog sav k`o lonac uskipi, uspjeni more k`o pomast u kotlu. |
| Job 41,24 | Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. |
| Job 41,25 | Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. |
| Job 41,26 | I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim. |
|
| Job 41,1 | Gledaj, pred njih sigurnost je njegov pogled sam dosta je za |
| Job 41,2 | Nitko nije dovoljno smion za njega izazvati. Tko bi se dakle usudio držati mi |
| Job 41,3 | Tko mi je dao predujam koji bih mu Sve ovo što je pod nebesima moje je! |
| Job 41,4 | Ja neću prešutjeti njegove udove, detalj njegovih podviga, ljepotu njegova sastava. |
| Job 41,5 | Tko je otvorio sprijeda njegovu odjeću, tko je prodro njegovo dvostruko zubalo? |
| Job 41,6 | Tko je probio njegovoj ralji oba kapka? Uokolo njegove čeljusti, to je užas! |
| Job 41,7 | Koja oholost! od tako čvrstih oklopa ! dobro zatvoreni, učvršćeni, stisnuti! |
| Job 41,8 | Jedan dodiruje drugog, ni dah tuda ne proklizne. |
| Job 41,9 | Svaki se lijepi na svog susjeda, oni se sljubljuju, nerazdvojivi. |
| Job 41,10 | Iz njegovih kihanja kulja svjetlost, njegove su oči kao zjenice zore. |
| Job 41,11 | S njegove gubice polaze munje, iskre vatre se otud otkidaju. |
| Job 41,12 | Dim suklja iz njegovih nozdrva. kao iz ključalog lonca ili kotlića. |
| Job 41,13 | Njegov dah raspaljuje žeravice, iz njegovih nozdrva izlaze plamenovi. |
| Job 41,14 | U njegovu vratu boravi sila, pred njim poskakuje straha. |
| Job 41,15 | Podvoljci njegova tijela ogromni su, oni su se stvrdnuli na njemu, nepomični. |
| Job 41,16 | Njegovo se srce stvrdnulo kao kamen, on se stvrdnuo kao donji žrvanj . |
| Job 41,17 | Kad se on uspravi, bogove obuzme strah, panika ih rasprši. |
| Job 41,18 | Mač ga dosegne ne okrznuvši ga. Koplje, sulica, strijela |
| Job 41,19 | za njega je željezo slama, a bronca trulo drvo. |
| Job 41,20 | Strelice iz luka ne nagone ga u, bijeg, za njega, kamenje iz praćke pretvara se u slamu. |
| Job 41,21 | Buzdovan mu se čini slamkom i on se podruguje zvižduku kopalja. |
| Job 41,22 | Ima pod njim oštrih krhotina, kao jedna drljača, on se vuče po ilovači. |
| Job 41,23 | On čini da provrije ponor kao kotao, on pretvori more u kadionicu. |
| Job 41,24 | On ostavlja brazdu svjetlosti, *ponor ima kao jedno bijelo runo. |
| Job 41,25 | Na zemlji, ništa nije svoj gospodar. On je bio načinjen neustrašivim. |
| Job 41,26 | On prezire divove, on je kralj nad svim zvijerima. |
|
| Jov 41,1 | Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me? |
| Jov 41,2 | Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. |
| Jov 41,3 | Neću mučati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova. |
| Jov 41,4 | Ko će mu uzgrnuti gornju odjeću? k čeljustima njegovijem ko će pristupiti? |
| Jov 41,5 | Vrata od grla njegova ko će otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh. |
| Jov 41,6 | Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. |
| Jov 41,7 | Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi među njih. |
| Jov 41,8 | Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. |
| Jov 41,9 | Kad kiha kao da munja sijeva, a oči su mu kao trepavice u zore. |
| Jov 41,10 | Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču. |
| Jov 41,11 | Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. |
| Jov 41,12 | Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta. |
| Jov 41,13 | U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. |
| Jov 41,14 | Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se. |
| Jov 41,15 | Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. |
| Jov 41,16 | Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih. |
| Jov 41,17 | Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. |
| Jov 41,18 | Njemu je gvožđe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo. |
| Jov 41,19 | Neće ga potjerati strijela, kamenje iz praće njemu je kao slamka; |
| Jov 41,20 | Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se bačenom koplju. |
| Jov 41,21 | Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu. |
| Jov 41,22 | Čini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi. |
| Jov 41,23 | Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela. |
| Jov 41,24 | Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji. |
| Jov 41,25 | Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem. |
|
