Job 6,1 | Nato odgovori Job: |
Job 6,2 | O da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se metnula na tezulju patnja moja! |
Job 6,3 | Teža bi ona bila od pijeska morskoga; zato su zbunjene riječi moje. |
Job 6,4 | Jer su strijele Svemoćnoga u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božje udaraju na me |
Job 6,5 | Riče li divlji magarac na paši, ili muče li vol uz kuću svoju? |
Job 6,6 | Može li se bljutavo jesti bez soli? Ima li slasti u bjelancu jajeta? |
Job 6,7 | Grsti mi se toga se samo dotaknuti, gadi mi se moj kruh nečisti. |
Job 6,8 | O da bi se ispunilo, za čim težim, da bi mi Bog dao, za čim uzdišem! |
Job 6,9 | Da bi me Bog htio uništiti; da bi mahnuo rukom svojom i istrijebio me! |
Job 6,10 | To bi mi bila utjeha; poskočio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim riječima Svetoga. |
Job 6,11 | Gdje da nađem snagu, da izdržim još dulje? Kad će doći kraj da još mogu čekati? |
Job 6,12 | , Je li snaga moja kao snaga kamenja? Je li meso moje od mjedi? |
Job 6,13 | Nije li me ostavila sva pomoć? Nije li mi oduzeta svaka potpora? |
Job 6,14 | Nesretnomu treba sućut prijatelja, iako je odbacio strah Svemoćnoga! |
Job 6,15 | Braća moja nevjerna su kao potok zimski, prolaze kao nabujali potoci, |
Job 6,16 | Koji su mutni od leda, u kojima se krije snijeg. |
Job 6,17 | U vrijeme žege presuše, iščeznu iz korita svojega, kad ugrije. |
Job 6,18 | Tragovi tijeka njihova izgube se, dignu se kao para i nestanu. |
Job 6,19 | Karavane iz Teme gledaju su ih, i povorke trgovinske iz Sabe oslanjale se na njih; |
Job 6,20 | Ali se prevariše u svojemu uzdanju: dođoše tamo i pogledaše se prevareni. |
Job 6,21 | Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se. |
Job 6,22 | Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, poklonite mi od svojega imanja! |
Job 6,23 | Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, iskupite me iz ruke nasilnika! |
Job 6,24 | Poučite me, i ja ću šutjeti; obavijestite me, u čemu sam pogriješio! |
Job 6,25 | Zašto se rugati otvorenim riječima? Ali što dokazuje, kad vi korite? |
Job 6,26 | Puste riječi vama su dokaz, a govor očajnikov vjetar. |
Job 6,27 | Na sirotu napadate i kopate jamu prijatelju svojemu. |
Job 6,28 | Zato imajte dobrotu, poslušajte me; neću vam sigurno lagati u oči. |
Job 6,29 | Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam još u pravu. |
Job 6,30 | Ima li nepravde na jeziku mojem? Ne razbira li grlo moje zla? |
|
Job 6,1 | A Job progovori i reče: |
Job 6,2 | "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog`o, a nevolje moje stavit` na tezulju! |
Job 6,3 | Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju. |
Job 6,4 | Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. |
Job 6,5 | Ta, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala? |
Job 6,6 | Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? |
Job 6,7 | Al` ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti. |
Job 6,8 | O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam! |
Job 6,9 | O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! |
Job 6,10 | Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog`o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. |
Job 6,11 | Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? |
Job 6,12 | Zar je snaga moja k`o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? |
Job 6,13 | Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena? |
Job 6,14 | Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. |
Job 6,15 | Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito. |
Job 6,16 | Od leda mutne vode im se nadimlju, `bujaju od snijega što se topit` stao; |
Job 6,17 | al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. |
Job 6,18 | Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube. |
Job 6,19 | Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. |
Job 6,20 | A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. |
Job 6,21 | U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. |
Job 6,22 | Rekoh li vam možda: `Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; |
Job 6,23 | iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?` |
Job 6,24 | Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni. |
Job 6,25 | O, kako su snažne besjede iskrene! Al` kamo to vaši smjeraju prijekori? |
Job 6,26 | Mislite li možda prekoriti riječi? Ta u vjetar ide govor očajnikov! |
Job 6,27 | Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? |
Job 6,28 | U oči me sada dobro pogledajte, paz`te neću li vam slagati u lice. |
Job 6,29 | Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam! |
Job 6,30 | Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam? |
|
Job 6,1 | Tad Job uze riječ i reče: |
Job 6,2 | Kad bi se uspjelo izvagati moj kad bi se pokupila moja nevolja na jednu vagu! |
Job 6,3 | Ali, već prevaguju nad pijeskom iz mora. To je zašto se moje riječi guše. |
Job 6,4 | Jer strijele Moćnoga su u meni, i moj dah joj udiše otrov. Užasi Božji redaju se protiv mene. |
Job 6,5 | Divlji magarac stavi li se njakati pokraj travnjaka, govedo mukati pokraj svoje piće? |
Job 6,6 | Ono što je bljutavo jede li se bez soli i ima li ukus sline od tuška ? |
Job 6,7 | Moje ih ždrijelo povraća, to su ogavne živežnice. |
Job 6,8 | Tko će učiniti da se moja molba ispuni, da mi Bog da ono čemu se nadam? |
Job 6,9 | Nek se Bog udostoji zdrobiti me, nek oslobodi svoju ruku i skrši me ! |
Job 6,10 | Ja bih barem imao jednu okrjepu, jednu provalu radosti u neumoljivom mučenju: ja ne bih stavio u zaborav ni jedan od zakona *Sveca. |
Job 6,11 | Koja je moja snaga da se nadam? Kakav li je kraj moj za ustrajati živjeti? |
Job 6,12 | Moja snaga da li je snaga stijene, moje tijelo da li je od bronce? |
Job 6,13 | Hoće li biti dakle ništavilo, ta pomoć što ju čekam? Svaki izvor da li mi je izmakao? |
Job 6,14 | Oboreni čovjek ima li pravo na inače, on će napustiti strah od Moćnoga. |
Job 6,15 | Moja braća su izdala kao jedan potok, kao korito potoka koji poniru. |
Job 6,16 | Otapanje leda njih je napuhnulo kad iznad njih otapahu se snjegovi. |
Job 6,17 | U sezoni suše oni sahnu; u vrelini ljeta oni se gase na mjestu. |
Job 6,18 | Karavane se okreću sa svog pravca, one se uspinju prema pustinjama i zagube se. |
Job 6,19 | Karavane iz Tema im prikivahu oči; konvoji iz Šabe uzdali su se u njih. |
Job 6,20 | Stidimo se da smo imali pouzdanja: kad se dogodi, onda smo zbunjeni. |
Job 6,21 | Tako dakle, postojite li vi? Ne! Pri pogledu na na užas, vas je spopao strah. |
Job 6,22 | Jesam li vam ikad rekao: ` Načinite mi jedan poklon! Svojim imanjem budite izdašni u moju korist |
Job 6,23 | za osloboditi me ruke jednog neprijatelja, otkupiti me iz ruke silnika? ` |
Job 6,24 | Objasnite mi, i ja ću ušutjeti. U čemu sam pogriješio? : Pokažite mi to! |
Job 6,25 | Riječi pravde da li bi bile ranjavajuće? Uostalom, jedna kritika dolazeći od vas, što bi kritizirala? |
Job 6,26 | Da li bi to bile riječi koje vi kanite kritizirati? Riječi obeznađenog upućene vjetru. |
Job 6,27 | Vi biste išli sve do ždrijebanja jednog siročeta, staviti na prodaju svojeg prijatelja. |
Job 6,28 | Eh dobro! udostojite se pogledati me: da li bih vam lagao u lice? |
Job 6,29 | Vratite se dakle! nema himbe! Još jedanput, vratite se! moja je |
Job 6,30 | Ima li himbe na jeziku mom? Moje nepce ne znade li razlikovati nevolju? |
|
Jov 6,1 | A Jov odgovori i reče: |
Jov 6,2 | O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila! |
Jov 6,3 | Pretegla bi pijesak morski; zato mi i riječi nedostaje. |
Jov 6,4 | Jer su strijele Svemogućega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me. |
Jov 6,5 | Riče li divlji magarac kod trave? muče li vo kod piće svoje? |
Jov 6,6 | Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca? |
Jov 6,7 | Čega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji. |
Jov 6,8 | O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što čekam! |
Jov 6,9 | I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me! |
Jov 6,10 | Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio riječi svetoga. |
Jov 6,11 | Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj? |
Jov 6,12 | Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi? |
Jov 6,13 | Ima li još pomoći u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo? |
Jov 6,14 | Nesrećnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah Svemogućega. |
Jov 6,15 | Braća moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci prođoše, |
Jov 6,16 | Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg; |
Jov 6,17 | Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh. |
Jov 6,18 | Tamo amo svrću od putova svojih, idu u ništa i gube se. |
Jov 6,19 | Putnici iz Teme pogledahu, koji iđahu u Sevu uzdahu se u njih; |
Jov 6,20 | Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se. |
Jov 6,21 | Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je. |
Jov 6,22 | Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi; |
Jov 6,23 | Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilničke iskupite me? |
Jov 6,24 | Poučite me, i ja ću mučati; i u čemu sam pogriješio, obavijestite me. |
Jov 6,25 | Kako su jake riječi istinite! Ali šta će ukor vaš? |
Jov 6,26 | Mislite li da će riječi ukoriti, i da je govor čovjeka bez nadanja vjetar? |
Jov 6,27 | I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu. |
Jov 6,28 | Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama. |
Jov 6,29 | Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom. |
Jov 6,30 | Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla? |
|