| Job 9,1 | Nato reče Job: |
| Job 9,2 | Zaista, znam, da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom! |
| Job 9,3 | Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti od tisuće na jednu. |
| Job 9,4 | Mudar je srcem i silan snagom; tko se je opro njemu i bio sretan? |
| Job 9,5 | On premješta gore: one to ni ne opaze; prevraća ih u gnjevu svojemu; |
| Job 9,6 | On kreće zemlju s mjesta njezina, da joj se sve drmaju temelji; |
| Job 9,7 | On zapovjedi suncu: ono ne Izlazi; on meće pečat svoj na zvijezde; |
| Job 9,8 | On razapinje nebo sam i korača po valovima morskim; |
| Job 9,9 | On je stvorio zvijezde: Medvjeda, Oriona, Vlašiće i zvijezde juga; |
| Job 9,10 | On čini djela velika i Nedokučiva i divna, kojima nema broja. |
| Job 9,11 | Ide li pokraj mene: ja to ne opazim, prođe li mimo mene, ja to ne primijetim. |
| Job 9,12 | Ugrabi li što, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: što radiš to? |
| Job 9,13 | Nitko ne može srdnju Božju odagnati; pod njim leže pomoćnici ponositih. |
| Job 9,14 | Pa kako bih mu ja odgovarao i riječi birao proti njemu? |
| Job 9,15 | Kad bih i u pravu bio, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; valja da se molim sucu svojemu. |
| Job 9,16 | Da ga zovnem, da mi se odazove, još ne mogu vjerovati, da je čuo glas moj. |
| Job 9,17 | U vihoru napao me je i zadao mi mnoge rane ni za što. |
| Job 9,18 | Nije mi dao da odahnem, jer me je zasitio gorčinama. |
| Job 9,19 | Pita li se jakost, on je najači; pita li se pravda, tko će mi svjedočiti? |
| Job 9,20 | Da se opravdavam, osudit će me usta moja; da sam nedužan, pokazat će, da sam kriv. |
| Job 9,21 | Ako sam nedužan, neću da znam za to, omrznuo mi je život moj. |
| Job 9,22 | Svejedno, zato velim slobodno: pravoga i krivoga on satire. |
| Job 9,23 | Kada on iznenada usmrti bičem svojim, tada se nasmije očajanju nedužnih. |
| Job 9,24 | Zemlja se je dala u ruke zlikovcu; gospodarima njezinim zatvara rukom oči; ako ne on, da tko?! |
| Job 9,25 | Brže od teklića hrle dani moji; bježe, a ne vide sreće. |
| Job 9,26 | Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen. |
| Job 9,27 | Reknem li: zaboravit ću jad svoj, promijenit ću izgled svoj i vedar biti, |
| Job 9,28 | Uhvati me opet muka moja, znam, da me nećeš opravdati. |
| Job 9,29 | Kriv napokon moram da budem, zašto bih se mučio uzalud? |
| Job 9,30 | I da se operem snijegom i da ruke oribam lugom, |
| Job 9,31 | Ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina. |
| Job 9,32 | Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud. |
| Job 9,33 | O, kad bi bio koji sudac među nama, koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu, |
| Job 9,34 | Koji bi odmaknuo od mene prut njegov, da me više ne strši strah od njega! |
| Job 9,35 | Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati |
|
| Job 9,1 | Job progovori i reče: |
| Job 9,2 | "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? |
| Job 9,3 | Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. |
| Job 9,4 | Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? |
| Job 9,5 | On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće. |
| Job 9,6 | Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. |
| Job 9,7 | Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. |
| Job 9,8 | Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. |
| Job 9,9 | Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu. |
| Job 9,10 | Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit` ne mogu. |
| Job 9,11 | Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. |
| Job 9,12 | Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: `Što si učinio?` |
| Job 9,13 | Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba. |
| Job 9,14 | Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem? |
| Job 9,15 | I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. |
| Job 9,16 | A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. |
| Job 9,17 | Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. |
| Job 9,18 | Ni časa jednoga predahnut` mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja! |
| Job 9,19 | Ako je na snagu - ta on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud? |
| Job 9,20 | Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. |
| Job 9,21 | A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! |
| Job 9,22 | Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. |
| Job 9,23 | I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. |
| Job 9,24 | U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? |
| Job 9,25 | Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.` |
| Job 9,26 | K`o čamci od rogoza hitro promiču, k`o orao na plijen kada se zaleti. |
| Job 9,27 | Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti, |
| Job 9,28 | od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. |
| Job 9,29 | Ako li sam grešan, ta čemu onda da zalud mučim sebe. |
| Job 9,30 | Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, |
| Job 9,31 | u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! |
| Job 9,32 | Nije čovjek k`o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti. |
| Job 9,33 | Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, |
| Job 9,34 | da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! |
| Job 9,35 | Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima! |
|
| Job 9,1 | Tad Job uze riječ i reče: |
| Job 9,2 | Sigurno, ja znam da je tome tako. Kako će čovjek biti pravedan protiv Boga? |
| Job 9,3 | Ako li se hoće žaliti protiv njega, na tisuću riječi on ne uzvraća ni jednu jedinu. |
| Job 9,4 | Bogat u mudrosti ili isklesan u tko ga je vrijeđao i ostao |
| Job 9,5 | On koji premješta planine u njihovom neznanju, koji ih stropoštava u svom gnjevu, |
| Job 9,6 | on potresa zemlju iz njenog ležišta, i njeni stubovi se njišu. |
| Job 9,7 | Na njegovu zapovijed sunce se ne diže, on stavlja zvijezde pod pečate. |
| Job 9,8 | Sebi samom on rasteže nebesa i gnječi uzburkano valovlje na |
| Job 9,9 | On načini Medvjeda i Oriona, i Vlašiće i Južni Križ . |
| Job 9,10 | On načini neistražive veličine, njegova čuda iscrpljuju brojeve. |
| Job 9,11 | On prođe blizu mene, a ja ga i ne vidim; on ode, a ja neshvatim ništa. |
| Job 9,12 | Ako li spusti ruku na što, tko će ga odvratiti, tko će mu reći: što to radiš ti? |
| Job 9,13 | Bog ne obuzdava gnjeva svoga, pod njim su prostrti saveznici Tifona . |
| Job 9,14 | Hoću li dakle ja biti taj koji će uzvratiti? opskrbiti se riječima protiv njega? |
| Job 9,15 | Da sam čak i prav, čemu bih uzvraćao, ne vjerujem da bi slušao moj glas. To je moj tužitelj koji me navodi moliti. |
| Job 9,16 | Čak i da pozovem, i da mi on odgovori, ne vjerujem da bi slušao moj glas. |
| Job 9,17 | On koji me u uraganu zgnječi i umnoži bez razloga moje rane, |
| Job 9,18 | on me ne pušta povratiti dah već me ispunjava gorčinom. |
| Job 9,19 | Uteći se sili? On je sama sila. Pozvati se na pravo? Tko će mi ga dodijeliti? |
| Job 9,20 | Napravim li se pravednim, moja bi nedužnog, ona bi me dokazala izopačenog. |
| Job 9,21 | Jesam li ja nedužan? ja to sam ne Živjeti mi se gadi. |
| Job 9,22 | Sve je to jedno, dobro sam to rekao: nedužnog kao i zlikovca, on ga uništava, |
| Job 9,23 | kad jedna nevolja baci nenadano smrt, užasu poštenih ljudi on se ruga. |
| Job 9,24 | Jednu zemlju je li izručio zlikovcima, on pokriva lice svojih sudaca; ako to nije on, tko je dakle? |
| Job 9,25 | Moji dani jure trkom trkača, oni su istekli ne vidjevši sreću. |
| Job 9,26 | S barkama od rogozine, oni su zbrisali, kao što se jedan orao obrušava na svoj plijen. |
| Job 9,27 | Da sam si rekao: Zaboravi svoju |
| Job 9,28 | ja se užasavam svih svojih nemira; ja to znam: ti me nećeš odriješiti. |
| Job 9,29 | Potrebno je da biti krivcem! Zašto me nizašto umarati? |
| Job 9,30 | Da se ja operem u vodi od snijega, da ja očistim svoje ruke sodom, |
| Job 9,31 | tada, u kal ti ćeš me uroniti, i moju mi odjeću ispovraćati. |
| Job 9,32 | To je što on nije čovjek, kao što sam ja, zašto ja njemu i da se zajedno usporedimo u |
| Job 9,33 | Da postoji među nama jedan sudac za staviti ruku na nas obojicu, |
| Job 9,34 | on bi s mene odstranio bič Božji, i njegov me užas ne bi užasavao |
| Job 9,35 | Ja bih govorio bez strahovanja. Pošto to nije, ja sam sam sa sobom. |
|
| Jov 9,1 | A Jov odgovori i reče: |
| Jov 9,2 | Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti prav pred Bogom? |
| Jov 9,3 | Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuće na jednu. |
| Jov 9,4 | Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio srećan? |
| Jov 9,5 | On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom; |
| Jov 9,6 | On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; |
| Jov 9,7 | On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde; |
| Jov 9,8 | On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; |
| Jov 9,9 | On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu; |
| Jov 9,10 | On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja. |
| Jov 9,11 | Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim. |
| Jov 9,12 | Gle, kad uhvati, ko će ga nagnati da vrati? ko će mu kazati: šta radiš? |
| Jov 9,13 | Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoćnici. |
| Jov 9,14 | A kako bi mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega? |
| Jov 9,15 | Da sam i prav, neću mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu. |
| Jov 9,16 | Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je čuo glas moj. |
| Jov 9,17 | Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što. |
| Jov 9,18 | Ne da mi da odahnem, nego me siti grčinama. |
| Jov 9,19 | Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko će mi svjedočiti? |
| Jov 9,20 | Da se pravdam, moja će me usta osuditi; da sam dobar, pokazaće da sam nevaljao. |
| Jov 9,21 | Ako sam dobar, neću znati za to; omrzao mi je život moj. |
| Jov 9,22 | Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire. |
| Jov 9,23 | Kad bi još ubio bič najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh. |
| Jov 9,24 | Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko? |
| Jov 9,25 | Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra. |
| Jov 9,26 | Prođoše kao brze lađe, kao orao kad leti za hranu. |
| Jov 9,27 | Ako rečem: zaboraviću tužnjavu svoju, ostaviću gnjev svoj i okrijepiću se; |
| Jov 9,28 | Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me nećeš opravdati. |
| Jov 9,29 | Biću kriv; zašto bih se mučio uzalud? |
| Jov 9,30 | Da se izmijem vodom šnježnicom, i da očistim sapunom ruke svoje, |
| Jov 9,31 | Tada ćeš me zamočiti u jamu da se gade na me moje haljine. |
| Jov 9,32 | Jer nije čovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud; |
| Jov 9,33 | Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu. |
| Jov 9,34 | Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši; |
| Jov 9,35 | Tada ću govoriti, i neću ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe. |
|
