| Marko 4,1 | Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu, i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali na zemlji, |
| Marko 4,2 | Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svojemu predavanju: " |
| Marko 4,3 | "Pazite! Sijač izađe da sije. |
| Marko 4,4 | Kad je sijao, jedno pade na put, i dođoše ptice i pozobaše ga. |
| Marko 4,5 | Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo izniče, jer nije ležalo duboko u zemlji, |
| Marko 4,6 | Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu. |
| Marko 4,7 | Opet drugo Pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda. |
| Marko 4,8 | Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniče, uzraste i donese rod: "tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk." |
| Marko 4,9 | Zaključi riječima: "Tko ima uši, neka čuje!" |
| Marko 4,10 | Kad je bio sam, zapitaše ga učenici s dvanaestoricom za smisao prispodobe. |
| Marko 4,11 | Reče im: "Vama je tajna kraljevstva Božjega povjerena. Onima vani sve se iznosi u prispodobama. |
| Marko 4,12 | Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i oproštenje ne nađu." |
| Marko 4,13 | Tada nastavi: "Ne razumijete li ove prispodobe, kako ćete onda razumjeti sve druge? |
| Marko 4,14 | Sijač riječ sije. |
| Marko 4,15 | Koji su na putu, na koji je bila posijana riječ, to su oni, koji je čuju. A onda dolazi odmah sotona i oduzme riječ, koja je bila posijana u srca njihova. |
| Marko 4,16 | Slični su oni, što su posijani na tlo kamenito. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću. |
| Marko 4,17 | Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog riječi provali nevolja ili progonstvo, onda se odmah spotaknu. |
| Marko 4,18 | Drugi su oni, koji su posijani među trnje. Oni slušaju riječ. |
| Marko 4,19 | Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda. |
| Marko 4,20 | Koji su napokon bili posijani na dobru zemlju, to su oni, koji slušaju riječ, primaju je u se i donose rod tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk." |
| Marko 4,21 | Dalje im je govorio: "Donosi li se svjetiljka, da se metne pod sud ili pod postelju! A ne, da se metne na svijećnjak? |
| Marko 4,22 | Jer nije ništa skriveno, što se neće otkriti, nije ništa tajno, što neće doći na svjetlo. |
| Marko 4,23 | Tko ima uši, neka čuje!" |
| Marko 4,24 | Tada nastavi: "Pazite na to, što čujete! Mjerom, kojom mjerite, vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti. |
| Marko 4,25 | Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono, što ima." |
| Marko 4,26 | Dalje je govorio: "Kraljevstvo je Božje kao čovjek, koji baci sjeme u zemlju. |
| Marko 4,27 | Spavao on ili bdio, danju ili noću: "Sjeme niče i raste, a da on to ne zapazi. |
| Marko 4,28 | Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu. |
| Marko 4,29 | Kad se tada pokaže rod, odmah primakne srp; jer je tu žetva." |
| Marko 4,30 | Dalje je govorio: "S čim da prispodobimo kraljevstvo Božje? Kojom prispodobom da ga prikažemo. |
| Marko 4,31 | Ono je kao zrno gorušično. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemena na zemlji. |
| Marko 4,32 | A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća; Potjera tako velike grane, da mogu ptice nebeske stanovati u njegovoj sjeni." |
| Marko 4,33 | U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ, kako bi je bolje mogli shvatiti. |
| Marko 4,34 | Bez prispodoba nije im govorio. Je li tada bio sam s učenicima svojim, onda bi im sve protumačio. |
| Marko 4,35 | Podvečer onoga dana reče im: "Poći ćemo na drugu obalu." |
| Marko 4,36 | Otpustiše narod, i uzeše njega sobom onako kako je bio u lađici. I druge lađice išle su s njim. |
| Marko 4,37 | Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom. |
| Marko 4,38 | A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: "Učitelju, zar ti ne mariš, što ginemo?" |
| Marko 4,39 | On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: "Umukni! Mirno budi!" Prestane vjetar, i postade tišina velika. |
| Marko 4,40 | Tada im reče: "Što ste tako, strašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?" |
| Marko 4,41 | Oni se uplašiše vrlo i rekoše jedan drugome: "Tko je ovaj? I vjetar i more slušaju ga!" |
|
| Marko 4,1 | I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. |
| Marko 4,2 | Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: |
| Marko 4,3 | "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. |
| Marko 4,4 | I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. |
| Marko 4,5 | Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. |
| Marko 4,6 | Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. |
| Marko 4,7 | Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. |
| Marko 4,8 | Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko. |
| Marko 4,9 | I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje! |
| Marko 4,10 | Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. |
| Marko 4,11 | I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: |
| Marko 4,12 | da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti. |
| Marko 4,13 | I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? |
| Marko 4,14 | Sijač sije Riječ. |
| Marko 4,15 | Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. |
| Marko 4,16 | Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, |
| Marko 4,17 | ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. |
| Marko 4,18 | A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, |
| Marko 4,19 | ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. |
| Marko 4,20 | A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. |
| Marko 4,21 | I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? |
| Marko 4,22 | Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! |
| Marko 4,23 | Ima li tko uši da čuje, neka čuje. |
| Marko 4,24 | I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. |
| Marko 4,25 | Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. |
| Marko 4,26 | I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. |
| Marko 4,27 | Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; |
| Marko 4,28 | zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. |
| Marko 4,29 | A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve. |
| Marko 4,30 | I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? |
| Marko 4,31 | Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, |
| Marko 4,32 | jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske. |
| Marko 4,33 | Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. |
| Marko 4,34 | Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. |
| Marko 4,35 | Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko! |
| Marko 4,36 | Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. |
| Marko 4,37 | Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. |
| Marko 4,38 | A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo? |
| Marko 4,39 | On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. |
| Marko 4,40 | Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? |
| Marko 4,41 | Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? |
|
| Marko 4,1 | Ponovo, Isus poče poučavati na rubu mora . Jedno se mnoštvo sakupi kod njega, tako brojno da se on uspne sjesti u jednu barku, na moru. Svo mnoštvo bijaše na kopnu nasuprot moru. |
| Marko 4,2 | A on ih u *prispodobama poučavaše mnogim stvarima. On im govoraše u svom poučavanju: |
| Marko 4,3 | ` Slušajte. Evo kako je sijač izišao sijati. |
| Marko 4,4 | I, kako on sijaše, zrno padaše na rub puta; ptice nebeske su došle i sve pojele. |
| Marko 4,5 | Padalo je također na kamenita mjesta gdje ne bijaše mnogo zemlje; ono je odmah proklijalo jer zemlja ne bijaše duboka; |
| Marko 4,6 | kad sunce zasija, ono bijaše sprženo i, zbog nedostatka korijenja, ono se sasuši. |
| Marko 4,7 | Padalo je također u trnje; trnje je uzraslo, ono je bilo zagušeno, i nije donijelo ploda. |
| Marko 4,8 | Druga zrna su pala u dobru zemlju i, rast ući i razvijaj ući se, davaše ona plod, i doniješe jedna 30, druga 60, stotinu neka. ` |
| Marko 4,9 | A Isus govoraše: ` Tko ima uši za slušati, nek čuje! ` ( Mt 13.1015; Lk 81910) |
| Marko 4,10 | Kad Isus bi na samo, oni koji ga okruživaše s Dvanaestoricom počeše ga ispitivati o *prispodobama. |
| Marko 4,11 | A on im kazivaše: ` Vama, *tajna kraljevstva Božjeg je dana, ali onima napolju sve postaje zagonetkom |
| Marko 4,12 | da gledaj ući ne vide i da slušaj ući ne razumiju, da se ne bi obratili i bilo im oprošteno. |
| Marko 4,13 | I on im kaza: ` Vi ne razumijete ovu prispodobu! Kako ćete tada razumjeti sve prispodobe? ` ( Mt 13.1823; Lk 8.1115) |
| Marko 4,14 | ` Sijač ` sije Riječ. |
| Marko 4,15 | Evo, oni koji su ` na rubu puta ` gdje je Riječ zasijana, kad su čuli, Sotona je odmah stigao i oteo riječ koja je bila posijana u njih. |
| Marko 4,16 | Isto, evo onih koji su zasijani ` u kamenitim mjestima`: ti tamo, kad čuju Riječ, prime ju odmah, s radošću; |
| Marko 4,17 | ali oni nemaju korijenja u sebi, oni su ljudi od jednog časa; i čim dođe nevolja ili progon zbog Riječi, oni padnu. |
| Marko 4,18 | Drugi su zasijani ` u trnje ` : to su oni koji su čuli Riječ, |
| Marko 4,19 | ali svjetovne brige, zavodljivost bogatstava i druge žudnje se pojave i zaguše Riječ koja ostane bez ploda. |
| Marko 4,20 | A evo onih koji su zasijani ` u dobroj zemlji`: ti tamo čuju riječ, prihvate ju i donesu plod, ` 30 jedni, 60 drugi, stotinu neki. ` ( Mt 5.15; 10.26; 7.2; 13.12;; L k 8.16.18; 11.33; 6.38)) |
| Marko 4,21 | On reče: ` Da li je svjetiljka stigla da bi se stavila pod vagan ili pod krevet? nije li ona za staviti na jedno postolje? |
| Marko 4,22 | Jer, nema ničeg tajnog koje ne treba biti objelodanjeno, i ništa nije skriveno što ne treba objaviti. |
| Marko 4,23 | Ako netko ima uši za slušati, nek čuje! ` |
| Marko 4,24 | On ima kazivaše: ` Pazite na ono što čujete. Mjera kojom se budete služili služit će mjerom za vas i bit će vam još dodano. |
| Marko 4,25 | Jer, onome koji ima, bit će dano; a onome tko nema, čak i ono što ima bit će oduzeto. ` |
| Marko 4,26 | On kaza: ` *Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baca sjeme u zemlju: |
| Marko 4,27 | bilo da spava ili stoji, noć ili dan, sjeme klija i raste, on ne zna kako. |
| Marko 4,28 | Sama od sebe zemlja proizvede najprije vlat, potom klas, najzad žito puno klasja. |
| Marko 4,29 | I čim je žito zrelo, dolazi srp, jer vrijeme je žetve. ` ( Mt 13.3132; Lk 13.1819) |
| Marko 4,30 | On kazivaše: ` Čemu ćemo prispodobiti *Kraljevstvo Božje, ili kojom *prispodobom ćemo ga predstaviti? |
| Marko 4,31 | To je kao jedno zrno gorušice: kad se zasije u zemlju, ono je najmanje od svih sjemena svijeta; |
| Marko 4,32 | ali kad je zasijano, ono uzraste i postane veće nego sve vrtne biljke, i ono iznikne velikim granama, tako da ptice nebeske mogu savijati gnijezdo u njegovoj sjeni. ` ( Mt 13.3435 ) |
| Marko 4,33 | Brojnim *prispodobama te vrste, on im naviještaše Riječ, u mjeri u kojoj oni bijahu sposobni razumjeti. |
| Marko 4,34 | On im ne govoraše bez prispodoba, već, posebice, on sve objašnjavaše učenicima svojim. ( Mt 8..18, 2327; Lk 8. 2225) |
| Marko 4,35 | Tog dana, kad je došla večer, Isus im reče: ` Pređimo na drugu obalu. ` |
| Marko 4,36 | Napuštajući mnoštvo, oni odvedoše Isusa, u barci gdje on bijaše, a bijaše i drugih barki s njim. |
| Marko 4,37 | Naiđe jedan veliki kovitlac vjetra. Valovi se bacaše na barku, toliko da se barka napuni. |
| Marko 4,38 | A on, pozadi, na jastuku, spavaše. Oni ga probudiše i rekoše mu: ` Učitelju, tebi to ne znači ništa da mi izginemo? ` |
| Marko 4,39 | Razbuđen, on zaprijeti vjetru i reče moru: ` Tišina! Utihni! ` Vjetar pade, i nastade jedna velika tišina. |
| Marko 4,40 | Isus im reče: ` Zašto ste se uplašili toliko? Vi još ne vjerujete? ` |
| Marko 4,41 | Njih spopade jedan veliki strah, i oni govoraše između sebe: ` Tko je dakle on, ma su mu čak vjetar i more pokorni?` ( Mt 8.2834; Lk 8.2639) |
|
| Marko 4,1 | I opet poče učiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora ući u lađu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora. |
| Marko 4,2 | I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj: |
| Marko 4,3 | Slušajte: evo iziđe sijač da sije. |
| Marko 4,4 | I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. |
| Marko 4,5 | A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah izniče; jer ne bijaše u dubinu zemlje: |
| Marko 4,6 | A kad obasja sunce, uvenu, i budući da nemaše korijena, usahnu. |
| Marko 4,7 | I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda. |
| Marko 4,8 | I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto. |
| Marko 4,9 | I reče: ko ima uši da čuje neka čuje. |
| Marko 4,10 | A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu priču. |
| Marko 4,11 | I reče im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva; |
| Marko 4,12 | Da očima gledaju i da ne vide, i ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi. |
| Marko 4,13 | I reče im: zar ne razumijete ove priče? A kako ćete sve priče razumjeti? |
| Marko 4,14 | Sijač riječ sije. |
| Marko 4,15 | A ono su kraj puta, gdje se sije riječ i kad je čuju odmah dođe sotona i otme riječ posijanu u srcima njihovijem. |
| Marko 4,16 | Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad čuju riječ odmah je prime s radošću; |
| Marko 4,17 | Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju riječi radi, odmah se sablazne. |
| Marko 4,18 | A ono su što se u trnju sije koji slušaju riječ, |
| Marko 4,19 | Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane. |
| Marko 4,20 | A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju riječ i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto. |
| Marko 4,21 | I govoraše im: eda li se svijeća užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne? |
| Marko 4,22 | Jer nema ništa tajno što neće biti javno; niti ima što sakriveno što neće izići na vidjelo. |
| Marko 4,23 | Ako ima ko uši da čuje neka čuje. |
| Marko 4,24 | I govoraše im: pamtite što čujete: kakom mjerom mjerite onakom će vam se mjeriti i dometnuće se vama koji slušate. |
| Marko 4,25 | Jer ko ima, daće mu se; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima. |
| Marko 4,26 | I govoraše im: tako je carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju; |
| Marko 4,27 | I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da ne zna on. |
| Marko 4,28 | Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. |
| Marko 4,29 | A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. |
| Marko 4,30 | I govoraše: kakvo ćemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati? |
| Marko 4,31 | Ono je kao zrno gorušičino koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; |
| Marko 4,32 | A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti. |
| Marko 4,33 | I takovijem mnogijem pričama kazivaše im riječ koliko mogahu slušati. |
| Marko 4,34 | A bez priča ne govoraše im ni riječi. A učenicima osobito kazivaše sve. |
| Marko 4,35 | I reče im onaj dan uveče: hajdemo na onu stranu. |
| Marko 4,36 | I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. |
| Marko 4,37 | I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u lađu da se već napuni. |
| Marko 4,38 | A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: učitelju! zar ti ne mariš što ginemo? |
| Marko 4,39 | I ustavši zaprijeti vjetru, i reče moru: ćuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika. |
| Marko 4,40 | I reče im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere. |
| Marko 4,41 | I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju? |
|
