| Nehemija 2,1 | Bilo je mjeseca Nisana godine dvadesete kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i pružih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi, da sam bio žalostan. |
| Nehemija 2,2 | Ali me upita kralj: "Zašto ti je lice tako žalosno, kad nijesi bolestan? Sigurno imaš kakvu brigu u srcu." Ja se uplaših vrlo |
| Nehemija 2,3 | I odgovorih kralju: "Da je živ kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalostan, kad je grad, gdje su grobovi otaca mojih, opustošen i vrata su njegova ognjem spaljena!" |
| Nehemija 2,4 | Kralj me upita: "Imaš li kakvu molbu?" Tada se pomolih Bogu nebeskomu |
| Nehemija 2,5 | I odgovorih kralju: "Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio sluga tvoj, pošlji me u Judeju u grad, gdje su grobovi otaca mojih, da ga opet sagradim!" |
| Nehemija 2,6 | A kralj me upita i žena njegova, što je sjedila do njega: "Kako bi dugo trajao put tvoj! Kad ćeš opet natrag doći!" I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu rekoh vrijeme |
| Nehemija 2,7 | i onda rekoh kralju; Ako je milo kralj u, da mi se dadne popratno pismo na namjesnike s onu stranu rijeke, da me puste proći, dok ne dođem u Judeju, |
| Nehemija 2,8 | I pismo na Asafa, kraljevskog čuvara šume, da mi dadne drva, da napravim vrata za tvrđavu, za hram, za zid gradski i za kuću, u koju ću unići." I to mi dade kralj, jer je milostiva ruka Boga mojega bila nada mnom. |
| Nehemija 2,9 | Kad dođoh k namjesnicima s onu stranu rijeke, predadoh im kraljevska popratna pisma. A kralj posla s menom stotnike i konjanike. |
| Nehemija 2,10 | Kad čuše to Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, bilo im je vrlo mrsko, da je bio došao netko, da se pobrine za dobro djece Izraelove. |
| Nehemija 2,11 | Kad sam bio stigao u Jerusalem, pričekah ondje tri dana. |
| Nehemija 2,12 | Tada ustadoh noću s nekoliko ljudi, a da ne rekoh nikomu, što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jerusalem. I ne imadoh nikakve životinje uza se osim životinje, na kojoj sam jahao. |
| Nehemija 2,13 | Tako izađoh noću na vrata Dolinska uz izvor zmajevski prema vratima gnojnim. Pritom razgledam zid jerusalemski, što je ležao u ruševinama, i vrata njegova, što su bila ognjem spaljena. |
| Nehemija 2,14 | Onda odjahah dalje k izvorskim vratima i k jezeru kraljevskom. Tamo nije više bilo mjesta, da prođe životinja, na kojoj sam sjedio. |
| Nehemija 2,15 | Zato sam još noću jahao dolinom i zid dalje razgledavao. Kad sam bio opet došao k vratima dolinskim, vratih se kući. |
| Nehemija 2,16 | A predstojnici nijesu znali, kamo sam bio išao i što sam bio radio, jer do tada nisam bio ništa rekao ni Judejcima ni svećenicima ni knezovima ni predstojnicima ni drugima, koji su morali biti zaposleni na gradnji. |
| Nehemija 2,17 | A sada im rekoh: "Vidite nevolju, u kojoj se nalazimo, Jerusalem leži u ruševinama, vrata su njegova spaljena. Hajde da zidamo opet zid jerusalemski, da više ne budemo na porugu!" |
| Nehemija 2,18 | Tada im rekoh, kako je milostivo, bila nada mnom ruka Boga mojega, i što mi je bio rekao kralj. Onda mi rekoše: "Hajde da zidamo!" I odvažno staviše ruku na dobro djelo. |
| Nehemija 2,19 | Kad to čuše Sanbalat, Horonjanin, i Tobija, sluga Amonac, i Arapin Gešem, rugali su nam se, podsmijevali nam se i prijetili nam, "Što radite to? Da se nećete opet pobuniti proti kralju?" |
| Nehemija 2,20 | Ja im odgovorih: "Bog nebeski, on će dati, pa ćemo uspjeti. A mi, sluge njegove, ustadosmo i zidamo. Vi nemate ni dijela ni prava ni spomena u Jerusalemu." |
|
| Nehemija 2,1 | Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. |
| Nehemija 2,2 | Tada mi kralj reče: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših |
| Nehemija 2,3 | i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena? |
| Nehemija 2,4 | Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga |
| Nehemija 2,5 | i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim. |
| Nehemija 2,6 | Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada ćeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. |
| Nehemija 2,7 | Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; |
| Nehemija 2,8 | i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrđi Hrama, za gradski bedem i za kuću u kojoj ću se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom. |
| Nehemija 2,9 | I dođoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom časnike i konjanike. |
| Nehemija 2,10 | Kad to ču Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko što je došao čovjek da se zauzme za dobro Izraelaca. |
| Nehemija 2,11 | Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. |
| Nehemija 2,12 | Zatim ustah noću, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da učinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. |
| Nehemija 2,13 | Iziđoh, dakle, noću na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. |
| Nehemija 2,14 | Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. |
| Nehemija 2,15 | Uspeo sam se zato noću uz Potok, i dalje razgledajući zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, |
| Nehemija 2,16 | a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam učinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. |
| Nehemija 2,17 | Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu. |
| Nehemija 2,18 | I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopćih im i riječi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. |
| Nehemija 2,19 | Na te vijesti počeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja? |
| Nehemija 2,20 | Ali im ja odgovorih ovim riječima: "Nebeski će nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu. |
|
| Nehemija 2,1 | Dogodi se da u mjesecu Nisanu dvadesete godine kralja Artakserksa, dok vino bijaše pred njim, ja uzeh vino i dadoh ga kralju. Kako ja nikad nisam bio tužan pred njim, |
| Nehemija 2,2 | kralj mi reče:`Zašto je tvoje lice tužnođ Nisi li bolestan? Da li je to nešto drugo, a ne tuga u srcu?` Ja tad osjetih jedan veliki strah. |
| Nehemija 2,3 | Ja rekoh kralju: ` Da kralj živi zauvijek! Kako moje lice ne bi bilo tužno kad kad grad gdje su grobovi mojih otaca je opustošen, i njegova vrata progutana vatromđ` |
| Nehemija 2,4 | Kralj mi reče: ` Što ti ti dakle tražiš da dobiješđ` Ja uzmolih Boga *nebesa, |
| Nehemija 2,5 | potom ja rekoh kralju: ` Ako se to čini kralju dobrim i ako je tvoj sluga u milosti pogleda tvog, tad ćeš me ti poslati u Judu, u grad grobova otaca mojih, da ga obnovim.` |
| Nehemija 2,6 | Kralj, kojemu sa strane sjedješe kraljica, reče meni: ` Do kad će trajati tvoje putovanje i kad ćeš se ti vratitî` Učini se dobrim kralju poslati me tako, i ja mu označih rok . |
| Nehemija 2,7 | Ja još rekoh kralju: ` Ako se to čini dobrim kralju, da mi da pisma za upravitelje Prekoeufratja, da bi me propustili proći sve dok ne budem došao u Judu |
| Nehemija 2,8 | i također jedno pismo za Azafa, čuvara kraljeve šume, da mi dade drveta za obnoviti vrata tvrđave blizu Kuće i za zidove gradske, kao i za kuću gdje ću ja biti.` Kralj mi dade ta pisma, jer dobra ruka mog Boga bijaše na meni. |
| Nehemija 2,9 | Ja stigoh do upravitelja Prekoeufratja i dadoh im kraljevska pisma. Kralj bijaše poslao sa mnom vojne časnike i konjanike. |
| Nehemija 2,10 | Sanbalat, Horonit, i Tobija, sluga amonitski, proučiše ih i biše vrlo nezadovoljni saznanjem da se jedan čovjek brine za dobro sinovca Izraelovih. |
| Nehemija 2,11 | Ja stigoh u Jeruzalem i ostadoh tijekom tri dana. |
| Nehemija 2,12 | Potom se digoh u noći, ja i nekoliko ljudi sa mnom, ali ja nikom ne bijah otkrio što mi moj Bog bijaše stavio u srce da učinim za Jeruzalem. Ne bijaše sa mnom druge tovarne životinje osim one koju sam ja jahao. |
| Nehemija 2,13 | Ja izîoh kroz vrata Doline, noću i otîoh prema Zmajevom izvoru i vratima Bunjišta . Ja pažljivo ispitah zidove Jeruzalema koji bijahu sami prodori i čija vrata bijahu prožderana vatrom. |
| Nehemija 2,14 | Ja prođoh prema Izvorskim vratima i prema Kraljevom jezeru, potom životinja koju sam jahao nije više imala mjesta za proći. |
| Nehemija 2,15 | Tada se ja uspeh kroz klanac tijekom noći i pažljivo ispitah zid, potom se vratih kroz Vrata doline i tako načinih povratak . |
| Nehemija 2,16 | Sudski službenici nisu znali kamo bijah ja odlazio ni što bijah činio; sve do tada ja nisam ništa bio otkrio Židovima, ni svećenicima, velikašima, sudskim službenicima, ni drugima koji su nadzirali radove. |
| Nehemija 2,17 | Ja im tada rekoh: `Vi vidite nesreću u kojoj smo, jer Jeruzalem je opustošen, a njegova vrata su zapaljena. Hajdemo obnoviti zid Jeruzalemov i ne budimo više jedna sramota!` |
| Nehemija 2,18 | Ja im otkrih kako ruka mog Boga, njegova dobra ruka, bijaše na meni i kako mi kralj bijaše govorio. Oni tada rekoše: `Dignimo se i gradimo!`, I oni mi pružiše pomoć za tu dobru stvar. |
| Nehemija 2,19 | Sanbalat Horonit, Tobija sluga ammonitski i Gešem Arapin, bijahu doznali to, smijali su nam se i prezirali nas. Oni rekoše: ` Što ćete vi dakle učiniti? Pobuniti se protiv kralja?` |
| Nehemija 2,20 | Ja im dadoh ovaj odgovor i rekoh im: ` To je Bog *nebesa sam koji će nam je udesiti uspjeh; mi, njegove sluge, mi smo se digli i gradit ćemo. Ali za vas, neće biti ni dijela, ni prava, ni sjećanja u Jeruzalemu.` |
|
| Nemija 2,1 | A mjeseca Nisana godine dvadesete Artakserksa cara bijaše vino pred njim, i ja uzev vino dadoh ga caru. A pređe ne bijah neveseo pred njim. |
| Nemija 2,2 | I reče mi car: što si lica nevesela, kad nijesi bolestan? nije drugo nego tuga u srcu. A ja se uplaših vrlo. |
| Nemija 2,3 | I rekoh caru: da je živ car dovijeka! kako ne bih bio lica nevesela, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca opustio i vrata mu ognjem spaljena? |
| Nemija 2,4 | A car mi reče: šta hoćeš? Tada se pomolih Bogu nebeskomu, |
| Nemija 2,5 | I rekoh caru: ako je ugodno caru i ako ti je mio sluga tvoj, pošlji me u Judeju u grad gdje su grobovi otaca mojih da ga sagradim. |
| Nemija 2,6 | A car mi reče, a žena njegova sjeđaše do njega: koliko ti vremena treba na put, i kad ćeš se vratiti? I bi ugodno caru, i pusti me kad mu kazah vrijeme. |
| Nemija 2,7 | Potom rekoh caru: ako je ugodno caru, da mi se da knjiga na knezove preko rijeke da me prate dokle ne dođem u Judeju, |
| Nemija 2,8 | I knjiga na Asafa čuvara šume careve da mi da drva za brvna na vrata od dvora uz dom Božji i za zid gradski i za kuću u koju ću ući. I dade mi car, jer dobra ruka Boga mojega bješe nada mnom. |
| Nemija 2,9 | I tako dođoh na knezovima preko rijeke, i dadoh im knjige careve. A car posla sa mnom vojvode i konjike. |
| Nemija 2,10 | A kad to ču Sanavalat Oronjanin i Tovija sluga Amonac, bi im vrlo mrsko što dođe čovjek da se postara za dobro sinovima Izrailjevijem. |
| Nemija 2,11 | Potom dođoh u Jerusalim, i bih ondje tri dana. |
| Nemija 2,12 | Pa ustah noću s nekoliko ljudi, a nikomu ne kazah što mi je Bog moj dao u srce da učinim u Jerusalimu; i ne imah kljuseta sa sobom osim onog na kom jahah. |
| Nemija 2,13 | I izidoh noću na vrata od doline, na izvor zmajevski, i na vrata gnojna, i razgledah zidove Jerusalimske kako bjehu razvaljeni i kako mu vrata bjehu ognjem popaljena. |
| Nemija 2,14 | Otuda prođoh na izvorska vrata i na carsko jezero, a ondje ne bješe mjesta da kljuse poda mnom prijeđe. |
| Nemija 2,15 | Za to jahah uz potok po noći i razgledah zid, pa se vratih na vrata od doline, i tako dođoh natrag. |
| Nemija 2,16 | Ali poglavari ne znadijahu kuda sam išao ni šta sam radio, jer dotada ne bijah ništa rekao ni Judejcima ni sveštenicima ni knezovima ni poglavarima ni drugima koji upravljahu poslom. |
| Nemija 2,17 | Zato im rekoh: vidite u kakvom smo zlu, Jerusalim pust i vrata mu popaljena ognjem; dajte da zidamo zidove Jerusalimske, da više ne budemo rug. |
| Nemija 2,18 | I kazah im kako je dobra ruka Boga mojega nada mnom i riječi careve koje mi je rekao. Tada rekoše: ustanimo i zidajmo. I ukrijepiše im se ruke na dobro. |
| Nemija 2,19 | A kad to ču Sanavalat Oronjanin i Tovija sluga Amonac i Gisem Arapin, potsmjevaše nam se i rugaše nam se govoreći: šta to radite? da se nećete odmetnuti caru? |
| Nemija 2,20 | A ja im odgovorih i rekoh: Bog nebeski daće nam sreću, a mi sluge njegove ustasmo i zidamo; ali vi nemate dijela ni prava ni spomena u Jerusalimu. |
|
