| Tužaljke 1,1 | Ah, kako leži pust grad - nekada bogat stanovnicima! Udovica je postao - nekada gospodarica narodima. Nad zemljama nekada kneginja postade podanica. |
| Tužaljke 1,2 | Gorko plače noću - suze mu na obrazima. Nikoga nema, da ga utješi, od svih milosnika njegovih. Svi prijatelji njegovi postaše mu nevjerni, postaše mu neprijatelji. |
| Tužaljke 1,3 | Iseli se Juda od jada, od ljutoga ropstva, boravi sad među neznabošcima, ne nakazi mira: svi tlačitelji njegovi hvataju ga u tjeskobi. |
| Tužaljke 1,4 | Putovi na Sion tuguju, jer nitko ne dolazi na blagdan, Sva su vrata njegova pusta; svećenici njegovi uzdišu. Djevojke su njegove pune jada; i sam je jadan. |
| Tužaljke 1,5 | Tlačitelji njegovi dođoše na vlast; neprijatelji se njegovi raduju; jer ga Gospod rinu u žalost zbog svih grijeha njegovih. Djeca njegova idu u ropstvo pred tlačiteljem. |
| Tužaljke 1,6 | Pade sa sionske kćeri sav sjaj njezin. Knezovi su njezini kao ovnovi bez pašnjaka. Vuku se tamo posve iznemogli pred goničem. |
| Tužaljke 1,7 | U vrijeme svoje muke i nevolje spominje se Jerusalem sve krasote, što ju je imao u dane davne; sada narod njegov pada u ruke neprijateljeve, a nitko mu ne pomaže. Neprijatelji to gledaju i propasti se njegovoj smiju. |
| Tužaljke 1,8 | U krivnju je zapleten Jerusalem; zato posta ogavan. Svi laskavci njegovi preziru ga: vidješe golotinju njegovu. A on sam uzdiše i okreće se natrag. |
| Tužaljke 1,9 | Nečistoća pokriva skute njegove; nije mislio na kraj svoj. Zato je pao tako duboko; nije imao nikoga da ga potješi. "Gospode, pogledaj nevolju moju: jer se je ponio neprijatelj!" |
| Tužaljke 1,10 | Tlačitelj poseže rukom na sve blago njegovo. Morao je vidjeti, kako prodiru u svetište njegovo neznabošci, kojima si zabranio pristup u zajednicu svoju. |
| Tužaljke 1,11 | Sav narod njegov uzdiše tražeći kruha. Za jelo daje nakit svoj, da produlji život. "Ah, Gospode, vidi ipak i pogledaj, kako sam veoma prezren!" |
| Tužaljke 1,12 | "Vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite, ima li boli, kakva je moja, koja me pogodila, kad me Gospod rinuo u žalost u dan žestokoga gnjeva svojega! |
| Tužaljke 1,13 | S visine posla oganj u nutrinu moju za kaznu. Postavi mrežu nogama mojim, prebaci me. Ostavi me bez pomoći, te jednako tugujem. |
| Tužaljke 1,14 | Opremljen je jaram grijeha mojih, privezala ga je ruka njegova. Bio mi je metnut na vrat, i skrši se snaga moja. Gospod me predade takvima, kojih ne mogu prevladati. |
| Tužaljke 1,15 | Sve je junake moje ugrabio Gospod usred mene. Sazvao proti meni svečanost, da pogubi ratnike moje. Gospod je sam kao grožđe u kaci izgazio djevojku kćer Judinu. |
| Tužaljke 1,16 | Zato ja moram gorko plakati; oko moje pliva u suzama. Daleko je od mene utješitelj, koji bi me okrijepio. Postiđena su djeca moja, jer je nadvladao neprijatelj." |
| Tužaljke 1,17 | Sion pruža ruke svoje; nema mu utješitelja. Gospod je podigao unaokolo proti Jakovu neprijatelje njegove, Jerusalem posta kod njih gadan. |
| Tužaljke 1,18 | "Gospod je jedini pravedan; jer ja sam mu prkosio. Čujte, svi narodi, i vidite bol moju! Djevojke moje i mladići moji otidoše u nevolju. |
| Tužaljke 1,19 | Pozvao sam milosnike svoje, ali su oni bili nevjerni. Svećenici moji, starješine moje poginuše u gradu tražeći jela, da produlje život svoj. |
| Tužaljke 1,20 | Pogledaj, Gospode, kako mi je teško; nutrina moj a gori! U grudima mi se prevrće srce; jest, velik je bio prkos moj! Vani bjesni mač, a unutra smrt. |
| Tužaljke 1,21 | Čuli su, kako jecam, ali ne nađoh nikakva utješitelja. Svi su neprijatelji moji čuli za nesreću moju, radosni, da si to učinio, da si poslao dan, kojim si zaprijetio. Nek ih pogodi kao mene! |
| Tužaljke 1,22 | Nek izađe pred lice tvoje sva zloća njihova! Tada učini njima, što si učinio meni za sve grijehe moje." Jer su bez broja uzdasi moji, slabo je srce moje." |
|
| Tužaljke 1,1 | Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. |
| Tužaljke 1,2 | Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. |
| Tužaljke 1,3 | Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. |
| Tužaljke 1,4 | Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine. |
| Tužaljke 1,5 | Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlačiteljem. |
| Tužaljke 1,6 | Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k`o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča. |
| Tužaljke 1,7 | Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoći ne pruži. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti. |
| Tužaljke 1,8 | Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao nečistoća ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće. |
| Tužaljke 1,9 | Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje. |
| Tužaljke 1,10 | Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. |
| Tužaljke 1,11 | Sav narod njegov jeca, tražeći kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. |
| Tužaljke 1,12 | Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! |
| Tužaljke 1,13 | S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. |
| Tužaljke 1,14 | Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. |
| Tužaljke 1,15 | Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu. |
| Tužaljke 1,16 | Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveć silan bijaše neprijatelj. |
| Tužaljke 1,17 | Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlačitelje; i tako Jeruzalem postade među njima strašilo. |
| Tužaljke 1,18 | Jahve, on je pravedan; jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoše u izgnanstvo! |
| Tužaljke 1,19 | Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji svećenici i starješine pogiboše u gradu tražeći hrane da bi ponovo živnuli. |
| Tužaljke 1,20 | Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra - smrt. |
| Tužaljke 1,21 | Čuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio! Daj da dođe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. |
| Tužaljke 1,22 | Neka se pokaže sva njina zloća pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje. |
|
| Tužaljke 1,1 | Kako! Ona stanuje po strani, Varoš koja brojiše jedan brojan puk! ona se nađe kao udovica. Ona, koja važiše među narodima, princeza među pokrajinama, ona je dobra za kaznionicu. : (Bet) |
| Tužaljke 1,2 | Ona plače i plače u noći: obrazi puni suza; za nju nema tješitelja među svim njenim ljubavnicima. Svi njeni drugovi izdali su ju : oni postaju neprijatelji njeni. (Gimel) |
| Tužaljke 1,3 | Pod ponižavanjem, pod teretom robstva, Judeja ode u izgnanstvo; ona, ona stanuje među bezbožnicima, ona ne imade gdje se smjestiti. Svi je njeni progonitelji priklješčuju (Dalet) |
| Tužaljke 1,4 | Ceste *sionske su u žalosti, bez ikog tko bi došao na Sastanak; njena su vrata sva urušena, njeni svećenici jecaju. Njene su mlade djevojke ožalošćene; koja gorčina za nju. (Hé) |
| Tužaljke 1,5 | Njeni se protivnici nalaze na njeni su neprijatelji zadovoljni jer GOSPOD ju ožalosti, zbog tereta njenih pobuna. Njena djeca odlaze, zarobljena, ispred neprijatelja. (Waw) |
| Tužaljke 1,6 | Iz Ljepotice Siona pobježe sva Njeni prinčevi, evo ih kao jelenovi koji ne nalaze nikakve paše: oni odlaze bez snage pred progoniteljima. (Zain) |
| Tužaljke 1,7 | Jeruzalem se podsjeća, u dane svojeg lutanja i ponižavanja svih svojih divota koje postojaše u dane starih vremena! Kad njen puk pade u ruke neprijatelju i kad joj nitko ne dođe pomoći, protivnici ju vide: oni se smiju njenom uništenju. (Het) |
| Tužaljke 1,8 | Ona je počinila grješku, varoš i evo je postalom smećem . Svi oni koji su ju slavili sad ju sramote, jer gledaju njenu golotinju; sa svoje strane, ona uzdiše i okreće leđa. (Tet) |
| Tužaljke 1,9 | Njena je prljavština na njenoj suknji; ona ne misli na ono što slijedi. Njeno svrgnuće je čudesno; nema tješitelja za nju. `Gledaj, GOSPODE, moje poniženje; neprijatelj se u stvari uvećava. (Jod) |
| Tužaljke 1,10 | Neprijatelj pruža ruku na sve njene čari. Da, u svoje *svetište ona vidi ulaziti neznabožce, kojima si ti zabranjivala da ne ulaze u sabor koji je tvoj. (Kaf) |
| Tužaljke 1,11 | Sav njen narod jeca: oni ištu kruha; oni daju svoje čari za hranu; da se povrate životu. `Gledaj, GOSPODE, i vidi koliko se ja nalazim ponižena.` (Lamed) |
| Tužaljke 1,12 | ` Ništa od toga za vas sve koji putem prolazite; pogledajte i vidite da li je bol kao što je moja bol, ona što mi toliko nanosi zlo, ona koju GOSPOD dodijeli u dan svojeg žestokog gnjeva. (Mem) |
| Tužaljke 1,13 | Odozgo, on je poslao vatru u moje kosti; on je gospodar tome. On je zategao jednu mrežu mojim nogama; on me suzbio; on je od mene načinio jednu uništenu ženu, (Nun) sve vrijeme neraspoloženu. |
| Tužaljke 1,14 | Evo ga svezanog, jaram načinjen od mojih pobuna; u njegovoj ruci one su se zauzlale; one su razapete na mom vratu; on uništava moju snagu. Gospodin me izručio u takve ruke da se ne mogu držati uspravno. (Samek) |
| Tužaljke 1,15 | Gospodin je izgnao sve srčane koji bijahu kod mene; on je odredio jedan sastanak protiv mene da skrši moje mlade ljude. Gospodin je gazio u tijesku mladu djevojku, Ljepoticu Judeju. (Ain) |
| Tužaljke 1,16 | To ja oplakujem: moje se oči rastapaju; jer daleko od mene je utješitelj, onaj koji bi mi oživio moje sinove, evo ih uništenih, jer neprijatelj je bio jači. (Pé) |
| Tužaljke 1,17 | Sion pruža ruke; nema utješitelja za nju; GOSPODIN poziva protiv Jakova njegove neprijatelje uokolo njega. Jeruzalem, u sred njih, je postao smeće . (Sade) |
| Tužaljke 1,18 | ` Pravedan je GOSPOD, budući da sam ja bila neposlušna njegovoj zapovijedi. Slušajte dakle, narodi, i gledajte moju bol. Moje mlade djevojke i moji mladi ljudi otišli su u zatočeništvo. (Kof) |
| Tužaljke 1,19 | Ja sam pozivala svoje ljubavnike : oni, prevarili su me; moji svećenici i moje *starješine izdahnuli su u Gradu dok su tražili hranu za sebe da ožive ponovo. (Reš) |
| Tužaljke 1,20 | Gledaj, GOSPODE, što je za mene ta nevolja; moj je trbuh njome uznemiren; na dnu mene moje *srce je potreseno, jer za prekršiti, ja sam prekršila! Napolju mač je lišavao potomstva, unutra bijaše kao kod Smrti. (Šin) |
| Tužaljke 1,21 | Oni su me slušali jecati: nema tješitelja za mene; svi su moji neprijatelji doznali za moju nesreću, oni se raduju; u stvari ti si taj koji je djelovao: ti si doveo dan kojeg si utvrdio. Nek oni također budu kao ja! (Taw) |
| Tužaljke 1,22 | Nek dođe pred tebe sva njihova zloba, i postupi s njima kao što si sa mnom postupio zbog svih mojih pobuna. Jer brojni su moji jecaji, i sve biće moje bolesno je.` |
|
| Plac Jeremijin 1,1 | Kako sjedi sam, posta kao udovica, grad koji bješe pun naroda! velik među narodima, glava među zemljama potpade pod danak! |
| Plac Jeremijin 1,2 | Jednako plače noću, i suze su mu na obrazima, nema nikoga od svijeh koji ga ljubljahu da ga potješi; svi ga prijatelji njegovi iznevjeriše, postaše mu neprijatelji. |
| Plac Jeremijin 1,3 | Iseli se Juda od muke i ljutoga ropstva; sjedi među narodima, ne nalazi mira; svi koji ga goniše stigoše ga u tjesnacu. |
| Plac Jeremijin 1,4 | Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, sveštenici njegovi uzdišu, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan. |
| Plac Jeremijin 1,5 | Protivnici njegovi postaše glava, neprijateljima je njegovijem dobro; jer ga Gospod ucvijeli za mnoštvo bezakonja njegova; djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem. |
| Plac Jeremijin 1,6 | I otide od kćeri Sionske sva slava njezina; i knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paše, idu nemoćni pred onijem koji ih goni. |
| Plac Jeremijin 1,7 | Opominje se Jerusalim u muci svojoj i u jadu svom svijeh milina što je imao od starine, kad pada narod njegov od ruke neprijateljeve a nikoga nema da mu pomože; neprijatelji gledaju ga i smiju se prestanku njegovu. |
| Plac Jeremijin 1,8 | Teško sagriješi Jerusalim, zato posta kao nečista žena; svi koji su ga poštovali preziru ga, jer vidješe golotinju njegovu; a on uzdiše, i okreće se natrag. |
| Plac Jeremijin 1,9 | Nečistota mu bješe na skutovima, nije mislio na kraj svoj; pao je za čudo a nema nikoga da ga potješi. Pogledaj, Gospode, muku moju, jer se neprijatelj ponio. |
| Plac Jeremijin 1,10 | Neprijatelj poseže rukom na sve drage stvari njegove, i on gleda kako narodi ulaze u svetinju njegovu, za koje si zapovijedio: da ne dolaze na sabor tvoj. |
| Plac Jeremijin 1,11 | Sav narod njegov uzdiše tražeći hljeba, daju dragocjene stvari svoje da okrijepe dušu. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poništen. |
| Plac Jeremijin 1,12 | Zar vam nije stalo, svi koji prolazite ovuda? pogledajte i vidite, ima li bola kakav je moj, koji je meni dopao, kojim me ucvijeli Gospod u dan žestokoga gnjeva svojega. |
| Plac Jeremijin 1,13 | S visine pusti oganj u kosti moje, koji ih osvoji; razape mrežu nogama mojima, obori me nauznako, pustoši me, te po vas dan tužim. |
| Plac Jeremijin 1,14 | Svezan je rukom njegovom jaram od grijeha mojih, usukani su i dođoše mi na vrat; obori silu moju; predade me Gospod u ruke; iz kojih se ne mogu podignuti. |
| Plac Jeremijin 1,15 | Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiće moje; kao grožđe u kaci izgazi Gospod djevojku kćer Judinu. |
| Plac Jeremijin 1,16 | Zato ja plačem, oči moje, oči moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj. |
| Plac Jeremijin 1,17 | Sion širi ruke svoje, nema nikoga da ga tješi; Gospod zapovijedi za Jakova, te ga opkoliše neprijatelji; Jerusalim posta među njima kao nečista žena. |
| Plac Jeremijin 1,18 | Pravedan je Gospod, jer se suprotih zapovijesti njegovoj; čujte, svi narodi, i vidite bol moj; djevojke moje i mladići moji otidoše u ropstvo. |
| Plac Jeremijin 1,19 | Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeći hrane da okrijepe dušu svoju. |
| Plac Jeremijin 1,20 | Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevrće u meni, jer se mnogo suprotih; na polju učini me sirotim mač, a kod kuće sama smrt. |
| Plac Jeremijin 1,21 | Čuju gdje uzdišem, ali nema nikoga da me potješi; svi neprijatelji moji čuše za nesreću moju i raduju se što si to učinio; dovešćeš dan koji si oglasio, te će ono biti kao ja. |
| Plac Jeremijin 1,22 | Neka izađe preda te sva zloća njihova, i učini kao što si učinio meni za sve grijehe moje; jer je mnogo uzdaha mojih i srce je moje žalosno. |
|
