| Tužaljke 2,1 | Ah, kako naoblači Gospod u gnjevu svojemu kćer sionsku! Baci s neba na zemlju sjaj Izraelov, ne pomisli na podnožje nogu svojih u dan gnjeva svojega. |
| Tužaljke 2,2 | Neštedice uništi Gospod sva polja Jakovljeva, Poruši u gnjevu svojemu tvrđave kćeri Judine. Poruši u prah, oskvrni kraljevstvo, knezove njegove. |
| Tužaljke 2,3 | Slomi u žestini gnjeva svojega svu snagu Izraelovu. Potegnu natrag desnicu svoju od neprijatelja, raspali se na Jakova kao oganj plameni, što proždire sve. |
| Tužaljke 2,4 | Kao neprijatelj nateže luk svoj, kao protivnik pruži desnicu svoju; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru kćeri sionske. Izli gnjev svoj kao oganj. |
| Tužaljke 2,5 | Kao neprijatelj pokaza se Gospod, uništi Izraela, uništi sve palače njegove, sruši tvrđave njegove, nagomila na kćer Judinu jad na jad. |
| Tužaljke 2,6 | Pogazi kao lijehu hram njegov, poruši svetište njegovo. Gospod vrže u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U žestokom gnjevu svojemu odbaci kralja i svećenika. |
| Tužaljke 2,7 | Pogrdi Gospod žrtvenik svoj, zamrzi na svetište svoje. Pusti da padnu u ruke neprijatelju zidovi dvorova njegovih. Stade ih vika u kući Gospodnjoj kao u dan blagdana. |
| Tužaljke 2,8 | Odluči Gospod da uništi zidove kćeri sionske. Rasteže mjeračko uže i ne ustavi ruke svoje kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su skupa. |
| Tužaljke 2,9 | Utonuše u zemlju vrata njezina; polomi i razbi prijevornice njezine. Kod neznabožaca su klali njezin, knezovi njezini. Nema više zakona. I proroci njezini ne dobivaju viđenja od Gospoda. |
| Tužaljke 2,10 | Šuteći sjede na zemlji starci kćeri sionske, posuli su prahom glavu svoju, vrećom se ogrnuli. Pognule k zemlji glavu svoju djevojke jerusalemske. |
| Tužaljke 2,11 | Ispadoše mi oči od plača; grudi moje hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri moga naroda, jer dijete i nejače ginu na ulicama gradskim. |
| Tužaljke 2,12 | Svojim materama viču: "Gdje je kruh?" Ginu kao smrtna rana na ulicama gradskim, izdišu dušu svoju na grudima matera svojih. |
| Tužaljke 2,13 | Što da ti predočim, čim da te izjednačim, kćeri jerusalemska? Kakvu ću ti priliku naći, da te utješim, djevojko, kćeri sionska? Jer je velika kao more nesreća tvoja; tko da te iscijeli? |
| Tužaljke 2,14 | Proroci tvoji navješćivali ti laž i prijevaru, nijesu otkrivali krivnje tvoje, da okrenu sudbinu tvoju. Samo su ti utvare govorili, da te prevare i zavedu. |
| Tužaljke 2,15 | Nad tobom pljeskaju rukama svi, koji prolaze putem. Šiću i mašu glavom nad kćerju jerusalemskom: "To li je grad, za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?" |
| Tužaljke 2,16 | Otvaraju usta na te svi neprijatelji tvoji. Škripe zubima, šiću i viču: "Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!" |
| Tužaljke 2,17 | Svršio je Gospod, što je naumio, prijetnju svoju ispunio, koju je davno rekao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim protivnik tvoje. |
| Tužaljke 2,18 | O poviči gore visoko Gospodu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku suze tvoje kao potok dan i noć! Ne daji sebi nikada mira; neka se oko tvoje nikada ne odmori! |
| Tužaljke 2,19 | Ustani! Tuguj glasno ob noć, u početku straže! Izlijevaj srce svoje kao vodu pred licem Gospodnjim! Podiži k njemu ruke svoje za život djece svoje, što ginu od gladi na uglovima svih ulica! |
| Tužaljke 2,20 | "Gospode, vidi ipak i pogledaj, kojemu si učinio ovako! Jesu li smjele žene jesti plod tijela svojega, dječicu svojega staranja? Je li se smjelo u svetištu Gospodnjem ubijati svećenika i proroka? |
| Tužaljke 2,21 | Na ulicama leže na zemlji dječak i starac. Djevojke moje i mladići moji padoše od mača. Ti i ih pobio u dan gnjeva svojega, poklao si ih okrutno |
| Tužaljke 2,22 | Sazvao si kao na blagdan odasvud one, koji me straše. U dan gnjeva Gospodnjega nije bio nitko, koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi neprijatelj moj pobi. |
|
| Tužaljke 2,1 | Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kćer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! |
| Tužaljke 2,2 | Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. |
| Tužaljke 2,3 | U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuče svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. |
| Tužaljke 2,4 | Nategao je luk k`o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajući sve što mu drago bijaše. Na šator Kćeri sionske sasu k`o oganj gnjev svoj jarosni. |
| Tužaljke 2,5 | K`o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kćeri Judinoj uzdisaje i jecaje. |
| Tužaljke 2,6 | Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i svećenika. |
| Tužaljke 2,7 | Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bučili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. |
| Tužaljke 2,8 | Jahve naumi razvaliti zidove Kćeri sionske. Nape uže mjerničko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziđe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. |
| Tužaljke 2,9 | Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su među pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viđenja Jahvina. |
| Tužaljke 2,10 | Starješine Kćeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. |
| Tužaljke 2,11 | Iščilješe mi oči od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kćeri naroda mojega, jer djeca i dojenčad umiru po trgovima Grada. |
| Tužaljke 2,12 | Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. |
| Tužaljke 2,13 | S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? |
| Tužaljke 2,14 | Viđenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. |
| Tužaljke 2,15 | Nad tobom plješću rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kćeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu? |
| Tužaljke 2,16 | Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguću zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim čeznusmo, doživjesmo, vidjesmo! |
| Tužaljke 2,17 | Jahve izvrši naum svoj, održa svoju riječ koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. |
| Tužaljke 2,18 | U sav glas viči Gospodu, jecaj, Kćeri sionska! Neka k`o potok teku tvoje suze danju i noću. Ne daj počinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. |
| Tužaljke 2,19 | Ustani, viči noću za svake promjene straže. K`o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad koja od glada obamire po uglovima ulica. |
| Tužaljke 2,20 | Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to učinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naručju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem svećenici i proroci? |
| Tužaljke 2,21 | U uličnoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladići od mača padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. |
| Tužaljke 2,22 | Ti si, kao na dan svečani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio. |
|
| Tužaljke 2,1 | Kako! Gospodin, u gnjevu svome, hoće pomračiti Ljepoticu *Sion! On baca s neba na zemlju sjaj Izraelov. On se ne sjeća klupice za svoja stopala u dan srdžbe. (Bet) |
| Tužaljke 2,2 | Gospodin guta bez milosti sve prerije Jakovljeve ; on uništava u svojoj neobuzdanosti utvrde Ljepotice Judeje: on daje dotaknuti zemlju, on oskvrnjuje kraljevstvo i njegove prinčeve. (Gimel) |
| Tužaljke 2,3 | U žestini svojeg gnjeva on uništava svu moć Izraelovu; on ne održava svoju desnicu pred neprijateljem. On pali u Jakovu kao žeravnik koji proždire uokolo. (Dalet) |
| Tužaljke 2,4 | On zateže svoj luk kao jedan neprijatelj, desnica na položaju poput neprijatelja, Na šator Ljepotice Sion on sasipa kao vatru gnjev svoj. (Hé) |
| Tužaljke 2,5 | Gospodin se odnosi kao neprijatelj; on guta Izrael; on guta sve njegove kule; on uništava njegove utvrde. On umnaža za Ljepoticu Judeju žalbe i tužbe. (Waw) |
| Tužaljke 2,6 | On pustoši Vrt, i njegovu Kućicu; on razara svoje mjesto Sastanka . GOSPOD čini da se zabravi u Sionu Sastanak i *Šabat; on osuđuje, u svojoj žestokoj srdžbi kralja i svećenika. (Zain) |
| Tužaljke 2,7 | Gospodin odbacuje svoj *oltar; on se gnuša svog *svetišta; on izručuje u ruke neprijatelju bedeme gradskih kula. On se oglašava u Kući GOSPODOVOJ kao u dan Sastanka. (Het) |
| Tužaljke 2,8 | GOSPOD smišlja uništiti bedem Ljepotice Sion; on će izravnati; on ne prinosi svoju ruku prije no što je progutao. on ožalošćuje obkope i bedeme: zajedno oni se urušavaju. (Tet) |
| Tužaljke 2,9 | Vrata Siona potonuše u zemlju; on uništi i pokida njene zasune. Njen kralj i njeni prinčevi su među neznabošcima; nema više Zakona; čak ni njegovi proroci ne nalaze više viđenja koja dolaze od GOSPODA. (Jod) |
| Tužaljke 2,10 | Posjedali na zemlju, mučaljivi, *starješine Ljepotice Sion stavljaju sebi prašinu na glavu ; oni se stežu u *kostrijet. One puštaju pasti svoje glave sve do zemlje, mlade djevojke Jeruzalemove. (Kaf) |
| Tužaljke 2,11 | Moje su oči izjedene suzama; moj je trbuh uzbunjen; iščezla je snaga iz mene, ona je na zemlji, jer moj narod, ta ljepotica, skršen je kad klonu djeca i dojenčad po trgovima Mjesta. (Lamed) |
| Tužaljke 2,12 | Njihovim majkama oni govore: ` Gdje su pšenica i vino?` Kad klonu kao ranjenici na trgovima Grada, kad njihov život iščili u krilima njihovih majki. (Mem) |
| Tužaljke 2,13 | Koje svjedočenje ti ponoviti? Što ću usporediti tebi, Ljepotice Jeruzaleme? Što ću izjednačiti tebi da te utješim, mlada djevojko, Ljepotice Sion ? Jer, velik kao more tvoj je slom. Tko će te izliječitiđ (Nun) |
| Tužaljke 2,14 | Tvoji proroci imaju viđenja za tebe: iz praznine i iz otužnosti : oni ne razotkrivaju tvoju izopačenost, ono što bi preokrenulo tvoje stanje. Oni imaju viđenja za tebe: obznane iz praznine i obmane. (Samek) |
| Tužaljke 2,15 | Oni plješću tvojim troškovima, svi prolaznici na putu; oni zvižde i klimaju glavama na uštrb Ljepotice Jeruzalem: ` Je li to Grad za kojeg bi se trebalo reći savršena ljepota, radost za svu zemlju?` Pé |
| Tužaljke 2,16 | Oni otvaraju usta o tvom trošku, svi tvoji neprijatelji; oni zvižde i škrguću zubima; oni govore; ` Mi gutamo. Najzad! Evo ga, dana koji smo čekali: mi ga nalazimo, mi ga vidimo!` (Ain) |
| Tužaljke 2,17 | GOSPOD čini ono što je zamislio; on ispunjava svoju riječ koju je poručio u dane nekadašnjih vremena; on uništava bez milosti. On daje klicati neprijateljiu na tvoj račun; on uzdiže moć tvojih protivnika. (Sade) |
| Tužaljke 2,18 | Njihovo srce jauče prema GOSPODU. Bedem ljepotice Sion, pušta kuljati suze kao potok dan i noć; ne daje ti predaha; da se vjeđe tvog oka ne osuše. (Kof) |
| Tužaljke 2,19 | Digni se; viči, noću, pri svakoj smjeni straže; izlij svoje srce kao vodu pred lice Gospodinovo. Digni prema njemu svoje ruke za život svoje djece klonule od gladi (Reš) po svim uglovima ulica. |
| Tužaljke 2,20 | Gledaj, GOSPODE, i vidi koga ti obrađuješ tako. Da žene jedu plod svoj, djecu lijepo oblikovanu!® Da svećenici i proroci su poubijani u svetištu Gospodinovom!® (Šin) |
| Tužaljke 2,21 | Na zemlji po ulicama su legli mladi i stari; moje mlade djevojke i moji mladi ljudi popadali od mača; ti siječeš u dan svojeg gnjeva; ti kolješ bez milosti. (Taw) |
| Tužaljke 2,22 | Ti ćeš sazvati, kao u dan Sastanka, užase koji me okružuju; i ne postoji, u dan gnjeva GOSPODOVOG, ni izbjegli ni preživjeli. One što ja oblikujem i razvijam, moj ih neprijatelj dovršava. |
|
| Plac Jeremijin 2,1 | Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svom kćer Sionsku! svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega! |
| Plac Jeremijin 2,2 | Gospod potr nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnjevu svom gradove kćeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove. |
| Plac Jeremijin 2,3 | Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe. |
| Plac Jeremijin 2,4 | Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago očima; na šator kćeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj. |
| Plac Jeremijin 2,5 | Gospod posta kao neprijatelj; potr Izrailja, potr sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad. |
| Plac Jeremijin 2,6 | Razvali mu ogradu kao vrtu; potr mjesto sastancima njegovijem; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gnjeva svojega odbaci cara i sveštenika. |
| Plac Jeremijin 2,7 | Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik. |
| Plac Jeremijin 2,8 | Gospod naumi da raskopa zid kćeri Sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. |
| Plac Jeremijin 2,9 | Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potr prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini među narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Gospoda. |
| Plac Jeremijin 2,10 | Starješine kćeri Sionske sjede na zemlji i muče, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. |
| Plac Jeremijin 2,11 | Iščilješe mi oči od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kćeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim. |
| Plac Jeremijin 2,12 | Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih. |
| Plac Jeremijin 2,13 | Koga ću ti uzeti za svjedoka? s čim ću te izjednačiti, kćeri Jerusalimska? kaku ću ti priliku naći, da te utješim, djevojko, kćeri Sionska? jer je nesreća tvoja velika kao more, ko će te iscijeliti? |
| Plac Jeremijin 2,14 | Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje će te prognati. |
| Plac Jeremijin 2,15 | Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kćerju Jerusalimskom: to li je grad, za koji govorahu da je prava ljepota, radost svoj zemlji? |
| Plac Jeremijin 2,16 | Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguću zubima govoreći: proždrijesmo; ovo je doista dan koji čekasmo; dočekasmo, vidjesmo. |
| Plac Jeremijin 2,17 | Učini Gospod što naumi, ispuni riječ svoju, koju kaza odavna; razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim. |
| Plac Jeremijin 2,18 | Viče srce njihovo ka Gospodu: zide kćeri Sionske, poljevaj potokom suze dan i noć, ne daj sebi mira, i zjenica oka tvojega da ne staje. |
| Plac Jeremijin 2,19 | Ustani, viči obnoć; u početku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica. |
| Plac Jeremijin 2,20 | Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako učinio. Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naručju? eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok? |
| Plac Jeremijin 2,21 | Leže na zemlji po ulicama djeca i starci, djevojke moje i mladići moji padoše od mača, pobio si ih u dan gnjeva svojega i poklao ne žaleći. |
| Plac Jeremijin 2,22 | Sazvao si kao na praznik strahote moje otsvuda, i u dan gnjeva Gospodnjega niko ne uteče niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi. |
|
