| Tužaljke 4,1 | Ah, kako je poblijedjelo zlato, kako se je pokvarila kovina plemenita! Razasuto je sveto kamenje po uglovima svih ulica. |
| Tužaljke 4,2 | Plemeniti sinovi Siona, nekoć zlatom izmjereni, kako su cijenjeni kao zemljani sudovi, kao djelo ruke lončarove! |
| Tužaljke 4,3 | I čagalji podaju grudi, doje mlade. Kći naroda mojega okrutna je kao nojevi pustinje. |
| Tužaljke 4,4 | Jezik je nejačetu prionuo za nepce od zeđi. Dječica su iskala kruha, a nitko im ga nije lomio. |
| Tužaljke 4,5 | Koji su nekoć jeli poslastice, ginu na ulici. Koje su nosili na grimizu, valjaju se u blatu. |
| Tužaljke 4,6 | Jer je krivnja kćeri naroda mojega bila veća od grijeha Sodome, koja je bila srušena u čas, a da se nijesu trudile ruke. |
| Tužaljke 4,7 | Knezovi njezini sjali su jasnije od snijega, bjelje od mlijeka. Crvenije bilo je tijelo njihovo od korala, lik je njihov bio kao safir: |
| Tužaljke 4,8 | Ali je lice njihovo postalo crnje od čađe, ne poznaju se na ulicama. Koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. |
| Tužaljke 4,9 | Sretniji je tko je pao od mača, negoli tko je poginuo od gladi: polagano ginu oni od nestašice hrane. |
| Tužaljke 4,10 | Kuhale su vlastitom rukom nježne žene djecu svoju. Ona su im bila hrana, kad je padala kći naroda mojega. |
| Tužaljke 4,11 | Iscrpao je Gospod gnjev svoj, izlio je jarost srdžbe svoje, oganj je na Sionu raspalio, što proždrije tvrđe njegove. |
| Tužaljke 4,12 | Nikada nijesu pomislili kraljevi zemaljski, ni svi stanovnici zemaljski, da bi ušli tlačitelj i neprijatelj na vrata Jerusalema. |
| Tužaljke 4,13 | Dogodilo se to za grijehe proroka njegovih, za opačine svećenika njegovih, koji su prolijevali usred njega krv pravednika. |
| Tužaljke 4,14 | Vrludali su kao slijepci po ulicama, okaljani krvlju, da se čovjek nije mogao dotaći haljina njihovih. |
| Tužaljke 4,15 | Vikali su im: "Natrag, nečist, natrag, natrag! Ne dodijevajte ga se!" Kad bi bježali i skitali se, tada bi se govorilo među neznabošcima: "Ne smiju dalje boraviti." |
| Tužaljke 4,16 | Lice ih je Gospodnje rasulo; on ih više ne može. Prezirali su čast svećenika, nijesu štedjeli staraca. |
| Tužaljke 4,17 | Oči naše uzalud čeznu još uvijek za pomoći. Na stražari svojoj čekali smo narod, koji ne pomaže. |
| Tužaljke 4,18 | Spriječiše nam, vrebajući nam korake, da hodimo po ulicama svojim. Svršetak je naš bio, dani se naši navršili; jest, došao je svršetak naš. |
| Tužaljke 4,19 | Progonitelji naši bili su još brži od orlova nebeskih. Gonili su nas po gorama, vrebali nas u pustinji |
| Tužaljke 4,20 | Bio je naš životni dah, pomazanik Gospodnji, uhvaćen u jame njihove, a za njega smo mislili: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima." |
| Tužaljke 4,21 | Raduj se i veseli, kćeri edomska, koja stanuješ u zemlji Usu! I na te će još doći časa; opit ćeš se i otkrit ćeš se. |
| Tužaljke 4,22 | Krivnja je tvoja uništena, kćeri sionska; on te više ne izgoni. On će kazniti krivnju tvoju, kćeri edomska, otkrit će grijehe tvoje. |
|
| Tužaljke 4,1 | Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. |
| Tužaljke 4,2 | Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! |
| Tužaljke 4,3 | Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. |
| Tužaljke 4,4 | Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. |
| Tužaljke 4,5 | Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. |
| Tužaljke 4,6 | Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju. |
| Tužaljke 4,7 | Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k`o safir. |
| Tužaljke 4,8 | Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. |
| Tužaljke 4,9 | Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. |
| Tužaljke 4,10 | Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga. |
| Tužaljke 4,11 | Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. |
| Tužaljke 4,12 | Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska - |
| Tužaljke 4,13 | zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! |
| Tužaljke 4,14 | K`o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove. |
| Tužaljke 4,15 | "Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al` ne smjedoše ondje ostati. |
| Tužaljke 4,16 | Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikÄa, ne sažaljuju staraca. |
| Tužaljke 4,17 | Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć` u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti. |
| Tužaljke 4,18 | Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. |
| Tužaljke 4,19 | Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. |
| Tužaljke 4,20 | Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima. |
| Tužaljke 4,21 | Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti. |
| Tužaljke 4,22 | Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje. |
|
| Tužaljke 4,1 | Kako! Zlato može li potamniti, dobra šipka krivotvoriti, sveti se kamen razasuti po svim uglovima ulica? (Bet) |
| Tužaljke 4,2 | Sinovi *Siona, dragocijeni, cijenjeni kao fino zlato, kako! oni su ubrojni u zemljane ćupove, djelo ruko grnčarevih! (Gimel) |
| Tužaljke 4,3 | Čak i kod šakala daje se dojiti dijete, hrani se svoje mlade; ova ljepotica koja je moj narod postaje tako okrutna kao nojevi stepski. (Dalet) |
| Tužaljke 4,4 | Od žeđi, jezik dojenčeta lijepi se o svoje nepce; djeca ištu kruha; nitko im ga ne nudi. (Hé) |
| Tužaljke 4,5 | Jelci poslastica su porušeni, na ulicama; osobe podignute u purpuru stežu hrpe otpadaka (Waw) |
| Tužaljke 4,6 | A izopačenost te ljepotice koja je moj narod veća je nego grijeh Sodome, koja bi smrskana u jedan čas a da se rukama nije mučilo. (Zain) |
| Tužaljke 4,7 | Njeni posvećenici čistiji no snijeg, bjelji nego mlijeko, tijela ružičastijeg od koralja, vene od safira, (Het) |
| Tužaljke 4,8 | njihov je izgled mračniji od čađe: ne prepoznaje ih se na ulicama; a njihova se koža smežurala na on se osušila kao drvetova. (Tet) |
| Tužaljke 4,9 | Sretnije su žrtve mača nego žrtve gladi koje, one, kopneći, providne, zbog nedostatka proizvoda poljskih. (Jod) |
| Tužaljke 4,10 | Svojim rukama, žene stvorene za nježnosti kuhaju svoju djecu; one su za njih vampiri, jer moj narod, ta ljepotica, skršen je. (Kaf) |
| Tužaljke 4,11 | GOSPOD umiri svoju srdžbu, on sasu svoj žestoki gnjev; u Sionu on zapali jednu vatru koju proždera njegove temelje. (Lamed) |
| Tužaljke 4,12 | Oni ne vjeruju, ni kraljevi zemaljski, niti ijedan stanovnik svijeta, da protivnik i neprijatelj su ušli u pojas Jeruzalema. (Mem) |
| Tužaljke 4,13 | To je zbog grijehova njegovih *proroka, izopačenosti njegovih svećenika, koji su u sred njega prosipali krv pravednika! (Nun) |
| Tužaljke 4,14 | Oni lutaju, slijepci, po ulicama; oni su prljavi od krvi, tako jasno da nije dopušteno dodirivati njihovu odjeću. (Samek) |
| Tužaljke 4,15 | ` Pazi! jedan *nečisti!` viče se na njih. `Pazi! Pazi! ne diraj!` Oni bježe, oni skitaju, ali govori se kod neznabožaca: `Oni ne mogu više biti naši stanovnici.` Pé |
| Tužaljke 4,16 | Prikazivanje GOSPODOVO njih raspršuje; on ih neće više vidjeti! Ne poštuje se svećenike, nema se obzira za *starješine. (Ain) |
| Tužaljke 4,17 | Mi, naše se oči još izjedaju u očekivanju jedne neostvarljive pomoći; na svojim osmatračnicama mi vrebamo dolazak jednog naroda koji nas ne može spasiti . (Sade) |
| Tužaljke 4,18 | Progone nas po tragu: nemoguće je otići na naše trgove. Naš je kraj blizu; naši dani su ispunjeni; da, dolazi naš svršetak. (Kof) |
| Tužaljke 4,19 | Naši su progonitelji brži nego orlovi nebeski: na planinama nas draže, u stepama oni su u zasjedi zbog nas. (Reš) |
| Tužaljke 4,20 | Dah iz naših nosnica, *mesija GOSPODOV, je zarobljen u njihovim tamnicama . `On o kojem mi govorismo: ` Pod njegovom zaštitom, u sred neznabožaca mi ćemo živjeti.` (Šin) |
| Tužaljke 4,21 | Budi sretna i razdragana, Ljepotice Edom koja stanuješ u zemlji Us! I tebi će također doći kupa: i ti ćeš se opiti i razgolititi ! (Taw) |
| Tužaljke 4,22 | Završilo se tvoje izopačivanje, Ljepotice Sion: neće te više izgoniti; obavlja se pregled tvoje izopačenosti, Ljepotice Edom: pravi se izvješće o tvojim grijesima! |
|
| Plac Jeremijin 4,1 | Kako potamnje zlato, promijeni se čisto zlato? kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima svijeh ulica. |
| Plac Jeremijin 4,2 | Dragi sinovi Sionski, cijenjeni kao najčistije zlato, kako se cijene zemljani sudovi, kao djelo ruku lončarevijeh! |
| Plac Jeremijin 4,3 | I zvijeri ističu sise svoje i doje mlad svoju, a kći naroda mojega posta nemilostiva kao noj u pustinji. |
| Plac Jeremijin 4,4 | Jezik djetetu koje sisa prionu za grlo od žeđi; djeca ištu hljeba, a nema nikoga da im lomi. |
| Plac Jeremijin 4,5 | Koji jeđahu poslastice, ginu na ulicama; koji odrastoše u skerletu, valjaju se po bunjištu. |
| Plac Jeremijin 4,6 | I kar koji dopade kćeri naroda mojega veći je od propasti koja dopade Sodomu, koji se zatr u času i ruke se ne zabaviše oko njega. |
| Plac Jeremijin 4,7 | Nazireji njezini bjehu čistiji od snijega, bjelji od mlijeka; tijelo im bješe crvenije od dragoga kamenja, glatki kao safir. |
| Plac Jeremijin 4,8 | A sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. |
| Plac Jeremijin 4,9 | Bolje bi onima koji su pobijeni mačem nego onima koji mru od gladi, koji izdišu ubijeni od nestašice roda zemaljskoga. |
| Plac Jeremijin 4,10 | Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu svoju, ona im biše hrana u pogibli kćeri naroda mojega. |
| Plac Jeremijin 4,11 | Navrši Gospod gnjev svoj, izli žestoki gnjev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždrije temelje. |
| Plac Jeremijin 4,12 | Ne bi vjerovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj da će neprijatelj i protivnik ući na vrata Jerusalimska. |
| Plac Jeremijin 4,13 | Ali bi za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja sveštenika njegovijeh, koji proljevahu krv pravedničku usred njega. |
| Plac Jeremijin 4,14 | Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljaju se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotiču haljinama svojim. |
| Plac Jeremijin 4,15 | Otstupite, nečisti, viču im, otstupite, otstupite, ne dodijevajte se ničega. I odlaze i skitaju se; i među narodima se govori: neće se više staniti. |
| Plac Jeremijin 4,16 | Gnjev Gospodnji rasija ih, neće više pogledati na njih; ne poštuju sveštenika, nijesu žalostivi na starce. |
| Plac Jeremijin 4,17 | Već nam oči iščilješe izgledajući pomoć zaludnu; čekasmo narod koji ne može izbaviti. |
| Plac Jeremijin 4,18 | Vrebaju nam korake, da ne možemo hoditi po ulicama svojim, približi se kraj naš, navršiše se dani naši, dođe kraj naš. |
| Plac Jeremijin 4,19 | Koji nas goniše, bijahu lakši od orlova nebeskih, po gorama nas goniše, u pustinji nam zasjedaše. |
| Plac Jeremijin 4,20 | Disanje nozdara naših, pomazanik Gospodnji, za kojega govorasmo: da ćemo živjeti pod sjenom njegovijem među narodima, uhvati se u jame njihove. |
| Plac Jeremijin 4,21 | Raduj se i veseli se, kćeri Edomska, koja živiš u zemlji Uzu! doći će do tebe čaša, opićeš se, i otkrićeš se. |
| Plac Jeremijin 4,22 | Svrši se kar za bezakonje tvoje, kćeri Sionska; neće te više voditi u ropstvo; pohodiće tvoje bezakonje, kćeri Edomska, otkriće grijehe tvoje. |
|
