| Tužaljke 5,1 | Spomeni se, Gospode, što nas je zadesilo! Pogledaj i vidi sramotu našu! |
| Tužaljke 5,2 | Baština naša dopade drugima, kuće naše strancima. |
| Tužaljke 5,3 | Sirote smo, bez oca, matere naše kao udovice. |
| Tužaljke 5,4 | Pijemo za novac vodu svoju, moramo plaćati za drva vlastita. |
| Tužaljke 5,5 | Na vratu su nam tlačitelji iscrpljeni smo i ne nalazimo mira. |
| Tužaljke 5,6 | Pružili smo ruku Egiptu i Asiriju, da se nasitimo. |
| Tužaljke 5,7 | Oci su naši sagriješili i nema ih više. Opačine njihove moramo mi nositi. |
| Tužaljke 5,8 | Sluge su gospodari nad nama; nitko nas ne izbavlja iz ruku njihovih. |
| Tužaljke 5,9 | Donosimo sebi kruh sa strahom za život od mača u pustinji. |
| Tužaljke 5,10 | Kao peć gori koža nas u žeravici gladi. |
| Tužaljke 5,11 | Sramotili su žene na Sionu, djevojke po gradovima Judinim. |
| Tužaljke 5,12 | Knezovi su bili vješani od l njih, prezrena je bila čast staraca. |
| Tužaljke 5,13 | Mladići nose mlin; pod teretom drva posrću dječaci. |
| Tužaljke 5,14 | Na vratima ne sjede više starci; mladiće ne sjedinjuje igra. |
| Tužaljke 5,15 | Nestalo je radosti srcu našemu, igra se naša pretvorila u žalost. |
| Tužaljke 5,16 | Pala nam je kruna s glave; teško nama, što smo sagriješili! |
| Tužaljke 5,17 | Stoga je srce naše oslabilo, stoga je oko naše potamnjelo: |
| Tužaljke 5,18 | Zbog gore Siona, što je opustjela, i lisice brzaju po njoj. |
| Tužaljke 5,19 | Ti, Gospode, stoluješ u vijeke, prijestolje tvoje stoji odvijeka dovijeka. |
| Tužaljke 5,20 | Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zauvijek? |
| Tužaljke 5,21 | Obrati nas, Gospode, k sebi! Mi se vraćamo natrag. Ponovi dane naše kako su bili prije! |
| Tužaljke 5,22 | Ili si nas zar sasvim odbacio? Srdiš li se na nas toliko? |
|
| Tužaljke 5,1 | Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! |
| Tužaljke 5,2 | Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima. |
| Tužaljke 5,3 | Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. |
| Tužaljke 5,4 | Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti. |
| Tužaljke 5,5 | Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. |
| Tužaljke 5,6 | Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. |
| Tužaljke 5,7 | Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. |
| Tužaljke 5,8 | Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. |
| Tužaljke 5,9 | Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji. |
| Tužaljke 5,10 | Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi. |
| Tužaljke 5,11 | Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. |
| Tužaljke 5,12 | Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali. |
| Tužaljke 5,13 | Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. |
| Tužaljke 5,14 | Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama. |
| Tužaljke 5,15 | Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. |
| Tužaljke 5,16 | Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! |
| Tužaljke 5,17 | Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru: |
| Tužaljke 5,18 | zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. |
| Tužaljke 5,19 | Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. |
| Tužaljke 5,20 | Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? |
| Tužaljke 5,21 | Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu. |
| Tužaljke 5,22 | Il` nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi? |
|
| Tužaljke 5,1 | Sjeti se, GOSPODE, što nam se dogodilo: pogledaj i vidi kakao se nas vrijeđa . |
| Tužaljke 5,2 | Naša je baština okrenuta u korist stranaca, naše kuće u korist neznanaca. |
| Tužaljke 5,3 | Evo nas siročadima, bez oca ; naše su majke kao udovice. |
| Tužaljke 5,4 | Naša voda, mi ju pijemo po cijeni srebra; naše fašine moramo plaćati. |
| Tužaljke 5,5 | Oni su na našim plećima; mi smo proganjani; mi smo izmučeni; nema odmora za nas. |
| Tužaljke 5,6 | Egiptu smo pružali ruku, Asiriji, da nas nasiti kruhom. |
| Tužaljke 5,7 | Naši su očevi propali: nema ih više; mi smo opterećeni njihovim izopačenostima. |
| Tužaljke 5,8 | Robovi vladaju nad nama: nikog za nas istrgnuti iz njihovih ruku! |
| Tužaljke 5,9 | Priskrbljujemo svoj kruh po cijenu života, zbog stepskih razbojnika. |
| Tužaljke 5,10 | Naša je koža grozničava kao u vatri zbog užasa gladi. |
| Tužaljke 5,11 | Oni siluju žene u Sionu, mlade djevojke u gradovima Judeje |
| Tužaljke 5,12 | Njihovim rukama su povješani . prinčevi; osoba *starješine nije poštovana. |
| Tužaljke 5,13 | Mladi ljudi nose žrvanj, a dječaci pod drvima posrću. |
| Tužaljke 5,14 | Starješine više ne odlaze u Savjet; mladi ljudi, ne pjevaju svoje refrene. |
| Tužaljke 5,15 | Ona prestaje, radost našeg srca; naš se ples izrodio u žalost. |
| Tužaljke 5,16 | Ona pada, kruna naše glave. Oh, nesreća nama, jer mi smo propali! |
| Tužaljke 5,17 | Evo zašto je cijelo naše biće bolesno; evo zašto su smračene naše oči: |
| Tužaljke 5,18 | to je zbog brda *Sion koje je uništeno, i gdje kruže lisice. |
| Tužaljke 5,19 | Ti, GOSPODE, ti stoluješ za uvijek; tvoje prijestolje traje iz pokoljenja u pokoljenje. |
| Tužaljke 5,20 | Zašto bi nas stalno zaboravljao, hoćeš li nas napustiti u duljini dana? |
| Tužaljke 5,21 | Vrati nas k sebi, GOSPODE, i mi ćemo se vratiti; obnovi naše dane kao u staro vrijeme. |
| Tužaljke 5,22 | Osim ako nas ne stavljaš zaista u otpad, ti se protiv nas previše rasrđuješ! |
|
| Plac Jeremijin 5,1 | Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. |
| Plac Jeremijin 5,2 | Našljedstvo naše privali se tuđincima, domovi naši inostrancima. |
| Plac Jeremijin 5,3 | Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice. |
| Plac Jeremijin 5,4 | Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. |
| Plac Jeremijin 5,5 | Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora. |
| Plac Jeremijin 5,6 | Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. |
| Plac Jeremijin 5,7 | Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. |
| Plac Jeremijin 5,8 | Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. |
| Plac Jeremijin 5,9 | Sa strahom za život svoj od mača u pustinji donosimo sebi hljeb. |
| Plac Jeremijin 5,10 | Koža nam pocrnje kao peć od ljute gladi. |
| Plac Jeremijin 5,11 | Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. |
| Plac Jeremijin 5,12 | Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staračkoga. |
| Plac Jeremijin 5,13 | Mladiće uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. |
| Plac Jeremijin 5,14 | Staraca nema više na vratima, ni mladića na pjevanju. |
| Plac Jeremijin 5,15 | Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost. |
| Plac Jeremijin 5,16 | Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo! |
| Plac Jeremijin 5,17 | S toga je srce naše žalosno, s toga oči naše potamnješe, |
| Plac Jeremijin 5,18 | Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj. |
| Plac Jeremijin 5,19 | Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena. |
| Plac Jeremijin 5,20 | Zašto hoćeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo? |
| Plac Jeremijin 5,21 | Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratićemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije. |
| Plac Jeremijin 5,22 | Jer eda li ćeš nas sa svijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma? |
|
