| Ruta 1,1 | U vrijeme, kada su još vladali suci, nasta glad u zemlji. Tada odseli iz Betlehema u Judi Jedan čovjek sa ženom svojom i sa svoja dva sina. Mislio je nastaniti se u zemlji moapskoj. |
| Ruta 1,2 | Taj se je čovjek zvao Elimelek, žena se njegova zvala Noema, dva sina njegova zvala se Mahlon i Kilion. Oni su bili Efraćani iz Betlehema u Judi. Kad su bili došli u zemlju moapsku i tamo se nastanili, |
| Ruta 1,3 | Umrije Elimelek, muž Noemin Tako ostade ona sa svoja dva sina. |
| Ruta 1,4 | Oni se oženiše Moapkama. Jedna se zvala Orpah, druga Ruta. Kad su boravili tamo jedno deset godina, |
| Ruta 1,5 | Umriješe i obadva sina, Mahlon i Kilion. Tako iza smrti svojih sinova i svojega muža ostade još sama žena. |
| Ruta 1,6 | Tada se ona podiže sa svojim snahama, da se natrag vrati iz zemlje moapske. Bila je naime doznala u zemlji moapskoj, da je Gospod pohodio narod svoj i opet mu dao kruha, |
| Ruta 1,7 | I tako ona sa svoje dvije snahe ostavi mjesto, gdje je stanovala do sada. I kad pođoše putem, da se natrag vrate u zemlju Judinu, |
| Ruta 1,8 | Reče Noema svojim obadvjema snahama: "Idite, vratite se natrag, svaka u kuću matere svoje! Neka vam Gospod naplati ljubav, koju iskazaste umrlima i meni! |
| Ruta 1,9 | Neka vam Gospod dadne da nađete opet kuću, svaka u kući muža svojega!" I poljubi ih. A one stadoše glasno plakati, |
| Ruta 1,10 | I rekoše joj: "Ne, mi demo tebe pratiti kući k narodu tvojemu." |
| Ruta 1,11 | A Noema reče: "Vratite se, drage kćeri! Što biste išle s menom? Mogu li se ja još nadati sinovima, koji bi vam mogli biti muževi? |
| Ruta 1,12 | Vratite se, drage kćeri, idite kući! Ja sam odveć stara za muža. Pa i kad bih mislila, da imam još nade, i kad bih još noćas imala muža, pa i sinove rodila, |
| Ruta 1,13 | Zar biste čekale na njih, dok odrastu? Zar biste zbog njih stajale neudate? Ne, drage kćeri, meni je u tom gore negoli vama, jer je ruka Gospodnja pogodila mene. |
| Ruta 1,14 | One stadoše nanovo plakati. Orpah se tada oprosti od svoje svekrve. A Ruta ostade kod nje. |
| Ruta 1,15 | Ali Noema zamoli: "Eto, jetrva se tvoja povrati k narodu svojemu i bogovima svojim. Pa vrati se i ti i slijedi jetrvu svoju!" |
| Ruta 1,16 | A Ruta odgovori: "Ne sili me tako, da te ostavim i da te ne slijedim dalje! Kamo ti ideš, tamo idem i ja, i gdje ti ostaneš, ondje ostajem i ja. Tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog. |
| Ruta 1,17 | Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje hoću da budem i ja pokopana, Gospod neka učini s menom što hoće! Samo me smrt može rastaviti od tebe." |
| Ruta 1,18 | I kad Noema vidje, da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati. |
| Ruta 1,19 | Tako odoše obje dalje, dok dođoše u Betlehem. Kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbuni zbog njih. Žene su pitale: "Nije li to Noema?" |
| Ruta 1,20 | Ona im je odgovarala: "Ne zovite me Noema, zovite me Mara, jer Svemoćni pusti na me veliku gorkost. |
| Ruta 1,21 | Bogata sam otišla, praznih ruku vraća me Gospod. Što me zovete Noema, kad Gospod proti meni istupi i Svemogući tugu na me navali?" |
| Ruta 1,22 | Tako se iz zemlje moapske vrati Noema praćena od Moapke Rute, snahe svoje, koja je htjela s njom ići. Dođoše u Betlehem upravo početkom ječmene žetve. |
|
| Ruta 1,1 | U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. |
| Ruta 1,2 | Taj se čovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. |
| Ruta 1,3 | Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. |
| Ruta 1,4 | Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. |
| Ruta 1,5 | Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža. |
| Ruta 1,6 | Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. |
| Ruta 1,7 | Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. |
| Ruta 1,8 | Noemi tada reče svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. |
| Ruta 1,9 | Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plač. |
| Ruta 1,10 | I rekoše joj: "Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu. |
| Ruta 1,11 | Ali im reče Noemi: "Vratite se natrag, kćeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? |
| Ruta 1,12 | Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: `Imam nade da se udam još noćas i da rodim sinove` - |
| Ruta 1,13 | zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me. |
| Ruta 1,14 | One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. |
| Ruta 1,15 | Noemi joj reče: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom! |
| Ruta 1,16 | A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. |
| Ruta 1,17 | Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe. |
| Ruta 1,18 | Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati. |
| Ruta 1,19 | Tako su zajedno išle dok ne dođoše u Betlehem. A kad dođoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene. |
| Ruta 1,20 | A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorčinom ispunio! |
| Ruta 1,21 | Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi? |
| Ruta 1,22 | Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je počela žetva ječma. |
|
| Ruta 1,1 | Bijaše jednom, u vrijeme Sudaca, glad u zemlji. Zbog toga jedan čovjek iz Betlehema u Judi iseli u polje Moaba, on, njegova žena i njegova dva sina. |
| Ruta 1,2 | Taj se čovjek zvao Elimelek; njegova žena Noemi; a njegova dva sina Malon i Kilion . To bijahu Efrateji iz Betlehema u Judi . Oni dakle stigoše u polje Moabovo i živješe ondje. |
| Ruta 1,3 | Kad evo umrije Elimelek, muž Noemin; a ona ostade, ona i njena dva sina. |
| Ruta 1,4 | Oni uzeše za žene Moabkinje; jedna se zvala Orpa a druga Ruta . Oni boraviše ondje otprilike deset godina. |
| Ruta 1,5 | Po tome Malon i Kilion umriješe također, obojica, a ta žena ostade, bez svog muža i bez svoje dvoje djece. |
| Ruta 1,6 | Tad se ona podiže, ona i njene dvije snahe, i vrati se iz moabske ravnice; jer ona bijaše čula govoriti u polju moabskom da se GOSPOD bijaše pozabavo svojim narodom za dati mu kruha . |
| Ruta 1,7 | Također i one pođoše iz tog mjesta gdje ona živješe sa svoje dvije snahe. One se dakle staviše na put za vratiti se u zemlju Judu. |
| Ruta 1,8 | Ali, Noemi reče svojim dvjema snahama: `Hajde, vratite se svaka svojoj majci. Nek GOSPOD postupi prema vama s vjernošću, kao što ste vi prema svojim pokojnicima i prema meni. |
| Ruta 1,9 | Nek vam GOSPOD dadne pronaći jedan položaj svakoj kod svog muža.` I ona ih zagrli. Tada one podigoše glas i zaplakaše. |
| Ruta 1,10 | Potom one njoj rekoše ` Ne! S tobom ćemo se vratiti tvom narodu!` |
| Ruta 1,11 | Ali, Noemi reče: ` Vratite se kćeri moje. Zašto biste išle sa mnomđ Imam li ja još sinova u svom trbuhu koji bi postali vaši muževi ? |
| Ruta 1,12 | Vratite se, kćeri moje, idite, jer ja sam prestara da bi pripala jednom čovjeku. Čak i da ja kažem: Ja imam nadu; da, pripast ću ove noći jednom čovjeku; da, ja ću roditi sinove, |
| Ruta 1,13 | hoćete li vi za toliko uzdržavati se da ne pripadnete jednom čovjeku? Ne, kćeri moje. Jer za mene gorčina je krajnja, više no za vas; jer protiv mene se pokazala pesnica GOSPODOVA.` |
| Ruta 1,14 | Tad one podigoše glas i zaplakaše opet. Po tome Orpa zagrli svoju svekrvu. Ali Ruta se zakači za nju . |
| Ruta 1,15 | Tad ona reče: ` Gledaj, tvoja jetrva vratila se k svom narodu i k svojim bogovima. Vrati se, tragom svoje jetrve.` |
| Ruta 1,16 | Ali, Ruta reče: ` Ne sili me napustiti te, vratiti se daleko; jer gdje ti ideš ići ću i ja, i gdje ti budeš provodila noć provest ću i ja: tvoj narod bit će moj narod, a tvoj bog moj bog; |
| Ruta 1,17 | gdje ti umreš umrijet ću i ja, i ondje ću biti ukopana. GOSPOD da mi učini tako i opet ako to ne bude smrt koja nas bude rastavila!` |
| Ruta 1,18 | Videći da se ona uzjogunila da ide s njom, ona ju prestade odgovarat . |
| Ruta 1,19 | One idoše dakle obje sve dok ne stigoše u Betlehem. Kad evo, kad one stigoše u Betlehem, sav grad bijaše uzavrio zbog njih. Žene govoriše: `To je Noemi.` |
| Ruta 1,20 | Ali, ona njima reče: ` Ne zovite me Noemi! Zovite me Mara! Jer Moćni mi je učinio krajnju tugu. |
| Ruta 1,21 | To je bilo obilje što sam otišla, i lišavanje što me GOSPOD vratio ovamo. Zašto bi me zvali Noemi, dok se GOSPOD protiv mene iskazao protiv mene i Moćni mi nanio zlođ` |
| Ruta 1,22 | Tako se vrati Noemi, i s njom Ruta Moabkinja, njena snaha, ona koja došla iz ravnice moabske: one stigoše u Betlehem u početku žetve ječma . |
|
| Ruta 1,1 | A u ono vrijeme kad suđahu sudije bi glad u zemlji; i jedan čovjek iz Vitlejema Judina otide da živi kao došljak u zemlji Moavskoj sa ženom svojom i sa dva sina svoja. |
| Ruta 1,2 | A ime tomu čovjeku bješe Elimeleh, a ženi mu ime Nojemina, a imena dvojice sinova njegovijeh Malon i Heleon; i bijahu Efraćani, iz Vitlejema Judina; i dođoše u zemlju Moavsku i nastaniše se ondje. |
| Ruta 1,3 | Potom umrije Elimeleh muž Nojeminin i ona osta sa dva sina svoja. |
| Ruta 1,4 | Oni se oženiše Moavkama; jednoj bješe ime Orfa a drugoj Ruta; i ondje stajahu do deset godina. |
| Ruta 1,5 | Potom umriješe obojica, Malon i Heleon; i žena osta bez dva sina svoja i bez muža svojega. |
| Ruta 1,6 | Tada se ona podiže sa snahama svojima da se vrati iz zemlje Moavske, jer ču u zemlji Moavskoj da je Gospod pohodio narod svoj davši im hljeba. |
| Ruta 1,7 | I izide iz mjesta gdje bijaše, i obje snahe njezine s njom; pođoše putem da se vrate u zemlju Judinu. |
| Ruta 1,8 | Tada reče Nojemina objema snahama svojima: idite, vratite se svaka u dom matere svoje; Gospod neka vam učini milost kao što vi učiniste umrlima i meni. |
| Ruta 1,9 | Da vam da Gospod da nađete počinak svaka u domu muža svojega. I poljubi ih; a one povikavši zaplakaše, |
| Ruta 1,10 | I rekoše joj: ne, nego ćemo se s tobom vratiti u tvoj narod. |
| Ruta 1,11 | A Nojemina im reče: idite natrag, kćeri moje; što biste išle sa mnom? zar ću još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? |
| Ruta 1,12 | Vratite se, kćeri moje, idite; jer sam ostarjela i nijesam za udaju. A i da kažem da se nadam i da se još noćas udam, i da rodim sinove, |
| Ruta 1,13 | Zar ćete ih vi čekati dok odrastu? zar ćete toga radi stajati neudate? Nemojte, kćeri moje; jer su moji jadi veći od vaših, jer se ruka Gospodnja podigla na me. |
| Ruta 1,14 | Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje. |
| Ruta 1,15 | A ona joj reče: eto, jetrva se tvoja vratila narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom. |
| Ruta 1,16 | Ali Ruta reče: nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. |
| Ruta 1,17 | Gdje ti umriješ, umrijeću i ja, i ondje ću biti pogrebena. To neka mi učini Gospod i to neka mi doda, smrt će me samo rastaviti s tobom. |
| Ruta 1,18 | A ona kad vidje da je tvrdo naumila ići s njom, presta je odvraćati. |
| Ruta 1,19 | Tako idoše obje dok ne dođoše u Vitlejem; a kad dođoše u Vitlejem, sav grad uzavre njih radi, i govorahu: je li to Nojemina? |
| Ruta 1,20 | A ona im govoraše: ne zovite me više Nojemina, nego me zovite Mara, jer mi velike jade zadade svemogući. |
| Ruta 1,21 | Obilna sam otišla, a praznu me vrati Gospod. Zašto me zovete Nojemina, kad me Gospod obori i svemogući me ucvijeli. |
| Ruta 1,22 | Tako dođe natrag Nojemina i s njom Ruta Moavka, snaha njezina, vrativši se iz zemlje Moavske; a dođoše u Vitlejem o početku ječmene žetve. |
|
