| 1. Korinćanima 13,1 | Kad bih ja govorio jezicima, onim ljudskim i onim *anđeoskim, uzmanjka li mi ljubavi, ja sam kovina koja odjekuje, jedan zvečeći cimbal. |
| 1. Korinćanima 13,2 | Kad bih imao dar *prorokovanja, poznavanje svih *tajni i svake znanosti, kad bih imao vjeru najpuniju, onu koja premješta planine, ako mi manjka ljubavi, ja sam ništa. |
| 1. Korinćanima 13,3 | Kad bih podijelio sva moja dobra izgladnjelima, kad bih izručio svoje tijelo plamenovima ako mi manjka ljubavi, ja ne dobijam ništa. |
| 1. Korinćanima 13,4 | Ljubav je strpljiva, ljubav čini uslugu, ona ne zavidi, ona se ne prsi, ona se ne nadimlje od gordosti, |
| 1. Korinćanima 13,5 | ona ne čini ništa ružno, ne traži svoju korist, ona se ne ljuti, ne gaji kivnost, |
| 1. Korinćanima 13,6 | ona se ne raduje nepravdi, već nalazi svoju radost u istini. |
| 1. Korinćanima 13,7 | Ona sve prašta, sve vjeruje, svemu se nada, ona sve podnese. |
| 1. Korinćanima 13,8 | Ljubav nikad ne nestaje. Proročanstva? Ona će biti ukinuta. Jezici? Završit će. Znanost? Bit će dokinuta. |
| 1. Korinćanima 13,9 | Jer, naše saznanje je ograničeno i ograničeno je naše prorokovanje. |
| 1. Korinćanima 13,10 | Ali, kad bude došlo savršenstvo, ono što je ograničeno bit će dokinuto. |
| 1. Korinćanima 13,11 | Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, razmišljah kao dijete. Kad sam postao čovjekom, završio sam s onim što pripadaše djetetu. |
| 1. Korinćanima 13,12 | Sada, mi sve vidimo u jednom zrcalu i na jedan nejasan način, ali tada, to će biti licem u lice. Sada, moje je znanje ograničeno, tada, ja ću spoznavati kao što sam spoznat. |
| 1. Korinćanima 13,13 | Sada dakle, ovo troje ostaje, vjera, nada i ljubav, ali, ljubav je najveća. |
