| 1. Solunjanima 2,1 | Vi i sami dobro znate, braćo, nije uzaludno što ste nas prihvatili. |
| 1. Solunjanima 2,2 | Već, onda kad smo trpjeli i bili vrijeđani u Filipima, kao što znate, mi smo našli u našem Bogu pouzdanje koje nam je trebalo za vama propovijedati njegovo *Evanđelje kroz puno bojeva. |
| 1. Solunjanima 2,3 | Naše propovijedanje ne počiva na grješci, ono se ne nadahnjuje na *nečistim pobudama, ono nema uporišta u lukavštini. |
| 1. Solunjanima 2,4 | Već budući da nas je Bog prokušao za povjeriti nam Evanđelje, mi ga propovijedamo dosljedno; ne tražimo ugoditi ljudima, već Bogu koji ispituje naša srca. |
| 1. Solunjanima 2,5 | Zato mi nikad nismo imali udvorničkih riječi, vi to znate, nikad koristoljubivih primisli, Bog je tome svjedok, |
| 1. Solunjanima 2,6 | i nikad nismo tražili štovanja u ljudi, ni kod vas, ni kod drugih, |
| 1. Solunjanima 2,7 | dok smo se mogli nametnuti kao *apostoli Kristovi. Naprotiv, bili smo u sred vas puni blagosti, kao jedna majka što grije na svojim grudima djecu koju hrani. |
| 1. Solunjanima 2,8 | Mi imamo za vas jednu takvu naklonost da bijasmo spremni dati vam ne samo Evanđelje Božje, već i sam naš vlastiti život, toliko bijaste postali dragi. |
| 1. Solunjanima 2,9 | Vi se sjećate, braćo, naše muke i naši zamori: radeći noć i dan, za ne biti na teretu nikome od vas, mi smo vam navješćivali Evanđelje Božje. |
| 1. Solunjanima 2,10 | Vi bijaste svjedoci Božji također, kako smo se mi odnosili spram vas, vjernika, na način svet, pravedan, besprijekoran. |
| 1. Solunjanima 2,11 | I, vi to znate: postupajući sa svakim od vas kao otac sa svojom djecom, |
| 1. Solunjanima 2,12 | mi smo vas podsticali, ohrabrivali i zaklinjali da se ponašate na jedan način dostojan Boga koji vas poziva u svoje *kraljevstvo i svoju slavu. |
| 1. Solunjanima 2,13 | Evo zašto, s naše strane, mi neprestano zahvaljujemo Bogu: kad ste primili riječ Božju koju smo vam dali čuti, vi ste ju primili, ne kao ljudsku riječ, već kakva je ona stvarno, riječ Božju, koji je također na djelu u vama, vjernicima. |
| 1. Solunjanima 2,14 | Naime, braćo, vi ste oponašali crkve Božje koje su u Judeji, u Kristu Isusu, budući da ste i vi također trpjeli, od vaših vlastitih sunarodnjaka, ono što su one pretrpjele od *Židova; |
| 1. Solunjanima 2,15 | oni koji su ubili Gospodina Isusa i *proroke, oni su i nas također proganjali, oni ne ugađaju Bogu i neprijatelji su svim ljudima, |
| 1. Solunjanima 2,16 | oni nas sprječavaju propovijedati *poganima za njihov spas, i dovršavajući tako, u svako vrijeme, svoj grijeh. Ali, gnjev je pao na njih, na kraju. |
| 1. Solunjanima 2,17 | Mi braćo, odvojeni od vas na neko vrijeme, daleko od očiju, ali ne i od srca, mi smo udvostručili napore za ići vas vidjeti, jer to imamo jednu živu želju. |
| 1. Solunjanima 2,18 | Zato smo htjeli doći k vama - ja osobno, Pavao, u više navrata - a *Sotona nas je tome spriječio. |
| 1. Solunjanima 2,19 | Naime, Koja je naša nada, naša radost, *ponos koji će biti naša kruna u nazočnosti našeg Gospodina Isusa, za njegovog dolaska, ako ne vi? |
| 1. Solunjanima 2,20 | Da, vi ste naša slava i naša radost. |
