2. Korinćanima 12,1 | Treba se *dičiti! To je nekorisno! ipak ja ću na to doći u viđenjima i *otkrivenjima Gospodovim. |
2. Korinćanima 12,2 | Ja poznajem jednog čovjeka u Kristu koji, evo četrnaest godina, bijaše li u mom tijelu? ne znam, bijaše li izvan mog tijela? ja ne znam, Bog to zna taj čovjek bi uznijet sve do trećeg neba . |
2. Korinćanima 12,3 | I ja znam da taj čovjek bijaše li to u njegovom tijelu? bijaše li to bestjelesno? ja ne znam, Bog to zna, |
2. Korinćanima 12,4 | taj čovjek bi uznesen sve do raja i sasluša neizrecive riječi koje nije dopušteno čovjeku ponoviti. |
2. Korinćanima 12,5 | Za tog čovjeka, ja ću se dičiti, ali za sebe, ja neću svoj *ponos staviti u svoje slabosti. |
2. Korinćanima 12,6 | Ah! kad bih se ja htio dičiti, ja ne bih bio lud, ja bih rekao samo istinu; ali, ja se suzdržavam, da ne bi bilo na moj račun jednog mišljenja vrjednijeg od onog što se vidi kod mene, ili od onoga što se čuje govoriti. |
2. Korinćanima 12,7 | I budući da ta otkrivenja bijahu izvanredna, za izbjeći svaku oholost, bijaše u moje tijelo stavio jedan trn, jedan *anđeo *Sotonin zadužen za udariti me, da bih izbjegao svaku oholost. |
2. Korinćanima 12,8 | U svezi s tim, ja sam tri puta molio Gospodina da to odstrani iz mene. |
2. Korinćanima 12,9 | Ali, on mi je rekao: Moja ti milost dostaje; moja moć daje svu svoju mjeru u slabosti. Tako ću ja radije staviti svoj ponos u svoje slabosti, da bi počivala na meni sila Kristova. |
2. Korinćanima 12,10 | Dakle, ja uživam u slabostima, uvrjedama, oskudicama, progonima, i zebnjama za Krista! Jer, kad sam slab, tada sam snažan. |
2. Korinćanima 12,11 | Evo me ludog! Vi ste me nagnali. Vi ste ti koji ste me trebali preporučiti. Jer, ja nisam imao ništa manje no ti nada postoli, iako ja nisam ništa. |
2. Korinćanima 12,12 | Razlikovni znakovi *apostolstva su se pojavili među vama: strpljivost u svakom iskušavanju, čudesni *znakovi, čuda, činovi sile. |
2. Korinćanima 12,13 | Što ste vi imali manje od drugih crkava, osim da, s moje strane, ja vas nisam iskorištavao? Oprostite meni tu nepravednost! |
2. Korinćanima 12,14 | Evo, ja sam spreman doći kod vas po treći puti neću vas iskorištavati: jer, ne tražim ja dobara vaših, već vas. Nije, zaista, dječje ostavljati na stranu za roditelje, već roditeljsko djeci. |
2. Korinćanima 12,15 | Za mene, dragovoljno ja ću potrošiti i istrošit ću samog sebe, u potpunosti za vas. Da vas ja volim više, da li da budem manje voljen? |
2. Korinćanima 12,16 | Pa dobro! ja vam nisam bio na teretu! Ali, prepreden kakav jesam, ja sam vas na lukavštinu ulovio. |
2. Korinćanima 12,17 | Uzmite koga hoćete od onih koje sam vam poslao: jesam li vas izrabljivao po i jednom od njih? |
2. Korinćanima 12,18 | Ja sam ustrajao kod Tita i poslao s njim brata ( o kojem sam vam govorio ). Tit vas je izrabljivao? Ne hodismo li mi u istom duhu? I istim putovima. |
2. Korinćanima 12,19 | Već dugo vremena vi mislite da se mi opravdavamo pred vama? Ne, pred Bogom, u Kristu, mi govorimo. I to sve, ljubljeni, za vašu izgradnju. |
2. Korinćanima 12,20 | Ja se bojim, naime, da nas ne nađem po svom dolaske onakve kakve ja hoću, i da vi mene ne nađete onakvim kakvim me hoćete; da ne bude kod vas nesloge, zavisti, naglosti, suparništva, ogovaranja, spletki, drskosti, muteži. |
2. Korinćanima 12,21 | Bojim se da pri mom budućem prolasku, moj Bog me ne ponizi pred vama i da ja ne budem imao plakati nad mnogo onih koji su prije zgriješili i nisu se obratili od svoje nečistoće, svoje bludnosti i svojeg razvrata. |