Tražilica


2. Kraljevima 4. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
2. Kraljevima 4,1žena jednog od sinova *proročkih zamoli Elizeja: ” Tvoj sluga, muž moj, umro je, i ti znaš da se tvoj sluga bojaše GOSPODA. No, vjerovnik je došao s naumom da uzme moja dva sina kao robove. “ Elize joj reče: ” što mogu ja učiniti za tebe?
2. Kraljevima 4,2Reci mi, što posjeduješ ti kod sebe? “ Ona odgovori: ” Tvoja sluškinja nema ništa kod sebe, osim ako to nije nešto malo ulja za namirisati se . “
2. Kraljevima 4,3On reče: ” Idi pozajmiti vaze kod svih svojih susjeda, prazne vaze, najviše što budeš mogla potom, vrati se,
2. Kraljevima 4,4zatvori vrata za sobom i za tvojim sinovima i saspi u te vaze; svaku vazu kad bude puna, stavit ćeš sa strane. “
2. Kraljevima 4,5Ona ga napusti, zatvori vrata za sobom i svojim sinovima. Oni joj staviše vaze i ona sipaše.
2. Kraljevima 4,6Kad vaze bijahu ispunjene ona reče svom sinu: ” Daj mi još jednu vazu! On joj odgovori: ” Nema ih više. “ Tad ulje presta teći.
2. Kraljevima 4,7Ona dođe izvijestiti Božjeg čovjeka koji reče: ” Idi, prodaj ulje i plati svoj dug, potom ćeš živjeti, ti kao i tvoji sinovi, od onog što ti bude preostalo. “
2. Kraljevima 4,8Dogodi se jednog dana da Elize prođe u Šunem . Bijaše ondje jedna staleška žena, koja ga natjera da objeduje kod nje. Otada, svaki put kad prolaziše tuda, on se navraćaše uzeti jedan objed.
2. Kraljevima 4,9žena reče svom mužu: ” Ja znam da taj čovjek koji uvijek dolazi kod nas jest jedan sveti Božji čovjek.
2. Kraljevima 4,10Izgradimo dakle na terasi jednu malu sobu; stavit ćemu tu jedan krevet za njega, jedan stol, jedno sjedalo, jednu svjetiljku; kad bude došao kod nas moći će se tu skloniti.
2. Kraljevima 4,11Jednog dana Elize dođe kod njih; on se smjesti u gornju sobu i zaspa.
2. Kraljevima 4,12On reče svojem sluzi Gehaziju: ” Pozovi onu šunamitk! “ On ju pozva i ona stade pred slugu.
2. Kraljevima 4,13Elize reče svom sluzi: ” Reci joj: Ti si nam posvjedočila svim ovim znakovima svoje štovanje. Što učiniti za tebe? Treba li govoriti kralju u tvoju korist ili zapovjedniku vojske? “ Ona odgovori: ”Ona odgovori: Ja mirno živim i sred svojih. “
2. Kraljevima 4,14On reče: ” Ali, što učiniti za nju? “ Gehazi odgovori: ”Šteta! Ona nema sina njen je muž vremešan.“
2. Kraljevima 4,15On reče: ” Pozovi ju! “ On ju pozva i ona stade na ulazu.
2. Kraljevima 4,16On reče: ” U isto doba iduće godine ti ćeš grliti jednog sina u svojim rukama. “ Ona reče: ” Ne, moj gospodine, Božji čovječe, ne govori laži svojoj sluškinji. “
2. Kraljevima 4,17žena zače i rodi jednog sina u isto doba, slijedeće godine, kako to Elize njoj bijaše rekao.
2. Kraljevima 4,18Dječak poraste. Jednog dana, on ode susresti svojeg oca kod žetelaca.
2. Kraljevima 4,19On mu reče: Moja glava! Moja glava! “ Otac reče svom sluzi: ” Nosi ga njegovoj majci! “
2. Kraljevima 4,20Sluga ga odnese i predade njegovoj majci. Dijete ostade sve do podne na koljenima svoje majke, potom umrije.
2. Kraljevima 4,21Tada onauziđe opružiti ga na krevet Božjeg čovjeka, zatvori ga i iziđe.
2. Kraljevima 4,22Ona pozva svog muža i reče: ” Pošalji mi, molim te, jednog slugu i jednu magaricu! “Ja trčim sve do čovjeka Božjeg i vraćam se.“
2. Kraljevima 4,23On reče: ” Zašto ti danas hoćeš ići kod njega? Nije ni mlad mjesec ni *šabat. “ Ona odgovori: ” Ne brini se! “
2. Kraljevima 4,24Ona osedla magaricu i reče svom sluzi: ” Povedi me, hodaj i ne zaustavljaj se putem dok ti ja ne kažem! “
2. Kraljevima 4,25Ona pođe i nađe se kod Božjeg čovjeka na Brdu Karmel . Čim ju Božji čovjek izdaleka opazi, on reče svom sluzi Gehaziju: ” Evo naše šunamitke!
2. Kraljevima 4,26Trči joj u susret i pitaj ju: Kako si? Da li je tvoj muž dobro? Dijete je li dobro? “ Ona odgovori: ” Sve je dobro! “
2. Kraljevima 4,27Stigavši na planinu kod Božjeg čovjeka, ona ga uhvati za stopala. Gehazi se primaknu da ju odgurne, ali Božji čovjek reče: ” Ostavi ju, jer ona je u tuzi, a GOSPOD mi ju je skrio; nije me obvijestio. “
2. Kraljevima 4,28Ona reče: ” Jesam li ja tražila sina u mog gospodara? Nisam li ja rekla: ne zanosi me tlapnjama! “
2. Kraljevima 4,29Elize reče Gehaziju: ” Opaši svoj pojas, uzmi moj štap u ruku i pođi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga; a ako tebe tko pozdravi ne odgovaraj mu . Stavit ćeš moj štap na lice dječaku. “
2. Kraljevima 4,30Tad dječakova majka reče: ” živ GOSPOD i tvojeg ti vlastitog života, ja te ne napuštam! “ Elize se diže i slijediše ju.
2. Kraljevima 4,31Gehazi je išao pred njima; on bijaše stavio štap na lice dječaku, ali ne bijaše ni glasa ni znaka života. Gejhazi s vrati u susret Elizeju i obvijesti ga govoreći: ” Dječak se nije probudio. “
2. Kraljevima 4,32Elize stiže u kuću i u stvari, dječak bijaše mrtav, ispružen na njegovom krevetu.
2. Kraljevima 4,33Elize uđe, zatvori se s djetetom i pomoli se GOSPODU.
2. Kraljevima 4,34Potom on leže s djetetom i stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; on ostade ispružen po njemu: tijelo dječakovo se ugrija.
2. Kraljevima 4,35Elize siđe u kuću, hodajući uzduž i poprijeko, potom se ponovo uspe opružiti se po djetetu. Tada dječak kihnu sedam pta i otvori oči.
2. Kraljevima 4,36Elize pozva Gehazija i reče: ”Pozovi šunamitku! “ On ju pozva: ona se nađe kod Elizeja, koji joj reče: ” Odnesi svog sina! “
2. Kraljevima 4,37Ona pade k njegovim stopalima, pokloni se do zemlje, potom odnese svog sina i iziđe.
2. Kraljevima 4,38Elize se vrati u Gilgal. Glad tada vladaše u zemlji . Kako sinovi *proročki stajaše pred njim, on reče svojem sluzi: ” Pripremi veliki lonac i stavi kuhati jednu bistru juhu za proročke sinove. “
2. Kraljevima 4,39Jedan od njih iziđe u polje za skupiti trava. On nađe jednu divlju lozu gdje nakupi pun skut divljih krastavaca. On se vrati i nasiječe ih u komade u lonac za juhu, jer nije znao što je to bilo .
2. Kraljevima 4,40On posluži jelo ljudima. Ali, čim oni bijahu kušali tu juhu oni kriknuše i rekoše: ” Smrt je u kazanu, čovječe Bož ji! “
2. Kraljevima 4,41čovjek Božji reče: ”Donesite brašna!“ On ga baci u kazan i reče: ”Posluži ljude da jedu!” Ne bijaše više ničeg lošeg u kazanu.
2. Kraljevima 4,42Jedan čovjek dođe u Baalšališa i donese Božjem čovjeku kruha od *prvina: dvadeset kruhova od ječma i nove pšenice u jednoj vreći. Elize reče: ” Podijeli ih ljudima i nek jedu!“
2. Kraljevima 4,43Njegov sluga odgovori: ” Kako ću to razdijeliti stotini osoba? “ On reče: ”Podijeli ih ljudima i nek jedu! Ovako govori GOSPOD: Jest će se i još će ostati. “
2. Kraljevima 4,44Sluga izvrši raspodjelu u nazočnosti ljudi; oni jedoše i bi još ostatka prema riječi GOSPODOVOJ.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje