| 2. Kraljevima 6,1 | Sinovi *proročki rekoše Elizeju: ” Mjesto gdje mi sjedimo pred tobom premaleno je za nas. |
| 2. Kraljevima 6,2 | Dopusti da mi odemo sve Jordana za uzeti ondje jednu gredu da bi ovdje podigli jedan zaklon za u njemu sjedjeti. “ On odgovori: ” Idite! “ |
| 2. Kraljevima 6,3 | Jedan od njih reče: “ Prihvati, molim te, poći sa slugama svojim. “ On odgovori: ” Da, ja dolazim. “ |
| 2. Kraljevima 6,4 | I on ode s njima. Oni stigoše do Jordana i nasijekoše drveta. |
| 2. Kraljevima 6,5 | Kako jedan od njih obori svoje drvo, sjekira mu pade u vodu. On se prodera: ” Ah! Moj gospodaru, ja je bijah pozajmio! “ |
| 2. Kraljevima 6,6 | čovjek Božji reče: ” Gdje je pala? On mu pokaza mjesto . Elize odsječe jedan komad drveta i baci ga ondje; sjekira izroni. |
| 2. Kraljevima 6,7 | Elize reče: ” Povuci ju k sebi! “ čovjek ispruži ruku i uze ju. |
| 2. Kraljevima 6,8 | Kralj *Arama bijaše u ratu s Izraelom. Kad on održavaše savjetovanje sa svojim slugama i govoriše:”Moj će tabor biti na tom mjestu.“ |
| 2. Kraljevima 6,9 | Čovjek Božji posla reći kralju Izraela: ”Čuvaj se da ne prođeš to mjesto, jer Aramejci su sišli“, |
| 2. Kraljevima 6,10 | a kralj Izraela posla ljude na mjesto koje bijaše označio Božji čovjek. On upozori kralja, koji se držaše svojih položaja. To se dogodi više no jedanput. |
| 2. Kraljevima 6,11 | Srce kralja Arama bi uznemireno. On sazva svoje sluge i reče im: ” Ne biste li mi vi mogli reći tko je između nas pristaša kralja Izraela? |
| 2. Kraljevima 6,12 | Jedan od njegovih slugu reče: ” Nitko, moj gospodaru, veće je je to Elize, *prorok koji je u Izraelu. |
| 2. Kraljevima 6,13 | On je sposoban otkriti kralju Izraela riječi koje ti izgovoriš u svojoj spavaćeoj sobi. “ On reče: ” Hajde! Vidite gdje se on nalazi da pošaljem uzeti ga! “ Rekoše mu: ” On je u Dotanu . “ |
| 2. Kraljevima 6,14 | Kralj posla onamo svoje konje, kola i jednu veliku postrojbu koji stigoše noću i opkoliše grad. |
| 2. Kraljevima 6,15 | Sluga Božjeg čovjeka se diže u rano jutro i iziđe: on vidje kako jedna postrojba opkoljava grad konjima i kolima. On reče Elizeju: ” Ah moj gospodaru! Kako ćemo postupiti? “ |
| 2. Kraljevima 6,16 | On odgovori: ” Ne boj se! Oni koji su s nama brojniji su no oni koji su s njima. “ |
| 2. Kraljevima 6,17 | Elize moljaše ovim riječima: ” GOSPODE, otvori mu oči, i nek vidi! “ GOSPOD otvori oči sluzi i on vidje planinu punu konja i vatrenih kola koja okruživahu Elizeja. |
| 2. Kraljevima 6,18 | Aramejci siđoše prema Elizeju koji moliše GOSPODA ovim riječima: ” Udari ovaj narod sljepilom! “ I GOSPOD ih udari sljepilom prema riječi Elizejevoj. |
| 2. Kraljevima 6,19 | Elizej im reče: ” Nije ovdje put, nije ovdje grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti prema čovjeku kojeg vi tražite. “ I on ih odvede u Samariju. |
| 2. Kraljevima 6,20 | Čim biše ušli oni u Samariju, Elize reče: ” GOSPODE, otvori oči ovim ljudima i nek vide! “ GOSPOD im otvori oči i oni vidješe da bijahu u sred Samarije. |
| 2. Kraljevima 6,21 | Videći ih, kralj Izraela reče Elizeju: ” Moj oče! trebam li ih ja pobiti? “ |
| 2. Kraljevima 6,22 | On odgovori: ” Ne ubijaj ih! Imaš li ti običaj ubijati svojim mačem ili svojim lukom one koje si zarobio ? Posluži im kruha i vode; nek jedu i piju i nek idu k svojem gospodaru. “ |
| 2. Kraljevima 6,23 | Kralj im dade poslužiti veliki objed; oni jedoše i piše. Potom ih on otpusti i oni odoše k svojem gospodaru. Aramejske vojske prekinuše svoje upade u zemlju Izraelovu. |
| 2. Kraljevima 6,24 | Neko vrijeme poslije, BenHadad, kralj *Arama, prikupi sve postrojbe i uspne se opsjesti Samariju. |
| 2. Kraljevima 6,25 | Grad bi opsjednut tako da jedno magare stajaše 80 sikala srebra, a četvrtina kaba golubijih brabonjaka stajaše pet sikala srebra. |
| 2. Kraljevima 6,26 | No, kako kralj Izraela prolaziše zidinama, jedna žena zavapi prema njemu: ” U pomoće, moj gospodaru kralju! “ |
| 2. Kraljevima 6,27 | On reče: ”Ako ti GOSPOD ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? Proizvodima gumna za žito ili tijeska? “ |
| 2. Kraljevima 6,28 | Kralj joj po tom reče: ” što hoćeš? “ Ona odgovori: Ova žena mi reče: Daj mi svojeg sina, pojest ćemo ga danas, a sutra ćemo pojesti moga. |
| 2. Kraljevima 6,29 | Mi smo skuhale mojeg sina i mi smo ga pojele. Slijedećeg dana, ja sam joj rekla: Daj svog sina i mi ćemo ga pojesti, ali ona bijaše sakrila svog sina. “ |
| 2. Kraljevima 6,30 | Kad kralj bi saslušao riječi te žene, on *rastrga svoju odjeću i, kako prolaziše zidom, narod vidje kralja da kralj nosiše jednu *torbu ispod odjeće sličnu koži. |
| 2. Kraljevima 6,31 | On reče: ” Nek mi Bog danas učini to i još toliko, ako danas glava Elizeja, sina Šafatova, ostane na njegovim ramenima! “ |
| 2. Kraljevima 6,32 | Elize bijaše sjedio kod kuće, a *starješine bijahu s jedile njemu sa strane, kad kralj posla k njemu svoje sluge. Prije no što glasonoše stigoše do Elizeja, ovaj reče starješinama: ” Gledajte! Ovaj sin ubojice šalje nekog za odsjeći mi glavu. Čim taj glasonoša stigne, zatvorite vrata, gurnite ga vratima! “ Ali, nije li to štropot koraka njegovog gospodara koji ga slijedi? “ |
| 2. Kraljevima 6,33 | On još govoriše njima, kad točno glasonoša dođe k njemu i reče: ” Ova nesreća dolazi od GOSPODA? što se ja još mogu nadati od GOSPODA? “ |
