| 2. Kraljevima 7,1 | Elize odgovori: ” Poslušajte riječ GOSPODOVU: Ovako kaže GOSPOD: Sutra, u isto vrijeme, na vratima Samarije, jedna će sea brašna stajati jedan sikal, a dva sea ječma jedan sikal. “ |
| 2. Kraljevima 7,2 | štitonoša na čiju se ruku oslanjaše kralj uze riječ i reče Božjem čovjeku: ” Čak i da GOSPOD otvori prozore neba, hoće li se ova riječ ispuniti? “ |
| 2. Kraljevima 7,3 | Bijahu na gradskim vratima četvorica *leproznih. Oni govoriše između sebe: ” Zašto ostati ovdje i čekati smrt? |
| 2. Kraljevima 7,4 | Ako mi kažemo: Uđimo u grad, kako vlada glad, mi ćemo tu i umrijeti. Ako li ostanemo ovdje, mi ćemo jednako umrijeti. Pođimo i pređimo u tabor *Aramejaca; ako li nas ostave u životu, mi ćemo živjeti; ako li nas pogube, umrijet ćemo. “ |
| 2. Kraljevima 7,5 | Oni se digoše pred svitanje da bi se našli u taboru Aramejaca i prokrstariše svim taborom Aramejaca. No, ne bijaše nikog. |
| 2. Kraljevima 7,6 | GOSPOD bijaše dao čuti u taboru Aramejaca čuti jednu buku kola, buku konja, buku jedne velike postrojbe. Tada Aramejci bijahu rekli jedni drugima: ” Kralj Izraela uzeo je u najam kralja Hitita i kralja Egipta da nas napadnu. “ |
| 2. Kraljevima 7,7 | Oni se bijahu digli i pobjegli u svitanje, ostavljajući šatore, konje, magarce i ostavljajući tabor takvim kakav jest: oni bijahu pobjegli da spase sebi život. |
| 2. Kraljevima 7,8 | Leprozni, pošto su prokrstarili sav tabor, uđoše pod šatore; jedoše i piše, potom odnesoše srebra, zlata i odjeće koju odoše skriti. Oni se vratiše, uđoše pod jedan drugi šator, odnesoše što se tu nalaziše i odoše to sakriti. |
| 2. Kraljevima 7,9 | Oni si međusobno rekoše: ” Mi ne činimo kako treba. Ovaj dan je dan dobre vijesti. Ako li mi ništa ne kažemo, a dočekamo svjetlost, mi nećemo izbjeći kažnjavanju. Hajdemo, uđimo u grad i obvijestimo kraljevsku kuću. |
| 2. Kraljevima 7,10 | Oni dođoše pozvati vratare grada koje obvijestiše, govoreći: ” Mi smo ušli u tabor *Aramejaca i ne bijaše nikog u njemu, ni jednog glasa ljudskog; bijaše samo konja i upregnutih magaraca i napuštenih šatora. “ |
| 2. Kraljevima 7,11 | Vratari pozvaše unutra i obvijestiše kuću kraljevsku. |
| 2. Kraljevima 7,12 | Kralj se diže noću; on reče svojim slugama: ” Ja ću vas izvijestiti o onom što su Aramejci smislili protiv nas: oni znaju da smo mi izgladnjeli, oni su dakle izišli iz tabora za sakriti se u polju, govoreći: Opsjednuti će izići iz grada, mi ćemo ih žive pohvatati, a mi ćemo ući u njihov grad. “ |
| 2. Kraljevima 7,13 | Jedan od njegovih slugu uze riječ i reče: ” Da se uzme pet od preostalih konja u gradu: bit će s njima kao i od sveg mnoštva Izraelova koje je ostalo u gradu, kao od sveg mnoštva Izraela koje ide k svom kraju. Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti! “ |
| 2. Kraljevima 7,14 | Uzeše dvoja kola s njihovim konjima koje kralj posla po tragu vojske Aramejaca, govoreći: ” Idite vidjeti! “ |
| 2. Kraljevima 7,15 | Oni pođoše njihovim tragom sve do Jordana i vidješe da sva cesta bijaše posuta odjećom i predmetima koje Aramejci bijahu pobacali u svojem sunovratnom bijegu. Glasonoše se vratiše izvijestiti kralja o tome. |
| 2. Kraljevima 7,16 | Tada, puk iziđe i popljačka tabor Aramejaca: bijaše jedna sea brašna za jedan sikal, a dvije seae ječma za jedan sikal prema riječi GOSPODOVOJ. |
| 2. Kraljevima 7,17 | Kralj bijaše povjerio nadgledanje vrata gradskih štitonoši na čiju ruku se ona oslanjaše; ali, narod ga prignječi uz vrata i on umrije kako to bijaše rekao Božji čovjek. Ovaj to bijaše govorio dok kralj bijaše silazio k njemu. |
| 2. Kraljevima 7,18 | U stvari, kad Božji čovjek bi govorio kralju, govoreći: ” Dva sea ječma stajat će jedan sikal, sutra, u isto ovo vrijeme, na vratima Samarije “, |
| 2. Kraljevima 7,19 | štitonoša bijaše uzeo riječ i bijaše rekao Božjem čovjeku: ” čak i da GOSPOD otvori prozore nebeske, hoće li se ova riječ ispuniti? “ A Elize bijaše odgovorio: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti svojim vlastitim očima, ali ti ga nećeš jesti. “ |
| 2. Kraljevima 7,20 | Ovo je to što mu se bijaše dogodilo: puk bijaše zgnječio štitonošu uz vrata i on bijaše umro. |
